Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-2406/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice LC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić iz Osijeka, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 (OIB 40237608715), zastupan po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice RC, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika HC, odvjetničkog vježbenika, 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB: 40237608715) dužan je tužiteljici LC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2020. isplatiti bruto iznos od 752,76 EUR-a sa pripadajućom kamatom od 15. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče na iznose od:

− na iznos od 11,33 EUR-a počev od 15.04.2018. do isplate,

− na iznos od 7,20 EUR-a počev od 15.05.2018. do isplate,

− na iznos od 53,44 EUR-a počev od 15.07.2018. do isplate,

− na iznos od 50,88 EUR-a počev od 15.08.2018. do isplate,

− na iznos od 11,83 EUR-a počev od 15.09.2018. do isplate,

− na iznos od 53,51 EUR-a počev od 15.10.2018. do isplate,

− na iznos od 13,36 EUR-a počev od 15.11.2018. do isplate,

− na iznos od 23,29 EUR-a počev od 15.12.2018. do isplate,

− na iznos od 52,05 EUR-a počev od 15.01.2019. do isplate,

− na iznos od 29,29 EUR-a počev od 15.02.2019. do isplate,

− na iznos od 35,11 EUR-a počev od 15.03.2019. do isplate,

− na iznos od 41,89 EUR-a počev od 15.04.2019. do isplate,

− na iznos od 31,98 EUR-a počev od 15.05.2019. do isplate,

− na iznos od 10,71 EUR-a počev od 15.06.2019. do isplate,

− na iznos od 21,12 EUR-a počev od 15.07.2019. do isplate,

− na iznos od 39,88 EUR-a počev od 15.08.2019. do isplate,

− na iznos od 36,78 EUR-a počev od 15.09.2019. do isplate,

− na iznos od 51,92 EUR-a počev od 15.10.2019. do isplate,

− na iznos od 31,13 EUR-a počev od 15.11.2019. do isplate,

− na iznos od 34,09 EUR-a počev od 15.12.2019. do isplate,

− na iznos od 65,08 EUR-a počev od 15.01.2020. do isplate,

− na iznos od 36,51 EUR-a počev od 15.03.2020. do isplate,

− na iznos od 10,38 EUR-a počev od 15.04.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici LC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.156,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

1.1. U spornom vremenskom razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljičina plaća regulirana u članku 47. na način da je propisno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a od 1. ožujka 2018. KU 29/18 identično regulira navedena pitanja.

1.2. Osim Kolektivnog ugovora u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU.

1.3. U odredbama članka 51., 57. i 59. KU, te u odredbi članka 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12%).

1.4. Tužiteljica je u tom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i članka 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje:ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 i NN 29/18 (dalje: KU) koji u članku 57. i članku 55. propisuju da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%.

1.5. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

1.6. Dodatkom I. KU 96/15 i KU 92/19 koji su na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019. u iznosu od 8% osnovne plaće.

1.7. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i KU 92/19 neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.8. Tuženik je u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.9. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.10. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.11. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.12. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.13. Sukladno svemu gore navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020., i to na način da: nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 86. ZR09 (do 7. kolovoza 2014.) i pravo iz čl. 94. ZR14 (od 7. kolovoza 2014.), a u svezi sa člankom 57. stavak 2. KU 143/13; nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata – čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz članka 59. KU 143/13; pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica imala pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama – čime je povrijedio tužiteljičino prava iz čanka 36. stavak 2. KU i članka 59. stavak 1. TKU, a zbog kojih povreda je u tim razdobljima i po navedenim osnovama tužiteljici isplatio umanjene plaće.

1.14. Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb po vještaku Petri Blašković, dipl.oec. iz Zagreba precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila. Tuženik je tužiteljici u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Prema stavu tuženika tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.3. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.4. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o.

Zagreb po vještaku Petri Blašković, dipl.oecc.

4. Na pripremnom ročištu održanom 5. listopada 2023. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te se predloži provođenje relevantnog dokaznog postupka vezanog za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

6. Iz provedenog dokaznog postupka i to navoda tužiteljice i pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 – dalje: KU-143/13) i članka 45. KU 29/18,

- od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. u omjeru od 8% od osnovne plaće,

- od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke.

7. Iz pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po vještaku Petri Blašković, dipl.oecc. od 18. listopada 2024. (list 28-36 spisa) na koje stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

7.1. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020.

7.2. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

7.3. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

7.4. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

- dodatak za posebne uvjete rada,

- dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

7.5. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivanja svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

7.6. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljici jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

7.7. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 6-8 (list 33-35 spisa).

7.8. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije stalni sudski vještak je utvrdio da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada.

7.9. Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužiteljici za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci:

-dodatak za posebne uvjete rada iznosi 564,34 EUR-a,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 111,79 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 76,63 EUR-a,

slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 752,76 EUR-a.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 22. studenog 2024. osnovan.

9. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.), a što je identično propisano i odredbom članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19.

10. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. radila kao medicinska sestra u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%, a što je istovjetno odredbi članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19.

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila (za prekovremeni rad) iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

10.2. Dodatkom I. KU 96/15 koji je na snazi od 1. listopada 2015. i Dodatkom II. KU (NN 92/19) koji je na snazi od 1. rujna 2019. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. u iznosu od 8% od osnovne plaće.

10.3. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i II KU 92/19 neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

10.4. Tuženik je u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

11. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na vremensko razdoblje od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. za dodatke za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU-143/13 i Dodatak I, koji kolektivni ugovor je u primjeni počevši od 1. prosinca 2013 i KU 29/18 koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. te II. Dodatka KU 92/19.

11.1. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužiteljici isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 57. KU-143/13, 96/15 i članka 55. KU 29/18 i II Dodatka (NN 92/19), kojima je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

11.2. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njezino radno mjesto sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KU 143/13 i članka 55. KU 29/18 i II Dodatka KU 92/19 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

11.3. Temeljem članka 59. KU 143/13 i članka 55. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 tužiteljici kao medicinskoj sestri pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a sukladno odredbi članka 60. KU 92/19.

12. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU- 143/13, KU 29/19 i II. Dodatka KU 92/19 tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 i članka 34.st. 2. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 prema kojoj tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

12.1. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU-143/13 i članka 49. st. 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU 143/13 odnosno članka 49. st. 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

12.2. Odredbom članka 51. stavka 1. odnosno članka 49. st. 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

12.3. Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 i članka 49. st. 1. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU 143/13 i 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU 143/13 i članka 45. KU 29/18 i II. Dodatka KU 92/19 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

13. To više što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednice građanskog odjela održan 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15 dalje KU/13) koji u redovnom radu ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvijete rada iz čl. 59. KU/13 imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb sačinjenog po vještaku Petri Blašković, dipl.oec., a tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članka 196 b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 I 98/19 dalje ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagala knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju a kojim dodacima je raspolagao tuženik kao poslodavac, te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisano izuzetak od obveze postavljenja određenom tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego dođe do podataka s kojim raspolaže tužitelj, tužitelj je i nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj morao postaviti određeni tužbeni zahtjev koji je u konkretnom slučaju i postavio odmah nakon provedenog financijskog vještačenja i zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe, ovaj sud je tužiteljici na ime dodataka na plaću u razdoblju od 01. veljače 2018. do 31. ožujka 2020. dosudio bruto iznos od 752,76 EUR-a koliko je tužiteljica i zatražila.

15. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužiteljica nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužiteljicu s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke 1. izreke ove presude.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 150,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 28. studenog 2022. i 22. studenog 2024. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 150,00 EUR- a i zastupanja na ročištu 5. listopada 2023. i 19. prosinca 2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 150,00 EUR-a odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i uvećano za PDV kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.156,50 EUR-a.

17.1. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

18. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci 31. ožujka 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika