REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1299/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ĆH, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužiteljici FH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.390,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 02.02.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za iznos od 119,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.091,23 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.03.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 04.10.2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 18.10.2022. godine nastradala kao vozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kada je zbog nepridržavanja potrebnog razmaka na predmetni automobil naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. Kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to ista zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kao činjenice navodi da je zbog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i strah kao i da je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom zbog čega svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 2.589,56 EUR te zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 320,00 EUR. Kako je tuženik u mirnom postupku i tijekom ove parnice isplatio tužiteljici iznos od 1.080,00 EUR, to ista dakle predlaže dosuditi joj preostalih 1.509,56 EUR sa kamatom od 02.02.2023., sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužiteljicu u cijelosti s obzirom da je isplatama prije i tijekom parnice ispunio svoju obvezu naknade štete.

3. S obzirom da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja podneskom od 4.10.2024. izvršila preinaku tužbe povišenjem zahtjeva, valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 20.03.2023., to tužiteljica ne bi mogla preinačiti tužbu.

4. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka od takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ali samo ukoliko tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka je iznimno dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio opseg ozljeda i posljedica, kao i odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena, već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

5. Kako su u konkretnom slučaju tek po provedenom vještačenju konačno utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete, koje elemente tužiteljica kao laik bez vještačenja nije mogla znati u punom opsegu, to je takvu preinaku valjalo dopustiti, pri čemu valja istaknuti da se istoj niti sam tuženik nije posebno protivio.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 8- 15, 44-47), nalaz i mišljenje vještaka Jakše Filipovića (list 59).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

8. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, dok je sporno da li je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede te u kojem obimu, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću. Iz istog proizlazi da je tužiteljica zadobila natučenje glave i trzajnu povredu vrata.

10. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana, te manjeg intenziteta narednih 40 dana. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg pet dana, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 45 dana.

11. Vještak je utvrdio da kod tužiteljice postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od 2 % u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu, kao i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od ukupno 80 sati.

12. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje nije bilo prigovora, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen te sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti kao i utvrđenjima iz pregleda tužiteljice i uvida u zdravstveni karton.

13. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.150,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1985. godine te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu, a s obzirom da se radi o osobi koja je ozlijeđena u naponu životne i radne produktivnosti. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.150,00 EUR kao pravične novčane naknade.

15. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 80 sati. Tužiteljica je za jedan sat tuđe pomoći zatražila iznos naknade od 4,00 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 320,00 EUR u cijelosti.

16. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 2.150,00 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 320,00 EUR, što stoga iznosi 2.470,00 EUR

17. Kako je prije i tijekom postupka isplaćen nesporni dio u iznosu od 1.080,00 EUR to je tužiteljici ukupno dosuđeno 1.390,00 EUR, dok je s ostatkom zatraženog iznosa od 119,56 EUR tužiteljicu valjalo odbiti.

18. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 02.02.2023., a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

19. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

20. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

21. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav podneska od 1.6.2023. (tbr. 8/3) 50 bodova, sastav podnesaka od 28.6.2023. i 2.10.2023. (tbr. 8/1) 75 bodova, sastav podneska od 4.10.2024. (tbr. 8/1) 100 bodova, sastav podnesaka od 14.12.2023. i 28.3.2024. (tbr. 8/4) po 25 bodova, zastupanje na ročištu 20.3.2024. (tbr. 9/1) 75 bodova i zastupanje na ročištu 10.3.2025. (tbr. 9/1) 100 bodova, ukupno 725 bodova odnosno 1.450,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 362,50 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 199,08 EUR, pristojba na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i na presudu u iznosu od 53,10 EUR pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.091,23 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

22. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom svoga zahtjeva, a s visinom je uspjela s 95%, to joj je tuženik, koji je uspio u neznatnom omjeru, u obvezi naknaditi trošak u cijelosti.

23. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 31. ožujka 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 53,10 EUR

2. tuženiku