REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-6555/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Ležaiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz OD Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 17. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 423394304 od 16. svibnja 2012. sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Banke i to u dijelu koji glasi: ''…jednokratnu naknadu za odobrenje i korištenje kredita koja se obračunava od odobrenog iznosa kredita te dospijeva i naplaćuje se prije prve isplate kredita…''.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 142,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2012. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 579,64 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16.5.2012. sklopio sa pravnim prednikom tuženika Raiffeisen stambenom štedionicom d.d. Zagreb ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 14.246,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 5. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit. Tužitelj smatra da je predmetna odredba nepoštena sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Prilikom isplate kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 142,46 eur. Stoga tužitelj smatra da je predmetna ugovorna odredba i ništetna sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 142,46 eur, zajedno sa zakonskom zateznom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetna odredba čl. 5. ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.
3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o stambenom kreditu od 16.5.2012. (list 4-7 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 8-31 spisa), otplatni plan (list 32 spisa), Odluku tuženika o naknadama za usluge stambenih kredita (list 49-51 spisa) i Okvirne uvjete za odobravanje namjenskih kredita (list 52-57 spisa).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22 i 114/22 dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.
5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 16.5.2012. kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 14.246,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je tužitelju dana 17.12.2012. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 142,46 eur, te da visina zahtjeva nije sporna.
6. Sporno je u ovom predmetu je li ugovorna odredba iz čl. 5. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit ništetna.
7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.
8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno gradnju kuće u [adresa] gdje danas i živi. Ugovor o kreditu je pročitao, sjeća se da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da se radilo o tipskom ugovoru. On je vidio odredbu ugovora u pogledu ulazne naknade, a zbog čega je u banci i prigovarao, međutim, rekli su mu da je ugovor takav i da ga on može takvog ili prihvatiti ili neprihvatiti. Točno je da mu je prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz životan i logičan, te je nesporno da se u vezi sporne odredbe ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne naknade bila sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.
10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.
13. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.
14. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika. Sporna ugovorna odredba prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.
15. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom (a ne ništavom) predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 5. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika kao pravnog slijednika Raiffeisen stambene štedionice d.d. Zagreb da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 142,46 eur,
16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).
17. Na dosuđeni iznos od 142,46 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 18.12.2012. pa do isplate, budući je naknada naplaćena tužitelju dana 17.12.2012., pa je od tog dana tuženik bio nepošteni stjecatelj.
18. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).
19. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.400,00 eur) i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 17.3.2025. od po 200,00 eur, ili ukupno 400,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 100,00 eur, ili ukupno 500,00 eur. Tužitelju su priznate i sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eur i na presudu od 53,09 eur, ili sveukupno 579,64 eur.
U Zagrebu 31. ožujka 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
DNA:
punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
