REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-920/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj], za ..., [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 4. listopada 2024., poslovni broj: Pn-152/2020-49, 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja KE, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pn-152/2020-49 od 4. listopada 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe odlučit će prvostupanjski sud odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Tužba tužitelja se odbacuje temeljem čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), posebno ističući bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 2. stavka 2., članka 186.a stavka 1. i 2., članka 106. stavka 2. i 5., te članka 109. stavka 4. ZPP-a, te članka 354. stavka 2. točke. 5. i 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da se žali na rješenje od 4. listopada 2024. zbog naprijed navedenih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, te članka 381. stavka 1. ZPP- a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.2. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 2. stavka 2. ZPP-a, obzirom da nije odbio odlučivati o zahtjevu odnosno predmetu koji mu je na temelju članka 68. stavka 1. ZPP-a delegiran odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije počinio niti povredu vezanu za članak 186.a stavka 1. i 2. ZPP-a, jer se ista odredba ne odnosi na postupanje suda već osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, da se prije podnošenja tužbe mora obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a tužitelj je prije podnošenja tužbe podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a, obzirom da prvostupanjski sud nije donio presudu bez održavanja rasprave, nego rješenje o odbacivanju tužbe.

5.3. U odnosu na istaknute žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava ističe se da rješenjem o odbacivanju tužbe kao neurednog podneska sud ne odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa za donošenje takvog rješenja nije od značaja utvrditi činjenice na kojima se tužbeni zahtjev temelji. Donoseći takvo rješenje sud primjenjuje postupovnopravne, a ne materijalnopravne odredbe, pa se neosnovano ističe i postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

5.4. Neosnovano žalitelj osporava mjesnu nadležnost Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za zastupanje tuženice u ovom postupku, jer je prvostupanjski sud o tom prigovoru odlučio rješenjem poslovni broj: Pn-152/2020-43 od 29. kolovoza 2024., koje je postalo pravomoćno 19. rujna 2024. godine.

5.5. Međutim prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, jer je nepravilno primijenio odredbe članka 106. stavka 2. i 5., te članka 109. stavka 4. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje pobijanog rješenja.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja na temelju članka 109. stavka 4. ZPP-a, jer da tužba ne sadrži pravno- relevantni i razumljiv činjenični i pravni osnov koji bi omogućio pravnu kvalifikaciju predmeta spora, te ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u smislu odredbe članka 106. stavka 2. ZPP-a, obzirom da navodi tužitelja u činjeničnom opisu tužbe nisu jasni u odnosu na to kojim štetnim radnjama mu je nastala i kakva šteta kako navodi namjerno zlouporabom prava i ovlasti nadležnog suda u postupku pred Općinskim sudom u Koprivnici, odnosno da li radom uređujuće sutkinje u predmetu broj: Psp-2/2015, da li odlukama predsjednice suda ili odlukama Županijskog suda u Virovitici, a također da tužitelj zahtijeva od suda da donese presudu i o njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu broj: Psp-2/2015, a pored navedenog spominje i propuste Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici.

6.1. U nastavku obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj u podnesku zaprimljenom 26. srpnja 2024., naveo da uređuje tužbu i da ostaje kod svih iznijetih činjenica i potraživanja iz prethodne tužbe, a po kojoj uređenoj tužbi nije mogao postupiti iz razloga navedenih u odnosu na tužbu podnesenu 17. lipnja 2020., a napominje i da tužitelj nije priložio dokaze na koje se poziva u podnesku od 26. srpnja 2024., stoga da je tužitelja na pripremnom ročištu održanom 29. kolovoza 2024., upozorio da angažira kvalificiranu osobu za zastupanje, da je dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice i na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika, sve prema odredbi članka 288.a stavka 3., članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dakle da je pozvao tužitelja da tužbu ispravi na način da postavi jasan, određen i ovršiv zahtjev glede glavne stvari i sporednih traženja, da jasno navede činjenice na kojima temelji zahtjev i predloži dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te druge podatke koje mora imati svaki podnesak uz upozorenje da će u protivnome sud smatrati da je tužba povučena ako u određenom roku od 30 dana ne bude vraćena sudu ispravljena i dopunjena u skladu s dobivenom uputom, a ako bude vraćena bez ispravka i dopune, da će biti odbačena.

6.2. Navodi i sadržaj podneska tužitelja zaprimljenog 25. rujna 2024., u kojem je između ostalog tužitelj naveo da mu je nastala šteta jer mu sutkinja Općinskog suda u Koprivnici u predmetu broj: Psp-2/15, nije presudila sve troškove postupka (za koje je tužitelj naveo da iznose 11.810,00 kn), a predsjednica suda da nije postupila po njegovom zahtjevu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zbog čega mu nije isplaćen iznos od 35.000,00 kn, konačno i da tužitelj od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 26.125,175 eura, a da je kao dokaze naveo dokumentaciju koju ne može dovesti u vezu s tužiteljevim nejasnim navodima, pa da tužitelj nije postupio po nalogu jer da je dostavljena tužba i dalje nerazumljiva, konfuzna u odnosu na činjenični opis i predložene dokaze, stoga je istu odbacio sukladno članku 109. stavka 4. ZPP-a.

7. Iz predmeta spisa proizlazi:

- da je tužitelj 17. lipnja 2020., kod Općinskog suda u Koprivnici, podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete u iznosu od 197.410,00 kn, uvećano za 1.000,00 kn troškova postupka, u kojoj tužbi potražuje naknadu štete od tuženice zbog nezakonitosti i zavlačenja postupka kod Općinskog suda u Koprivnici u predmetu poslovni broj: Psp-2/2015, i to imovinske štete koja se odnosi na činjenicu što je povukao tužbu u tom predmetu, a nije mu dosuđen parnični trošak i zbog toga što je u istome predmetu podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku koji je neosnovano odbila predsjednica toga suda, te neimovinske štete zbog duševnih boli, a navodi da je isto tražio i u tužbi odnosno zahtjevu za mirno rješenje spora od 23. travnja 2019., po čemu nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, nije donijelo odluku, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da mu isplati iznos od 198.410,00 kn,

- da je tužitelj prije podnošenja navedene tužbe, 23. travnja 2019., Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici podnio zahtjev za mirno rješenje spora, u kojem navodi da od tuženice potražuje naknadu štete koja mu je počinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom ili propustom za koju štetu tvrdi da mu je nastala postupanjem u predmetu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Psp-2/2015 (nakon ukidanja odluke donesene u tome postupku, spis se vodio pod poslovnim brojem: Psp- 2/2017), na ime koje štete potražuje: za pretrpljene duševne boli iznos od 150.000,00 kn, za troškove koji mu nisu dosuđeni u navedenom parničnom postupku iznos od 11.810,00 kn, te za nedosuđenu primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iznos od 35.000,00 kn, uvećano za troškove u iznosu od 600,00 kn, što ukupno iznosi 197.410,00 kn,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Grl 264/2020-2 od 1. srpnja 2020., na temelju članka 68. stavka 1. ZPP-a, za postupanje u ovome predmetu umjesto Općinskog suda u Koprivnici, određen Općinski sud u Osijeku,

- da tužitelj u podnesku predanom na poštu preporučeno 1. veljače 2021., zaprimljenom kod Općinskog suda u Osijeku, 2. veljače 2021., navodi da od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 197.410,00 kn, uvećanu za 1.000,00 kn troškova tužbe, zatim za sudsku pristojbu u iznosu od 2.320,00 kn (za koju je naveo da će je platiti po pozivu suda), te za daljnje troškove postupka u iznosu od 4.095,80 kn, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da mu isplati ukupan iznos od 204.825,80 kn, u roku od 15 dana,

- da tužitelj u podnesku od 25. srpnja 2024., predanom na poštu preporučeno 26. srpnja 2024., zaprimljenom kod suda 29. srpnja 2024., navodi da zbog konverzije kuna u eure sređuje tužbu, te da ostaje kod svih ranije iznesenih činjenica, slijedom čega od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 197.410,00 kn, te 1.000,00 kn za troškove postupka, što ukupno iznosi 198.410,00 kn/26.333,53 eura, uvećano za troškove sređivanja tužbe i dostave sudu u iznosu od 2.500,00 eura, te za troškove pristupa na ročište u iznosu od 250,00 eura, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom će se tuženici naložiti da mu isplati iznos od 26.333,53 eura, te troškove postupka u iznosu od 2.750,00 eura, sve u roku od 15 dana,

- da je rješenjem od 29. kolovoza 2024., tužitelj pozvan da u roku od 30 dana ispravi tužbu prema uputama prvostupanjskog suda pobliže opisanim u tome rješenju, pod prijetnjom odbačaja tužbe,

- da tužitelj postupajući po nalogu suda, u podnesku predanom na poštu preporučeno 25. rujna 2024., zaprimljenom kod suda 26. rujna 2024., navodi da nije uspio pronaći odvjetnika koji bi ga zastupao u ovome postupku pa da stoga sam sređuje tužbu, zatim da od tuženice na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 46.810,00 kn/6.216,754 eura i na ime naknade neimovinske štete za duševne boli iznos od 150.000,00 kn/19.908,421 eura, što ukupno iznosi 196.810,00 kn/26.125,175 eura, obrazlažući da mu je šteta počinjena po sutkinji Općinskog suda u Koprivnici u predmetu poslovni broj: Psp-2/2015, jer mu nakon što je povukao tužbu nije dosudila troškove postupka u iznosu od 11.810,00 kn, kao i da mu je šteta nastala i zbog toga što predsjednica suda nije postupila po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku dakle neisplatom iznosa od 35.000,00 kn, nadalje navodi i da ostaje kod svih činjenica iznijetih u tužbi koju je zaprimilo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici 23. travnja 2019., te da potražuje naknadu štete bez sudskih pristojbi koje nije niti platio, te konačno predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženici da mu naknadi imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 26.125,175 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. 17. lipnja 2020., do isplate, sve u roku od 15 dana, koji novčani iznos predlaže isplatiti na njegov račun kod HPB.

7.1. Tužba uz navedene podneske sadrže zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima predlaže da se navedene činjenice utvrde, ime, prezime, adresu prebivališta i OIB tužitelja, naziv, adresu i OIB tuženice, predmet spora i potpis tužitelja.

8. Člankom 109. stavka 1. ZPP-a propisano je da ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U tom slučaju sud će odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska (stavak 2. istog članka). Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen (stavak 3. istog članka). Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se (stavak 4. istog članka).

8.1. Člankom 186. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.)

8.2. Na temelju članka 106. stavka 2. ZPP-a, podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

9. Slijedom naprijed navedenog, pogrešna je ocjena prvostupanjskog suda da tužba tužitelja nije podobna za raspravljanje, te da je treba odbaciti pozivom na članak 109. stavka 4. ZPP-a.

10. Tužba koju je tužitelj po nalogu suda iz rješenja od 29. kolovoza 2024., ispravio u podnesku od 25. rujna 2024., sadržava sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, te nisu ostvarene pretpostavke u smislu članka 109. ZPP-a.

10.1. Pri tome je za naglasiti da samo oni nedostaci u tužbi zbog kojih sud ne može postupiti po njoj, imaju za posljedicu njezino odbacivanje, kako je to propisano člankom 109. stavka 4. ZPP-a, čime je tužbeni zahtjev kako ga je postavio tužitelj, po stavu ovoga suda, u dovoljnoj mjeri definiran za postupanje, pri čemu eventualne nejasnoće u odnosu na činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ne utječu na mogućnost postupanja po takvoj tužbi. Naime, tužba tužitelja sadrži sve propisano člankom 106. stavka 2. ZPP-a, u tužbi je naznačeno ime i prezime tužitelja, naziv tuženice, OIB tužitelja i tuženice, njihove adrese, vrijednost predmeta spora, određen zahtjev u pogledu glavne stvari (zahtjev za isplatu određene novčane svote na ime imovinske i neimovinske štete), određen zahtjev u pogledu sporednih traženja (troškovi postupka), navedene su i činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, te je tužitelj kao dokaz istih dostavio dopise, zahtjeve, predstavke, prijave… koje je upućivao raznim institucijama i državnim tijelima, te njihove odgovore i odluke.

10.2. Nadalje se ističe da sud ne može odbaciti tužbu kao neurednu za raspravljanje pozivom na članak 109. stavka 4. ZPP-a, ako je tužitelj postupio po pozivu suda i sudu vratio ispravljenu, odnosno dopunjenu tužbu, ali koja i dalje nije podobna za raspravljanje jer ako je sud smatrao da postoje daljnji nedostaci, odnosno da navedeni podnesak i dalje nije razumljiv ili potpun, što sprječava postupanje po predmetnoj tužbi, trebao je ponovno pozvati tužitelja da nedostatak ukloni i pritom određeno navesti u kom smislu i na koji način navedeni podnesak treba ispraviti odnosno dopuniti, pri tome primjenjujući i odredbu članka 106. stavka 5. ZPP-a, a ne odbaciti tužbu kao nepotpunu iz razloga što tužitelj nije postupio po rješenju od 29. kolovoza 2024., na način kako je bio pozvan.

10.3. Nesporna je ovlast, pa i dužnost suda koja proizlazi iz sadržaja odredbe članka 109. stavka 1. ZPP-a, u slučaju kad se radi o neurednom podnesku (koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti). Tom zakonskom odredbom propisano je poučavanje (neuke) stranke ali je isto ograničeno na formalne nedostatke podneska, konkretno tužbe, a po stavu ovog drugostupanjskog suda nenavođenje relevantnih činjenica i dokaza za iste (kao u konkretnom predmetu po stavu prvostupanjskog suda) nije razlog za primjenu odredbe članka 109. ZPP-a. Nadalje, prema stavu ovog drugostupanjskog suda tužba tužitelja u formalnom smislu, koja sadrži sve propisano odredbom članka 106. stavka 2. ZPP-a, nije neuredan (nerazumljiv) podnesak, a eventualnu manjkavost u smislu iznošenja odlučnih činjenica i dopune nepotpunih navoda stranke o važnim činjenicama sud je ovlašten otkloniti.

10.4. U konačnici se navodi da ono što prvostupanjski sud navodi u rješenju od 29. kolovoza 2024., može utjecati na osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva, ali ne predstavlja razloge zbog kojih se po toj tužbi ne bi moglo postupati.

11. U odnosu na ostale navode žalbe zbog osobnih stavova tužitelja, ovaj drugostupanjski sud ističe da su sudovi institucije kojima je svrha rješavanje sporova na civilizirani način, da su se stranke u postupku, kao i u međusobnoj komunikaciji dužne ponašati uljudno uz međusobno uvažavanje i poštivanje suda. Navodi tužitelja kojima izražava nezadovoljstvo radom pravosuđa, predstavljaju neprimjereni način komunikacije sa sudom i u svakom slučaju prelaze granicu korektne i civilizirane komunikacije, jer je krajnje neumjesno u žalbi i podnescima, direktno se obraćati sucima, zakonskoj zastupnici tuženice i svim sudionicima koji su sudjelovali u ranije vođenim postupcima, uz određeni vid prijetnje, aludirajući na njihovo poštenje. Takve kompromitirajuće izjave, iznesene isključivo s ciljem vrijeđanja suda i svih sudionika u postupku, potpuno su nepotrebne u funkciji obrazlaganja žalbenih navoda.

11.1. Člankom 110. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prvog stupnja kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura, fizičku osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. Radi se o imperativnoj zakonskoj normi, što znači da je prvostupanjski sud, ukoliko utvrdi okolnosti iz navedene zakonske odredbe, obvezan toj fizičkoj osobi izreći zakonom predviđenu novčanu kaznu.

12. Na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, uvažena je žalba tužitelja, ukinuto je prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će sukladno članku 8. ZPP-a u vezi s člankom 221.a ZPP-a, analizirati predložene dokaze, novu odluku valjano će obrazložiti sukladno članku 338. stavka 4. ZPP-a, te će vodeći računa o žalbenim navodima i uputama ovog drugostupanjskog suda, meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a ocijeniti će i je li postoje uvjeti za primjenu članka 110. ZPP-a.

14. Prvostupanjski sud će na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučiti i o troškovima ovog žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec