Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-5/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika JUNGLE TRAVEL d.o.o., Republika Srbija, Beograd, Gospodar Jevremova 49, zastupan po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dovršena dana 18. svibnja 2023., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranka, po objavi 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JUNGLE TRAVEL d.o.o., Republika Srbija, Beograd, Gospodar Jevremova 4, da na ime raskida Ugovora o organiziranom putovanju u paket aranžmanu broj 487, isplati tužiteljici OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.239,63 EUR (9.340,00 kn) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 106,18 EUR (800,00 kn) od dana 28. siječnja 2019.,

- te na iznos od 1.133,45 EUR (8.540,00 kn) od dana 08. veljače 2019.

pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JUNGLE TRAVEL d.o.o., Republika Srbija, Beograd, Gospodar Jevremova 4, da na ime naknade imovinske štete, isplati tužiteljici OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 626,90 EUR (4.723,38 kn), sa zz kamatom tekućom od na dana donošenja presude odnosno od dana 31. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku JUNGLE TRAVEL d.o.o., Republika Srbija, Beograd, Gospodar Jevremova 4, da na ime naknade neimovinske štete, isplati tužiteljici OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.990,84 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku JUNGLE TRAVEL d.o.o., Republika Srbija, Beograd, Gospodar Jevremova 4, da tužiteljici OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.749,60 EUR sa zz kamatom tekućom od 31. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o organiziranom putovanju u paket aranžmanu broj 487 kojim se tuženik kao organizator putovanje obvezao organizirati putovanje na Kubu u razdoblju od 25.3. 2019. do 3.4.2019., koje je tuženik ugovorio putem posredovatelja t.d. Neobična putovanja d.o.o., Zagreb kao svojeg predstavnika u RH, da je prilikom sklapanja ugovora tužiteljica tuženiku dala sve potrebne podatka pa tako i da ima dvojno hrvatsko kanadsko državljanstvo u svrhu ishođenja vize za putovanje na Kubu, a da je tuženik ako organizator putovanja bio dužan pružiti tužiteljici opće informacije o uvjetima odredišne zemlje u vezi s putovnicama i vizama, da je tužiteljica obavijestila tuženika da može putovati kao državljanka RH odnosno da može ishoditi vizu, ali ju je tuženik tj. tuženikov predstavnik u RH mailom od 5. veljače 2019. obavijestio da može putovati s kanadskom putovnicom i ne mora vaditi vizu, da je tužiteljica sukladno ugovornoj obvezi na ime planiranog putovanja uplatila tuženiku iznos od 9.340,00 kn, ali nakon dolaska u Istanbulsku zračnu luku nije mogla nastaviti putovanje jer nema vizu odnosno tzv. tarjeta turistica za ulazak na Kubu pa se morala iz Istanbula vratiti u RH, a ugovor je raskinut.

Navodi da je osim ove uplate od 9.340,00 kn tuženiku uplatila za trošak prijevoza na Relaciji Zagreb-Beograd 50,00 eura, od čega joj je tuženik vratio 25,00 eura, zatim trošak izdavanja vize za Istanbul za izlazak iz zračne luke 50,00 eura, trošak noćenja u Istanbulu 120,00 eura, taxi prijevoza u Istanbulu 50,00 eura, zatim 280,00 eura na ime plaćanje povratne karte na relaciji Istanbul –Zagreb, te 767,74 kn na ime korištenja mobitelom, pa je pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 525,00 eura i 767,74 kn.

Navodi da je pretrpjela i neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje se manifestira u vidu strah od daljnjih dalekih putovanja zbog čega je odgodila i put u Kanadu, zatim u vidu pogoršanja zdravstvenog stanja obzirom je neposredno nakon otkaza putovanja dobila dermatitis herpatiformis, te na ime neimovinske štete potražuje daljnji iznos od 15.000,00 kn. Navodi da je tuženiku postavila odštetni zahtjev dopisom od 3. 5.2019., koji je tuženik odbio dopisom od 23.5.2019. Predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu.

2. Podneskom od 17.4.2023. tužiteljica je zbog promjene važeće valute, postavila tužbeni zahtjev u eurima tako da na ime raskida Ugovora o organiziranom putovanju u paket aranžmanu broj 487 potražuje iznos od 1.239,63 EUR/9.340,00 kn sa zz kamatom tekućom na iznos od 106,18 EUR/800,00 kn od 28. siječnja 2019. te na iznos od 1.133,45 EUR/8.540,00 od dana 08. veljače 2019., zatim na ime na ime naknade imovinske štete iznos od 626,90 EUR/4.723,38 kuna sa zz kamatama od dana donošenje presude, te na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn sa zz kamatom od 6. svibnja 2019.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda, navodi da tužiteljica tužbeni zahtjev temelji se na Posredničkom ugovoru o organiziranom putovanju u paket-aranžmanu sklopljenom između turističke agencije Neobična putovanja d.o.o., Zagreb, i ovdje tužiteljice kao putnice. Na Ugovor se primjenjuju Opći uvjeti putovanja od 25.1.2019. ovdje tuženika kao organizatora putovanja, a čiji primitak je tužiteljica potvrdila sklapanjem Ugovora. Sukladno točki 17. Općih uvjeta tužiteljica kao putnik i tuženik kao organizator putovanja ugovorili su nadležnost arbitražnog suda YUTA, [adresa], za rješavanje međusobnih sporova. Stoga tuženik prvenstveno ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za rješavanje ovog spora.

Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da su se sukladno Ugovoru Neobična putovanja obvezala kao posrednik, u ime i za račun tužiteljice, sklopiti ugovor o putovanju u paket-aranžmanu specificiran Ugovorom. Kako to nesporno potvrđuje dokumentacija u spisu, tužiteljica je platila ugovorenu cijenu paket- aranžmana Neobičnim putovanjima, te su Neobična putovanja izdala tužiteljici račune za uplaćene iznose. Dakle, tužiteljica je kupila paket-aranžman od Neobičnih putovanja, koja su se obvezala posredovati u ime i za račun tužiteljice radi sklapanja ugovora o putovanju u paket-aranžmanu s tuženikom kao organizatorom putovanja. Neobična putovanja imaju svojstvo prodavatelja koje je definirano člankom 7. t. 9. Zakona o pružanju usluga u turizmu (NN 130/17 – 70/21) („ZPUT“) sa značenjem „trgovca koji nije organizator, a koji prodaje ili nudi na prodaju paket-aranžmane koje kombinira organizator“. Sukladno članku 29. ZPUT-a Neobična putovanja su kao prodavatelj izdala tužiteljici, prije sklapanja Ugovora, predugovorne informacije za paket-aranžmane, uključujući i informacije o uvjetima putovanja na Kubu vezano uz putovnice i vize. Nadalje, informacije vezane uz vizu, odnosno cartu turisticu dostavljene su tužiteljici i u okviru Završnog pisma uz e-mail Neobičnih putovanja od 5.3.2019. Tužiteljica je svu korespondenciju u vezi paket-aranžmana, pa tako i pitanja vize, obavljala s Neobičnim putovanjima, što je vidljivo iz činjenice da upravo Neobična putovanja stoje u potpisu e-mail poruka upućenih tužiteljici. Navodi da je tužiteljica je svoj prigovor na pružene usluge, odnosno svoj zahtjev za naknadu štete, dostavila upravo Neobičnim putovanjima kao prodavatelju paket-aranžmana. S druge strane, a kako to nesporno proizlazi iz navoda tužbe i dokumentacije priložene uz tužbu: - tužiteljica nije od tuženika tražila niti primila nikakve informacije u vezi vize, - tužiteljica nije zatražila od tuženika da provjeri je li tužiteljici potrebna viza ako putuje kao kanadski državljanin na Kubu iz Istanbula ni da za tužiteljicu po potrebi ishodu vizu. U tom pogledu tužiteljica u tužbi sasvim pogrešno tvrdi da je tuženiku dala podatke o svojem dvojnom hrvatskom i kanadskom državljanstvu, a u svrhu ishođenja vize za potrebe putovanja, jer kako je već naglašeno, e-mail korespondencija uz tužbu nesporno potvrđuje da je tužiteljica cijelo vrijeme bila u izravnoj komunikaciji isključivo s prodavateljem paket-aranžmana Neobičnim putovanjima, a ne s tuženikom, te da od tuženika nikada nije zatražila da za tužiteljicu ishodi vizu.

Nadalje, sukladno članku 57. ZPUT-a, ako organizator u trenutku sklapanja ugovora o putovanju u paket-aranžmanu ima poslovni nastan izvan Europskog gospodarskog prostora, na prodavatelja s poslovnim nastanom u državi članici Europske unije primjenjuju se obveze propisane za organizatore iz članaka 39. do 52. ZPUT-a. Navedene odredbe ZPUT-a uključuju, između ostaloga, odgovornost za izvršenje paket-aranžmana i naknadu štete putniku. S tim u vezi ističe se da organizator putovanja, tuženik ima registrirano sjedište u [adresa], dakle, izvan Europskog gospodarskog prostora, dok prodavatelj Neobična putovanja imaju registrirano sjedište u [adresa], pa sukladno gore citiranim odredbama ZPUT-a prodavatelj Neobična putovanja, a ne tuženik, snose eventualnu odgovornost prema tužiteljici za izvršenje usluga paket-aranžmana i naknadu štetu (naravno pod uvjetom ispunjenja svih zakonskih pretpostavki, za koje tuženik smatra da ovdje nisu ispunjeni).

Navodi da se i sama tužiteljica u tužbi poziva upravo na odredbe ZPUT-a kao primjenjivo pravo, a to pravo je doista primjenjivo na prodavatelja Neobična putovanja, a ne na tuženika, koji sukladno Općim uvjetima ima ugovorenu primjenu prava Republike Srbije, što dodatno potvrđuje da tuženik ni u kojem slučaju ne može biti pasivno legitimiran u ovom predmetu.

Nadalje navodi da je sukladno Općim uvjetima na Ugovor primjenjivo pravo Republike Srbije. Međutim, tužiteljica se u tužbi nije pozvala niti na jednu konkretnu odredbu srpskog prava niti je dostavila sudu dokaz o sadržaju mjerodavnog srpskog prava, pa se pravna osnova tužbenog zahtjeva uopće ne može utvrditi ni provjeriti. Budući da tužiteljica nije citirala relevantne odredbe srpskog prava koje bi bile temelj za njezin potpuno neosnovan tužbeni zahtjev, prvenstveno se predlaže da sud sukladno članku 8. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17) pozove tužiteljicu da dostavi izvod iz relevantnog srpskog zakona uz prijevod po ovlaštenom sudskom tumaču ili da sud po službenoj dužnosti zatraži od Ministarstva pravosuđa i uprave RH da obavijesti sud o sadržaju primjenjivog srpskog prava.

Nadalje ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za štetu jer na strani tuženika nema nikakve odgovornosti za štetni događaj, budući je tužiteljica informacije o tome da će putovati sa svojom kanadskom putovnicom dala prodavatelju Neobičnim putovanjima, a ne tuženiku, a tužiteljica od tuženika nikada nije zatražila da ispita je li tužiteljici potrebna viza za putovanje na Kubu kao niti da za tužiteljicu po potrebi ishodi vizu. Uz to, tuženik ističe da iz dokumentacije uz tužbu proizlazi da su prodavatelj Neobična putovanja sukladno svojoj obvezi iz ZPUT-a dala tužiteljici točnu informaciju da je hrvatskim državljanima za putovanje na Kubu potrebna viza, odnosno carta turistica, te da hrvatski državljani mogu sami ili posredstvom Neobičnih putovanja pribaviti vizne formalnosti. Obzirom je tužiteljica odlučila putovati s kanadskom putovnicom, Neobična putovanja su zatražila od tužiteljice da sama provjeri s nadležnim institucijama uvjete putovanja za kanadske državljane, a da je tužiteljica doista sama provjeravala vizne formalnosti za putovanje na Kubu vidljivo je iz e-maila tužiteljice od 26.3.2019. u 14:11 upućenom Neobičnim putovanjima u kojima tužiteljica navodi: „Gdje god sam gledala nije pisalo za taj Viza sticker nego sam samo gledala za Vizu.“, te odgovor Neobičnih putovanja u e-mail poruci upućenoj tužiteljici 26.3.2019. u 16:40: „Nevjerojatno nam je da vam nisu u kanadskoj ambasadi/konzulatu rekli da trebate viza sticker. Mi kao agencija možemo garantirati samo za vizni režim za hrvatske državljane, zato uvijek putnicima kažemo da provjere s ambasadama.“ Navodi da stoga ni tuženik ni prodavatelj Neobična putovanja, ne može snositi nikakvu odgovornost za informacije koje je tužiteljica sama provjeravala, kao ni za informacije koje je tužiteljici pružilo kanadsko veleposlanstvo, te na strani tuženika nema nikakve odgovornosti za nemogućnost tužiteljice da realizira putovanje, a iz citirane e-mail korespondencije između tužiteljice i prodavatelja Neobičnih putovanja proizlazi isključiva odgovornost tužiteljice za štetni događaj i pretrpljenu štetu.

Osporava visinu tužbenog zahtjeva, odnosno navode tužiteljice o pretrpljenoj imovinskoj i neimovinskoj šteti. Obzirom je tužiteljica sama skrivila nemogućnost realizacije putovanja na Kubu, tužiteljica nema pravo na povrat plaćenih iznosa za putovanje, kao ni eventualnih daljnjih troškova. Nadalje, navodi da je tužiteljica u dokaz navodne daljnje imovinske štete dostavila određenu dokumentaciju na stranom jeziku bez prijevoda, pa sud navedene dokumente ne može ni uzeti u obzir kao relevantne dokaze za tužiteljičine tvrdnje. Posebno protivi tužiteljičinim tvrdnjama o navodnim zdravstvenim problemima uzrokovanih stresom zbog otkaza putovanja. Iz medicinske dokumentacije ne može se zaključiti da bi tužiteljičino stanje bilo u ikakvoj uzročno-posljedičnoj vezi s nemogućnosti putovanja na Kubu, a uostalom za nemogućnost tužiteljice da realizira putovanje na Kubu nema nikakve odgovornosti na strani tuženika. Uz to, iz dokumentacije proizlazi da bi se radilo o kratkotrajnim smetnjama za kakve prema stavu sudske prakse nema osnove za naknadu nematerijalne štete.

Nadalje navodi da su Neobična putovanja zajedno s tuženikom kontaktirala svoje partnere – dobavljače i zahvaljujući njihovoj dobroj volji, tužiteljici (iako na to ne bi imala pravo s obzirom da je na tužiteljici odgovornost za nemogućnost realizacije putovanja) su vraćeni sljedeći iznosi: 3.800,00 dinara od avio kompanije Turkish Airlines, 200,00 kn od Allianz Hrvatska d.d. i 25,00 EUR od Pexon team d.o.o. za prijevoz na relaciji [adresa] – [adresa].

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RB, MB, te saslušanje tužiteljice.

5. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

6. Dakle predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku kao organizatoru putovanje čije sjedište je u Republici Srbiji za naknadu štete koja proizlazi iz ugovornog odnosa, te tužiteljica potražuje:

-povrat iznosa od 1.239,63 EUR/9.340,00 kn sa zz kamatom tekućom na iznos od 106,18 EUR/800,00 kn od 28. siječnja 2019. te na iznos od 1.133,45 EUR/8.540,00 od dana 08. veljače 2019.(s osnova plaćene cijene putovanja tj. plaćenog paket aranžmana po ugovoru o organiziranom putovanju u paket aranžmanu broj 487)

- na ime na ime naknade imovinske štete iznos od 626,90 EUR/4.723,38 kuna sa zz kamatama od dana donošenje presude (vize za Istanbul za izlazak iz zračne luke 50,00 eura, trošak noćenja u Istanbulu 120,00 eura, taxi prijevoza u Istanbulu 50,00 eura, zatim 280,00 eura na ime plaćanje povratne karte na relaciji Istanbul –Zagreb, te 101,90 EUR/767,74 kn na ime korištenja mobitelom) ,

- te na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn sa zz kamatom od 6. svibnja 2019.

7. Radi se sporu koji proizlazi iz povrede ugovornih obveza, a tužiteljica ima svojstvo potrošač.

8. Svoj zahtjev za naknadu štete tužiteljica temelji na činjeničnom opisu da je štetu pretrpjela uslijed nerealizacije putovanja na Kubu ugovorenog s tuženikom kao organizatorom putovanja, a da je do neralizacije putovanja došlo greškom odnosno krivnjom tuženika, jer tužiteljici koja je na Kubu putovala kanadskom putovnicom (posjeduje i hrvatsku putovnicu i ima dvojno državljanstvo) nisu pružene sve relevantne informacije vezano za vizu odnosno turističku kartu potrebno za ulazak na Kubu (pa joj nije dopušten ukrcaj u avion u Istanbulu za Kubu).

O primjeni mjerodavnog prava.

9. Nedvojbeno je da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], da tuženik ima sjedište u [adresa], da se radi o sporu koji proizlazi iz ugovornog odnosa, i da je tužiteljica u toj ugovornoj obvezi tj. ugovornom odnosu potrošač.

10. Odredbom čl. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17) koji je na snazi od 29. 1. 2019. propisano je da se tim zakonom uređuje mjerodavno pravo za privatne odnose s međunarodnim obilježjima, odredbom čl. 25. st. 1. je propisano da pravo mjerodavno za ugovorne obveze se određuje prema uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (Sl L 177, 4. 7. 2008) unutar njezinog polja primjene.

11. Prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), čl. 6 (potrošački ugovori) -ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik provodi svoje komercijalne i stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište ili bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili više država uključujući i tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti (st. 1.)

12. Dakle, imajući u vidu sadržaj citirane odredbe Uredbe, te činjenicu da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], da je tužiteljica u predmetnom ugovornom odnosu potrošač, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje pravo Republike Hrvatske.

O prigovoru apsolutne nenadležnosti suda u RH.

13. Tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda jer da se na Ugovor primjenjuju Opći uvjeti putovanja od 25.1.2019., organizatora putovanja, ovdje tuženika kao organizatora putovanja, a čiji primitak je tužiteljica potvrdila sklapanjem Ugovora, a prema kojem su sukladno točki 17. Općih uvjeta tužiteljica kao putnik i tuženik kao organizator putovanja ugovorili nadležnost arbitražnog suda YUTA, [adresa], za rješavanje međusobnih sporova.

14. Iz točke 17. Općih uvjeta putovanja organizatora putovanja tj. tuženika (str. 32 do 40 spisa) proizlazi da Putnik i Organizator suglasno ugovaraju nadležnost Arbitražnog suda Yuta, [adresa], za rješavanje međusobnih sporova uz primjenu ovih općih uvjeta, kao i općih uvjeta putovanja Yuta i propisa R Srbije. Ugovaranjem nadležnosti Arbitražnog suda ne uskraćuju se prava putnika da pokrene određeni postupak ili da upotrijebi određeno pravno sredstvo za zaštitu svojih prava na način predviđenih propisima R Srbije, a također i u Posredničkom ugovoru o organiziranom putovanju u paket aranžmanu zaključenog između Neobična putovanja d.o.o. kao posrednika i tužiteljice kao ugovaratelja putovanja (str. 11 do 14 spisa) se navodi da će u slučaju spora po ovom ugovoru putnik i organizator pokušati spor riješiti mirnim putem, a ukoliko to ne bude moguće suglasno ugovaraju nadležnost Arbitražnog suda Yuta Beograd, za rješavanje međusobnih sporova.

15. Odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/20214) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka propisano je:

(1)Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15.1 Odredbom čl. 50. st. 1. t. 19. ZZP propisano je:

Ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 49. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu: odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu.

16. Iz iskaza svjedokinje RB koja je u sporno vrijeme bila zaposlena u Neobična putovanja d.o.o. Zagreb proizlazi:

- da je organizator konkretnog putovanja bio tuženik, a Neobična putovanja d.o.o. Agencija koja je prodavala kako svoja putovanja koja su organizirali tako i putovanja drugih agencija i s tim drugim agencijama su imali zaključen ugovor o suradnji , pa su takav ugovor o suradnji imali i s tuženikom, i Neobična putovanja d.o.o. su prodavali putne aranžmane Jungle Travela (tuženika), da je tužiteljica konkretan ugovor o putovanju sklapala s njihovom agencijom Neobična putovanja d.o.o. i od Neobičnih putovanja dobivala i informacije oko konkretnog aranžmana, da u tom odnosu Neobična putovanja d.o.o. zastupaju putnika, putnik plaća putovanje Neobičnim putovanjima, a onda Neobična putovanja te uplate prosljeđuju organizatoru putovanja,

-na pitanje da li su tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora dati Opći uvjeti Neobičnih putovanja ili tuženika svjedokinja je iskazala da to ne zna točno da misli da su joj dali Opće uvjete tuženika, ali da se sada ne sjeća, da u drugim takvim situacijama kada za druge agencije prodaju putovanja da onda se putniku daju Opći uvjeti Neobičnih putovanja d.o.o. ,

-u odnosu na pitanje na koji način se putniku daju Opći uvjeti i putnik upoznaje s općim uvjetima svjedokinja je iskazala da kada se sklapa ugovor Opći uvjeti se uvijek pošalju emailom a i objavljeni su na njihovoj Web stranici a ako putnik dođe u poslovnicu onda mu se Opći uvjeti predoče,

-da je u odnosu na konkretno putovanje sa tužiteljicom komunicirala putem emaila i Ugovor je tako tužiteljici poslan, ne sjeća se jesu li joj uz Ugovor poslani i Opći uvjeti, ali zna da tužiteljica nije tražila obrazloženje Općih uvjeta i onda u takvim situacijama ako se takvo obrazloženje ne traži agencija (Neobična putovanja d.o.o.) posebno obrazloženje i ne daju, i misli da se Opći uvjeti nalaze u svakoj ponudi i u prvom emailu koji se šalje.

17. U odnosu na pitanje kada je vodila pregovore s turističkom agencijom je li dobila Opće uvjete i čije i je li ju predstavnica agencije upoznala s Općim uvjetima i obrazložila ih tužiteljica je iskazala da nije , a da li je Opće uvjete dobila da bi to morala pogledati, a u odnosu na email od 19. 2. 2019. (str. 100 spisa-u kojem tužiteljica navodi "Poštovana RB, dobila sam i pročitala email. Potvrđujem svoju suglasnost s Ugovorom.") tužiteljica je iskazala da je tim mailom potvrdila putovanje.

18. Cijeneći iskaz tužiteljice, a prije svega iskaz svjedokinje RB (djelatnice Neobična putovanja d.o.o.) iz iskaza koje svjedokinje se nikako ne može na nedvojbeni način zaključiti da su tužiteljici uručeni uopće Opći uvjeti Organizatora putovanja odnosno tuženika jer iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da su u takvim situacijama putnicima dostavljeni Opći uvjeti Neobičnih putovanja, zatim pogotovo cijeneći iskaz ove svjedokinje iz kojeg proizlazi da se obrazloženje Općih uvjeta putnicima davalo samo ako su putnici tražili takvo obrazloženje, a da tužiteljica obrazloženje Općih uvjeta nije tražila pa onda agencija posebno obrazloženje ni ne daje, ovaj sud nalazi da se o točki 17. Općih uvjeta organizatora putovanja tj. tuženika nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ta odredba u smislu čl. 49. st. 1. ZZP, a također i u smislu čl. 50. st. 1. t. 19. ZZP nepoštena te slijedom toga ništetna, a isto tako i ugovorna odredba u Posredničkom ugovoru koja govori o načinu rješavanja spora (citiranog u točki 14. obrazloženja) jer se nedvojbeno radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora Neobična putovanja d.o.o. , o kojoj se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo obzirom se nije pregovaralo pojedinačno ni o točki 17. Općih uvjeta tuženika, te je ta odredba očito i nedvojbeno bila obvezni sastojak ugovora na koji tužiteljica nije mogla utjecati.

19. Slijedom svega naprijed navedenog istaknuti prigovor apsolutne nenadležnosti nije osnovan.

20. Nema spora da je tužiteljica s tuženikom kao organizatorom putovanja zaključila ugovor o putovanju paket aranžmanu i to preko agencije u RH - Neobična putovanja d.o.o., a koja je prodavala putne aranžmane tuženika u RH.

21. Zakonom o pružanju usluga u turizmu (NN 130/2017), dalje: ZPUT je propisano:

Organizator znači trgovac koji izravno ili putem drugog trgovca odnosno zajedno s drugim trgovcem kombinira i prodaje ili nudi na prodaju paket-aranžmane – čl. 7 t. 8.

Prodavatelj znači trgovac koji nije organizator, a koji prodaje ili nudi na prodaju paket

– aranžmane koje kombinira organizator - čl. 7.t. 9.

21.1. Nadalje čl. 31. ZPUT je propisano:

(1) Ugovor o putovanju u paket-aranžmanu mora biti sastavljen na jasnom i razumljivom jeziku te biti čitljiv ako je u pisanom obliku.

(2) Ako organizator i, prema potrebi, prodavatelj ili trgovac obavljaju prodaju ili nude na prodaju paket-aranžmane na području Republike Hrvatske, ugovor o putovanju u paket-aranžmanu mora u svakom slučaju biti sastavljen na hrvatskom jeziku, a može biti istodobno sastavljen i na nekom drugom putniku jasnom i razumljivom jeziku, te biti čitljiv ako je u pisanom obliku.

(4) Pri sklapanju ugovora o putovanju u paket-aranžmanu ili bez nepotrebnog odgađanja nakon njegova sklapanja organizator ili prodavatelj dužan je putniku dati primjerak ugovora ili potvrdu o tom ugovoru na trajnom nosaču podataka. (5) Putnik ima pravo zahtijevati primjerak ugovora o putovanju u paket-aranžmanu u papirnatom obliku ako je ugovor sklopljen uz istodobnu fizičku prisutnost ugovornih strana.

(6) Kada je ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija, organizator ili prodavatelj mora putniku dati primjerak ugovora o putovanju u paket-aranžmanu ili potvrdu o tom ugovoru, u papirnatom obliku ili, ako se putnik s time suglasi, na drugom trajnom nosaču podataka.

21.2. Odredbom čl. 39. ZPUT je propisano da je za izvršenje usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu odgovoran organizator, bez obzira na to mora li te usluge izvršiti sam ili ih moraju izvršiti drugi pružatelji usluga putovanja.

21.3. Odredbom čl. 40. ZPUT je propisano:

(1) Putnik je dužan, bez nepotrebnog odgađanja i vodeći računa o okolnostima, obavijestiti organizatora o svakoj nesukladnosti koju utvrdi tijekom ispunjenja usluge putovanja obuhvaćene ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu.

(2) Ako bilo koja od usluga putovanja nije izvršena u skladu s ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu, na zahtjev putnika organizator je dužan ispraviti tu nesukladnost, osim ako to nije moguće ili ako bi otklanjanje nesukladnosti prouzročilo nerazmjerne troškove uzimajući u obzir razmjer nesukladnosti i vrijednost usluga putovanja na koje nesukladnost utječe.

(3) Ako organizator ne ispravi nesukladnost iz razloga navedenih u stavku 2. ovoga članka, putnik ima pravo na sniženje cijene i naknadu štete sukladno člancima 43. do 47. ovoga Zakona.

21.4. Odredbom čl. 44.ZPUT je propisano:

(1) Putnik ima pravo, neovisno o sniženju cijene ili raskidu ugovora, zahtijevati od organizatora primjerenu naknadu za svaku štetu koju pretrpi kao rezultat bilo koje nesukladnosti, a organizator je dužan putniku naknaditi tu štetu bez nepotrebnog odgađanja.

(2) Organizator se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da:

a) se nesukladnost može pripisati putniku

b) se nesukladnost može pripisati trećoj osobi koja nije povezana s pružanjem usluga putovanja obuhvaćenih ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu i da je nesukladnost nepredvidiva ili neizbježna ili

c) je do nesukladnosti došlo zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle izbjeći.

22. Znači u spornom ugovornom odnosu Neobična putovanja d.o.o. Zagreb su prodavatelj, koji nije organizator putovanja, a koji je prodavao paket-aranžman za putovanje na Kubu organizatora putovanja tuženika. Znači tuženik je organizator putovanja i stoga je tuženik kao organizator putovanja u smislu odredbe čl. 39. ZPUT odgovoran za izvršenje konkretne usluge putovanja, pa stoga nije osnovan prigovor pasivne legitimacije istaknut po tuženiku.

23. U postupku je sporno postoji li u konkretnom slučaju odgovornost tj. krivnja tuženika za to što konkretno putovanje u odnosu na tužiteljicu nije realizirano.

24. Inače samo putovanje do Kube je bilo organizirano na način da se išlo iz [adresa] u [adresa] kombijem beogradske firme, a išle su tužiteljica, svjedokinja MB, i prijateljica ove svjedokinje (O), u [adresa] su se sastale sa cijelom grupom za putovanje i sa tom grupom su išle iz [adresa] u [adresa], a iz Istanbula je bio predviđen put avionom za Kubu, međutim problem je nastao prilikom ulaska u avion na gate-u jer osoba koja je tamo bila nije pustila tužiteljicu u avion, i dakle tužiteljici nije dopušteno ući u avion.

Tako iz iskaza svjedokinje MB, proizlazi da su došli na aerodrom u Istanbul, da su se sa tom osobom na gate-u teško sporazumijevali jer je slabo govorio engleski, pokušavale su mu objasniti ali nisu uspjele, pokušavali su doći do osobe koja zna bolje engleski preko jedne turske agencije, zvale su i Neobična putovanja, ali za sve to su imale malo vremena nekih 20 minuta i na kraju tužiteljici nije dopušteno ući u avion i ona je ostala, a svi ostali su se ukrcali i ušli u avion s grupom, a da je taj čovjek cijelo vrijeme govorio da tužiteljica nema vizu i da je zato ne pušta, a da su one znale da za kanadske državljane ne treba viza jer je i tužiteljičina sestrična koja je kanadski državljanin, iz Kanade u Kubu ušla bez vize.

25. Iz iskaza tužiteljice proizlazi:

- da je imala dvojno državljanstvo odnosno i kanadsku i hrvatsku putovnicu, da je u agenciji Neobična putovanja pitala s kojom putovnicom joj je bolje putovati i da je joj je svjedokinja RB rekla da s kanadskom putovnicom ne treba viza,

-da je i tužiteljica još provjerila u Kanadskoj ambasadi pitala da li joj s kanadskom putovnicom ako ide iz [adresa] na Kubu treba viza i oni su joj rekli da joj za ulazak na Kubu s kanadskom putovnicom viza ne treba,

-da je njena sestrična iz [adresa] UB putovala u istom aranžmanu, ali iz Kanade za Kubu, ona je imala kanadsku putovnicu i nije joj trebala viza za ulazak na Kubu.

26. Što se tiče vize za Kubu, te turističke karte tj. "trajeta de turista" proizlazi:

-iz iskaza svjedokinje RB: da je tužiteljica u svezi konkretnog putovanja komunicirala sa Neobičnim putovanjima d.o.o. i da putnik od Neobičnih putovanja mora dobiti točne informacije u svezi sve dokumentacije koja je potrebna za konkretno putovanje i te informacije pružaju neobična putovanja, ali samo hrvatskim državljanima, a to znači da svi strani državljani moraju sami provjeriti koja je dokumentacija potrebna za ulazak u neku državu i da je to tužiteljici rečeno i to u prvom mailu da obzirom ima kanadsku putovnicu sa kanadskom ambasadom provjeri što joj je od dokumentacije za putovanje na Kubu potrebno, da hrvatski državljani za ulazak u Kubu ipak trebaju vizu i policu zdravstvenog osiguranja, da joj je tužiteljica rekla da joj viza ne treba ali da joj treba polica osiguranja i onda su joj Neobična putovanja izašli u susret i napravili joj tu policu osiguranja. U odnosu na razliku između vize i turističke karte da je razlika u tome što je turistička karta fizički papir a da se većina viza lijepi u putovnicu, a da su ostali putnici s kojima je tužiteljica putovala trebali turističku kartu, da je tužiteljica putovala sa četiri prijateljice, MB i njena prijateljica koje su putovale sa hrvatskom putovnicom, tužiteljica je putovala sa kanadskom putovnicom, a četvrta prijateljica je išla iz Kanade za Kubu sa kanadskom putovnicom,

-iz iskaza svjedokinje MB, koja je putovala s hrvatskom putovnicom, a na pitanje da li je ona za putovanje na Kubu vadila vizu ili turističku kartu, proizlazi da su joj iz agencije u mailu govorili o vizi ali kad je išla nabaviti dobila je jedan zeleni komadić papira, ne sjeća se sada službenog naziva tog dokumenta, a da kada se radi o vizi da viza ide kao naljepnica u putovnicu.

-iz iskaza tužiteljice proizlazi da viza znači faksimil u putovnici ili naljepnica i za vizu je potrebno otići u Veleposlanstvo i onda se ta naljepnica faksimil stavi u putovnicu a što se tiče turističke karte da je to komadić papira koji se dobije od turističke agencije, time da ne zna s kojom turističkom agencijom su Neobična putovanja imali ugovor za to, ali s tom turističkom agencijom s kojom imaju ugovor se ide po taj komadić papira, da njoj svjedokinja RB nikada nije spominjala turističku kartu, a da je imala tu turističku kartu onda bi s njom normalno ušla u Kubu, da je ona zvala kanadsku ambasadu i pitala za vizu i dobila odgovor da joj viza ne treba, a da je na aerodromu u Istanbulu nisu pustili u avion ne zbog vize jer viza nije bila potrebna već zato što nije imala turističku kartu, a ta turistička karta nije viza.

27. Od Veleposlanstva Kanade sud je službenim putem zatražio podatak da li je za kanadske državljane odnosno osobe s kanadskom putovnicom za ulazak na Kubu potrebna viza i da li je za kanadke državljane odnosno osobe s kanadskom putovnicom na ulazak na Kubu potrebna tzv. "Trajete del Turista" (turistička karta)

.

27.1. Od strane Veleposlanstva Kanade je dopisom od 8. 3. 2023. (str. 135) odgovoreno da Veleposlanstvo Kanade ne pruža informacije o viznim režimima drugih zemalja, te da se za to može obratiti Veleposlanstvu Kube ili preko Ministarstva pravosuđa RH zatražiti informaciju od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH.

28. Odredbom čl. 12. st.1. t. 16. ZPUT je propisano da su usluge turističke agencija (između ostalog) pomoć u pribavljanju putnih isprava, viza i drugih isprava potrebnih za prijelaz granice i boravak u inozemstvu.

28.1. Odredbom čl. 29. st.1.t.8.f ZPUT propisano je da je Organizator, kao i prodavatelj ako se paket-aranžman prodaje putem prodavatelja, dužan, prije nego što se putnik obveže bilo kojim ugovorom o putovanju u paket-aranžmanu ili bilo kojom odgovarajućom ponudom, putniku pružiti odgovarajuće standardne informacije putem odgovarajućeg obrasca te sljedeće informacije ako su one relevantne za paket-aranžman: opće informacije o uvjetima odredišne zemlje u vezi s putovnicama i vizama, uključujući približno trajanje razdoblja za pribavljanje viza te informacije o zdravstvenim formalnostima odredišne zemlje

32. U Općim uvjetima tuženika (str. 32 do 40 spisa) u točki 9. Putne isprave, zdravstveni i zakonski propisi se navodi: "Putnik za putovanje u inozemstvo mora imati važeću putnu ispravu s rokom važenja još najmanje šest mjeseci od dana završetka putovanja i u roku dostaviti Organizatoru ispravne i kompletne potrebne podatke i dokumente za dobivanje vize, ukoliko istu pribavlja organizator. Službenik agencije Organizatora, niti Posrednika nije ovlašten da utvrđuje validnost putnih i drugih isprava i dokumenata. Kada Organizator posreduje u postupku podnošenja dokumentacije, isti ne garantira dobivanje vize, niti dobivanje vize u roku i ne snosi nikakvu odgovornost za neispravnost putnog ili drugih dokumenata ili ako pogranične vlasti ili imigracijske službe ne odobre ulazak, tranzit ili daljnji boravak putniku."

28. U posredničkom ugovoru o organiziranom putovanju Neobična putovanje d.o.o. i tužiteljice navodi se: "opće informacije o uvjetima odredišne zemlje u vezi s putovnicama i vizama, uključujući prilično trajanje razdoblja za pribavljanje viza, te informacije o zdravstvenim formalnostima odredišne zemlje, navedene su u dokumentu Korisne informacije koji je dostavljen prilikom prijave na putovanje ukoliko za odredišnu zemlju postoje posebni uvjeti u vezi s putovnicama, vizama ili zdravstvenim formalnostima. Informacije o vizama, te opće informacije i upozorenja za putovanje u određene zemlje također možete pronaći na internetskim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova (te se navode te internetske stranice)".

29. U Kuba -Korisne informacijae(str. 30 do 31) se navodi i proizlazi: "VIZA Za državljane Hrvatske potrebna je viza za ulazak u zemlju. Viza se vadi u Zagrebu, a njezina cijena iznosi 300,00 kn. Pri izradi vize potrebna je putovnica koja vrijedi još 6 mjeseci po završetku valjanosti vize. Osim vize za ulazak u zemlju također je potrebna i polica putnog zdravstvenog osiguranja koja pokriva područje cijelog svijeta."

30. U Informacijama u vezi s putovanjem na Kubu Neobična putovanja d.o.o. (str. 24 do 27 spisa) se između ostalog navodi "Viza, odnosno carta turistica, je obavezna za sve hrvatske državljane. Vaša viza sastoji se od dva jednaka dijela. Jedan dio će službenici uzeti na graničnom prijelazu prilikom ulaska u zemlju, a drugi dio će vam vratiti. Taj dio je potrebno sačuvati za izlazak iz zemlje…".

31. Iz informacija Ministarstva vanjskih i europskih poslova (objavljeno i dostupno na Internet stranicama tog ministarstva) u odnosu na vizni sustav u odnosu na Republiku Kubu (diplomatski odnosi uspostavljeni 23. 9. 1992.) proizlazi da hrvatski državljani koji namjeravaju putovati na Kubu trebaju turističku vizu koja se izdaje u obliku tzv. "turističke karte" (ne postoji posebni obrazac zahtjeva) s rokom valjanosti 30 dana od dana ulaska, može se produžiti u Republici Kubi za daljnjih 30 dana ( u nadležnom uredu za strance ili Policijskoj postaji). Turistička karta može se pribaviti i kod turističke agencije koju je za to ovlastilo Veleposlanstvo Republike Kube i koja organizira putovanje.

32. Dakle u Korisnim informacijama (str. 30 i 31 spisa), te u Informacijama u vezi putovanja na Kubu (prodavatelja Neobična putovanja d.o.o. str. 24 do 27 spisa), informacije u svezi viznog režima odnose se samo na hrvatske državljana (koji putuju s hrvatskom putovnicom), a informacije Ministarstva vanjskih i europskih poslova (objavljeni na njihovim internetskim stranicama), a na koje se upućuje u posredničkom ugovoru o organiziranom putovanju, također se odnose samo na hrvatske državljane.

33. Iz email prepiske tužiteljice, koja je putovala s kanadskom putovnicom, i Neobična putovanja d.o.o. tj. svjedokinje RB (str. 18 do 20 spisa) od 25. siječnja 2019. proizlazi da ova svjedokinja na upit tužiteljice odgovara između ostalog "Što se tiče vize ako se ne varam nije vam potrebna, ali bilo bi najbolje da provjerite sa ambasadom", te od 5. 2. 2019. "Provjerila sam, možemo vam napraviti Policu putnog zdravstvenog osiguranja. Putno zdravstveno osiguranje iznosi 200,00 kn, možete ga uplatiti s drugom ratom putovanja…Možete putovati s kanadskom putovnicom, ne morate raditi vizu".

34. Iz Općih uvjeta tuženika (točka 9. Općih uvjeta) proizlazi da vizu može pribaviti i Organizator putovanja u kojem slučaju je potrebno da putnik dostavi svu potrebnu dokumentaciju.

35. Tužiteljica se odlučila putovati s kanadskom putovnicom. Proizlazi da se tužiteljica sukladno uputama agencije Neobična putovanja informirala u Kanadskom veleposlanstvu u pogledu potrebe ishođenja vize za ulazak na Kubu, te da joj je rečeno u Veleposlanstvu da joj viza nije potrebna, a proizlazi iz iskaza tužieljce, a što se zaključuje i iz naprijed citirane prepiske tužiteljice i djelatnice neobičnih putovanja, a takvo je bilo i mišljenje Neobičnih putovanja d.o.o. – točka 29. obrazloženja.

36. Iz dostavljenog odgovora Veleposlanstva Kanade (u svezi zatraženih podataka od strane ovoga suda) proizlazi da to veleposlanstvo ne pruža informacije o viznim režimima drugih zemalja, te da se za to može obratiti Veleposlanstvu Kube ili preko Ministarstva pravosuđa RH zatražiti informaciju od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, pa je dakle uopće upitno je li tužiteljica informirajući se u Veleposlanstvu Kanade, razgovarala s mjerodavnom osobom i dobila ispravnu informaciju.

37. Ostali putnici koji su s tužiteljicom putovali iz RH svjedokinja MB i njena prijateljica O su kao državljanke RH putovale sa hrvatskom putovnicom i one su ishodile tzv. turističku kartu.

38. Dakle iz sadržaja navedenih Informacija tj. Korisnih informacija(str. 30 i 31 spisa), Informacijama u vezi putovanja na Kubu (prodavatelja Neobična putovanja d.o.o. str. 24 do 27 spisa), Informacija Ministarstva vanjskih i europskih poslova (objavljeno i dostupno na Internet stranicama tog ministarstva), proizlazi da se informacije u svezi viznog režima, a govori se u tim informacijama o vizi, zatim o tzv. turističkoj karti, zatim o carta turistica, odnose, kao što je rečeno, samo na hrvatske državljane, i te informacije ne sadrže podatke za putnike strane državljane.

39. Tužiteljica koja je putovala sa kanadskom putovnicom nije imala vizu, a nije imala ni turističku kartu.

40. Sud nalazi da vezano za vizni režim i potrebne isprave za ulazak na Kubu za putnike koji putuju kao strani državljani tj. s inozemnom putovnicom, prodavatelj Neobična putovanja d.o.o. nije imao relevantne informacije vezano za uvjete ulaska u odredišnu zemlju (Kubu) niti je tužiteljici pružio relevantne informacije kod čega ni Korisne informacije (str. 30 i 31 spisa), zatim ni Informacije u vezi putovanja na Kubu prodavatelja Neobična putovanja d.o.o. st. 24 do 27 spisa, kao ni informacije objavljene na internetskim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova na koje prodavatelj Neobična putovanja upućuju u posredničkom ugovoru o organiziranom putovanju, te podatke ne sadrže.

41. Ovaj sud nalazi da bez obzira što je tužiteljica putovala s kanadskom putovnicom, relevantne opće informacije o uvjetima ulaska na Kubu su tužiteljici trebali pružiti organizator putovanja, odnosno prodavatelj Neobična putovanja, a ne "prebaciti" na tužiteljicu da sama istražuje što joj je od dokumentacije i isprava potrebno, kod čega se kao nedvojbenim nameće i zaključak da je tužiteljica od strane Neobična putovanja d.o.o. pogrešno u tom pravcu upućena na Veleposlanstvo Kanade (koje ne pruža informacije o viznim režimima drugih zemalja), umjesto na Veleposlanstvo Kube.

41.1. Obzirom tužiteljici na aerodromu u Istanbulu nije dopušten ulazak u zrakoplov za Kubu očito je da je tužiteljici bila potrebna ta turistička karta (koju su imali ostali putnici) a koja se dobiva od ovlaštene turističke agencije, te su tužiteljici organizator putovanja, kao i Neobična putovanja d.o.o. trebali dati potrebne i relevantne informacije o ovlaštenoj turističkoj agenciji bilo u RH bilo u Srbiji i uputiti je na tu ovlaštenu agenciju radi pribavljanja turističke karte, ili je uputiti na relevantno veleposlanstvo, tj. Veleposlanstvo Kube koje postoji u Republici Srbiji, gdje organizator putovanja ima svoje sjedište. Naime ako putnička odnosno turistička agencija prodaje putovanja i stranim državljanima agencija odnosno organizator putovanja i njima treba pružiti sve potrebne i relevantne informacije o viznom sustavu odredišne zemlje, a ne prebaciti to na putnika stranog državljanina, a onda u situaciji kada putnik ne može niti ishodi potrebne i relevantne informacije, od sebe otkloniti odgovornost svojim Općim uvjetima. Naime, ako te informacije organizator putovanja ne može dati onda nije trebao prodavati putne aranžamane stranim državljanima jer smisao organiziranog putovanja je da organizator putniku i kupcu aranžmana organizira putovanje u svim aspektima, a ne da si putnik "sam organizira putovanje". Osim toga ukoliko prodavatelj Neobična putovanja nisu mogli tužiteljici dati relevantne informacije u svezi viznog sustava za putovanje kanadskom putovnicom jer tim informacijama nisu raspolagali imali su mogućnost to tužiteljici jasno reći i uputiti je da za putovanje koristi hrvatsku putovnicu, koju je je tužiteljica imala i što su u Neobičnim putovanjima znali. .

41.2. Slijedom naprijed obrazloženog ovaj sud nalazi da je za neralizaciju putovanja tj. ugovora kriv tuženik kao organizator putovanja.

O visini zahtjeva.

42. Iz iskaza tužiteljice proizlazi:

-da je trošak prijevoza [adresa] platila 50 eura i od toga joj je vraćeno 25 eura, a vratila joj je beogradski prijevoznik,

-trošak izdavanja vize u Istanbulu za izlazak iz zračne luke je platila 50 eura na licu mjesta,

-trošak noćenja u hotelu u Istanbulu je platila osobno jer se nije mogla odmah ukrcati na avion,

-taksi prijevoz je platila Istanbulu 50 eura jer sam morala uzeti taksi za prijevoz s aerodroma do hotela i onda drugi dan natrag do aerodroma,

-što se tiče troškova na ime korištenja mobitela to su troškovi koje je imala jer je taj cijeli dan i drugi dan kontaktirala u svezi situacije s Neobičnim putovanjima i ti troškovi su toliki jer se radi o zemlji koja nije u EU,

-platila je još i avionsku kartu Istanbul Zagreb za povratak u Zagreb i to 280,00 eura –

-tražila je povrat troškova i uplata od Neobičnih putovanja međutim, oni su rekli da mi ne mogu ništa vratiti iako je mala putno osiguranje,

-let za Kubu je bio u kasnim noćnim satima oko 23,00 sata i kad se nije uspjela ukrcati na avion ostala je sama na aerodromu, bila je noć i nije znala kud će i šta i nadala se da će se situacija idući dan riješiti,

-agencija Neobična putovanja su imali jedan dežurni broj za takve izvanredne situacije i ja cijelu noć zvala taj broj ali joj se nitko nije javljao i sve do 9,00 sati ujutro nije uspjela s njima stupiti u kontakt, nije htjela noćiti na aerodromu pa je našla smještaj u hotelu, kada je došla u hotel tu noć nije ni spavala jer je cijelo vrijeme telefonirala, drugo jutro se vratila na aerodrom nadajući se i pokušavajući riješiti tu situaciju ali kada je shvatila da neće biti ništa riješeno, odlučila se vratiti u Zagreb,

-zbog tog nerealiziranog putovanja iskoristila je 10 dana svog godišnjeg, pojavio joj se i dermatitis od stresa i jedan dan joj je bilo loše i otišla je na hitnu i dobila terapiju a to je bilo sve jedno dan dva nakon što što joj se dogodilo ovo u Istanbulu,

-što se tiče propuštenog natjecanja u Ljubljani planirala je kada se vrati s godišnjeg i s Kube, a to je sve bilo i organizirano, tim sa Hitne(gdje je zaposlena) organizirao je jedno natjecanje iz reanimacije u Ljubljani, ali zbog svega što joj se desilo nije bila u stanju na to ići.

42.1. Iz iskaza svjedokinje RB proizlazi:

-da kada je ujutro došla na posao vidjela je propušteni poziv tužiteljice, nakon toga su cijelo jutro bile u kontaktu mailom, a i misli i telefonski, sa svoje strane je pokušavala sve da se nekako dođe do vize, zvali su i u Tursku jednu putničku agenciju, pokušali su doći do vize koju bi tužiteljici poslali DHL, sve su pokušavali ali jednostavno nije išlo i nikako nisu mogli pribaviti vizu, zna da je tužiteljica bila u situaciji koja sigurno nikome nije ugodna, tužiteljici su vratili novce za osiguranje, dio transfera i dio taksi, a inače je problem su tome što putnička agencija kada putnik plati putovanje, tada putnička agencija plaća smještaj, avion kartu, i nakon toga ni putnička agencija ukoliko putovanje otpadne iz bilo kojeg razloga ne može dobiti povrat tih uplaćenih sredstava a onda ne možemo ni putniku vratiti.

43. Tužiteljica potražuje kako slijedi:

1.) iznos od 1.239,63 EUR/9.340,00 kn – koji iznos predstavlja cijenu putovanja paket aranžmana - sa zz kamatom tekućom:

-na iznos od 106,18 EUR/800,00 kn od 28. siječnja 2019. – plaćena rezervacija dana 28. 1. 2019. – Potvrda o plaćanju str. 49 spisa ,

-na iznos od 1.133,45 EUR/8.540,00 od dana 08. veljače 2019. - preostali plaćeni iznos cijene paketa aranžmana, plaćeno 8. 2. 2019. – Potvrda o plaćanju na str. 53 spisa,

te je ovaj iznos tužiteljici valjalo dosuditi sa zz kamatama.

2.) zatim potražuje na ime naknade imovinske štete iznos od 626,90 EUR/4.723,38 kuna sa zz kamatama od dana donošenje presude, a koji iznos se sastoji od:

-25,00 EUR s osnove troška prijevoza na relaciji [adresa] (ukupni trošak je bio 50,00 EUR, ali joj je 25,00 EUR vraćeno)

-50,00 EUR s osnove troška izdavanja vize u Istanbulu za izlazak iz zračne luke

-120,00 EUR s osnova troška noćenja u hotelu u Istanbulu – dokaz o plaćanju tj. račun na str. 55 spisa

-50,00 EUR s osnova troška taxi prijevoza u Istanbulu

-280,00 EUR s osnova avionske karte na relaciji Istanbul-Zagreb,

te je ovaj iznos tužiteljici valjalo dosuditi sa zz kamatama.

O neimovinskoj šteti.

44. Tužiteljica potražuje i neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn sa zz kamatom od 6. svibnja 2019.

45. U smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO (NN 35/05 i dr. pod pravom osobnosti fizičke osobe podrazumijeva se i pravo na duševno zdravlje.

45.1. Duševno zdravlje može biti ugroženo različitim štetnim postupanjima, kod čega je za pitanje postoji li odgovornost za popravljanja štete dovoljno da u oštećenika izazovu neugodu odnosno nelagodu, nezadovoljstvo, frustraciju i sl. te da je kod oštećenika došlo do narušenja njegovog duševnog mira.

46. Tužiteljica je platila organizirano putovanje u Kubu, uzela je godišnji odmor, u sklopu organiziranog putovanja je došla do Istanbula, obzirom je putovala organizirano i preko turističke agencije nije imala razloga posumnjati da će se u Istanbulu naći u situaciji u kojoj se našla, odnosno da će joj biti na aerodromu uskraćen ulazak u avion zbog nedostatka potrebne dokumentacije za ulazak na Kubu. Tužiteljica se našla u situaciji da su se svi ostali putnici, koji su putovali u istom aranžmanu, ukrcali u avion, a ona je ostala sama u noći na aerodromu u Istanbulu, gdje nije nikoga poznavala, nije mogla u to doba noći telefonski stupiti u kontakt s agencijom Neobična putovanja, morala se sama snaći i organizirati si noćenje u Istanbulu, prijevoz u hotel, čekati iduće jutro da stupi u kontakt s agencijom nadajući se da će idući dan situacija u kojoj se našla razriješiti i da će ipak otputovati na Kubu, međutim kada je unatoč nastojanjima drugi dan svjedokinje RB da joj se pribavi viza, shvatila da do puta na Kubu neće doći, morala si je organizirati povratak avionom iz Istanbula u Zagreb. Nedvojbeno je da je ova opisana situacija u kojoj se situacija našla kod tužiteljice izazvala osjećaj nelagode, neizvjesnosti, bespomoćnosti, frustracije, stresa, da je to trajalo još izvjesno vrijeme nakon što se vratila u [adresa], u osnovi joj je propao i godišnji, zbog svega nije bila u stanju ići ni na natjecanje u Ljubljanu koje je bilo planirano i organizirano te je tužiteljici nedvojbeno bio narušen njen duševni mir, te sud nalazi da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u vidu povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u iznosu od 1.990,84 EUR, a koliko tužiteljica i potražuje, a imajući u vidu u smislu odredbe čl. 1110. ZOO-a tj. značaj povrijeđenog dobra i cilj koji se naknadnom želi postići.

46.1. Na dosuđeni iznos dosuđena je zz kamata tekuća od dana 6. svibnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva prodavatelju Neobična putovanja d.o.o. (str. 6 do 8 spisa), a u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

O troškovima postupka

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13,70/19), te tužiteljici koja je u postupku uspjela pripada trošak postupka.

47.1. Trošak tužiteljice sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno VPS i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te trošak sudskih pristojbi.

47.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

-sastav odštetnog zahtjeva od 4. 5. 2019. u iznosu od 199,00 EUR

-sastav tužbe u iznosu od 199,00 EUR

-sastav žalbe od 11. 2.2020. u iznosu od 99,50 EUR

-sastav podneska od 11. 11. 2022. (očitovanje na navode odgovora na tužbu) u iznosu od 199,00 EUR

-zastupanje na ročištu 13. 12. 2022. u iznosu od 199,00

-zastupanje na ročištu 18. 4. 2023. u iznosu od 199,00 EUR

-zastupanje na ročištu 18. 5. 2023. u iznosu od 199,00 EUR

što je ukupno 1.293,50 EUR što uvećano za iznos od 323,38 EUR naime PDV-a čini 1.616,88 EUR čemu treba pridodati traženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 EUR što je ukupno 1.749,60 EUR.

47.3. Tužiteljici nije priznat traženi trošak sastava podneska od 16. 2. 2022. jer taj podnesak i trošak u svezi njega nisu bili neophodni za postupak.

U Karlovcu 31. ožujka 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Ova Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. t.3.) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica u Zagrebu

2. Igor Mucalo, odvjetniku u Zagrebu