Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-189/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli-Pola, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, iz Zagreba, Magazinska 69, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-1630/2019-31 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalba tužiteljice PM i žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-1630/2019-31 od 16. siječnja 2023.
Odbijaju se tužiteljica PM i tuženik Raiffeisenbanka d.d. Austria d.d. sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu br. 114-50-3063900, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 26. rujna 2005. te solemniziran dana 27. rujna 2005. po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča, u predmetu pod posl.br. OU-794/05, u dijelu koji glasi: "2. u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" pa stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 114-50-3063900, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 26. rujna 2005. te solemniziran dana 27. rujna 2005. po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću iz Poreča, u predmetu pod posl.br. OU-794/05, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi: "1. kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja", zatim sadržane u odredbi čl. 7. koja glasi: "7. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke", pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 142,06 eur / 1.070,49 kn*, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku na iznos od: 1,78 eur / 13,40 kn* počev od 17. siječnja 2008., 1,75 eur / 13,15 kn* počev od 17. siječnja 2008., 1,76 eur / 13,25 kn* počev od 19. veljače 2008., 1,75 eur / 13,20 kn* počev od 04. ožujka 2008., 1,76 eur / 13,24 kn* počev od 16. svibnja 2008., 1,69 eur / 12,73 kn* počev od 16. svibnja 2008., 2,74 eur / 20,67 kn* počev od 17. lipnja 2008., 2,74 eur / 20,61 kn* počev od 21. kolovoza 2008., 2,56 eur / 19,97 kn* počev od 16. rujna 2008., 2,61 eur / 19,68 kn* počev od 16. listopada 2008., 2,60 eur / 19,58 kn* počev od 16. listopada 2008., 2,77 eur / 20,87 kn* počev od 16. prosinca 2008., 2,59 eur / 19,55 kn* počev od 15. siječnja 2009., 2,72 eur / 20,53 kn* počev od 18. veljače 2009., 2,70 eur / 20,33 kn* počev od 18. ožujka 2009., 2,66 eur / 20,07 kn* počev od 15. travnja 2009., 4,26 eur / 32,08 kn* počev od 21. svibnja 2009., 4,20 eur / 31,62 kn* počev od 16. lipnja 2009., 4,04 eur / 30,45 kn* počev od 17. srpnja 2009., 3,91 eur / 29,46 kn* počev od 01. kolovoza 2009., 3,84 eur / 28,95 kn* počev od 18. kolovoza 2009., 3,79 eur / 28,58 kn* počev od 16. rujna 2009., 3,71 eur / 27,89 kn* počev od 14. studenog 2009., 3,61 eur / 27,20 kn* počev od 16. siječnja 2010., 3,58 eur / 26,95 kn* počev od 16. veljače 2010., 3,53 eur / 26,61 kn* počev od 16. ožujka 2010., 3,50 eur / 26,37 kn* počev od 16. travnja 2010., 3,40 eur / 25,59 kn* počev od 16. lipnja 2010., 3,38 eur / 25,46 kn* počev od 16. srpnja 2010., 3,27 eur / 24,65 kn* počev od 14. kolovoza 2010., 3,21 eur / 24,18 kn* počev od 17. rujna 2010., 3,32 eur / 25,00 kn* počev od 14. listopada 2010., 3,18 eur / 23,93 kn* počev od 17. studenog 2010., 3,20 eur / 24,08 kn* počev od 16. prosinca 2010., 3,05 eur / 23,00 kn* počev od 14. siječnja 2011., 2,88 eur / 21,71 kn* počev od 16. veljače 2011., 2,90 eur / 21,86 kn* počev od 16. veljače 2011., 2,95 eur / 22,24 kn* počev od 16. ožujka 2011., 2,73 eur / 20,55 kn* počev od 14. travnja 2011., 2,64 eur / 19,91 kn* počev od 14. svibnja 2011., 2,48 eur / 18,72 kn* počev od 15. lipnja 2011., 2,37 eur / 17,86 kn* počev od 14. srpnja 2011., 2,41 eur / 18,19 kn* počev od 14. rujna 2011., 2,30 eur / 17,32 kn* počev od 15. studenog 2011., 2,30 eur / 17,32 kn* počev od 16. prosinca 2011., 2,09 eur / 15,77 kn* počev od 21. prosinca 2011., 1,90 eur / 14,30 kn* počev od 16. veljače 2011., 1,12 eur / 8,44 kn* počev od 14. ožujka 2012., 1,03 eur / 7,75 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,94 eur / 7,12 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,87 eur / 6,53 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,78 eur / 5,91 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,68 eur / 5,11 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,59 eur / 4,45 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,49 eur / 3,71 kn* počev od 07. rujna 2012., 0,36 eur / 2,75 kn* počev od 07. rujna 2012., pa do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 782,66 eur / 5.897,13 kn* po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na iznos od: 0,15 eur / 1,10 kn* počev od 13. siječnja 2006., 1,37 eur / 10,34 kn* počev od 16. prosinca 2008., 2,83 eur / 21,30 kn* počev od 18. veljače 2009., 3,83 eur / 28,87 kn* počev od 18. ožujka 2009., 4,29 eur / 32,31 kn* počev od 15. travnja 2009., 3,02 eur / 22,73 kn* počev od 21. svibnja 2009., 3,26 eur / 24,53 kn* počev od 16. lipnja 2009., 1,36 eur / 10,21 kn* počev od 17. srpnja 2009., 0,33 eur / 2,46 kn* počev od 18. kolovoza 2009., 1,06 eur / 8,02 kn* počev od 16. rujna 2009., 1,00 eur / 7,56 kn* počev od 14. studenog 2009., 0,25 eur / 1,92 kn* počev od 16. siječnja 2010., 1,66 eur / 12,53 kn* počev od 16. veljače 2010., 2,79 eur / 21,05 kn* počev od 16. ožujka 2010., 4,40 eur / 33,18 kn* počev od 16. travnja 2010., 4,04 eur / 30,43 kn* počev od 16. lipnja 2010., 6,23 eur / 46,93 kn* počev od 16. srpnja 2010., 5,82 eur / 43,84 kn* počev od 14. kolovoza 2010., 6,63 eur / 49,98 kn* počev od 17. rujna 2010., 13,65 eur / 102,87 kn* počev od 14. listopada 2010., 12,22 eur / 92,08 kn* počev od 17. studenog 2010., 16,55 eur / 125,46 kn* počev od 16. prosinca 2010., 15,14 eur / 114,05 kn* počev od 14. siječnja 2011., 12,69 eur / 95,61 kn* počev od 16. veljače 2011., 17,90 eur / 134,86 kn* počev od 16. veljače 2011., 24,53 eur / 184,82 kn* počev od 16. ožujka 2011., 19,86 eur / 149,67 kn* počev od 14. travnja 2011., 21,53 eur / 162,22 kn* počev od 14. svibnja 2011., 19,46 eur / 146,59 kn* počev od 15. lipnja 2011., 19,85 eur / 149,57 kn* počev od 14. srpnja 2011., 28,79 eur / 216,87 kn* počev od 14. rujna 2011., 29,68 eur / 223,63 kn* počev od 15. studenog 2011., 37,17 eur / 280,05 kn* počev od 16. prosinca 2011., 33,37 eur / 251,44 kn* počev od 21. prosinca 2011., 29,20 eur / 220,02 kn* počev od 16. veljače 2012., 28,84 eur / 217,30 kn* počev od 14. ožujka 2012., 28,54 eur / 215,00 kn* počev od 07. rujna 2012., 30,57 eur / 230,34 kn* počev od 07. rujna 2012., 32,35 eur / 243,73 kn* počev od 07. rujna 2012., 32,60 eur / 245,66 kn* počev od 07. rujna 2012., 31,41 eur / 236,67 kn* počev od 07. rujna 2012., 32,25 eur / 243,02 kn* počev od 07. rujna 2012., 32,84 eur / 247,44 kn* počev od 07. rujna 2012., 127,26 eur / 958,87 kn* počev od 07. rujna 2012., pa do isplate, po stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2007., sukladno Uredbi vlade Republike Hrvatske (NN 72/02), odnosno, po stopi od 15 % godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.116,41 eur / 8.411,59 kn*, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
VI Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."
2. Protiv te presude žalbe su pravovremeno izjavili tužiteljica i tuženik i to tužiteljica protiv odluke o troškovima postupku u dijelu kojim joj ti troškovi nisu priznati, a tuženik protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim u postupku nije uspio, a zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.,80/22.,114/22,155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom tuženika da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja i tužiteljice da se u pobijanom dijelu presuda preinači i trošak dosudi za sve tražene radnje. Zahtijevaju trošak žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe tužiteljice i tuženika su neosnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužiteljice i tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a kojom su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu od 26. rujna 2005. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i kojom je naloženo tuženiku platiti preplaćene iznose s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule.
5.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP, valja reći da pobijana odluka, nije opterećena tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.2. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 220. i 221. ZPP, jer je prvostupanjski sud proveo dokaze, kako su stranke predložile.
5.3. Dakle, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te ga prihvaća i ovaj sud i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je utvrđeno da je tužiteljica potrošač, jer je kao fizička osoba zaključila ugovor o kreditu. Tuženik nije predložio dokaze za svoje tvrdnje da je ugovor o kreditu otkazan 28. lipnja 2012. i da je preostao neotplaćeni iznos od 10.666,46 kn.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na isplatu temeljem utvrđenja da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 26. rujna 2005., koje su sadržane u članku 2. i 7. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od 142,06 eura/6.905,15 kn (na ime promjenjive kamatne stope) i iznosa od 782,66 eura/5.897,13 kn (na ime valutne klauzule), sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove. Tuženik nije nakon provedenog vještačenja istaknuo prigovor prijeboja ili podnio protutužbu, pa prvostupanjski sud nije niti trebao odbiti iznos negativnih razlika.
6.1. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužiteljici kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.764,89 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika, s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 7. stavak 1. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 6,50 % (članak 2. Ugovora) te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.
7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 2. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 104. i 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 do 88/01, dalje: ZOO/91) sada članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 - dalje u tekstu: ZOO/05) u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.
7.1. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.
7.2. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih stranaka na štetu potrošača.
7 . 3 . Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji u članku 7. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 2. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, pravilno se treba pozvati na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Pri tome se posebno ističe, da je sud prvoga stupnja utvrdio ništetnom ugovornu odredbu 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu, jer pravilno smatra ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.
7 . 4 . U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi.
7.5. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15 - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete (ili druge isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
7 . 6 . Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije ni bilo potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužiteljice u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim, jer to tuženik nije posebno osporavao.
7.7. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe 104. stavak 1. ZOO/91, sada članka 323. st. 1. ZOO-a/05, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.
8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj) prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak ZOO/91, sada članka 323. stavak 1. ZOO-a/05, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora u kolektivnom sporu, radi čega je već iz ovog razloga valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tužitelja, pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
8.2. Osim toga, u odnosu na ovaj prigovor tuženika valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju 388. ZOO/91, sada članka 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
8.3. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 388. ZOO/91 i 241. ZOO-a/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).
8.4. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
8.5. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe – dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 – dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.
8.6. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
8.7. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
9. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupno iznos od 924,72 eura/6.967.62 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, pri čemu svoju odluku o visini prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka. Naime, sud utvrđuje da ukupna tečajna razlika u periodu otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita iznosi 782,66 eura / 5.897,13 kn, a ukupna razlika na ime više obračunate kamate od ugovorene iznosi 142,06/1.07,49 kn. Tuženik u tijeku postupka nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka, niti u žalbi ističe bilo kakvu primjedbu na matematički obračun obračuna vještaka. I o tijeku i visini zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose je pravilno odlučio prvostupanjski sud. Tužitelj ima pravo na tu kamatu od dana kad je platio tuženiku na ime rate kredita uvećanu svotu zbog nepoštenih odredbi.
9.1. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita i po osnovi i po visini, a kako je troškovima odlučeno u prvostupanjskoj presudi. Pravilno je priznat tužiteljici trošak za radnje koje su bile nužne u postupku, a tuženik osporava odluku o trošku iz razloga što nije trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužiteljica je pravilno odbijena s troškom iznad dosuđenog, jer opomena pred tužbu nije nužna radnja, a podnescima od 13. rujan 2021., 27. listopada 2022. i 4. siječnja 2023. navodi ono što je moglo biti rečeno i na ročištima za glavnu raspravu i ti troškovi nisu nužni za vođenje parnice Također pravilno je odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova puta njezinog punomoćnika iz Pule u Poreč i natrag, jer se priznaju troškovi zastupanja po odvjetniku u iznosu koji bi pripadao odvjetniku sa sjedištem u mjestu u kojem se parnica vodi.
9.2. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je pobijana presuda.
9.3. Kako nisu uspjeli sa žalbama, odbijeni su tužiteljica i tuženik sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).
Sisak, 31. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Zlatana Bihar
