Poslovni broj: UsI-4941/24-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/24-01/644, URBROJ: 338- 01-06-05-24-4 od 15. studenog 2024. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24- 02/5485, URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 04. rujna 2024. godine.

II. Tužiteljici se ozljeda nastala 29. svibnja 2024. godine pod dijagnozom S76.3 priznaje kao ozljeda na radu te joj se u vezi toga priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 4.250,00 €.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj dijagnoza ozljede mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području oba bedra (S76.3) nije priznata kao ozljeda na radu.

Tužiteljica u tužbi osporava medicinska utvrđenja iz upravnog postupka te predlaže provedbu vještačenja u upravnom sporu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac nije odgovorio na dostavljenu tužbu.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Romanu Paviću.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužiteljica se kao odgojiteljica u vrtiću ozlijedila na radnom mjestu 29. svibnja 2024. godine, kada je prilikom trčanja s djecom osjetila naglu bol u obje natkoljenice i pala na tlo.

Tužiteljici je dijagnosticirana ozljeda mišića i tetive stražnje mišićne skupine u području oba bedra (S76.3), a njezin poslodavac je 10. lipnja 2024. godine podnio prijavu o ozljedi na radu.

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 25. srpnja 2024. godine utvrdilo da se s medicinskog aspekta dijagnoza S76.3 ne može uzročno-posljedično povezati sa štetnim događajem pa je prvostupanjskim rješenjem od 04. rujna 2024. godine zahtjev za priznavanje ozljede na radu odbijen, zbog utvrđenja o predispoziciji zdravstvenog stanja (čl. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju; NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO).

Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 29. listopada 2024. godine utvrdilo da se u konkretnom slučaju ne radi o traumatskim rupturama, već o skraćenju i slabosti mišića stražnje lože te o nakupljenim mikrotraumama i time o predispoziciji zdravstvenog stanja jer nije djelovala snažna vanjska sila izazvana pokretom koji zahtijeva eksplozivnu snagu. Također je navedeno da tužiteljica ima nespecificiran poliartritis te je utvrđeno da je malo prije štetnog događaja, 17. svibnja 2024. godine, bila na hitnoj medicinskoj obradi zbog edema lijeve noge.

Tuženik je potom drugostupanjskim rješenjem od 15. studenog 2024. godine odbio tužiteljičinu žalbu, također pozivom na predispoziciju zdravstvenog stanja (čl. 67. t. 5. ZOZO-a).

Sud je prihvatio tužiteljičin prijedlog za provedbu vještačenja po nezavisnom sudskom vještaku kirurgu i ortopedu pa je vještačenje povjereno vještaku kirurgu i ortopedu Romanu Paviću.

Vještak je po nalogu suda analizirao svu dostupnu i relevantnu medicinsku dokumentaciju, uključivši MR nalaz od 04. lipnja 2024. godine, a također je osobno klinički pregledao tužiteljicu.

Vještak je potvrdio uputnu dijagnozu S76.3 te je na temelju neposrednog vlastitog uvida u MR snimke obje natkoljenice zaključio da se radi o obostranom traumatskom otrgnuću mišića stražnje mišićne skupine bedra s hvatištem za zdjeličnu sjednu kost. Istaknuo je da se ova dijagnoza ne može povezati s urođenom ili stečenom predispozicijom zdravstvenog stanja tužiteljice te je osporio pravilnost utvrđenja liječničkih povjerenstava o tome da je u pitanju atraumatska ruptura tetiva spomenutih mišića.

Vještak je istaknuo da ni u prethodnoj medicinskoj dokumentaciji, a ni u učinjenoj MR dijagnostici nakon ozljeđivanja nema elemenata za zaključak o bilo kakvoj bolesti hvatišta otrgnutih tetiva mišića sa sjedne kosti zdjelice pa zaključuje da se u pogledu nesporne dijagnoze S76.3 radi o direktnoj posljedici štetnog događaja od 29. svibnja 2024. godine.

Vještak izričito osporava relevantnost medicinskih utvrđenja od 17. svibnja 2024. godine te navodi da tada nije učinjena nikakva radiološka dijagnostika te je samo postavljena sumnja na cistu lijevog koljena. Vještak navodi da takva cista - kada bi i postojala - ne bi uvjetovala obostrano otrgnuće stražnje muskulature oba bedra sa zdjelične sjedne kosti.

Vještak također otklanja relevantnost drugih tužiteljičinih dijagnoza u odnosu na traumu od 29. svibnja 2024. godine.

Tuženik je u spis proslijedio primjedbe članova svog liječničkog povjerenstva pa je stoga sud pozvao vještaka Romana Pavića na raspravno ročište, radi usmene obrane vještačenja na raspravi.

Vještak je u usmenom iskazu naveo da mu je potpuno nejasno kako su članovi tuženikovog liječničkog povjerenstva ponovno mogli zaključiti da u konkretnom slučaju nije bilo traume, imajući u vidu s jedne strane sâm mehanizam ozljede (trčanje tužiteljice s djecom u okviru opisa poslova njezinog radnog mjesta odgojiteljice u vrtiću), a s druge strane provedenu MR obradu koja evidentira ozljede u području mišića stražnje skupine u području oba bedra, a koja ne evidentira nikakve patološke, odnosno degenerativne promjene kod tužiteljice, izvan činjenice da se radi o osobi staroj 54 godine.

Nakon usmenog iskaza na nalaz i mišljenje vještaka Romana Pavića više nije bilo nikakvih primjedbi pa je i sud to vještačenje prihvatio kao stručno, objektivno, jasno i detaljno.

Iz provedenog vještačenja po vještaku kirurgu i ortopedu Romanu Paviću proizlazi da je nesporna tužiteljičina dijagnoza S76.3 neposredna posljedica pretrpljene traume na radnom mjestu 29. svibnja 2024. godine i da se u tom pogledu ne može raditi o predispoziciji zdravstvenog stanja iz čl. 67. t. 5. ZOZO-a, već o ozljedi na radu u smislu čl. 66. t. 1. ZOZO-a.

Dakle, vještačenja liječničkih povjerenstava u upravnom postupku nisu pravilna pa su i osporavana rješenja nepravilna i nezakonita, zbog čega su na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena.

Sud je potom na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a u sporu pune jurisdikcije na temelju utvrđenja vještaka Romana Pavića i na temelju čl. 66. t. 1. ZOZO-a tužiteljici ozljedu nastalu 29. svibnja 2024. godine pod dijagnozom S76.3 priznao kao ozljedu na radu i u vezi toga joj priznao sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €. Tome treba pribrojiti trošak vještačenja od 500,00 € pa sveukupan opravdan trošak tužiteljice iznosi 4.250,00 €.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. siječnja 2025. godine, 26. veljače 2025. godine i 18. ožujka 2025. godine, jer ti podnesci po svom sadržaju uopće nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Blaženka Musulin

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3