Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-451918/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari 1. tužitelja IM, r. DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada Akazienweg 7, 32049 Herford, Njemačka, i 2.tužitelja DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obojica zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tužene EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi predaje u posjed i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužene osobno i njenog punomoćnika Željka Štapeka, odvjetnika u Karlovcu, 31.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužena EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je 1. tužitelju IM, r.Quack, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 32602 Vlotho, Njemačka, sada Akazienweg 7, 32049 Herford, Njemačka, i 2.tužitelju DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u posjed 1. kat kuće, tavan, šupu, pola vrta i garažu na adresi [adresa], sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak u [adresa] od 284 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to slobodnu od osoba i stvari u vlasništvu tužene, u roku od 15 dana.

II. Tužena EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je 1. tužitelju IM, r.Quack, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 32602 Vlotho, Njemačka, sada Akazienweg 7, 32049 Herford, Njemačka, i 2.tužitelju DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti ukupan iznos od 6.980,71 EUR sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 191,04 € od 1.10.2022. pa do isplate

- 199,99 € od 1.11.2022. pa do isplate

- 199,99 € od 1.12.2022. pa do isplate

- 199,99 € od 1.1.2023. pa do isplate

- 210,98 € od 1.2.2023. pa do isplate

- 210,98 € od 1.3.2023. pa do isplate

- 210,98 € od 1.4.2023. pa do isplate

- 226,79 € od 1.5.2023. pa do isplate

- 226,79 € od 1.6.2023. pa do isplate

- 226,79 € od 1.7.2023. pa do isplate

- 222,57 € od 1.8.2023. pa do isplate

- 222,57 € od 1.9.2023. pa do isplate

- 222,57 € od 1.10.2023. pa do isplate

- 228,69 € od 1.11.2023. pa do isplate

- 228,69 € od 1.12.2023. pa do isplate

- 228,69 € od 1.1.2024. pa do isplate

- 233,72 € od 1.2.2024. pa do isplate

- 233,72 € od 1.3.2024. pa do isplate

- 233,72 € od 1.4.2024. pa do isplate

- 247,55 € od 1.5.2024. pa do isplate

- 247,55 € od 1.6.2024. pa do isplate

- 247,55 € od 1.7.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.8.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.9.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.10.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.11.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.12.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.1.2024. pa do isplate

- 259,85 € od 1.2.2025. pa do isplate

- 259,85 € od 1.3.2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za korištenje.

IV. Tužena EM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je 1. tužitelju IM, r. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada Akazienweg 7, 32049 Herford, Njemačka, i 2.tužitelju DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.500,22 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak u [adresa] od 284 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok se tužena bez ikakve pravne osnove nalazi u posjedu kuće na predmetnoj nekretnini i odbija se iseliti iz kuće i predati je u posjed tužiteljima. Obzirom na navedeno, tužitelji navode da im je tužena kao nepošteni posjednik dužna naknaditi korist koju je imala od njezina posjedovanja. Tužitelj se poziva na odredbu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Tužitelj smatra da se naknada koristi koju tužena ima određuje u visini najamnine koju bi tuženica plaćala da je s tužiteljima imala sklopljen ugovor o najmu za nekretninu, a koju tužitelji za sada procjenjuju u iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR mjesečno. Naknada se zahtijeva od 1. svibnja 2022. pa do predaje u posjed nekretnine tužiteljima. Tužitelji navode da su dana 17.8.2022. poštom preporučeno, poslali tuženici pisani poziv radi predaje u posjed predmetne nekretnine tužiteljima kao i radi plaćanja najamnine, a koje zahtjeve tužena nije ispunila pa podnose tužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine tužiteljima i MM te radi isplate na naknade za korištenje za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. rujna 2022. u iznosu od 2.500,00 kn/ 331,81 EUR sa zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos teku od 10.u mjesecu za prethodni mjesec, a od 1. listopada 2022. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti da isplati iznos od 500,00 kn/ 66,36 EUR mjesečno time da je tužena dužna sve dospjele iznose isplatiti odmah, a dospjevajuće do svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, a sve uz zakonsku zateznu kamatu na mjesečni iznos od svakog 10.u mjesecu.

2. U odgovoru na tužbu tužena je prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 13.537,37 EUR (102.000,00 kn) kao previsoko naznačenoj obzirom na vrstu i visinu zahtjeva pa stoga traži sud postupi u skladu s propisom iz čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dakle da najkasnije na pripremnom ročištu provjeri točnost u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora, te svojim rješenjem odredi vrijednost predmeta spora. Priznaje se da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine na kojoj se nalazi sagrađena kuća u kojoj živi i tužena. Međutim, tužena smatra da je od odlučne važnosti činjenica da su tužitelji suvlasnici te nekretnine, i to svaki od njih u suvlasničkom omjeru od po 1/4 dijela, dok je preostala suvlasnica iste nekretnine gospođa MM, u suvlasničkom omjeru od 2/4 dijela, a koja se je ujedno nalazi i u suposjedu kuće. Poriče se da bi tuženica bez ikakve pravne osnove stanovala u kući u [adresa]. Naime, tužena je bila supruga sada pokojnog gospodina RM, koji je umro dana **.**.2021., a njihov brak sklopljen je dana 23. travnja 2004. Tužena je, za čitavo vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, sa svojim suprugom RM zajednički živjela u spornoj kući [adresa]. Tužena je zajedno sa svojim suprugom RM, vršila brojna ulaganja u predmetnu kuću, na način da su o svome trošku obavili brojne građevinske zahvate na kući, čime je u znatnoj mjeri uvećana vrijednost predmetne nekretnine. Stoga se tužena ne može smatrati nepoštenim posjednikom, odnosno nepoštenim suposjednikom kuće [adresa]. Naime, za vrijeme trajanja braka između tužene i njenog sada pokojnog supruga RM, suprug tužene je, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njegovog pokojnog oca ŠM, koje je rješenje doneseno dana 13. rujna 2010. godine, poslovni broj Općinskog suda u Karlovcu: O-414/10, stekao pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na toj kući. Obzirom je RM, suprug tužene, za svoga života i tijekom braka s tuženom, a koji je brak postojao u času njegove smrti, stekao pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na spornoj kući, upravo ta činjenica predstavlja pravnu osnovu temeljem koje tužena ima pravo stanovati u predmetnoj kući i temeljem koje činjenice je tužena pošteni suposjednik iste kuće. Obzirom tužena nije nepošteni suposjednik sporne kuće, to je neosnovano pozivanje tužitelja na propis iz čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, radi čega je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom najamnine. Tužena osporava i visinu utuženih mjesečnih iznosa najamnine. Tužena priznaje da su tužitelji tuženoj poslali dopis od 17. kolovoza 2022., na koji dopis im je odgovorila svojim dopisom od dana 16. rujna 2022. Obzirom je suvlasnica sporne kuće i gospođa MM, i to u suvlasničkom omjeru od 2/4 dijela, koja ujedno ima u zemljišnim knjigama uknjiženo pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na cjelokupnim suvlasničkim dijelovima svakoga od tužitelja, te uzimajući u obzir da imenovana nije tužiteljica u ovom predmetu, te cijeneći činjenicu da predmetna kuća nije između suvlasnika etažirana, dakle niti jedan od suvlasnika nije sa svojim suvlasničkim dijelom uspostavio, odnosno povezao vlasništvo određenog posebnog dijela te kuće, te kako se suvlasnica MM ne protivi da tužena živi u istoj kući, to je i iz naprijed navedenih razloga tužbeni zahtjev za iseljenjem tužene iz kuće neosnovan. Tužena posebno napominje da je tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje tužene amoralan i duboko nehuman, jer je tužiteljima jako dobro poznato da je tužena supruga njihovog sada pokojnog oca RM, kao i da je tužena, skupa sa svojim suprugom, živjela u predmetnoj kući tijekom čitavog trajanja njihove bračne zajednice, te da se je suprug tužene i otac tužitelja, u ostavinskom postupku iza svoga pokojnog oca ŠM odrekao svoga nužnog dijela na predmetnoj kući, smatrajući da se njemu pripadajuće pravo doživotnog stanova i plodouživanja na istoj kući odnosi i na njegovu suprugu - tuženu sve do njene smrti. Slijedom navedenog, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužitelji su konačno postavili tužbeni zahtjev kojim od tužene traže predaju nekretnine u posjed tužiteljima i MM, i to dio nekretnine koji je opisan kao 1.kat kuće, tavan, šupu, pola vrta i garaži na adresi [adresa], sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak u [adresa] čhv koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to slobodnu od osoba i stvari u vlasništvu tužiteljice. U odnosu na naknadu za korištenje potražuju ukupan iznos od 7.697,71 EUR uz zateznu kamatu od 1. u mjesecu za prethodni mjesec, a od 1. veljače 2025. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, traže isplatu iznosa od 275,22 EUR mjesečno time da je tužena dužna sve dospjele iznose isplatiti odmah, a dospjevajuće do svakog 10.u mjesecu za prethodni mjesec, sve uz zateznu kamatu od svakog 10. u mjesecu pa do isplate.

4. Neosnovano i pogrešno tužitelji smatraju da se ne radi o preinaci tužbe. Konačno postavljenim zahtjevom tužitelji su povećali postojeći zahtjev tako što su povećali pojedine mjesečne iznose naknade za korištenje (sa 66,36 EUR na iznose preko 200,00 EUR).

5. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

6. Obzirom su tužitelji povećali postojeći zahtjev, radi se o preinaci tužbe.

7. Tužena se protivila preinaci tužbe, a sud je dopustio preinaku tužbe primjenom odredbe članka 190. stavak 2. ZPP.

8. Tužba je preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja pa su mjerodavne odredbe članka 190. stavak 2. ZPP kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga su tužitelji moglo preinačiti tužbu obzirom nema krivnje tužitelja koji su tek nakon provedenog financijskog vještačenja, mogli utvrditi visinu svog potraživanja i po njemu konačno postaviti tužbeni zahtjev.

9. Prigovor vrijednosti predmeta spora tužena je povukla na pripremnom ročištu 12. lipnja 2024.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk.zl. 788 k. o. [katastarska općina], dopis na listu 8 s listom iz prijamne knjige na listu 9, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz [adresa] poslovni broj: O- 2156/21-13 od 27. prosinca 2021., vjenčani listu na listu 22, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivanke Antić poslovni broj: O-414/10-5 od 13. rujna 2010., dopis na listu 25, saslušao svjedoka MM, te stranke, proveo očevid na licu mjesta 24. listopada 2024., građevinsko vještačenje po vještaku Marku Markoviću iz 2Mpro d.o.o. Karlovac koji je sačinio nalaz i mišljenje od 28. listopada 2024. i 16. siječnja 2025., pisano očitovanje, što je sve i usmeno obrazložio na ročištu 16. siječnja 2025. Radi ekonomičnosti postupka, a obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora odlučeno je da se daljnji dokazi neće se provoditi, što se posebno odnosi saslušanje preostalih svjedoka kako je to već odlučeno na ročištu 10. rujna 2024.

11. Tužbeni zahtjev radi predaje u posjed je osnovan, dok je zahtjev radi isplate djelomično osnovan.

12. Prema stanju u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Karlovac Općinskog suda u Karlovcu, kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak u [adresa] od 284 čhv upisani su:

- MM, u 2/4 dijela

- 1.tužitelj IM kao ŽM u ¼ dijela

- 2. tužitelj DM u ¼ dijela,

dok je pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na dio nekretnina SM i DM, obojica iz Njemačke, uknjiženo za korist MM i RM.

13. Predmetna kuća nalazi se na adresi [adresa]. Na licu mjesta sud je neposrednim opažanjem utvrdio da u kući žive MM (suvlasnica nekretnine u 2/4 dijela) i tužena JM.

14. Nesporno je da tužitelji žive u [adresa], da su unuci MM, odnosno sinovi sada pok.RM, rođeni u njegovom prvom braku, dok je drugi brak sklopio s tuženom EM.

15. Obzirom tužitelji kao vlasnici-neposjednici zahtijevaju predaju u posjed od tužene-posjednice u odnosu na koju tvrde da nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, radi se o vlasničkom zahtjevu radi povrata iz odredbe članka 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 124/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10,143/12, 152/14), u daljnjem tekstu: ZV).

16. Odredbom članka 161.stavak 1. ZV određeno je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162. stavak 1. ZV propisano da vlasnik, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

17. Daljnjom odredbom članka 163. stavak 1.ZV propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

18. Neosnovano tužena ističe da ima pravo na posjed.

19. Za vrijeme trajanja braka između tužene i njenog sada pokojnog supruga RM, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njegovog pokojnog oca ŠM, koje je rješenje doneseno 13. rujna 2010., poslovni broj Općinskog suda u Karlovcu: O-414/10, suprug tužene RM stekao je pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na toj kući. Temeljem njegovog prava, stanovala je s njim tužena, kao njegova supruga.

20. Nakon što je njen suprug umro, prestalo je pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na predmetnoj nekretnini koje je bilo osnovano za korist RM, a time niti tužena više nema valjani pravni osnov posjedovanja nekretnine.

21. Naime, u odnosu na tuženu EM nije bilo osnovano pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja predmetne nekretnine.

22. Pravo na posjed tuženoj nije dala niti MM, suvlasnica nekretnine u preostale 2/4 dijela, inače baka tužitelja i majka pok.supruga tužene koja živi u prizemlju kuće.

23. Saslušana kao svjedok MM je iskazala da se i ona ne slaže s tim da tužena nastavi živjeti u predmetnoj kući nakon što je njen sin RM umro.

24. Tužena nije tvrdila niti dokazala neki drugi osnov za posjed. U odgovoru na tužbu istaknula je ulaganja tijekom braka s RM kojima je povećana vrijednost predmetne nekretnine.

25. Odredbom članka 156. stavak 1. ZV propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

26. Dakle, adaptacijom (rekonstrukcijom) građevine u pravilu se ne stječe stvarnopravni već eventualno obveznopravni zahtjev, ali ako se radi o znatnijim radovima nakon kojih prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestaje postojati i kada je to među strankama ugovoreno, ne može se isključiti izmjena stvarnopravnih odnosa.

27. Međutim, tužena nije određeno postavila postavila stvarnopravni niti obveznopravni zahtjev niti je u tom smislu istaknula određene prigovore. Tužena nije istaknula prigovor retencije niti je podnijela protutužbu za isplatu eventualnih ulaganja, a nije ni dokazala da ima neko drugo pravo koje je ovlašćuje na posjed (u smislu odredbe čl.163.stav.1. ZV).

28. Tužena nije određeno navela kojim građevinskim radovima bi bila izvršena spomenuta ulaganja. Obzirom se ulaganjima stvarnopravni zahtjev stječe samo uz određene uvjete, to tužena nije niti istakla okolnosti na koje bi trebalo saslušati predložene svjedoke pa je radi ekonomićnosti postupka sud odbio provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka. Osim toga, nakon toga bi bilo neophodno provesti građevinsko vještačenje koje tužena uopće nije predložila, a naposljetku nije postavila niti takav zahtjev pa niti s ove osnove ne postoji pravo tužene na (su)posjed nekretnine.

29. Međutim, navodi tužene sadržajno su razmotreni i kao prigovor povrede prava na dom koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) obzirom na povredu ovog prava sud pazi pazi po službenoj dužnosti. Naime, Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju 7. studenog 1997. godine te je od tog dana Konvencija dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona. Nakon ratifikacije sva su državna tijela Republike Hrvatske obvezna Konvenciju izravno primjenjivati u svome radu, a to pravilo odnosi se jednako i na domaće sudove koji, iako su u svom radu neovisni, odluke donose na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

30. Odredbom članka 8. stavka 1. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

31. Ovaj sud smatra da je tužena sadržajno istaknula prigovor prava na dom sljedećim navodima: "tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje tužene amoralan je i duboko nehuman, jer je tužiteljima jako dobro poznato da je tužena supruga njihovog sada pokojnog oca RM, kao i da je tužena, skupa sa svojim suprugom, živjela u predmetnoj kući tijekom čitavog trajanja njihove bračne zajednice, te da se je suprug tužene i otac tužitelja, u ostavinskom postupku iza svoga pokojnog oca ŠM odrekao svoga nužnog dijela na predmetnoj kući, smatrajući da se njemu pripadajuće pravo doživotnog stanova i plodouživanja na istoj kući odnosi i na njegovu suprugu - tuženu sve do njene smrti."

32. Stoga je ovaj sud bio dužan u ovom parničnom postupku provesti test razmjernosti u okviru kojeg treba odgovoriti predstavlja li zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine miješanje u pravo tužene na poštivanje doma, teži li se njime ostvariti legitimni cilj i je li obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu.

33. Pritom je utvrđeno je da se radi i o dva suprotstavljena privatna prava i interesa, legitimnog prava tužitelja zahtijevati pravo vlasništva i prava na dom tužene.

34. U provođenju testa razmjernosti ovaj sud utvrđuje da okolnost što tužena u predmetnoj nekretnini stanuje skoro trideset godina, da je u predmetnu kuću došla živjeti sa svojim suprugom s kojim je prostor uređivala za njihovo stanovanje, kroz navedeno razdoblje razvila dovoljno trajne i stvarne veze da predmetnu nekretninu može smatrati svojim domom. Stoga, usvajanje konkretnog tužbenog zahtjeva kojim se traži da preda dio nekretnine u kojem stanuje i koji koristi u sklopu redovitog korištenja nekretnine predstavlja zakonito miješanje države (suda) u pravo tužene na dom. S druge, stranke, tužitelji kao suvlasnici predmetne nekretnine uživaju zaštitu svog prava vlasništva pa u okolnostima konkretnog slučaja konkuriraju dva suprotstavljena privatna interesa – pravo vlasništva tužitelja i prava na dom tužene.

25. Na strani tužene postoje okolnosti što je u dobi od 63 godine, s malom mirovinom, i bez nekretnine u svom vlasništvu te koristi gornji dio kuće, dok baka tužitelja koji žive u [adresa], živi u donjem dijelu kuće, a da dijelove kuće, kao što su tavan, šupa, garaža, dvorište i vrt zajednički koriste prema svojim potrebama. Tužitelji su sinovi iz prvog braka supruga tužene koji žele koristiti svoj dio nekretnine obzirom njihova baka koristi svoj suvlasnički dio. Obzirom na strani tužitelja kao fizičkih osoba ne postoji obveza voditi brigu o skrbi i stambenom zbrinjavanju ranjivih skupina društva, kao što to postoji u situacijama kada se predmeti vode po tužbama države ili jedinica lokalne samouprave, to je ovaj sud ocijenio da je mjera za iseljenjem tužena razmjerna cilju koji se želi postići i da je nužna u demokratskom društvu, a sve u smislu čl. 16. stav. 2. Ustava RH i čl. 8. stav. 2. Konvencije uzimajući u obzir nepovredivost privatnog vlasništva za koje je i sama tužena znala odnosno bila je svjesna da živi u nekretnini koja nije njezina. Stoga je u konkretnom slučaju sud dao prednost privatnom vlasništvu tužitelja kao Ustavom i Konvencijom zaštićenoj kategoriji.

36. Obzirom se tužena nalazi u posjedu opisanog dijela predmetne nekretnine bez pravne osnove, u posjedu drugog dijela kuće se nalazi suvlasnica MM, dok tužitelji nisu u posjedu (u posjet baki dolazi 1.tužitelj i tada par dana boravi u njenom dijelu), to ju je tužena dužna predati u posjed tužiteljima i MM koja u preostale 2/4 dijela dolazi upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine. Stoga su tužitelji pravilno postavili svoj zahtjev radi predaje u posjed primjenom odredbe 46. stavka 1. ZV kojom je određeno je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog onog zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

37. Na očevidu 24. listopada 2024. sud je utvrdio da tužena koristi gornji dio kuće, odnosno prvi kat kuće, dok MM živi u prizemlju kuće. Redovnim korištenjem nekretnine za stanovanje, po prirodi stvari tužena zajedno s drugom posjednicom nekretnine koristi po potrebi dijelove nekretnine koji se smatraju zajedničkim: tavan, šupa, vrt, garaža i dvorište.

38. Stoga je tuženoj valjalo naložiti da opisane dijelove nekretnine preda u posjed tužiteljima i MM, i to slobodne od stvari koje su u vlasništvu tužiteljice pa je stvarnopravni zahtjev usvojen u cijelosti.

39. U odnosu na obveznopravni zahtjev, odlučna je okolnost bila što su tužitelji pismenim putem, na nedvojben način, pozvali tuženu na predaju predmetne nekretnine u posjed dopisom od 17. kolovoza 2022. prema potvrdi o predaji preporučene pošiljke tuženoj iz prijamne knjige na strani 8-9 spisa.

40. Obzirom je u postupku utvrđeno da se tužena nesporno nalazi u posjedu opisanog dijela kuće, te uvažavajući okolnost da su tužitelji pozvali tuženu na predaju nekretnine u posjed i da je prema stanju spisa moguća predaja nekretnine u posjed vlasnicima nekretnine, to su za pitanje naknade za korištenje nekretnine koju tužitelji potražuju od tužene, mjerodavne odredbe članka 164. i članka 165. ZV.

41. Stav ovog suda zasniva se na pravnom stavu Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 4. rujna 2013. kada tuženik posjeduje nekretninu ili neku drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema odredbi čl. 1111. i 1120. ZOO-a moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je moguće vraćanje, tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZOV), ali samo u slučaju kada tužitelj uz platež koristi tužbenim zahtjevom traži predaju nekretnine ili stvari u posjed. Identičan pravni stav zauzet je i na Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 26. listopada 2009. godine, a isto tako isti zaključak donesen je i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 23. studenog 2009. godine. Kako u konkretnom predmetu niti tužitelj, a niti protutužiteljica ne tvrde da su tražili predaju nekretnina koje su predmetom zahtjeva za isplatu koristi u posjed, a niti to čine zajedno sa zahtjevom za isplatu koristi, ne može se smatrati da je tužena, odnosno protutuženik nepošteni posjednik i da je temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZOV-a dužan platiti sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja.“

42. Sukladno citiranom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2021. pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

43. Obzirom prije 17. kolovoza 2022. (kada su pismenim putem pozvali tuženu radi predaje u posjed), tužitelji nisu dokazali da su na nedvojben način pokazali volju za posjedovanjem nekretnine, do tada je mjerodavna odredba članka 164. ZV koja regulira pravni položaj poštenog posjednika kako treba tretirati tuženu u utuženom razdoblju.

44. Odredbom članka 164.stavak 1. ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi tono što je pritom oštećeno ili uništeno.

45. Tužitelji u pismenom pozivu od 17. kolovoza 2022. pozivaju tuženu na plaćanje naknade počam od svibnja 2022., ali ničim ne dokazuju da su prije tog dana nedvojbeno pozvali tuženu radi predaje u posjed. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da su od smrti njihovog oca, a supruga tužene, vodili pregovore s tuženom da ostane u kući uz uvjet da se brine o njihovoj baki. Obzirom se stranke o tome nisu dogovorile, to su tužitelji dokazali tek pisanim pozivom od 17. kolovoza 2022. da su na nedvojben način pozvali tuženu da se iseli i dali joj rok od osam dana za iseljenje pa ovaj sud smatra da, protekom tog roka, tek od 1. rujna 2022. tužitelji imaju pravo potraživati naknadu od tužene za korištenje nekretnine, a ne već od svibnja 2022. kako to neosnovano retroaktivno traže u pismenom pozivu od 17. kolovoza 2022., odnosno od 1. lipnja 2022. kako tužitelji konačno traže u specificiranom zahtjevu.

46. Stoga tužena nije dužna dati naknadu za korištenje predmetne nekretnine prije 1. rujna 2022. jer se do tog datuma ima smatrati poštenim posjednikom pa je tužbeni zahtjev radi isplate naknade za razdoblje od 1. lipnja 2022. do zaključno 31. kolovoza 2022. odbijen u tom dijelu kao neosnovan.

47. Od 1. rujna 2022. tužena se smatra nepoštenim posjednikom čiji pravni položaj je propisan odredbom članka 165. ZV, time da u stavku 1. određeno: Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 2. određeno je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Stavkom 3. propisano je da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. U stavku 4. navodi se da nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Stavkom 5. određuje da se ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. Stavak 6. propisuje da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onog što je pošteni posjednik činio sa stvari neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

48. Stoga je tužena od 1. rujna 2022. kao nepošteni posjednik dužna tužiteljima naknaditi korist koju je imala od posjedovanja nekretnine, odnosno dužna im je isplatiti naknadu za korištenje nekretnine u dijelu koji je koristilia, i to u visini tržišne najamnine.

49. Radi utvrđenja visine naknade za korištenje u visini tržišne najamnine, provedeno je građevinsko vještačenje po 2Mpro d.o.o. Karlovac u osobi Marka Markovića.

50. Prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka i dopuni od 16. siječnja 2025. u kojoj je visinu mjesečnih iznosa korigirao prema cijenama u vrijeme dospjelosti, to visina tržišne najamnine, u varijantama prema zadatku suda, iznosi:

a) kuće i garaže:

- za lipanj 2022. iznos od 481,46 EUR

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. iznos od 477,52 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 499,89 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 527,35 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznos od 566,87 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 556,31 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 571,63 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. iznos od 584,18 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznos od 618,78 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 30. rujna 2024. iznos od 649,52 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 649,52 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. iznos od 649,52 EUR mjesečno.

b) kat kuće:

- za lipanj 2022. iznos od 204,26 EUR

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. iznos od 202,59 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 212,08 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 223,73 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznos od 240,50 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 236,01 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 242,51 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. iznos od 247,84 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznos od 262,52 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 30. rujna 2024. iznos od 275,56 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 275,56 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. iznos od 275,56 EUR mjesečno.

c) kat kuće bez dvije dječje sobe:

- za lipanj 2022. iznos od 181,22 EUR

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. iznos od 179,74 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 188,16 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 198,50 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznos od 213,37 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 209,40 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 215,16 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. iznos od 219,89 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznos od 232,91 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 30. rujna 2024. iznos od 244,48 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 244,48 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. iznos od 244,48 EUR mjesečno.

d) garaža:

- za lipanj 2022. iznos od 22,78 EUR

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. rujna 2022. iznos od 22,60 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. iznos od 23,66 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. ožujka 2023. iznos od 24,96 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznos od 26,83 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. rujna 2023. iznos od 26,83 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 27,05 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. iznos od 27,65 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. iznos od 29,28 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 30. rujna 2024. iznos od 30,74 EUR mjesečno

- za razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 30,74 EUR mjesečno

za razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. iznos od 30,74 EUR mjesečno.

51. Obzirom je građevinski vještak argumentirano otklonio i druge prigovore tužene koja naposljetku nije predlagala provođenje drugog građevinskog vještačenja, tužiteljima pripada naknada za korištenje nekretnine u visini njihovog suvlasničkog dijela od ukupno ½ dijela, time da je taj suvlasnički dio vještačen u varijanti b)- kat kuće i varijanti c)-kat kuće bez dvije dječje sobe (time da su tužitelji konačno postavili zahtjev prema varijanti c), to tužiteljima u cijelosti pripadaju mjesečni iznosi vještačeni pod varijantom c) jer se odnose na njihov suvlasnički udio od ½ dijela.

52. Obzirom je redovitim korištenjem nekretnine, tužena koristila i garažu koja se smatra zajedničkim dijelom nekretnine, a koju garažu je koristila i druga posjednica prema svojim potrebama, to tužiteljima u odnosu na iznose izvještačene pod d) – garaža pripada ½ dijela izvještačenog iznosa prema visini njihovog suvlasničkog dijela pa su im u odnosu na garažu dosuđeni prepolovljeni iznosi iz dopune nalaza i mišljenja pod varijantom d) koji su naposljetku zbrojeni s iznosima pod varijantom c) i konačno dosuđeni kao u izreci presude, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na drugu polovinu izvještačenog iznosa na ime najma garaže.

53. Naime, prema odredbi članka 41. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine.

54. Sud je dosudio tužiteljima naknadu za korištenje u visini njihovog suvlasničkog dijela od ukupno 1/ 2 dijela prema nalazu i mišljenju te dopuni građevinskog vještaka koji je prigovore tužene argumentirano otklonio na ročištu 16. siječnja 2025. i naknadnom dopunom nalaza i mišljenja.

55. Kako je već navedeno tužena se smatra nepoštenim posjednikom od 1. rujna 2022. pa od tog datuma tužiteljima pripada naknada za korištenje, a zaključno im je dosuđena mjesečna naknada za korištenje za veljaču 2025. koja je dospjela do zaključenja glavne rasprave 12. ožujka 2025. Preostali iznosi koje su tužitelji potraživali za razdoblje ubuduće odbijeni su primjenom odredbe članka 326. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, može obavezati tuženika i na činidbe koje nisu dospjele.

56. Obzirom se propisana iznimka odnosi samo na zahtjev za uzdržavanje, to tužitelji nemaju pravo zahtijevati isplatu naknade za korištenje koje nisu dospjele do zaključena glavne rasprave (12. ožujka 2025.).

57. Obveza plaćanja naknada koristi koju je imao nepošteni posjednik koja se dosuđuje u visini tržišne najamnine dospijeva kao i obveza plaćanja najamnine, što znači istekom mjeseca u kojem je korištena nekretnina. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-x 1233/13-2 od 1. travnja 2014., broj Rev 1187/11-2 od 10. svibnja 2016. i broj Rev 2557/14-3 od 10. srpnja 2018., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da naknada koristi koju je nepošten posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja dospijeva istekom mjeseca u kojem je nepošteni posjednik korištenjem stvari stekao korist.

58. U skladu s izraženim stavom o dospijeću koristi koju je nepošten posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja, to neosnovano tužitelji traže zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose od 1. u mjesecu za tekući mjesec obzirom ih pripada od 1. u sljedećem mjesecu za protekli mjesec. Primjera radi u odnosu na dosuđenu naknadu za rujan 2022. tužiteljima ne pripada zatražena zatezna kamata od 1. rujna 2022. nego od 1. listopada 2022. pa su zahtjevi tužitelja u odnosu na svaki pojedini mjesečni iznos tužitelji odbijeni s mjesec dana zatezne kamate prije dospijeća.

59. Tužiteljima pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem postupku: ZPP) obzirom nisu uspjeli u sporu u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

60. Troškovi tužitelja odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR prema Tbr.78.t.1., za zastupanje na ročištu 12.6.2024., 10.9.2024.,16.1.2025. i 12.3.2025. iznos od 500,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na očevidu 24.10.2024. iznos od 500,00 EUR prema Tbr.9.t.7., za sastav podnesaka od 21.11.2024. i 28.1.2025. u iznosu od 500,00 EUR prema Tbr.8.t.1. za svaki podnesak, za pristup na ročište za objavu presude 31.3.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., , sve uvećano za 10% na ime zastupanja dvije osobe prema Tbr.40., za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja do lica mjesta i natrag u ukupnom iznosu od 50,00 EUR prema Tbr.39., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., zatim za trošak prijevoza odvjetnika na lice mjesta i natrag u iznosu od 18,00 EUR (prijevoz 9 km), trošak sudske komisije u iznosu od 49,48 EUR, građevinsko vještačenje u iznosu od 381,58 EUR, sudske pristojbe na tužbu 181,83 EUR i na presudu 181,83 EUR, što ukupno iznosi 6.500,22 EUR, koji iznos je naložen tuženoj isplatiti tužiteljima na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

61. Tužiteljima ne pripada trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

62. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 31. ožujka 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca,

2. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu