REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-160/2022-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Adelli Radić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: 1) AI, posljednja poznata adresa: Australija, Broadbeach Waters, 71 Rio Vista Blvd, 2) KIZ, posljednja poznata adresa: Australija, Sorrento, 2 Kookaburra Court, koje zastupa privremeni zastupnik Petar Blažević, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 12.veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 31.ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I - Utvrđuje se da je tužitelj KI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 1/2 dijela nekretnina označenih kao na čest. zem. [katastarska čestica], Kod komunskog rogača, pašnjak, površine 264 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], Kod komunskog rogača, površine 274 m2, sve KO [katastarska općina], naspram tuženih AI i KIZ, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina sve na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih, odnosno prednika tuženih, upisanog z.k. suvlasnika BI za 1/2 dijela.
II - Utvrđuje se da je tužitelj KI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, površine 422 m2. KO [katastarska općina], naspram tuženih AI i KIZ, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina sve na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženih, odnosno prednika tuženih, upisanog z.k. suvlasnika BI za 1/2 dijela.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 10.1.2022. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva nekretnina navedenih u izreci ove presude. Tužba se činjenično temelji na tome: da za k. o. [katastarska općina] nije osnovana zemljišna knjiga; da su u posjedovnom listu kao posjednici predmetnih nekretnina upisani tužiteljeva majka i njezin brat ŽI; da je njegova majka vlasništvo istih stekla nasljeđivanjem i usmeno provedenom diobom sa svojim bratom, a potom je iste darovala tužitelju; da su tuženice nasljednice ŽI.
1.1.Tužbeni zahtjev je dijelom preinačen podneskom od 3.10.2022. u kojem podnesku je navedeno koje nekretnine su diobom pripale pravnom predniku tuženica.
2.Tuženicama je postavljen privremeni zastupnik budući da im nije bilo moguće obaviti dostavu tužbe na posljednju poznatu adresu u Australiji.
Privremeni zastupnik tuženika je u odgovoru na tužbu protivio se tužbi i naveo u bitnom: da nema saznanja o predmetu spora ni kontakta s tuženicama; da se izvedu svi dokazi predloženi tijekom postupka te savjesno i brižljivo ocijene.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, te saslušanjem tužitelja i svjedoka GI i ČI.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).
4.2.Sporno je među strankama jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva.
5. U postupku je utvrđeno sljedeće:
Protivno navodima tužitelja, za k. o. [katastarska općina] su osnovane zemljišne knjige te je prema istima (koje su javno dostupne putem interneta) u ZU 7404 k. o. [katastarska općina] tužitelj uknjižen kao suvlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora za 1/2, a za drugu 1/2 je uknjižen ŽI.
5.1.Tužitelju je njegova majka CI darovala predmetne nekretnine ugovorom o darovanju od 23.8.2016., a ona je sve do 2021. bila upisana u posjedovnom listu kao posjednik istih za 1/2. Navedeno je utvrđeno pregledom tih isprava.
5.2.Pregledom spisa Općinskog suda u Rijeci br. O-10/91 (iz kojeg je kopirana relevantna dokumentacija) utvrđeno je: da su tuženice kćeri ŽI i jedine pozvane na nasljedstvo iza njegove smrti; da u oporuci od 23.10.1990. nije spominjao nekretnine kao svoju imovinu; da ostavina iza njegove smrti nije raspravljena zbog nepostojanja nepokretne imovine.
5.3.Predmetne nekretnine, prema dostavljenim snimkama s Geoportala, predstavljaju zemljišta obrasla niskim raslinjem i stablima.
5.4.Saslušanjem svjedoka GI nije utvrđeno postojanje diobe između pravnih prednika stranaka ove parnice, a glede posjedovanja nekretnina isti je izjavio da je na licu mjesto bio početkom 90-ih godina i još par puta iza toga te da je to zemljište pripadalo tužiteljevoj baki MI.
Svjedok ČI je u iskazu naveo da je na licu mjesta bio prije otprilike 40 godina s tužiteljevom majkom, zemljište je bilo neograđeno i zatravnjeno te da mu je ona izjavila da je to njezino vlasništvo. Svjedoku nije poznato je li ona i skupa s kime nasljeđivala svoje roditelje, a čini mu se da je te nekretnine naslijedila od pokojnog supruga.
Tužitelj je u iskazu naveo da je ta zemljišta (ograđena suhozidom i obrasla travom koju po njegovom nalogu kosi jedan mještanin) njegova baka MI stekla diobom sa sestrom svog supruga (tužiteljevog djeda), a potom su nasljeđivanjem pripale tužiteljevoj majci i ocu tuženica. Nadalje, naveo je da je otac tuženica njegovoj majci u prisutnosti tužitelja kazao da ga ništa od zemljišta ne zanima, ali i to da su se njih dvoje usmeno podijelili u pogledu nekretnina tako da su predmetne nekretnine pripale tužiteljevoj majci.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prije svega, treba reći da je očito netočna tvrdnja tužitelja da bi njegova baka bila vlasnica predmetnih zemljišta. Naime, prema preslikanom zapisniku s ostavinske rasprave iza MI umrle 2004. (list 44-45), dotična je u prvom braku imala djecu CI i ŽI (koji je umro 1990.) te još dvoje djece rođene izvan braka, nakon smrti prvog supruga, koja djeca su živjeli u [adresa]. Utoliko je logično da dotična nije htjela nasljeđivati predmetne nekretnine na Šolti jer bi se potencijalno moglo dogoditi da nakon njezine smrti djedovinu pravnih prednika tužitelja i tuženica nasljeđuju polubraća prednika.
Stoga, ovaj sud zaključuje da su CI i ŽI bili vlasnici predmetnih nekretnina, baš onako kako su i bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici.
6.1.Budući da u svojoj oporuci ŽI nije spominjao nekretnine kao imovinu, to se onda može pokloniti vjera tužiteljevoj tvrdnji da je izvršena usmena dioba između CI i ŽI te da bi predmetne nekretnine u toj diobi pripale CI, a ona ih je kasnije darovala tužitelju.
Usmeni ugovor o diobi nekretnina, koji je sklopljen i izvršen očito prije 1990. tj. za života oca tuženica, predstavlja valjan ugovor u smislu odredbe čl.73.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) te dovodi do stjecanja vlasništva. Utoliko je zakonito i kasnije raspolaganje CI u korist tužitelja koji je prema ugovoru o darovanju stupio u posjed nekretnina koje mu je darovala majka.
6.2.Stoga, može se reći da su temeljem čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina pa je temeljem navedenih odredbi i čl.130.st.1.ZV odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.
7.Odluka o parničnom trošku je izostala jer tužitelj nije popisao trošak.
U Splitu, 31.ožujka 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-priv.zast.tuženika
