Poslovni broj P-139/2021-54

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Baniću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, EU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika HU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom, punomoćnika tuženika OU, VU i EU osobno, a u odsutnosti tuženika ČU,te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena odluka 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen 6. studenoga 2020. između ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja s jedne strane i tuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužene EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja s druge strane, kojim ugovorom o darovanju je darovatelj darovao I.- i II.-tuženicima kao daroprimateljima nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] šuma sa 398 m2, a na kojem ugovoru su ovjereni potpisi stranaka kod javnog bilježnika KU dana 6. studenoga 2020. pod br. OV-9998/2020.

II. Slijedom toga tuženici TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], su dužni trpjeti da se u ostavinsku imovinu iza pok. SU vrati dar učinjen ugovorom o darovanju od 6. studenoga 2020. te da se na temelju ove presude na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to na k. č. [katastarska čestica] šuma sa 398 m2 uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje prije provedbe ugovora o darovanju od 6. studenoga 2020. pod br. Z-29125/2020 tako da se kao vlasnik upiše SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Tuženici OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], su dužni tužitelju DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti parnični trošak u iznosu od 5.718,04 eura (pettisućasedamstoosameuraičetiricenta) u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s zatraženim troškom postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 6.028,31 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 6. studenoga 2020. njegov pok. otac SU iz [adresa], sklopio s I.-tuženikom OU i II.-tuženicom EU, ugovor o darovanju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] šuma sa 398 m2 na kojoj je sagrađena kuća za odmor.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je potpis darovatelja (pok. SU) ovjeren kod javnog bilježnika KU iz [adresa] istog dana pod br. Ov- 9998/2020 na način da je javni bilježnik umjesto potpisa darovatelja uzeo otisak njegovog desnog kažiprsta, nakon čega je predmetni Ugovor proveden u zemljišnim knjigama.

1.2. Tužitelj navodi da je u vrijeme sastavljanja ugovora njegov otac SU bio teško bolestan jer je bolovao od Alzheimerove bolesti i u to vrijeme nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije mogao shvatiti značenje tog ugovora i posljedice njegovog sklapanja, a svakako da nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa s tim znanjem, što je vidljivo i iz toga što, iako je bio pismen, zbog bolesti nije bio sposoban se ni potpisati na ugovoru o darovanju, a od koje bolesti je umro **.**.2020., što je ni dva mjeseca nakon sklapanja ugovora o darovanju, za što je tužitelj saznao u ostavinskim postupku iza svog oca kod ovog suda pod posl. br. O-52/21, UPP-13/21, 9. veljače 2021. kada je održana ostavinska rasprava kod javnog bilježnika, koji ugovor je osporio.

1.3. Za tuženike OU, ŠU i HU tužitelj je naveo da su također djeca pok. ZU a tuženica ČU je supruga pok. SU i ujedno majka tužitelja te ostalih tuženika, radi čega su svi tuženici kao zakonski nasljednici iza pok. SU pasivno legitimirani a ujedno su nužni i jedinstveni suparničari.

1.4. S obzirom da pok. SU u vrijeme sklapanja ugovora nije imao poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje pobijanog ugovora (čl. 276. st. 1.ZOO-a), ugovor o darovanju od 6. studenoga 2020. je ništetan jer je protivan zakonskom propisu, stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupaka donese presudu kojom će utvrditi da je predmetni ugovor o darovanju ništetan, slijedom čega su tuženici dužni trpjeti da se u ostavinsku imovinu iza pok. SU vrati dar učinjen ugovorom o darovanju od 6. studenoga 2020. te da se na temelju presude na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to na k. č. [katastarska čestica] šuma sa 398 m2 uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kako je bilo prije provedbe ugovora o darovanju od 6. studenoga 2020. pod br. Z-29125/2020 tako da se kao vlasnik upiše SU, ujedno je tužitelj zatražio da mu tuženici solidarno naknade parnični trošak.

2. Tuženici TU, ŠU i ČU u odgovoru na tužbu navode da osporavaju osnov tužbenog zahtjeva, te u odnosu na tuženike VU i ČU osporavaju i pasivnu legitimaciju, čine nespornim kako su tuženici TU i ŠU zaključili predmetni ugovor o darovanju kao i zatražili njegovu provedbu u zemljišnim knjigama.

2.1. Osporavaju navode tužitelja kako je u vrijeme sastavljanja ugovora pokojni SU bio nesposoban za rasuđivanje i da nije mogao shvatiti značenje ugovora, te navode kako je upravo on u više navrata inzistirao da se ugovori o darovanju sačine unazad nekoliko godina što su sva njegova djeca znala odnosno znali su što u trenutku njegove smrti kome pripada.

2.2. Nadalje čine nespornim da je IU nekoliko godina prije smrti bio bolestan ali ne i nesposoban za rasuđivanje, tako da je do trenutka smrti pokojni IU bio potpuno priseban i poslovno sposoban, dobro komunicirao s okolinom, pomagao tuženiku OU u radionici, te se družio sa svojim kolegama.

2.3. Nadalje navode da bolest nije uzrok nemogućnosti potpisivanja ugovora (rukom) od strane pokojnoga što je i tužitelju poznato, a o tome koliko je bio priseban govori i činjenica kako je i samom tužitelju radi pravilne raspodjele ostavine prije smrti na identičan način potpisao ugovor o darovanju u rujnu 2020., a također i ostalima članovima obitelji izvršio raspodjelu imovine, te su svi ugovori o darovanju sačinjeni nekoliko mjeseci prije same smrti, a što je bila njegova volja i daleko ranije, a u trenutku sačinjenja svih ugovora nije bilo naznake kako bi pokojnik vrlo skoro mogao umrijeti.

2.4. Učinili su nespornim da je ostavinski postupak iza SU prekinut do okončanja parničnoga postupka, s tim da je tužitelj od ranije bio upućen kako će SU darovati zemljište na moru OU i EU, čemu se nije protivio.

2.5. Napomenuli su kako unazad koju godinu tužitelj nije često dolazio kod oca (osim par puta godišnje, blagdani i dr.) pa nije toliko bio upoznat niti s njegovim zdravstvenim stanjem, kako su to bili ostali nasljednici, a njegovo zdravstveno stanje i Alzheimerova bolest egzistirali su duže vremena što nije dovelo do njegove nesposobnosti upravljanja postupcima, stoga predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnoga postupka.

3. Gore navedeni tuženici su ponovno 19. srpnja 2022. dostavili odgovor na tužbu u kojem ponavljaju navode iz ranije dostavljenog odgovora na tužbu.

4. Tuženik HU naveo je da ne osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Proveden je dokaz uvidom u ugovor o darovanju sa lista 4 do 6 sudskog spisa, uvidom u priloženi zk izvadak sa lista 7 do 9 sudskog spisa, uvidom u ostavinski spis ovog suda posl. br. O-52/2021 UPP:13/2021, saslušanjem stranaka, saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika KU, uvidom u medicinsku dokumentaciju pok. SU, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Požgain s dva očitovanja kao i saslušanjem istog sudskog vještaka.

6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

7. Nesporno je da su tužitelj DU i tuženici TU, ŠU i HU djeca pok. SU, a tužena ČU je supruga pok. SU.

8. Nesporno je da je pok. SU sklopio ugovor o darovanju 6. studenoga 2020. kao darovatelj s tuženicima OU i EU kao daroprimateljima, kojim ugovorom je darovao navedenim tuženicima nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] šuma sa 398 m2, a na kojem ugovoru su ovjereni potpisi stranaka kod javnog bilježnika KU **.**.2020. pod br. OV-9998/2020, što je tijekom ostavinkosg postupkka provedeno u zemljišnim knjigama.

9. Nesporno je da je rješenjem ovog suda pol. br. J 1 O-52/21-5 od 31. siječnja 2022. prekinut ostavinski postupak iza pok. SU te da je zakonski nasljednik DU upućen da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja činjenica o kojima među strankama postoji spor.

10. Sporno je da li je pok. SU u vrijeme sklapanja gore navedenog ugovora bio u mogućnosti shvatiti pravne posljedice sklopljenog ugovora s obzirom da je u to vrijeme bolovao od Alzheimerove bolesti uslijed čega je sporno da li pobijanim ugovorom obuhvaćene nekretnine trebaju biti dio ostavinske imovine iza pok. SU.

11. Tužitelj u podnesku od 23. ožujka 2023. u kojem se očituje na odgovor na tužbu tuženika OU, EU i ČU, navodi kako je nesporno da je unutar obitelji ranije bilo dogovora koja će nekretnina kome pripasti, ali o vikendici u [adresa] nikada nije bilo govora i ona je trebala pripasti svima nasljednicima njegovog oca na jednake dijelove, čini nespornim da je njegov otac u vrijeme sklapanja darovnog ugovora, kojim je njemu u kolovozu 2020. darovao 3/4 dijela k. č. [katastarska čestica] koja se sastoji od kuće i dvorišta sa 2321 m2 u k. o. [katastarska općina], već bio bolestan, ali se radilo o ranije dogovorenom darovanju.

11.1. Nadalje, u navedenom podnesku tužitelj navodi da ne pobija ostale ugovore koje je njegov pok. otac sklopio prije svoje smrti, jer je o tim darovanjima bilo i ranije govora tako da su darovanja za te druge nekretnine izvršena u skladu s tim dogovorima, a jedino je za nekretninu u [adresa] darovanje izvršeno suprotno ranijim dogovorima a to u vrijeme SU nije bio sposoban za rasuđivanje, radi čega ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

12. Tužitelj u svom iskazu navodi da je njegov pok. otac SU umro **.**.2020. a pred smrt oko mjesec i pol dana je bio teško pokretan, da je oca viđao jednom do dva puta tjedno i to najčešće kada bi otišao na svoju njivu koja je u blizini vulkanizerske radnje njegovog brata OU, gdje je otac dok mu je to zdravlje dopuštalo svakodnevno dolazio, a koja radnja je udaljena od očeve kuće do 2,5 km. Po njegovoj procjeni od kolovoza 2020. a i ranije bolest njegovog oca je uznapredovala što zaključuje budući da mu je u to vrijeme došao u posjetu brat kojeg nije prepoznao. Primijetio je da u posljednje vrijeme njegov otac nije sam dolazio u navedenu vulkanizersku radionu iz razlog što je bilo situacija da se otac dezorijentira te da se ne zna vratiti kući.

12.1. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da njegov pok. otac u posljednjih par mjeseci svog života nije dolazio u navedenu vulkanizersku radionu, te navodi da je otac bio dešnjak, da nije imao kažiprst na lijevoj ruci, te da u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora nije imao ozlijeđenu desnu ruku, a na pitanje punomoćnika tuženika OU, EU, i ČU, naveo je kako je u kolovozu 2020. na nagovor majke njegov otac tužitelju darovao ¾ dijela obiteljske kuće u [adresa], i na taj darovni ugovor stavio otisak kažiprsta desne ruke iz razloga "što i tada nije otac znao ništa". Nadalje je naveo da je po zanimanju vozač kamiona tako da zbog poslovnih obveza rjeđe je odlazio kod roditelja a češće je oca viđao kod navedene vulkanizerske radnje, znao je roditelje vidjeti iza mise, te je učinio nespornim da su se on i otac 3 g. prije očeve smrti posvađali i to zbog očeve demencije i promijenjene ličnosti s tim da su nesuglasice riješili, tako da zbog navedene svađe on i otac nisu razgovarali par dana, ali da je intenzitet njegovih odlazaka roditeljskoj kući i prije i poslije te svađe bio isti.

12.2. Na pitanje tužene EU tužitelj je naveo da je u 2020. po njegovoj slobodnoj procjeni vidio oca u kući u kojoj je otac živio oko 30 puta na način da je došao kod roditelja. Nadalje je naveo da u kolovozu 2020. kod pravljenja darovnog ugovora bili su u kući prisutni tuženici, a otac se samo smješkao "jer ništa nije znao" a rečeno mu je prije dolaska javnog bilježnika da se samo smješka. Dalje tužitelj navodi da su četiri darovna ugovora uključujući i ovaj koji je predmet spora napravljena bez znanja tužitelja i njegovog brata HU za što su saznali na ostavinskoj raspravi iza očeve smrti.

12.3. Dalje na pitanje svog punomoćnika tužitelj navodi da se od gore navedena četiri darovanja odlučio pokrenuti sudski postupak samo za jedno darovanje, po ugovoru po kojem je majci pripala obiteljska kuća i dvije oranice nije pokrenuo sudski postupka zato što "majka je majka", također nije pokrenuo postupak po kojem je otac bratu OU darovao nekretninu gdje se nalazila vulkanizerska radnja jer brat tamo radi i ulagao je u objekt. Za jedno darovanje iz studenoga a koje je predmet ovog postupka je odlučio podnijeti tužbu a u naravi je riječ o zemljištu sa započetom gradnjom vikendice. Dalje navodi da je otac govorio da bi nekretninu koja je predmet spornog ugovora rasporedio na način da ocu i majci pripadne prizemlje a svakom djetetu po jedan apartman na gornje dvije etaže.

13. Tuženik TU, u svom iskazu navodi da on s majkom živi na istoj adresi, on živi u zgradi u dvorištu a majka u kući gdje je s njom živio i otac, tako da je s ocem provodio dosta vremena, te dok je očevo zdravlje dopuštalo on je sa njim u radioni provodio 8 sati dnevno, a viđali su se i kod kuće jer žive u istom dvorištu. Oko godinu dana prije očeve smrti, otac je postao nemiran i teže je spavao, radi čega ga je liječnik opće prakse uputio psihijatru, te mu je dr. Astrid Periškić u bolnici u [adresa] odredila terapiju uslijed čega se njegovo stanje vratilo u normalu kroz tjedna do dva, međutim negdje u listopadu 2020. postao je teže pokretan zbog slabosti u nogama, te je bio na bolničkom promatranju gdje je dobio koronu, kada je došao kući ubrzo je ponovno morao u bolnicu i potom je u bolnici umro.

13.1. Na pitanje svog punomoćnika tuženik TU navodi da nije točno da njegov otac nije prepoznavao ljude, primjera radi navodi da on ima troje male djece i nije smatrao da bi djeci predstavljalo ugrozu da sjede djedu u krilu. Dalje navodi da je tijekom 2020. primijetio da otac zaboravlja kako se neki predmet zove tako da bi npr. kada treba mobitel rekao da traži ono čime se zove. Po njegovom zapažanju otac je do kraja života znao koliko ima djece i prepoznavao ih je kao i unučad koja su mu dolazila, te da je otac negdje do svibnja ili lipnja 2020. vozio automobil a tada je rekao da se osjeća nesigurno i da neće više voziti, s tim da je znao reći da poznaje prometne znakove ali da nije siguran u svoje reflekse. Osporio je navode tužitelja da je tužitelj na svoju njivu pored vulkanizerske radnje dolazio 1-2 puta tjedno, po njegovom zapažanju dolazio je možda 10-ak puta godišnje i tada je komunicirao s ocem. Dalje je naveo da su se tužitelj i otac na moru prije 2-3 godine prije nego je otac umro posvađali, tada je tužitelj rekao da više nikada neće otići na more odnosno u nekretnine koje su predmet ovog postupka, nakon toga je dolazio roditeljima s obitelj za Božić i Uskrs, a u 2020. prvi dolazak roditeljima mu je bio u kolovozu kada je tužitelju otac darovao ¾ druge nekretnine, s tim da kada je otac bio teže bolestan, tužitelj je češće dolazio a to je bilo u prosincu 2020. Nadalje tuženik navodi da je otac duže vrijeme predlagao njemu da mu prepiše zemlju gdje se nalazi vulkanizerska radiona i nekretninu na moru, što je na kraju i učinjeno, a otac nije potpisao ugovor iz razloga što je imao nakupljenu tekućinu u organizmu i jako otečene prste, te da je otac umro od korone.

13.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja tuženik je naveo da on nije bio prisutan na moru kada su se otac i brat DU posvađali.

13.3. Dalje je naveo da je otac bio svjestan sklapanja ugovora u studenom 2020. a primjera radi navodi da je JB KU kada je došao radi sklapanja ugovora predlagao da bilježnik kupi od oca poslovni prostor u VK ili da pronađe kupca, pri tom se znao očitovati gdje se nalazi navedeni poslovni prostor i o čemu je riječ.

14. Tuženik ŠU u svom iskazu navodi da je iz roditeljske kuće odselila 2017. kada se udala, s tim da je i nadalje odlazila kod roditelja skoro svaki ili svaki drugi dan. Poznato joj je da se u studenom 2020. očevo zdravstveno stanje vidno popravilo, odnosno sposobnost rasuđivanja, ali je bivao sve teže pokretan s tim da je njezino dijete starosti 5. mjeseci do kraja listopada držao u krilu.

14.1. Nadalje je navela da u nekretnine na moru koje su predmet predmetnog ugovora, tužitelj i brat HU nisu odlazili i to tužitelj od kada se posvađao s ocem a brat HU tamo nije bio 5 godina, tako da je otac nekretninu na moru odlučio ostaviti njoj i bratu OU. Od majke je znala čuti da tužitelj dođe roditeljima za Božić i Uskrs, također je navela kao i tuženik TU da otac nije potpisao ugovore zbog otečenih prstiju. Dalje navodi da je otac prepoznavao nju i njezinu djecu kao i brata OU, da je otac imao suvislu i primjerenu interakciju sa bilježnikom kada je došao kod roditelja u obiteljsku kuću, te da je točno da je spominjao bilježniku svoj lokal koji bi prodao.

15. Tuženik HU u svom iskazu navodi da živi u [adresa] ali da je imao kontinuitete viđanja roditelja u jednom primjerenom obimu, te da je primijetio par godina prije očeve smrti da njegov otac ne zna kako se neki predmet zove, međutim bolest je bila progresivna te su promjene bivale sve vidljivije tako da po njegovom mišljenju u studenom 2020. otac nije bio sposoban za rasuđivanje.

15.1. Nadalje ovaj tuženik navodi da je otac propitivao se i razmišljao o podjeli imovine u posljednjoj godini svog života, a na pitanje ostalih tuženika naveo je da je roditeljima dolazio i više puta tjedno, s tim da je od ljeta 2020. otac prilikom tih obiteljskih susreta uglavnom sjedio i gledao televizor te nije bio u stanju aktivno sudjelovati u obiteljskom druženju, te je od ljeta 2020. nekada znao kako mu se npr. zovu unučad a nekada ne, te da njegovu stariju djecu ne bio prepoznao, dok je mlađu prepoznavao.

16. Tuženik ČU u svom iskazu navodi da je sa pok. suprugom SU živjela sve do njegove smrti, da mu je do 2016. zdravlje bilo dobro, kada su nastupile promjene ali s obzirom da su išli liječniku stanje mu je bilo po pitanju rasuđivanja dosta dobro a takvo je stanje bilo i u studenom 2020., kada joj je više puta svaki dan govorio da želi prepisati svoju polovinu kuće u kojoj su živjeli njoj, a u njegovoj upornosti pitala je koga da pozove a on je rekao da pozove bilježnika KU. Kada je došao bilježnik, njezin suprug je rekao da se pozove i sin OU da mu prepiše vulkanizersku radnju kao i pola nekretnine na moru a pola nekretnine na moru je rekao da prepisuje na kćerku EU, pitala ga je da li razmišlja što će mu reći ostala djeca a on je rekao " to je moje i mogu raditi s tim što hoću".

16.1. Na pitanje svog punomoćnika, navela je da je bila prisutna kada su se njezin sin DU (tužitelj) i suprug posvađali na moru, iza čega sin DU dugo nije dolazio kod roditelja, ali je dolazio kod brata OU u isto dvorište, s tim da bi njoj i njezinom suprugu telefonom čestitao Božić, Uskrs, Novu godinu, nakon te svađe prvi puta je DU došao roditeljima za Božić 2019. sa svojom obitelji, a da li je došao za Uskrs 2019. ne sjeća se, dok za Uskrs 2020. dok je bila korona nije dolazio. Dalje je navela kako je ona više znala o zdravstvenom stanju svog supruga nego djeca, a OU i EU su više znali o zdravstvenom stanju oca u odnosu na DU. Za svog supruga je navela da je prepoznavao ljude pa tako i svoju unučad ali je zaboravljao imena ljudi i nazive predmeta, tako da je u posljednja tri mjeseca njegovog života kada bi mu došli prijatelji iste prepoznavao i s njima razgovarao, s tim da je volio gledati televizor, posebno nogomet i pjesme. Nadalje je navela da je njezin pok. suprug bio upućen u obiteljske financije te je npr. u rujnu 2020. ona pitala supruga da promjeni perilicu rublja na što je on rekao da promjeni jer je majstor rekao da se stara može baciti. Dalje navodi da je njezin suprug tijekom bolesti jednom išao neurologu i dva puta psihijatru, kada je i ona bila prisutna pregledu te je njezin suprug po njezinoj procjeni bio suradljiv s liječnikom i odgovarao na pitanja.

16.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja, navela je da njezin sin HU dolazio roditeljima u primjerom obimu, te da je njezin suprug u studenom 2020. imao suvislu konverzaciju sa bilježnikom, pričali su o poslovnom prostoru u [adresa], ponudio je bilježnika s pićem i rekao mu da mu poznaje oca.

17. Svjedok KU u svom iskazu navodi da su mu poznate okolnosti ovjere potpisa na predmetnog ugovora odnosno stavljanje rukoznaka SU na isti, s obzirom da je u svojstvu javnog bilježnika došao u kuću SU po prethodnom dogovoru mada se ne sjećam tko ga je nazvao i zatražio da dođe u kuću SU kojeg je poznavao od ranije jer je bio dugogodišnji klijent javnog bilježnika Želimira Mirića kod kojeg je radio kao prisjednik a kasnije je nastavio raditi kao javni bilježnik, tako da je IU bio i njegov klijent od kada je javni bilježnik. Sjeća se izlaska na teren, te se sjeća da kada je došao u kuću SU istog je zatekao kako sjedi za stolom, tu je bila i njegova kćerka EU koju također od ranije poznaje, ne sjeća se da li je bio i njegov sin OU, a supruga SU je bila. Nadalje je naveo da sa velikim stupnjem sigurnosti što bi se reklo "101%" može reći da je njegov zaključak bio da je SU potpuno lucidna osoba, a razlog zašto je stavio rukoznak na pismeno a ne vlastoručni potpis u ovom trenutku ne zna, ali je to vjerojatno zbog njegovog narušenog zdravstvenog stanja. Tom prilikom je u razgovoru sa SU zaključio da je poslovno sposoban a on mu je tada ponudio da kupi njegov poslovni prostor u [adresa], ne sjeća se koji iznos novca je zatražio ali je to za njega bio preveliki iznos, nije siguran da li je tražio 160.000 eura ili 220.000 eura.

17.1. Nadalje je naveo da je predmetni ugovor o darovanju vidio kada je izašao na lice mjesta, te da je darovatelj u njegovoj prisutnosti stavio rukoznak na predmetni darovni ugovor, nije siguran da li su i daroprimatelji u njegovoj prisutnosti potpisali ugovor ali su sljedećeg dana što je bila subota došli u njegov ured te je on potpisan ugovor i od strane daroprimatelja elektronski poslao na provedbu nadležnom zk. odjelu.

17.2. Na daljnje pitanje naveo je kako je u svojoj praksi imao slučajeva da je odbio ovjeriti potpis na pismenu kada je procijenio da osoba nije u stanju shvatiti značaj radnje koju treba poduzeti, te da se on "ne bi igrao sa svojim poslom niti sa tuđim sudbinama". Dalje navodi kako on ne zna da li je njega SU prepoznao kada je došao predmetne zgode u svojstvu javnog bilježnika, s tim da se on uobičajeno predstavio kako to i inače čini kada dolazi u nečiju kuću, te je napomenuo da prvo nakon što se predstavi kada dođe je da upita prisutne da li znaju zašto je došao. Zbog proteka vremena i obima posla se ne sjeća što su prisutni kritične zgode njemu na pitanje odgovorili.

18. Sudski vještak Ivan Požgain u nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2024. navodi da je u izradi sudsko psihijatrijskog nalaza i mišljenja koristio sudski spis ovog suda i medicinsku dokumentaciju o liječenju pok. SU, da je prema otpusnog pisma odjela za neurologiju OŽB Vinkovci (listovi 10-12 spisa) SU liječen od 2. prosinca do 4. prosinca 2020., kada je doveden jer unazad 4-5 dana se nije mogao osoviti na noge, tijekom pregleda registrirana je psihoorganska promijenjenost i oskudni kontakt. Navodi se da je u višegodišnjem praćenju zbog Alzheimerove demencije te da je zadnji dostupni nalaz neurologa od 30.1.2019. godine, dakle gotovo prije 2 godine. Navedeno prema podacima iz BIS-a da se liječi po neurologu zbog Alzheimerove demencije od 2016. godine. Priložen je nalaz CT-a koji je pokazivao difuznu kortikalnu atrofiju. Opisivana su i suspektna halucinatorna doživljavanja, tijekom te hospitalizacije zbog psihomotornog je nemira morao jedno vrijeme biti i fiksiran.

18.1. Nadalje ovaj sudski vještak navodi da je iz ambulantne povijesti bolesti Odjela za neurologiju OŽB Vinkovci od 26. prosinca 2020. (list 14 spisa) vidljivo da je SU dovezen kao nepokretan, bez verbalnog kontakta, da od tog jutra nije uzimao hranu niti tekućinu, te je bio febrilan, a iz povijest bolesti hitnog prijema OŽB Vinkovci (list 18 spisa) vidljivo je da je obavljen pregled koji je prethodio pregledu gore opisanom, kada je kod dolaska bio bez svijesti i febrilan.

18.2. Nadalje sudski vještak navodi da se na listovima 72-83 spisa nalazi Zdravstveni karton pacijenta te da se odnosi na razdoblje od 10. kolovoza 2011., te da do 21. rujna 2016. bez značajnijih zapisa, tada dolazi, a liječnik zapisuje: „Pacijent ne zna zašto dolazi, želi preventivni pregled… Na psihičkom kognitivnom planu zaboravljiv, izgubi tijek mišljenja“. Postavljena je dijagnoza demencije, 29.9. je upućen neurologu, nalaz CT mozga od 4. studenoga 2016. ukazuje na vidljivo izražene atrofičke promjene, tijekom 2017., 2018. i 2019. godine upućivan neurologu, u nalazu neurologa od 10. siječnja 2018. godine se navodi: „U slučaju psihomotornog nemira uputiti psihijatru“, dana 31. ožujka 201. se navodi: Donosi nalaz kliničkog psihologa, sa istim se javiti nadležnom neurologu, od 2019. godine propisuje mu se memantin. Prema zapisu od 7. srpnja 2020. se navodi: „Štuca cijelu noć i cijeli dan“. Izvršen je pregled pluća auskultacijom, navedeno da je „loša suradnja“. Dana 19. kolovoza 2020. kao i 15. rujna 2020. uz dijagnozu demencije (G30) postavlja se i dijagnoza psihoze (F29), nakon toga i dijagnoza F06.9. – neoznačeni duševni poremećaj vezan uz oštećenje i disfunkciju mozga.

18.3. Na listovima 101-102 spisa nalaze se Povijesti bolesti – psihijatrijski pregledi na Odjelu za psihijatriju OŽB Vinkovci od 18. kolovoza i 17. rujna 2020. kod dr. Astrid Periškić Marković. Prema nalazu od 18. kolovoza 2020.– kliničkom slikom dominira kognitivna promijenjenost po tipu demencije, prisutna nominalna afazija, apraksija, agnozija i otežano operantno funkcioniranje. Odgovara na jednostavnija pitanja, kod složenih odgovora otprilike uz okolišavo izlaganje i disforiju koja prati zbog očuvanog uvida u problem. Djelomičnog uvida u stanje. Aktualno nije psihotičan, ali po supruginom opisu mogu se detektirati odmaci od adekvatne procjene realiteta te suspektna halucinatorna zbivanja. U terapiju je ponovno uključen memantin (koji je nedavno bio isključen) te uz donepezil u terapiju je uključen antipsihotik kvetiapin 25 mg uvečer. Na kontroli 17. rujna 2020. godine navedeno je „značajno poboljšanje uz ordiniranu terapiju, ali se noću budi“. Stoga je povišena doza antipsihotika kvetiapina na 75 do 100 mg uvečer.

18.4. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja Sudski vještak psihijatar Ivan Požgain navodi da na temelju medicinske dokumentacije proizilazi da pok. SU do 2016. godine nije teže bolovao, od tada se od strane okoline uočavaju promjene u njegovom ponašanju, primarno na planu kognitivno mnestičkog funkcioniranja tako da mu je iste godine postavljena dijagnoza Alzheimerove demencije. Prema dostupnim podacima iz sudskog spisa i medicinske dokumentacije, u neurološkom je liječenju i praćenju od 2016. godine, međutim, nema niti jednog nalaza u spisu od 2016. pa do 2020. godine koji bi mogao bolje osvijetliti dinamiku razvoja demencije kod pok. SU.

18.5. Prema dostupnim podacima u medicinskoj dokumentaciji, kod pok. SU su registrirane psihičke smetnje u vidu smetnji pamćenja, oskudne komunikacije s okolinom, gubitka interesa za zbivanja oko sebe, poteškoće s testiranjem realiteta i suspektna halucinatorna doživljavanja (psihijatar navodi u kolovozu 2020. godine po opisima supruge), stanja psihomotornog nemira (još 2018. godine, prema podacima iz Liječničkog kartona, neurolog preporučivao „upućivanje psihijatru u slučaju psihomotornog nemira“), loša suradljivost s liječnikom obiteljske medicine tijekom pregleda, također upisana u Liječnički karton liječnika obiteljske medicine), razvoj zakočenosti (sumnja na maligni neuroleptički sindrom), simptomi kao što su nominalna afazija, apraksija, agnozija. Svi ovi simptomi ukazuju da se u ljeto i jesen 2020. godine kod pok. SU radilo o srednjem prema težem (terminalnom) stadiju razvoja Alzheimerove demencije. Obilježja ovog stadija bolesti su oštećenja kako kratkoročnog tako i dugoročnog pamćenja, semantičkog pamćenja (značenje riječi) i proceduralnog pamćenja (postupak izvršavanja neke aktivnosti). Postupno dolazi do afazije, apraksije i agnozije, promjena na planu ličnosti i ponašanja. Često su u ovoj fazi prisutni i psihijatrijski simptomi kao što su nemir, stanja agitacije, anksioznost i depresivnost, razdražljivost, sumanute ideje i halucinacije. Često su dezorijentirani, smeteni, skloni odlutati, izgubiti se, ne prepoznaju bliske osobe, sve teže razumijevaju govor, otežano shvaćaju značenje riječi, posebno apstraktnih pojmova. Među tjelesnim simptomima potrebno je istaknuti poremećaj prehrane i gubitak na tjelesnoj težini, pojačan tonus mišića do kontraktura (bila postavljana sumnja na maligni neuroleptički sindrom) i s tim u vezi otežan hod.

18.6. U odnosu na iskaze stranaka ovaj sudski vještak navodi da su sukladni njihovim interesima, tako da tužitelj tvrdi „da otac nije ničeg bio svjestan niti u kolovozu 2020. što potvrđuje tuženik HU, dok s druge strane, tuženik TU je tvrdio da je otac do svibnja ili lipnja 2020. godine još vozio automobil a tužena ŠU je tvrdila da je otac prepoznavao nju i djecu te da je imao suvislu komunikaciju s javnim bilježnikom.

18.7. Prema svemu iznesenom, sudski vještak Ivan Požgain navodi da se s visokom sigurnošću može zaključiti da je pok. SU u vrijeme potpisivanja spornog ugovora o darivanju bio u stadiju srednjeg do težeg stupnja demencije Alzheimerovog tipa uslijed čega su njegove psihičke funkcije kao što su pamćenje, mišljenje, emocionalna sfera, voljne aktivnosti, sposobnost razumijevanja odnosa u svojoj okolini, sposobnost testiranja realiteta, sugestibilnost, percepcija itd. bile narušene u takvom stupnju da on nije mogao sagledati u potpunosti značenje i posljedice svojih postupanja, tj. njegova sposobnost rasuđivanja je bila izrazito narušena tako da on nije bio sposoban shvatiti značenje i posljedice pravne radnje koju je poduzeo 6. studenog 2020. godine.

19. Tužitelj u podnesku od 30. kolovoza 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje navodi da nema primjedbi na sudsko psihijatrijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak prof. dr. sc. Ivana Požgaina, prim. dr. med.

20. Tuženik TU u podnesku od 5. listopada 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Požgaina navodi da je mjesec dana prije zaključivanja spornog ugovora i tužitelj sa ocem zaključio ugovor o darovanju kojim mu je otac darovao određene nekretnine, pa proizlazi da je i u tom trenutku pok. SU bio nesposoban za rasuđivanje i za poduzimanje radnje.

20.1. Nadalje navodi da iz iskaza svjedoka KU koji je u svojstvu javnog bilježnika ovjerio rukoznak pok. SU proizilazi da je on utvrdio da je SU imao sposobnost rasuđivanja.

20.2. Nadalje ovaj tuženik navodi da se on 5. listopada 2024. obratio dr. Astrid Periškić Marković, psihijatru, subspecijalista biologijske i socijalne psihijatrije, koja je na njegov zahtjev dala nalaz i mišljenje o psihičkom stanju pok. ZU u vrijeme kada ga je liječila i to od 18. kolovoza do 17. rujna 2020., a koja je dala i osvrt na psihijatrijski nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Ivana Požgaina od 11. srpnja 2024. koji je navedenom vještaku i dostavljen, budući da je zaključak sudskog vještaka dr. Astrid Periškić Marković različit od vještačenja provedenog u navedenom predmetu stavlja se prigovor na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Ivana Požgain , prim. dr. med.

20.3. Privatnim vještačenjem dr. Astrid Periškić Marković dan je zaključak da je pok. SU koji je bio kod imenovane u tretmanu bolovao od blagog do umjerenog oblika Alzheimerove demencije , a da je bolest dobro reagirala na uvedenu psihijatrijsku terapiju a nakon uvođenja lijekova koje su SU prepisane po navedenom liječniku njegov stupanj kognitivnih funkcija bi se mogao opisati kao blagi oblik demencije. Ista dalje u svojem zaključku navodi da iz opisa funkcioniranja ZU na dan potpisivanja ugovora od strane Javnog bilježnika je jasno da se radi o lucidnoj osobi koja je sposobna shvatiti svoje postupke, adekvatno procjenjuje odnose i relacije u okolini , koja je dobro orijentirana u vremenu i prostoru , prema sebi i drugima i nadasve koja je sposobna planirati i donositi složene i lukretivne financijske procjene.

21. Nesporno je da je uz navedeni podnesak tuženik TU dostavio psihijatrijski nalaz i mišljenje za SU sačinjen po dr. Astrid Periškić Marković psihijatru-sudskom vještaku spec. biologijske i socijalne psihijatrije od 5. listopada 2024.

22. Tuženik HU u podnesku od 29. listopada 2024. izjavljuje da se protivi provođenju dokaza uvidom u nalaz i mišljenje dr. Astrid Periškić Marković koji je sačinjen na privatni zahtjev stranke, dok za iskaz javnog bilježnika KU navodi kako je upitno s obzirom na njegovu stručnu spremu da li je mogao utvrditi sposobnost SU za rasuđivanje te smatra da potencijalno je njegov iskaz pristran s obzirom na poslovne odnose koje je imao s pok. SU, tako da smatra kako je jedini važeći i nepristrani dokaz nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Požgaina koji je na traženje suda sačinio nalaz i mišljenje.

23. Sudski vještak Ivan Požgain u očitovanju od 7. studeni 2024. navodi a vezano za primjedbe na njegov nalaz i mišljenje da je obavio psihijatrijsko vještačenje pok. SU na osnovu postojeće medicinske dokumentacije kao i dostupnih podataka iz sudskog spisa, na osnovu čega je zaključio da se pok. SU u trenutku potpisivanja spornog ugovora nalazio u stanju uznapredovale demencije Alzheimerovog tipa uslijed čega nije bio sposoban shvatiti kakvu pravnu radnju poduzima i s kakvim posljedicama, kod čega ostaje i nadalje, te podsjeća da je kod pok. SU prvi put klinička dijagnoza Alzheimerove demencije postavljena 2016. godine, međutim u studenom iste godine je kod njega učinjen CT mozga koji je već tada ukazivao na difuzne atrofične promjene što ukazuje da je ova bolest kod pok. SU bila prisutna i znatno prije 2016. godine.

24. Tuženice ŠU i ČU u podnesku od 23. prosinca 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. Ivan Požgain navode kako se istome u cijelosti protive, smatrajući kako nalaz nije objektivan niti u skladu sa stvarnim zdravstvenim stanjem i sposobnosti za rasuđivanje pokojnoga SU koji je u potpunosti do trenutka smrti bio priseban. Smatraju da je vrlo bitan iskaz nepristrane i neovisne osobe, a to je javni bilježnik KU koji je ovjeravao predmetni sporni ugovor i koji je nedugo prije smrti pokojnoga sa istim u kuću razgovarao, na osnovu čega je zaključio da je SU bio potpuno lucidna osoba, na koju okolnost su predložile saslušanje liječnika psihijatra dr. Astrid Periškić Marković, te ukazuju kako iz psihijatrijske dokumentacije koja prileži spisu upravo od liječnika psihijatra dr. Astrid Periškić Marković proizlazi kako je kod pokojnoga došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja, a u čega se uvjerila i liječnica dr. Marković time da je to isto neposredno iskazala i supruzi koja ga je dovodila na psihijatrijske preglede i razgovore.

24.1. Nadalje smatraju da je objektivnije dr. Astrid Periškić Marković mogla ocijeniti sposobnost rasuđivanja pok. MU kao njegov liječnik nego li sudski vještak dr. Požgain koji apsolutno ne poznaje osobu pokojnog SU, te postavlja pitanje kako osoba koja nikada nije vidjela ZU, nije ga pregledala, poznavala, na koji način on životno funkcionira, lucidnosti, može donijeti takav zaključak da je SU u trenutku sklapanja ugovora bio nesposoban za razumjeti o kakvoj vrsti ugovora se radi i što potpisuje, stoga takav nalaz i mišljenje smatraju vrlo neobjektivnim te ga ne prihvaćaju.

25. Sudski vještak Ivan Požgain u očitovanju od 4. siječnja 2025. očitujući se na podnesak tuženika EU i ČU navodi da njegovo mišljenje i nadalje ostaje isto i sukladno ekspertizi kao i odgovoru na podnesak tuženika od 7. studenog 2024. godine.

26. Tuženik TU u podnesku od 29. siječnja 2025. s lista 189-192 sudskog spisa navodi da potvrđuje primitak očitovanja prof. dr. sci, Ivana Požgain, prim. dr. med. Spec. psihijatar od 4. siječnja 2025. godine , navodeći da i nadalje ostaje kod primjedbi na njegov nalaz i mišljenje ponavljajući ranije iznesene primjedbe, a u podnesku od istog dana s lista 193-195 sudskog spisa očituje se na podnesak tuženika HU, koje navode ponavlja u podnesku od 11. veljače 2025.

27. Sudski Vještak psihijatar Ivan Požgain prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu navodi da je upoznat sa očitovanjima stranaka na njegov nalaz i mišljenje, na što se osim u nalazu očitovao i u dva podneska, pri čemu ostaje i nadalje. Na navedenom ročištu sudac je ponovno upoznao vještaka sa iskazom svjedoka KU javnog bilježnika, na što je sudski vještak odgovorio da je prije davanja nalaza i mišljenja proučio dokumentaciju uključujući i iskaz svjedoka KU, te pojašnjava da komunikacija sa osobom oboljelom od demencije može naizgled laiku izgledati suvisla s obzirom da takve osobe znaju dosta dugo održati "fasadu", posebno ukoliko konverzacija sa takvom osobom je oskudnija, a osoba eventualno odgovara sa da ili ne, a isto tako postoji mogućnost da osoba sa demencijom nije potpunog "prebrisanog" sjećanja na svoj život, tako da postoje situacije i osobe kojih se povremeno može sjetiti, pa opet ne sjetiti itd. Isto tako postoji mogućnost da se pok. SU u razgovoru sa javnim bilježnikom sjetio svoje imovine koju mu je spomenuo, međutim to opet ne znači da je on u situaciji pred zaključenjem pravne radnje koja je bila pred njim u potpunosti mogao sagledati sve aspekte te radnje i posljedice po sve one koji su uključeni u tu radnju.

27.1. Dalje je ovaj sudski vještak naveo da je uobičajeno da se osobe s Alzheimerovom bolešću uglavnom liječe i kontroliraju kod neurologa, a ukoliko se pojave psihičke komplikacije kao što su stanja nemira i psihotična stanja tada se uključuje psihijatar, u konkretnom slučaju postoje podaci o dva psihijatrijska pregleda kod dr. Astrid Periškić Marković u kolovozu i rujnu 2020. gdje su opisane psihijatrijske komplikacije što isto tako govori o uznapredovanoj demenciji.

27.2. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika OU kojim traži odgovor od sudskog vještaka da li je pok. SU tijekom 2020. imao tzv. lucida intervale sudski vještak odgovora da smatra da je koncept lucidnih intervala uopće upitan da li postoji, tj. postoji li stvarno mogućnost da osoba s uznapredovalom demencijom može doći u stanja kada potpuno postaje svjesna svih zbivanja i odnosa u svojoj okolini. Postoje moguća kraća poboljšanja kada osoba može prepoznati članove obitelji, međutim za izvršenje ovakve složene pravne radnje smatra da se ne može ta sposobnost opravdati lucidnim intervalom.

27.3. S obzirom na zdravstveno stanje tužitelja i fazu bolesti u vrijeme potpisivanja spornog ugovora, sudski vještak smatra da javni bilježnik nije trebao ovjeriti potpis pok. SU.

28. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke psihijatra Ivana Požgaina budući da je ovaj sudski vještak detaljno proučio sudski spis uključujući i iskaze svjedoka KU te iskaze stranaka, kao i medicinsku dokumentaciju pok. SU na temelju čega je zaključio da pok. SU u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju nije bio u mogućnosti shvatiti pravne posljedice koje proizilaze iz predmetnog darovanja zbog uznapredovale Alzheimerove bolesti, što osobama koje nisu medicinske struke je moglo biti manje uočljivo, kao npr. javnom bilježniku KU **.**.2020. i javnom bilježniku Alenu Vajclu u kolovozu 2020. Sudski vještak Ivan Požgain se detaljno očitovao na sve primjedbe na njegov nalaz i mišljenje na koji način je otklonio primjedbe kao neosnovane.

29. Temeljem odredbe čl. 250. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjavnja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

29.1. Sud je u ovom slučaju u smislu odredbe čl. 251. st. 2. ZPP-a omogućio tuženicima kao protivnim strankama da se izjasne o predloženom vještaku koji su nakon zaprimanja nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Požgaina priložili nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra Astrid Periškić Marković što je sačinjeno na privatni zahtjev tuženika, stoga u smislu odredbe čl. - 250. ZPP-a navedeni nalaz i mišljenje koji je sačinjen na privatni zahtjev stranke se ne smatra nalazom i mišljenjem u smislu odredbe čl. 250. – 253. ZPP-a.

30. Nadalje nije prihvaćen prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša psihijatar Astrid Periškić Marković koja je liječila pok. SU, budući da temeljem odredbe čl. 244. st. 1. ZPP-a svjedok iznosi sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba svjedočiti tako da je psihijatar Astrid Periškić Marković sve poznato o navedenim činjenicama navela u svojim nalazima i mišljenjima što je sudski vještak Ivan Požgain imao na uvidu kod izrade nalaza i mišljenja.

31. S obzirom na gore navedeno prihvaćajući nalaz i mišljenja sudskog vještaka psihijatra Ivana Požgaina sud smatra da nema potrebe za daljnjim provođenjem dokaza radi utvrđenja poslovne sposobnosti pok. SU u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

32. Temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 – u daljem tekstu ZOO/05) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u podređenom slučaju ne propisuje što drugo.

33. U ovom slučaju nesporno je da pok. SU nije u odgovarajućem sudskom postupku temeljem odredaba Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19 - u daljem tekstu OZ) čl. 499. i 500. lišen poslovne sposobnosti, međutim utvrđeno je da isti nije u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora imao poslovnu sposobnost odnosno nije mogao shvatiti značaj poduzete radnje, uslijed čega je predmetni ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO/05 jer je protivan prisilnim propisima.

34. Što se tiče prigovora nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika HU i ČU ovaj prigovor je neosnovan budući da je tužitelj iz ostavinskog postupak upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora i vraćanja imovine obuhvaćene tim ugovorom u ostavinsku imovinu iza pok. SU, što znači da su svi zakonski nasljednici pok. SU osim tužitelja jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a kao i odredaba OZ-a.

35. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od 250 bodova, s obzirom na vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi, nadalje priznat je trošak zastupanja njegovog punomoćnika na ročištima od 29. studenoga 2023., 6. ožujka 2024., 7. svibnja 2024. i 12. veljače 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova za svako ročište. Nadalje priznat mu je trošak obrazloženog podneska od 23. ožujka 2023. u kojem se očitovao na odgovor na tužbu, trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2024. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i trošak sastava obrazloženog podneska od 14. studenoga 2024. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 250 bodova za svaki podnesak, što ukupno iznosi 4.000,00 eura što uvećano za PDV ukupno iznosi 5.000,00 eura.

36.1. Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 122,77 eura, trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 122,77 eura, i trošak vještačenja u iznosu do 472,50 eura, što daje parnični trošak tužitelja od 5.718,04 eura.

36.2. Tužitelju se nije mogao priznati trošak sastav podnesaka od 7. studenoga 2021., 5. travnja 2022. i 7. srpnja 2022. jer nisu bili potrebni za postupak, te se nije mogao priznati trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 245,54 eura temeljem čl. 7. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/2018, 51/2023).

36.3. Temeljem odredbe čl. 16. st. 3. ZPP-a tuženici odgovaraju solidarno tužitelju za troškove dosuđene tužitelju.

U Županji 31. ožujka 2025.

Sudac:

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Hrvoje Banić, odvjetnik u Vinkovcima

2. Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima,

3. ŠU, iz [adresa],

4. ČU, iz [adresa],

5. HU, [adresa].