Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1097/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, protiv tuženika REGIONALNE VELETRŽNICE RIJEKA – MATULJI d.d., Matulji, Jušići 69/c, OIB: 25427880146, zastupanog po punomoćniku Siniši Baričeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 24. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice Lane Kromer Brajković, odvjetnice iz Rijeke te z.z. tuženika UJ i punomoćnika tuženika, objavljene 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29. lipnja 2020. godine i Aneksa I. ugovora o radu od dana 23. prosinca 2020. godine sklopljenih između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 04. srpnja 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 04. srpnja 2023. godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se kao radnik nalazio u radnom odnosu kod tuženika, kao poslodavca, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2020., na radnom mjestu Nadzornik II i Aneksa I. ugovora o radu od 23. prosinca 2020., na radnom mjestu Nadzornik I. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2023. tuženik da je tužitelju otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2020. te aneks I. ugovora o radu od 23. prosinca 2020., a koju Odluku o izvanrednom otkazu je tužitelj primio 11. srpnja 2023. U obrazloženju te Odluke tuženik navodi da je donio ovu Odluku iz razloga što je tužitelj „dana 03.07.2023.g. oko 11,30 sati napao UJ, člana Uprave tuženika te ga nekontrolirano vrijeđao, neosnovano optuživao i prijetio mu ozljeđivanjem, pri čemu mu se i unosio u lice“ čime da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ga diskvalificira za daljnji rad kod tuženika. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužitelj je u roku od 15 dana od dostave Odluke o izvanrednom otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevao od tuženika da Odluku o izvanrednom otkazu stavi izvan snage jer je nezakonita. Međutim, na zahtjev za zaštitu prava tuženik se oglušio. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužitelj prvenstveno ističe kako su razlozi otkazivanja navedeni u obrazloženju osporavane Odluke u cijelosti neistiniti i netočni. Tužitelj nije počinio nikakvu povredu obveza iz radnog odnosa, a posebno ne onu koja mu se osporavanom Odlukom potpuno neosnovano stavlja na teret. U tome smislu tužitelj navodi kako je točno da su se on i imenovani član uprave UJ **.**.2023. porječkali izvan radnog vremena i to u prostoru kafića. Navedeno potvrđuje i tuženik kada u spornoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi da je „toga dana tužitelj izvan radnog vremena došao na Veletržnicu i pristupio članu uprave tuženika FJ na terasi caffe bara Placa…“ Sukladno čl. 3. st. 1. t. 6. Zakona o zaštiti na radu mjesto rada predstavlja svako mjesto na kojem radnici moraju biti ili kojem imaju pristup tijekom rada zbog obavljanja poslova koje obavljaju za poslodavca kao i svaki prostor koji poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Dakle, tužitelj i imenovani porječkali su se izvan radnog vremena i izvan mjesta rada tužitelja. Već navedenim je Odluka o izvanrednom otkazu nezakonita. Verbalni sukob nije razlog za donošenje Odluke o otkazu, tim više što je radnik bio isprovociran od strane člana uprave UJ te se radi o izoliranom događaju koji je mogao za sobom povući eventualno upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Zakon o radu ne definira precizno razliku između povrede obveze iz radnog odnosa, koja nije razlog za izvanredni otkaz i osobito teške povrede iz radnog odnosa koja to jest. Sudska praksa je iznjedrila neke kriterije za takvo razlikovanje. Da bi se radilo o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa potrebno je da ta povreda svojom težinom opravdava trenutni prestanak radnog odnosa, a što nije ostvareno u konkretnom slučaju. Tužitelj nadalje ističe kako je tijekom trajanja radnog odnosa redovito i sukladno nalozima tuženika ispunjavao radne zadatke te nije bio poznat kao konfliktna osoba. Tužitelj isto tako ističe kako je opetovano ukazivao tuženiku na nepravilnosti u radu pa je tako i u posljednjoj korespondenciji s tuženikom molio hitno postupanje i poduzimanje mjera u pogledu neispravnog viličara i opasanosti korištenja istoga. Slijedom navedenog, tužitelj je Državnom inspektoratu podnio predstavku te je navedeno tijelo postupajući po istoj utvrdilo propuste iz čl. 44. Zakona o zaštiti na radu te prema Poslodavcu poduzeo Zakonom propisane mjere. Kao odgovor na naveden,o tuženik je 11. srpnja 2023. tužitelju uručio izvanredni otkaz ugovora o radu. Člankom 117. stavku 2. Zakona o radu podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Da je navedeno stvarni razlog donošenja Odluke o otkazu potvrđuje i odgovor člana uprave UJ upućen tužitelju da se „stalno nešto buni i ne radi šta treba“. Nameće se zaključak da je tuženik, htijući pod svaku cijenu otkazati tužitelju ugovor o radu, a iz nezakonitih razloga zloupotrijebio zakonsko pravo na donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, sukladno članku. 150. st. 3. Zakona o radu prije donošenje odluke o otkazu Poslodavac se mora savjetovati o namjeravanoj odluci s radničkim vijećem, a što je u konkretnom slučaju propustio učiniti i čime je Odluka o otkazu nezakonita. Isto tako sukladno odredbama Zakona o radu prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Poslodavac navedeno nije učinio iako u konkretnom slučaju takve okolnosti nisu postojale te je sporna Odluka i iz toga razloga nezakonita. Teret dokazivanja suprotnog je na tuženiku koji u tom smislu ništa nije niti poduzeo niti u osporavanoj Odluci obrazložio. Stoga, tužitelj smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, pa predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje navodi da je potpuno irelevantno je li do predmetnog tužiteljevog verbalnog napada, prijetnji i unošenja u lice zakonskom zastupniku poslodavca dogodilo izvan ili za vrijeme radnog vremena, te je li do istog došlo na terasi kafića ili nekom drugom prostoru poslodavca. Radi se, nesumnjivo, o nedopuštenom ponašanju radnika prema poslodavcu, uslijed kojeg je tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i uslijed kojeg nastavak radnog odnosa više nije moguć. Dakle, u situacijama kad se radnik ponaša kao što se u konkretnom slučaju ponašao tužitelj, očito nije bitno je li se predmetni nasrtaj tužitelja dogodio izvan ili unutar radnog vremena i je li se dogodio na tužiteljevom uobičajenom mjestu rada. Pri tome, tužitelj napominje: da se caffe bar Placa nalazi u zgradi Veletržnice u Matuljima, da je do predmetnog događaja nedvojbeno došlo tijekom radnog vremena tuženika i na prostoru Veletržnice, koje je radno mjesto za sve njezine djelatnike, što potvrđuje i prisutnost CJ, djelatnika koji je taj dan bio u smjeni. Neistinit je navod tužitelja da su se on i z.z. tuženika „porječkali“. Protivno takvim navodima tužitelja, radilo se o grubom, primitivnom i vulgarnom nasrtaju tužitelja, zbog kojeg je z.z. tuženika morao zbog osobne sigurnosti pozvati policiju, koja je potom i došla na lice mjesta. Nadalje, zbog onoga što je tužitelj tada izrekao, z.z. tuženika osjeća strah od mogućeg ponavljanja sličnih ili još težih istupa tužitelja prema njemu osobno, prema drugim djelatnicima Veletržnice ali i prema korisnicima Veletržnice općenito (zakupci, kupci) obzirom i na ranije tužiteljeve situacije, koje će biti detaljnije pojašnjene u nastavku teksta. Sve dodatne relevantne okolnosti obrazložiti će z.z. tuženika i predloženi svjedoci. Tužiteljevi navodi o nekakvom provociranju od strane z.z. tuženika su potpuno promašeni i neistiniti. Naime, kako je navedeno i u predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu, z.z. tuženika je tužitelju napomenuo neke okolnosti na koje prilikom rada treba obratiti pažnju, na što itekako ima pravo obzirom na svoje ovlasti, a način reagiranja tužitelja na to izravno ukazuje i na potpuno neistinitost njegovih navoda da on nije poznat kao konfliktna osoba. Upravo u tom smislu, tuženik dostavlja u prilogu pritužbu radnice RJ iz ožujka 2022., u kojoj se direktoru tuženika žali na verbalne napade i prijeteće ponašanje ovdje tužitelja, koji su se dogodili i godinu prije. Dakle, očito nema govora o tome da bi tužitelj bio nekonfliktna osoba. Što se pak tiče navoda tužitelja o tome da je on ispunjavao radne zadatke redovito i sukladno nalozima tuženika, tuženik dostavlja u prilogu Pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa upućeno tužitelju 28. listopada 2021., upravo zbog neispunjavanja radnih zadataka. Neistiniti su i navodi tužitelja da je on opetovano ukazivao tuženiku na nepravilnosti u radu. To proizlazi već i iz činjenice da svi djelatnici Veletržnice dnevno pišu svoj Dnevni izvještaj, a iz njega nije vidljivo da bi tužitelj ukazivao na nepravilnosti, iako je to bila njegova obveza. U tom smislu, tuženik se po potrebi obvezuje dostaviti u spis preslike Dnevnih izvještaja sastavljenih od tužitelja u 2023. Nadalje, prilikom nadzora Državnog inspektorata nisu uočene nepravilnosti u radu, pa čak ni prilikom nadzora temeljem prijave koju je tužitelj uputio u dva navrata nakon što je obaviješten o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Nadalje, potpuno su promašene i insinuacije tuženika da bi predmetni otkaz ugovora o radu bio uručen tužitelju kao odgovor na njegovu predstavku Državnom inspektoratu. Predmetni otkaz ugovora o radu tiče se prednje opisanog nedopustivog ponašanja tužitelja, te nema nikakve veze s bilo kojim predstavkama tužitelja. Uostalom, kako je gore navedeno, tužitelj je predstavku Državnom inspektoratu poslao tek nakon predmetnog događaja od 3. srpnja 2023. Kod tuženika nije formirano Radničko vijeće niti djeluju sindikalni povjerenici/ predstavnici, slijedom čega, opet protivno navodima tužitelja, na strani tuženika kao poslodavca nije postojala obveza savjetovanja o namjeravanom otkazu ugovora o radu. Što se pak tiče navoda tužitelja da mu je onemogućeno iznošenje obrane, tuženik ukazuje na prednje citirano shvaćanje iz odluke VRSH, Revr 599/06-2 od 15. studenoga 2006., kao i na slijedeće shvaćanje pravne teorije, utemeljeno na sudskoj praksi: „Pravo na obranu omogućava radniku da se izjasni o okolnostima koje ga terete. Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu, isti tad nema ovu obvezu. Sudska praksa je zauzela stav da je uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao (npr. opravdao izostanak s posla). Argumentum a contrario, poslodavac nije dužan omogućiti iznošenje obrane u onim slučajevima kršenja radne obveze za koje nije realno očekivati da imaju opravdanje (npr. radnik je zatečen u krađi sredstava poslodavca)." Tuženik smatra nedvojbenim da u konkretnom slučaju itekako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, reproduciran je video nadzor na fizičkom mediju (stranica 84-85 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka CJ (stranica 75-76 spisa) i GJ (stranica 77-78 spisa), tužitelja (stranica 57-60 spisa) i z.z. tuženika UJ (stranica 60-61 spisa), kao stranaka.

4. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2023. (stranica 9-10 spisa) utvrđeno je da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok.

5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje ZR/14) prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

6. U postupku je utvrđeno da je tužitelju Odluka o izvanrednom otkazu uručena 11. srpnja 2023. (navedeno proizlazi iz navoda Zahtjeva za zaštitu prava, kojeg tuženik nije osporavao), dok iz povratnice sa stranice 14 spisa proizlazi kako je Zahtjev za zaštitu prava - bez naznake datuma (stranica 11-13 spisa) tužitelj tuženiku uputio preporučenom poštanskom pošiljkom 21. srpnja 2023., kojeg je tuženik zaprimio 24. srpnja 2023. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj Zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužitelj pravovremeno ustao radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 14. kolovoza 2023., zaprimljene na sudu 17. kolovoza 2023. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužitelju tuženikovom Odlukom od 4. srpnja 2023., kumulirano sa zahtjevom za vraćanje na rad.

8.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca obavljao poslove radnog mjesta Nadzornik II, i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 29. lipnja 2020. (stranica 7 spisa), odnosno Nadzornika I temeljem Aneksa I tog Ugovora sklopljenog 23. prosinca 2020. (stranica 8 spisa), kao ni da je radni odnos tužitelju prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2023. (stranica 9-10 spisa).

8.2. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

9.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

10. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

10.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka.

11. Nadalje, odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a izričito je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Prema st. 3. istog članka važnim odlukama iz st. 1. ovog članka smatraju se osobito, pored navedenih odluka, i odluka o otkazu ugovora o radu (alineja 2.) te odluka o promjenama u organizaciji i načinu rada (alineja 5.).

11.1. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da o namjeri otkazivanja nije obaviješteno radničko vijeće niti sindikalni povjerenici/predstavnici budući da kod tuženika kao poslodavca ne postoji i ne djeluje radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenici/predstavnici, a kako to proizlazi iz navoda odgovora na tužbu (stranica 19-22 spisa), koje navode tužitelj tijekom postupka nije osporio.

12. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

13. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

14. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 9-10 spisa) tuženik stavlja na teret tužitelju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa obzirom da je 3. srpnja 2023., oko 11:30 sati, napao z.z. tuženika, kao člana Uprave tuženika te ga nekontrolirano vrijeđao, neosnovana optuživao i prijetio mu ozljeđivanjem, pri čemu mu se unosio u lice. Tog dana tužitelj da je izvan radnog vremena došao na veletržnicu i pristupio z.z. tuženiku na terasi cafe bara „Placa“ u zagradi kafića u kompleksu tuženika na kojoj je z.z. tuženika bio u društvu s kolegom CJ. Ničim izazvan, tužitelj da je najprije počeo prijetiti da će prijaviti inspekciji zaštite na radu z.z. tuženika i tuženika, kao tvrtku jer smatra da radnici tvrtke „Peansa“ d.o.o., kojima se povremeno pružaju usluge utovara i istovara viličarem, ne koriste propisanu radnu zaštitu opremu. Na to mu je z.z. tuženika odgovorio da je to stvar koju mora riješiti ta tvrtka sa svojim radnicima, a da tužitelj mora upozoriti radnike tuženika ako mu se nalaze u radnom djelokrugu viličara, da se udalje kako bi mu dopustili sigurnu manipulaciju teretom. Z.z. tuženika je pritom naveo i da bi bilo dobro da tužitelj obrati pažnju i na svoje druge situacije u radu s viličarem, a posebice na zabranu podizanja osoba na paleti jer u slučaju nesretnog slučaja, posljedice da snosi tuženik i odgovorna osoba kod tuženika. Na tu primjedbu tužitelj da je potpuno izgubio kontrolu i počeo vikati na način da se svjedok CJ morao udaljiti, a s navedenim vikanjem tužitelj da je nastavio i prilikom odlaska z.z. tuženika u unutarnji dio cafe bara „Placa“, pri čemu mu se počeo unositi u lice te ga vrijeđati neprimjerenim pridjevima („pederčino“) i prijetiti da će ga pojesti, sve pred konobaricom tog cafe bara. Z.z.. tuženika je upozorio tužitelja da prestane s vrijeđanjem jer će takvo ponašanje dovesti do otkaza, no tužitelj da je nastavio, optužujući ga da je prijevarom došao na radno mjesto direktora i da mu je mjesto u „Autotroleju“ kao vozaču autobusa. Opisanim ponašanjem tužitelja da je prijeđena granica dopuštenog ponašanja i komunikacije, i to ne samo prema tuženiku, nego i uopće prema bilo kojoj drugoj osobi. Tužitelj da je vrijeđao z.z. tuženika te na njegov račun iznio lažne optužbe koje štete njegovom ugledu i ugledu tuženika, a uz to da mu se unosio u lice, vikao na njega i fizički mu prijetio. Opisano postupanje tužitelja da je apsolutno neprihvatljivo, te da predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, uslijed koje da nastavak radnog odnosa više nije moguć, te uslijed koje je potpuno i trajno narušen odnos povjerenja tuženika, kao poslodavca prema tužitelju, kao radniku.

15. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa – vrijeđanje i prijetnje na nadređenu osobu, odnosno z.z. tuženika, navodi se kako na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te cijeneći iskaz tužitelja kao stranke (stranica 57- 60 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radio od 2019. do otkaza na radnom mjestu nadzornik viljuškarist.

15.1. Dana 3. srpnja 2023. da nije radio, odnosno da je bio na slobodnom danu zbog smjenskog rada, te da je došao na prostor Veletržnice, u kafić „Placa“ popiti kavu. Taj kafić je javan i tamo može doći bilo tko. Na terasi kafića da je zatekao direktora tuženika i gospodina CJ, koji je također nadzornik i viljuškarist kod tuženika. Oni su sjedili, a tužitelj da je došao do njihova stola, te da su zajedno popili kavu. Kako se razgovor odvijao, tužitelj da je spomenuo da znaju blokirati komande na starom žutom viličaru tj. da ne radi ispravno. Nakon toga, uslijedila su neka prepucavanja, direktor da mu je rekao što uvijek prigovara i zašto baš njemu blokiraju komande, s time da je tužitelj uvijek govorio nešto vezano za tehniku. Naime, on da je i ranije znao prigovarati vezano za čišćenje prostora gdje je smeće i redovito da je bio mobingiran od strane direktora, a što da je i zavedeno u njegovom kartonu kod liječnice, koja mi je zbog toga nudila i bolovanje, na što nije htio pristati jer nije bilo kolega koji bi ga mogle raditi. Kod liječnice da je bio 26. lipnja 2023., a ljeti su gužve i ne bi imao tko raditi. Tužitelj je napomenuo da je, nakon što je dobio otkaz, Državnom inspektoratu prijavio neispravni viljuškar i korpu, te je Državni inspektorat otišao u nadzor i nakon toga je tuženik kupio novu korpu, a nakon nekog vremena i novi viljuškar. Također napominje da je bio prisiljen s tako neispravnom korpom i viljuškarom u travnju 2023. mijenjati rasvjetu kod tuženika na visini 5-6 metara, a viljuškarom na kojem je bila korpa da ga je dizao upravo direktor tuženika, pa ga zanima ima li položeno za upravljanje viljuškarom. Sada da vjerojatno ima, ali da je pitanje je li imao položeno u travnju 2023. Na terasi da mu je direktor rekao, i tu da je nastao kratki spoj, kako može stalno prigovarati, a da nije naplatio dan ranije zelenu tržnicu, već dostavu. To da je bio glavni razlog što su se dalje porječkali. Naime, ako je tužitelj u smjeni sam, a ima puno zakupaca i kupaca, on da ne može vidjeti prodaje li netko s vagom, što predstavlja zelenu tržnicu, ili netko iskrcava robu zakupcima, a što predstavlja dostavu. Dakle, direktor da mu je prigovorio da je tipkao 5 eura za dostavu, a ne 20 eura za zelenu tržnicu, što je tužitelj shvatio da ga provocira, da je nešto pokrao, tu da je eksplodirao, odnosno da su se nastavili dalje riječakati. Tada se CJ digao sa stola i otišao dalje, a direktor i on da su ušli u prostor kafića i dalje se nastavili prepirati. U jednom trenutku direktor da je vrijeđao i njegovu pokojnu majku. Tužitelj da je ušao u prostor kafića jer se i dalje raspravljao s direktorom, a ne zna zašto je direktor ušao u prostor kafića. Osobno da su se vrijeđali, i tužitelj direktora, i direktor tužitelja, tužitelj da ga je optuživao za konstantni mobing, da ga hoće prikazati da krade, a tada da mu nije prijetio da će ga ozlijediti, ruke da je držao na leđima i zašto bih ga ozlijedio, tužitelj da nema nikakvu kaznenu prijavu za bilo kakvo djelo. Također je naveo da mu tada nije prijetio da će ga pojesti, a u afektu da mu je rekao „pederčino“, to da je ružna riječ i to da nije smio reći. Direktor da mu je rekao da izmišlja, da sam lopov i prevarant. Također je vrijeđao njegovu pokojnu majku, a tužitelj da njegovu nije. Tužitelj je naveo da je direktoru rekao pederčino, da zna kako je došao u firmu i da ga ništa ne može zastrašiti jer da zna cijelu situaciju u Matuljima. Rekao mu je i da ću zvati Inspekciju rada vezano za neispravnost viljuškara i to nakon što je direktor rekao da su oni odgovorni ako se netko nađe u manevarskom prostoru viljuškara, a oko tog detalja da su se najviše porječkali. Također mu je rekao da radnici u popodnevnoj smjeni dođu raditi u japankama, a tužitelj da bi morao odgovarati ako radi s neispravnim viljuškarom. Pri tom misli na puno zakupaca koji dolaze popodne, kao da dolaze na plažu. Direktor da ga je tada upozorio na zabranu podizanja viljuškarom osoba na paleti. Prije nego što je počeo raditi kod tuženika, direktor tuženika da je bio vozač u „Autotroleju“ i tada da mu je tužitelj rekao da to častan posao, a da je nečastan način na koji je došao na direktorsko mjesto kod tuženika jer da je došao preko nečasnog natječaja, a to da govori koliko politički moćnik može napredovati. Zaključno je istaknuo da se sve ovo zbilo u 11,30 sati, a koliko je njemu poznato po policijskom izvještaju, direktor da je navedeno prijavio u 18,30 sati, pa ako je to bilo tako, onda je prijavu trebao dati u podne ili se trebalo konzultirati s lokalnim patronima. Na upit punomoćnika tužitelja što mu je točno z.z. tuženika govorio, tužitelj je naveo „lopove, što ti misliš da možeš govoriti što hoćeš, jebem ti majku.“ Kada se sve to zbivalo, nitko nije pozvao policiju, a čak ni konobarice nije bilo tamo, jer se makla u neki prostor poput garderobe ili wc-a, a on da ne zna je li se makla zbog njih dvojice. Na upit suca je li netko bio u kafiću dok su se prepirali tužitelj je naveo da nije, a samo u jednom trenutku na nekih 10-tak sekundi da je ušao CJ koji je odmah izašao jer se javio na telefon. Policija da je kod tužitelja kući došla oko 20 sati, on da je dao izjavu i dobio mjeru zabrane približavanja direktoru na pet metara, nakon čega da je i on njega prijavio, pa pretpostavlja da je i direktor dobio mjeru zabrane približavanja. Na upit punomoćnika. tuženika tko se prvi digao s terase i ušao u prostor kafića tužitelj je odgovorio direktor, a nakon njega on s time da tužitelj direktora nije slijedio već da je sjeo na svoje uobičajeno mjesto u tom kafiću na kojem i dan danas sjedi, a poslije da se opet unutra odvijalo što se odvijalo. Na upit suca tko je unutra prvi pokrenuo razgovor tužitelj je naveo da se ne sjeća, da je bio dosta uznemiren i da su bili dosta zaneseni. Misli da je s razlogom bio uznemiren jer ti netko govori da si lopov, prevarant i odgovoran za radni stroj koji koristiš, a oko tebe su ljudi na drugim pozicijama gdje se odvija istovar.

16. Ocjenom iskaza z.z. tuženika UJ (stranica 60-61 spisa) ovaj sud utvrđuje da je direktor tuženika od 5. srpnja 2021., kada mu je i započeo radni odnos kod tuženika. Tog 3. srpnja, tijekom radnog vremena, oko 11,30 sati, na prostoru tuženika, on i kolega CJ, koji radi na radnom mjestu nadzornika, da su sjeli na terasu cafe bara „Placa“ da popiju kavu. Naime, tuženik da je zadužen za održavanje i upravljanje prostorom Veletržnice, a ovaj cafe bar da je u zakupu tuženika. U jednom trenutku osobnim automobilom da je došao tužitelj, prišao njihovom stolu i pitao može li nam se pridružiti, na što su odgovorili da. Započeo je razgovor o poslovnim temama, a prva tema da je bila to što se požalio da prilikom istovara i utovara zakupaca tj. tvrtke „Peansa“ d.o.o. djelatnici te tvrtke se kreću u neprimjerenoj obući tj. japankama i šlapicama, te je zatražio da on to mora riješiti. Z.z. tuženika da mu je odgovorio da je to stvar te tvrtke i direktora te tvrtke koji mora osigurati da mu radnici nose propisanu radnu obuću, a ako smatra da se ti djelatnici kreću u krugu rada njegovog stroja, da mora zatražiti da se udalje, a ako se ne udalje, da prestane s radom kako ne bi došlo do ozljeđivanja. Na to da mu je tužitelj rekao da on to mora riješiti jer da poznaje pravila zaštite na radu i da mu nedostaje samo jedan ispit da postane inspektor zaštite na radu. Na to da mu je z.z. tuženika odgovorio ako već tako dobro poznaje pravila zaštite na radu, zašto u obavljanju svog posla nadzornika viljuškarom podiže bivše djelatnike tuženika, koji su sada u mirovini, na paleti kako bi promijenili žarulje tvrtki „Tatjana“ d.o.o. U tom trenutku razgovor da se počeo intenzivirati, tužitelj da mu je rekao da ima rok od 15 dana da osigura ispravan prostor za punjenje viličara, a u suprotnom da će ga prijaviti Državnom inspektoratu zbog zaštite na radu. U tom trenutku z.z. tuženika da je ustao sa stola i ušao u prostor cafe bara da plati račun, a CJ da se u tom trenutku odmaknuo od stola, a tužitelju da je rekao da ga slobodno prijavi jer da mu je puna glava tih priča. Na to je tužitelj potpuno eksplodirao i počeo vikati „pederčino“, u više navrata. Krenuo je za njim, počeo mu se unositi u lice, cijelo vrijeme da se pokušao odmaknuti od tužitelja, a nešto da se vidi i na video snimci, vidi se da on izlazi iz cafe bara, da tužitelj da ide za njim, a on da se cijelo vrijeme odmiče. To unošenje u lice da je zaista bilo neprimjereno, jer da mu se unio u lice dva mm od njegovog lica. Tijekom tog vremena još da je rekao i da će ga pojesti, da će zbog njega završiti na psihijatriji, optuživao ga je da je na radno mjesto direktora došao putem namještenog natječaja i za korupciju, odnosno namještanje natječaja za jedan projekt kojeg su imali. Nastojeći se odmaknuti, da mu je rekao da prestane jer da takvo ponašanje nije prihvatljivo, a nakon toga da su se razdvojili, te da je otišao u svoju kancelariju. Događaj je prijavio policiji, točno je da je to bilo popodne oko 18 sati, a navedeno iz razloga jer mu je trebalo neko vrijeme da se sabere od toga. Prijavio je tužitelja iz razloga je ga je strah što je kadar dalje napraviti obzirom na ono što je rekao i prijetio da će ga pojesti, što je shvatio da će ga fizički ozlijediti, a posebice jer je imao i prije slične incidente s djelatnicom koja je radila u računovodstvu kod tuženika. Ne sjeća se je li u prostor kafića u jednom trenutku ušao CJ, a u kafiću da je bila konobarica, ali misli da je u jednom trenutku otišla u garderobu ili wc, no nije siguran jer nije mogao pratiti sve zbog događaja koji se tada odvijao. Ne zna je li još netko tada bio u kafiću. Na upit punomoćnika tužitelja je li u kafiću platio račun odgovara da, koliko zna, je, a na upit gdje je tužitelj bio tada odgovara u njegovoj neposrednoj blizini. Na daljnji upit je li tužitelja nazvao luđakom, psihopatom i jesam li mu vrijeđao majku, odgovara ne. Na daljnji upit je li točno da su tada vodili razgovor o zelenoj tržnici odgovaram da, da je tužitelja pitao je li određenom vozilu naplatio uslugu zelene tržnice, jer je dan prije to vozilo stajalo na poziciji gdje stoje vozila za prodaju na zelenoj tržnici, na što mu je rekao da je naplatio dostavu. Na daljnji upit je li ga u tom trenutku nazvao lažovom, odgovara ne, a to da može potvrditi svjedok CJ koji je u tom trenutku bio s njima na terasi. Na daljnji upit je li mu se tužitelj unosio u lice na terasi odgovara u jednom trenutku da i to kada je ustao i krenuo prema unutarnjem dijelu kafića, i ponovno kada je iz tog dijela kafića htio izaći van.

17. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok CJ, nadzornik kod tuženika, koji je naveo (stranica 75-76 spisa) da su ujutro na kavi bili z.z. tuženika i on, a nakon nekoliko minuta da je došao tužitelj, da je sjeo s njima, da su pili kavu i pričali. Između tužitelja i z.z. tuženika da je krenulo komentiranje vezano za neku drugu firmu, tipa radi li se nešto kako treba ili ne treba, te tko bi to trebao riješiti. Onda da je tužitelj rekao da to treba riješiti z.z. tuženika, kao direktor tuženika, s čime se z.z. tuženika nije složio jer da nema nadležnost nad tom firmom i tada da se počela pojačavati rasprava između njih dvojice, a koja se nastavila s komentarom obavlja li tužitelj sav svoj posao u skladu sa sigurnosnim standardima ili se nekad nešto napravi na način na koji se može napraviti. Onda da su se obadvojica ustala sa stola, uz napomenu da su cijelo vrijeme sjedili unutar kafića, koji navod u kasnijem dijelu iskaza svjedok mijenja i navodi da je moguće da se sve to dogodilo na stolu vani na terasi, ispred kafića, te da su krenuli s težim riječima. Tužitelj da je z.z. tuženiku govorio „peder pederčiću“, nakon čega je svjedok potražio konobaricu da podmiri račun i da se makne jer da voli kavu popiti u mirnom okruženju. Svjedoku da je bilo dosta te da je bio spreman napustiti kafić, a kako konobarice nije bilo jer da se i ona negdje makla, svjedok da je napustio kafić, a psovanje da nije čuo. Kad su se ustali sa stola, z.z. tuženika da je krenuo prema natrag, dok je tužitelj išao prema njemu objašnjavajući tko je u pravu, tko bi što trebao napraviti, uslijed čega su se maknuli od stola. Također je naveo da je bilo riječi o zelenoj tržnici odnosno u jednom trenutku z.z. tuženika da je komentirao da je između svih pravilnosti odnosno nepravilnosti, u određenom trenutku da nije naplaćena zelena tržnica od strane tužitelja, a što da je tužitelj komentirao da to nije stigao ili nije vidio, odnosno da je prošao gospodin od kojeg je trebao naplatiti zelenu tržnicu. Tužitelj da je tužitelj z.z. tuženiku rekao „pederu, pederčiću“ nakon što su ustali od stola, na upit kako je z.z. tuženika na to reagirao svjedok je naveo da je stajao i gledao, točnih riječi da se ne može sjetiti, ali da mu ništa pogrdno nije rekao već u smislu kako te nije sram. Također je rekao da nije čuo da bi z.z. tuženika vrijeđao majku tužitelja kao ni da bi tužitelja nazvao lopovom i prevarantom

18. U konačnici, svjedok GJ, vozač u „Termo transu“ d.o.o. Rijeka, u svom iskazu navodi (stranica 77-78 spisa) da nije prisustvovao tom sukobu, ali da je u kafiću čuo da je to bila veća svađa, i to da je čuo od svih koji tamo dolaze.

19. Ovdje se napominje da je na ročištu održanom 21. ožujka 2025. izvršena reprodukcija video nadzora na fizičkom mediju (CD-a sa stranice 53 spisa), putem VLC media playera te je utvrđeno da isti prikazuje vanjski prostor odnosno vanjsku terasu caffe bara na kojoj za jednim stolom sjede svjedok CJ (osoba u uniformi tj. krem majici i krem hlačama s malom crnom torbicom), z.z. tuženika (osoba u žutoj majici) i tužitelj (osoba u tamnoj majici), a koje osobe tužitelj prepoznaje prilikom reprodukcije i ukazuje o kojim osobama se radi. U 1,18 minuta video nadzora vidljivo je da svjedok CJ ulazi u caffe bar, a u 1,33 minute vidljivo je da u prostor caffe bara ulazi z.z. tuženika, a odmah nakon njega tužitelj. U 1,45 minuti snimke video nadzora vidljivo je da svjedok CJ izlazi iz unutrašnjeg prostora caffe bara, dolazi do stola na terasi na kojem su prethodno sjedila sva trojica, otpija kavu do kraja, te kreće prema parkiranom viličaru, dok iz unutrašnjeg prostora caffe bara prvo izlazi tužitelj, a odmah nakon njega z.z. tuženika s papirima u rukama, obojica se zadržavaju na ulazu u caffe bar, tužitelj cijelo vrijeme drži ruke na leđima, udaljava se pa se približava z.z. tuženiku i to u više navrata, nakon čega ulaze u prostor caffe bara dok svjedok NJ sjeda na viličara i odlazi u 2,22 minute video nadzora, dok tužitelj ponovno izlazi pa ulazi u prostor caffe bara. U 4,58 minuta video nadzora vidljivo je da konobarica izlazi iz unutarnjeg prostora caffe bara, na vanjsku terasu i prilazi stolu na kojem su prethodno sjedili tužitelj, z.z. tuženika i svjedok CJ, s istog nešto uzima, a do kraja video nadzora tj. do 5,50 minuta tužitelj i z.z. tuženika ne izlaze iz unutarnjeg prostora caffe bara.

20. Imajući na umu naprijed, navodi se da spisu prileži Izvješće o postupanju MUP-a, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, Klasa: NK-210- 02/23-17/17388, Ur.broj: 511-09-31-23-5 od 12. prosinca 2023. (stranica 42-43 spisa), uvidom u koju je utvrđeno da je postupljeno po zahtjevu z.z. tuženika i da je utvrđeno da je 3. srpnja 2023. u 17,56 sati osobno u prostorije Policijske postaje Opatija pristupio z.z. tuženika i zatražio intervenciju policije iz razloga što je u 11,40 sati na Veletržnici Matulji imao problema s djelatnikom OJ. Nadalje, oko 11.40 sati da se imenovani nalazio na terasi cafe bara „Placa“, koji se nalazi u sklopu veletržnice te u jednom trenutku do njega da je došao djelatnik veletržnice OJ, koji tog dana nije radio jer je bio na slobodnom danu, nakon čega je sjeo za stol z.z. tuženika, započeo razgovor o problematici zaštite na radu za vrijeme rada s viličarem tijekom utovara i istovara, da bi u jednom trenutku rekao kako će prijaviti nepravilnosti Državnom inspektoratu, na što da mu je z.z. tuženika odgovorio da prijavi, nakon čega se ustao sa stola i krenuo platiti račun, a istovremeno da se ustao i OJ i počeo vikati nazivajući z.z. tuženika „pederčinom“ u više navrata, unoseći mu se u lice, govoreći da će ga pojesti i da će završiti na psihijatriji, nakon čega su se razdvojili i sukob je prestao. Policijski službenici da su obavili razgovor s OJ koji je rekao da je istina da se u navedeno vrijeme nalazio na Veletržnici Matulji na terasi cafe bara „Placa“, da je tamo bio z.z. tuženika i da mu je prigovorio kako je prije nekoliko dana s viličarem a na paleti neovlašteno podigao radnika da promijeni žarulju, da su nakon toga razgovarali o problematici neispravnosti viličara koji obavlja utovare i istovare dostavnih vozila, da ga z.z. tuženika optužio da je u džep stavio 25,00 eura jer dostavljaču nije naplatio zelenu tržnicu, zbog čega da je tužitelj doslovno poludio i rekao z.z. tuženiku da je peder, a sve iz razloga što z.z. tuženika nad njim vrši mobing. Kako prilikom postupanja policijski službenici nisu utvrdili remećenje javnog reda i mira, te elemente prekršaja ili kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, to je z.z. tuženika upućen da može pokrenuti privatnu tužbu protiv OJ zbog kaznenog djela „uvrede“.

21. Ovdje se napominje kako spisu ne prileži Izvješće o postupanju MUP-a, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija vezano za prijavu tužitelja obzirom da je u svom iskazu naveo da je i on prijavio z.z. tuženika.

22. Stoga, uzevši u obzir cjelokupno ponašanje tužitelja prema neposredno nadređenom tj. pretpostavljenom članu uprave, koje je kulminiralo time što ga je tijekom razgovora o problematici zaštite na radu vezano za ispravnost viličara tijekom utovara i istovara, a nakon što je tužitelj z.z. tuženiku rekao da će ga za navedeno prijaviti Državnom inspektoratu (što je i učinio, a o čemu spisu na stranici 15 prileži dokaz), nakon čega mu je z.z. tuženika rekao da ga prijavi, te mu je prigovorio da je jednom prilikom dostavljaču naplatio „dostavu“ tj. 5,00 eura, umjesto da mu je naplatio „zelenu tržnicu“, tj. 20,00 eura, tužitelj eksplodirao, odnosno navedeno je shvatio kao provokaciju, kao da je nešto pokrao, te je z.z. tuženiku rekao „pederu, pederčiću“. Dakle, u svom ponašanju je ustrajao obzirom da je iz video snimke vidljivo da nakon što su ustali sa stola, da tužitelj ide za z.z. tuženikom, da mu se približava, pa udaljava, dok svjedok CJ odlazi od njih jer „želi kavu popiti u miru“, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je takvo ponašanje tužitelja bilo doista nedolično i neprimjereno, slijedom čega predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a time i razlog za izvanredni otkaz, obzirom da se radi o obraćanju koje je neprimjereno prema bilo kojem radniku, a pogotovo prema neposredno nadređenom z.z. tuženika,

22.1. Naime, riječ „pederu, pederčiću“ je osobito teška uvreda i predstavlja neprimjeren način komunikacije prema bilo kojem radniku, a napose prema z.z. tuženika obzirom da implicira slabost, licemjerstvo i kukavičluk, s namjero da z.z. tuženika ponizi, uz napomenu da sud prihvaća i navod z.z. tuženika da mu je tužitelj prijetio da će ga pojesti obzirom je istoga dana navedeno prijavio i policiji, čije izvješće prileži na stranici 42-43 spisa.

22. Pri tome, od značaja je za predmet ovog spora što i sam tužitelj ne negira ponašanje temeljem kojeg je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pravdajući se da je z.z. tuženiku u afektu rekao „pederčino“, to da je ružna riječ, i to da nije smio reći. Također, tužitelj ne negira ni da je z.z. tuženiku rekao da je na radno mjesto direktora došao na nečastan način, jer da je prethodno bio vozač u „Autotroleju“, i da to govori koliko politički moćnik može napredovati. Naime, ako je tužitelj i bio isprovociran na neki način, nedopustivo je da svoja prava i interese štiti vrijeđanjem nadređene osobe.

23. Stoga je cijeneći odredbu članka 116. stavak 1. ZR-a u postupku utvrđeno da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredan otkaz ugovora o radu tužitelju, tj. da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć obzirom da se u ovom slučaju, gledajući ukupno ponašanje tužitelja, radi o osobito teškoj povredi radne obveze, što je u konačnici rezultiralo izvanrednim otkazom ugovora o radu, zbog čega je tuženik, po mišljenju ovoga suda, osnovano osporavanom odlukom tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu, slijedom čega je tužbe i zahtjev tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

24. Vezano za prigovor tužitelja kako se navedeno dogodilo izvan radnog vremena, na terasi cafe bara „Placa“ navodi se da je u ovom konkretnom slučaju nebitna činjenica što je tužitelj predmetnog dana bio na slobodnom danu obzirom da je do predmetnog događaja došlo tijekom radnog vremena tuženika i to u prostoru tuženika odnosno cafe bara „Placa“ koji se nalazi u zgradi tuženika i u čijem je zakupu.

23.1. Kako je sud utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu, to je odbio i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da ga se vrati na poslove koje je obavljao prije donošenja sporne odluke.

24. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa je tuženiku priznat trošak zastupanja u jednokratnom iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 2. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a od 25% (125 eura) iznosi ukupno 625,00 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim.

17.2. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15.). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14.).

U Rijeci 31. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika