REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Zagreb, Av. Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-13796/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Arijani Mance, uz sudjelovanje Zvjezdane Mateša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe Hrvatski Telekom d.d. i dr., zastupanih po braniteljima iz odvjetničko društva Bogdanović, Dolički & partneri iz Zagreba, zbog prekršaja iz odredbe čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 76/22), u povodu optužnog prijedloga oštećenika kao tužitelja Grada Poreča - Parenzo, zastupanog po opunomoćeniku HO, odvjetniku iz [adresa] od 31. listopada 2024., nakon održane glavne rasprave 27. ožujka 2025. u prisustvu punomoćnika oštećenika tužitelja, predstavnika I-okr. i braniteljice I i II okr., a u odsustvu II-okr., na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), 31. ožujka 2025. objavio je i p r e s u d i o j e
I/
I-okr. pravna osoba Hrvatski Telekom d.d., sa poslovnim sjedištem u [adresa], OIB 81793146560, predmet djelatnosti: telekomunikacijske usluge, s pozitivnim poslovanjem, 5000 zaposlenika, prekršajno kažnjavana,
II-okr. odgovorna osoba CO, direktor Odjela za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu u I okr., OIB: [osobni identifikacijski broj] s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan
k r i v i s u
što 15. srpnja 2024. u Zagrebu nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom djelomičnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 25. listopada 2017., klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-10-17-25 odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 15. srpnja 2024. do 15. srpnja 2025. u iznosu 50.872,36 €, prema toč. 3. izreke tog rješenja, što, 20. kolovoza 2024. u Zagrebu nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 17. travnja 2019., klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-05-3-19-31 odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 12. kolovoza 2024. do 12. kolovoz 2025. u iznosu 42.407,13 €, a koju su godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunali u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja prema toč. 9. njegove izreke i taj obračun dostavili elektroničkom poštom od 2. svibnja 2019. a koju su naknadu za pravo puta prema toč. 8. i 10. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 12. kolovoza 2017. za prvu i drugu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 20. kolovoza svake godine, te što 20. kolovoza 2024. u Zagrebu nisu postupili prema konačnom, izvršnom i pravomoćnom dopunskom rješenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti od 10. rujna 2020., klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-05-3-20-40 odnosno nisu tog dana platili oštećeniku godišnju naknadu za pravo puta za razdoblje od 12. kolovoza 2024. do 12. kolovoza 2025. u iznosu 6.142,10 €, a koju su godišnju naknadu za pravo puta u tom iznosu obračunali prema točki 6. njegove izreke i taj obračun dostavili elektroničkom poštom od 21. rujna 2020., a koju su naknadu za pravo puta prema toč. 5. i 7. izreke tog rješenja u obvezi plaćati oštećeniku od 12. kolovoza 2017., za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu u roku od 10 dana od primitka rješenja, a svaku sljedeću godišnju naknadu za pravo puta u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, dakle, najkasnije 20. kolovoza svake godine, dakle, što kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu postupili prema izvršnoj odluci Agencije,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 170. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 76/22),
pa im se na temelju cit. propisa
i z r i č e
I-okr. pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 13.270,00 € (trinaesttisućadvjestosedamdeseteura),
II-okr. odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 2.650,00 € (dvijetisućešestopedeseteura).
Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona I i II okr. su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica, i to u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona.
Ukoliko I i II okr. u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne, putem priloženih uplatnica, smatrat će se na temelju odredbe čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, I i II okr. su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeseteura) - SVAKI, u korist Državnog proračuna, putem priloženih uplatnica, i to u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Grad Poreč - Parenzo, kao oštećenik tužitelj kojem su u smislu čl. 113. st. 1. Prekršajnog zakona prekršajem povrijeđena imovinska prava, zastupan po opunomoćeniku HO, odvjetniku iz [adresa], podnio je optužni prijedlog dana 31. listopada 2024. protiv I i II okr., radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. U odvojenim, a sadržajno identičnim pisanim obranama od 29. siječnja 2025. I i II okr. osporavaju prekršaj te navode kako je (I) - I. okrivljenik uredno ispunio svoju obvezu prema oštećeniku time što je temeljem postojećeg Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj T-45-076/2010 od 1. listopada 2010. (dalje: Ugovor o služnosti i/ili Ugovor), kao druge valjane pravne osnove korištenja nekretnina oštećenika za polaganje svoje EKI, oštećeniku za sporno razdoblje već platio naknadu. Predmetni Ugovor o služnosti obvezuje oštećenika i l. okrivljenika, i to kao jedina relevantna pravna osnova po kojoj je I. okrivljenik oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje javnih površina oštećenika u svrhu polaganja svoje elektroničke komunikacijske infrastrukture (dalje: EK). U ovom trenutku za I okrivljenika ne postoji nikakva druga obveza plaćanja oštećeniku na ime korištenja njegovih nekretnina za polaganje EKI. Dodatnim plaćanjem naknade za EKl sukladno Rješenjima HAKOM-a na koje se oštećenik neosnovano poziva, I. okrivljenik bi dva puta i po dvije različite pravne osnove platio naknadu za sadržajno istovrsno korištenje nekretnina, što je pravno neosnovano (kako to uostalom proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, ustaljene prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS), HAKOM-a i parničnih sudova koju je I. okrivljenik priložio uz ovu pisanu obranu - Prilozi 6-12); (II) - jer postojanje uređenog pravnog odnosa između I. okrivljenika i oštećenika temeljem postojećeg Ugovora o služnosti, kao drugog prava, po samom zakonu (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta i obvezu plaćanja naknade utvrđene po toj osnovi (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a), a sve(ii)sukladno: a. dispozitivnim odredbama ZEK-a (čl. 63. st. 8. i dr.) i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (čl. 8. st. 4.), b. ustaljenoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, c. ustaljenoj praksi HAKOM-a, d. Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, (III) - jer je postojanje Ugovora o služnosti utvrđeno i potvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-1112/2019 od 1. prosinca 2020. (dalje: Pravomoćna presuda), (IV) - jer su postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude pravne činjenice koje oštećenik i sud moraju poštivati, a sve sukladno odredbi čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima kojom je propisano: "Svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti." (V) – jer u slučaju istovremenog postojanja dva proturječna pravna akta koji reguliraju jedan odnos (ovdje odnos plaćanja naknade za EKI na nekretninama u vlasništvu oštećenika). primjenom pravila o rješavanju pravnih antinomija (proturječnih akata – ovdje Ugovora o služnosti i Rješenja HAKOM-a) se u predmetnom slučaju ima primijeniti postojeći Ugovor o služnosti i plaćanje naknade po toj osnovi, a postojanje kojih okolnosti (I-V) u konkretnom slučaju isključuje obvezu postupanja l. okrivljenika po Rješenjima HAKOM-a na koja se oštećenik neosnovano poziva, a samim time isključuje i obilježja počinjenja prekršaja iz čl. 170. st.1. toč.10. ZEK-a, kažnjivog po čl. 170. st. 1. i 2. ZEK-a.4.1). Ugovor o služnosti – jedina mjerodavna i obvezujuća pravna osnova po kojoj je I okrivljenik obvezan oštećeniku plaćati naknadu za EKI.
4.1. Uvodno se navodi da je osnova prijepora u ovoj pravnoj stvari pitanje po kojoj pravnoj osnovi je I okrivljenik oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje nekretnina u njegovom vlasništvu u svrhu polaganja svoje EKI. Nije sporno da je predmetnim Rješenjima HAKOM-a I okrivljeniku na nekretninama na području oštećenika utvrđeno pravo puta, kao i obveza plaćanja godišnje naknade na ime tog prava u naprijed navedenim iznosima .Međutim, isto tako je nesporno, a što oštećenik u svom optužnom prijedlogu zlonamjerno prešućuje, da je između oštećenika i l okrivljenika na snazi Ugovor o služnosti kojim su stranke uredile svoj odnos u pogledu korištenja nekretnina u vlasništvu oštećenika od strane I. okrivljenika za potrebe njegove EKI. Dokaz: Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj T-45-076/2010 (Prilog 2). Također, nesporno je, a što oštećenik u svom optužnom prijedlogu isto tako prešućuje, da je postojanje predmetnog Ugovora o služnosti potvrđeno pravomoćnom presudom. Dokaz: Presuda Visokog trgovačkog suda RH, Pž-1112/2019 od 1. prosinca 2020. (Prilog 3)
4.2 Stoga, kada se uzme u obzir da između I. okrivljenika i oštećenika trenutno postoje dva pravna izvora obveze (Rješenja HAKOM-a - Ugovor o služnosti) koja u odnosu na iste nekretnine i za sadržajno ista prava uređuju njihov odnos, a posebno da različito uređuju pitanje visine plaćanja naknade za njihovo korištenje, dužnost naslovnog suda je najprije kao prethodno pitanje utvrditi u kakvom su međusobnom odnosu ta dva izvora obveza i koji od ta dva izvora obveze obvezuje I. okrivljenika. Naime, predmetnim Ugovorom o služnosti oštećenik i l okrivljenik su svoj međusobni odnos zauzeća i korištenja javnih površina u vlasništvu oštećenika, a u svrhu gradnje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja EKI-ja u vlasništvu I okrivljenika, uredili temeljem prava služnosti i naknadom koja proizlazi iz tog prava, a koji pravni temelj po sili zakona (ex lege) isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a.
Unatoč postojanju uređenog odnosa s l okrivljenikom, oštećenik je 15. srpnja 2016. HAKOM-u podnio zahtjev za utvrđivanje I okrivljenika infrastrukturnim operatorom i obveznikom plaćanja naknade za pravo puta jer je izračunao da mu se sa l okrivljenikom financijski više isplati imati uređen odnos putem prava puta. Kako je postojanje predmetnog Ugovora predstavljalo zapreku za izdavanje rješenja kojim se od strane HAKOM-a utvrđuje infrastrukturni operator i određuje plaćanje godišnje naknade za pravo puta, oštećenik je svojom izjavom o otkazu od 28. srpnja 2017. predmetni Ugovor nezakonito otkazao pa je HAKOM, pod isključivom pretpostavkom njegovog nepostojanja, naposljetku izdao predmetna Rješenja HAKOM-a.
4.4. Protiv takvog nezakonitog otkaza predmetnog Ugovora o služnosti od strane oštećenika, posljedično kojem su predmetna Rješenja HAKOM-a i donesena, I okrivljenik je pred nadležnim parničnim sudom podnio tužbu radi utvrđenja neosnovanosti njegovog otkaza.
Presudom Visokog trgovačkog suda RH, Pž-1112/2019 od 1. prosinca 2020. utvrđeno je da je otkaz predmetnog Ugovora o služnosti neosnovan i bez pravnog učinka, s posljedicom da je predmetni Ugovor o služnosti na snazi i da obvezuje ugovorne strane, tj. s posljedicom da je l okrivljenik po ovoj osnovi oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje svih javnih površina u njegovom vlasništvu. Tim više, u parničnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodio pod brojem P-75/2021.Oštećenik je na glavnoj raspravi održanoj 13. listopada 2021. i sam utvrdio svoju vezanost pravomoćnom presudom te je izričito naveo: Prema utvrđenju drugostupanjske presude konkretni ugovor nije okončan otkazom tuženika, na snazi je i provodi pravne učinke pa tužitelj nema pravne koristi da sud utvrdi da je tuženik dužan na temelju ugovora primiti ispunjenje tužiteljeve novčane obveze." Dokaz: Nesporno; Uvid u zapisnik s glavne rasprave održane 13. listopada 2021. (Prilog 4)
Unatoč tome što je pravomoćnim utvrđenjem postojanja drugog prava (Ugovora o služnosti) od strane VTS RH, za l okrivljenika, u smislu čl. 8. st. 4. Pravilnika, ex lege prestala obveza plaćanja naknade za pravo puta određena predmetnim Rješenjima HAKOM-a, oštećenik se zbog u njima više utvrđene naknade i dalje neosnovano na njih poziva te zahtijeva plaćanje na koje nema zakonsko pravo. Zbog pravomoćnog utvrđenja neosnovanosti otkaza predmetnog Ugovora o služnosti I okrivljenik je oštećeniku platio naknadu za korištenje EKI za sporna razdoblja temeljem postojećeg Ugovora o služnosti. Dokaz: Potvrda o plaćenoj naknadi za EKI za 2025. godinu u ukupnom iznosu od 14.214,61 EUR od 23. srpnja 2024. (Prilog 5)
4.5. lako je oštećenik svjestan i zna da je njegov odnos u pogledu prava na naknadu za EKI primarno reguliran postojećim Ugovorom o služnosti, koji je na snazi i koji ga obvezuje, isti neosnovano i protivno načelu savjesti i poštenja, i dalje potražuje naknadu po pravnoj osnovi utvrđenoj Rješenjima HAKOM-a, koja je u smislu čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika ex lege otpala i koja I. okrivljenika više ne obvezuje.
Dakle, unatoč činjenici što mu je uredno podmirena ugovorena naknada za služnost, oštećenik za korištenje predmetnih nekretnina istovremeno želi uprihoditi i naknadu za pravo puta, iako je svjestan da ga obvezuje postojeći Ugovor o služnosti i da se naknada za korištenje nekretnina ne može ishoditi po dvije pravne osnove (pravo služnosti i pravo puta), već samo i isključivo po jednoj. Na ovaj način upravo je oštećenik taj koji grubo zloupotrebljava prava, postupa protivno relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima i nastoji se neosnovano obogatiti na štetu I okrivljenika.
4.6. U nastavku pod točkama V. do VII., I okrivljenik naslovnom sudu dodatno obrazlaže neosnovanost zahtjeva oštećenika i izostanak prekršajne odgovornosti, a sve kako to nepobitno proizlazi iz aktualnog zakonodavnog uređenja i ustaljene prakse VUS-a i HAKOM-a, koja postojanje uređenog ugovornog odnosa u pogledu plaćanja naknade za EKI smatra nadređenim odnosu prava puta i obvezama koje iz istog proizlaze, tj. koja u slučaju postojanja ugovora u potpunosti isključuje primjenu prava puta.
Relevantne zakonske odredbe koje se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari - prestanak obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno odredbama ZEK-a i Pravilnika kao lex specialis.
5.1 Općim odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisan je način prestanka obveze između sudionika nekog pravnog odnosa.
Tako je odredbom čl. 160. st. 1. ZOO-a izričito propisano: Obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.
Primjenom citirane odredbe ZOO-a o načinu prestanka obveze u drugim zakonom određenim slučajevima, to je u konkretnom slučaju predmetna obveza plaćanja naknade za pravo puta utvrđena Rješenjima HAKOM-a prestala upravo u zakonom određenom slučaju propisanom čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika. Člankom 63. st. 8. ZEK-a propisano je: Infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini, ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine."
Člankom 8. st. 4. Pravilnika propisano je: Obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg intrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine."
S obzirom da je nesporno da između l okrivljenika i oštećenika postoji neko drugo prav o odnosno pravni odnos i to upravo temeljem Ugovora o služnosti čije je postojanje potvrđeno pravomoćnom presudom, a temeljem kojeg je I okrivljenik oštećeniku 23. srpnja 2024. platio naknadu za korištenje njegovih nekretnina, to ne postoji obveza I okrivljenika na plaćanje naknade zapravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a, a sve iz razloga jer su za prestanak te obveze ispunjene pretpostavke iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika u vezi sa čl. 160. st. 1. ZOO-a.
5.2 Predmetnu odredbu čl. 63. st. 8. ZEK-a zakonodavac je ugradio u ZEK kako bi dodatno utvrdio nespornim ono što je veći ranije bilo nesporno utvrđeno u čl. 8. st. 4. Pravilnika.
Time je zakonodavac i u zakon ugradio odgovarajuću odredbu kako bi predmetna odredba čl. 8. st. 4. Pravilnika imala jasno i direktno uporište i u samom zakonu te na taj način da i zakonom i Pravilnikom bude propisano da infrastrukturni operator (ovdje I okrivljenik) nije u obvezi plaćati naknadu za pravo puta utvrđenu upravnim aktom (ovdje Rješenjima HAKOM-a) ako je svoj međusobni odnos s vlasnikom zemljišta (ovdje oštećenikom) uredio na neki drugi način.
Time je zakonodavac dodatno intervenirao u one mnogobrojne sporne situacije koje odgovaraju ovoj koja je predmet ove pravne stvari, na način da je otklonio dvojbe o tome koji se od dva izvora obveze ima primijeniti u odnosu na dužnika (ovdje I okrivljenika), a u okolnostima kada mu se ugovorom o služnosti, kao izvoru obveze, nameće plaćanje naknade u manjem iznosu od onog utvrđenog Rješenjima HAKOM- a.
5.3 U ovoj pravnoj stvari je nesporno da to drugo pravo odnosno pravni odnos iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika predstavlja upravo naprijed navedeni Ugovor o služnosti koji je na snazi, pa takva nesporna činjenica, koja je potvrđena i protezanjem učinaka pravomoćne presude, ima pravni učinak da plaćanje naknade utvrđene Rješenjima HAKOM-a ne obvezuje I okrivljenika sve dok takav pravni odnos egzistira. Stoga, uzimajući u obzir odredbu čl. 8. st. 4. Pravilnika koja je vrijedila i u trenutku donošenja predmetnih Rješenja HAKOM-a, kao i važeću odredbu čl. 63. st. 8. ZEK-a koja također sadržava istovjetnu odredbu o nepostojanju obveze plaćanja naknade za pravo puta u slučaju uređenog odnosa po nekoj drugoj pravnoj osnovi, proizlazi da oštećenik nema pravo potraživati naknadu utvrđenu predmetnim Rješenjima HAKOM- a jer je to pravo na naplatu suspendirano postojanjem Ugovora o služnosti koji je sve na snazi i obvezuje ugovorne strane.
5.4 U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o služnosti na snazi je Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/2008) koji se primjenjuje od 1. srpnja 2008. te Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta (NN 31/2009) koji je na snazi od 17. ožujka 2009.
ZEK iz 2008. u čl. 28. st. 4. propisuje: "infrastrukturni operator plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u skladu s odredbama čl. 29. ovog zakona, osim ako je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine ili ima koje drugo stvarno pravo na toj nekretnini ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je utvrđena plaćanja odgovarajuće naknade za korištenje općeg dobra ili nekretnine".
Pravilnik u čl. 8. st. 1. propisuje: "obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako infrastrukturni operator zasnuje koje drugo stvarno pravo na nekretnini za koju je izdano pravo puta ili zasnuje drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine za koje je izdano pravo puta, kojim je utvrđena obveza plaćanja odgovarajuće naknade za korištenje općeg dobra ili nekretnine".
Aktualni Pravilnik u svom čl. 8. st.4. propisuje: "Obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine. "
5.5 Dakle, vezano za način i uređenje odnosa u pogledu korištenja nekretnina na kojima infrastrukturni operatori (ovdje I okrivljenik) imaju položen EKl, zakonom je određeno da to može biti: (i) ili na temelju ugovornog odnosa (ovdje na temelju Ugovora o služnosti - potvrđenog odstrane Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH) (ii) ili na temelju prava puta.
Pritom, ZEK i Pravilnik izričito propisuju da su infrastrukturni operatori vlasnicima dužni plaćati naknadu za pravo puta isključivo ako u međuvremenu nisu zasnovali neko drugo stvarno pravo ili neki drugi pravni odnos.
Sagledavajući svrhu i smisao ZEK-a (ratio legis i ocassio legis), kao i navedene formulacije koje je zakonodavac upotrijebio u zakonskom tekstu i Pravilniku, proizlazi da je tim odredbama predviđeno da se pravila vezano za utvrđivanje obveze plaćanja naknade za pravo puta primjenjuju samo u onom slučaju u kojem infrastrukturni operator i upravitelj odnosno vlasnik nekretnine nisu drukčije uredili svoj odnos - na drugom temelju (ovdje na ugovornoj osnovi) bez obzira da li bi se pritom radilo o ugovoru obveznopravne ili stvarnopravne naravi.
5.6 Na ovom mjestu se ujedno naglašava da odredbe ZEK-a i Pravilnika (kao lex specialis) imaju prednost nad primjenom, ne samo u slučajevima propisanim općim odredbama ZOO-a, već i u odnosu na druga pravna područja pa tako i na obveze utvrđene upravnim aktima (ovdje temeljem Rješenja HAKOM-a).
Naime, čl. 160. st.1. ZO0-a prestanak obveze ne ograničava prema nekom posebnom izvoru iz kojeg neka obveza proizlazi te se ta odredba ima tumačiti tako da djeluje na prestanak obveze općenito i bez obzira na njezin izvor.
Stoga u ovoj pravnoj stvari prestanak obveze u drugim zakonom određenim slučajevima, u smislu čl. 160.st.1. ZOO-a, kako je to određeno čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika, djeluje i u odnosu na upravni akt kao izvor obveze, kao što su to ovdje predmetna Rješenje HAKOM-a.
Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta sukladno sadržanom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
6.1 Za potrebe odlučivanja u ovoj pravnoj stvari l okrivljenik skreće osobitu pažnju na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljenu u Narodnim novinama br 4/23 od 11. siječnja 2023. u kojoj se pod IV:OČITOVANJA MINISTARSTAVA (toč.14.) navodi kako: U novom ZEK-u, koji je stupio na snagu u srpnju 2022. godine zadržana je koncepcija prava puta iz prethodnog ZEK-a. Međutim, zakonodavac je pojasnio supsidijarnu narav prava puta u odnosu na druga stvarna prava, utvrdivši u čl. 63. stavku 8. da infrastrukturni operator ne plaća upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta u slučaju kada je infrastrukturni operator ujedno i vlasnik te nekretnine, ili ima kakvo stvarno pravo na toj nekretnini ili drugi pravni odnos s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine, kojim je uređeno korištenje općeg dobra ili nekretnine." Dokaz: Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. Usll-3024/2022 i dr. od 20. prosinca 2022.(Prilog 6)
Ovo mišljenje u cijelosti se podudara sa pravnim stavovima I okrivljenika po kojem pravo puta i sklapanje ugovora o služnosti stoje u odnosu dispozitivnosti i supsidijarnosti, pri čemu je po svojoj naravi pravo puta dispozitivne i supsidijarne naravi koje se primjenjuje samo u slučaju ako stranke svoj međusobni odnos nisu uredile ugovorom.
Isključenje obveze plaćanja naknade za pravo puta utvrđene Rješenjima HAKOM-a sukladno praksi Visokog upravnog suda RH i HAKOM-a te sukladno praksi parničnih sudova
7.1 Da postojanje Ugovora o služnosti isključuje iz primjene pravo puta i plaćanje naknade po toj osnovi, nesporno proizlazi iz pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda RH:
Tako Visoki upravni sud RH u više svojih presuda navodi:
- Kako su odnosi infrastrukturnog operatora, odnosno tužitelja i upravitelja općeg dobra, odnosno zainteresirane osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom, to prije no što je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik (HAKOM) donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama." (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-130/17-7 od 6. rujna 2017. Prilog7);
- Nadalje, nije sporno da su tužitelj i zainteresirana osoba sklopile Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama kojim su ugovorile naknadu koju je tužitelj dužan plaćati za korištenje prava puta. Budući su odnosi tužitelja i zainteresirane osobe bili uređeni sklopljenim ugovorom to prije nego je ovaj ugovor raskinut nije bilo mjesta da ove odnose u istoj pravnoj stvari rješava tuženik donošenjem rješenja sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, a kakvo je shvaćanje ovaj Sud već zauzeo u svojoj presudi posl. br. VUS- a Us-ll-130/17-7 od 6. rujna 2017." (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-351/17- 7 od 5. travnja 2018. - Prilog 8);
- Pritom se napominje, da ukoliko su tužitelj i ev. Općina sklopili ugovor o zasnivanju služnosti na javnim površinama i ugovorile naknadu, te ukoliko je ugovor na snazi, nema mjesta iste odnose u istoj pravnoj stvari rješavati u postupku pred tuženikom. " (izvod iz obrazloženja presude VUS-a Us-ll-315/17 od 20. travnja. 2018. - Prilog 9); 7.2 Sukladno naprijed navedenim stavovima izraženim u presudama VUS-a, takav stav je zauzeo i HAKOM u nizu svojih rješenja - Prilog 10, a ovdje se samo citira odgovarajući stav HAKOM-a:
- Rješavanje imovinskopravnih odnosa između infrastrukturnog operatora i vlasnika nekretnina putem prava služnosti ili nekih drugih stvarnih prava uređenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije u nadležnosti HAKOM-a, već vlasnici ili upravitelji nekretnina u tom slučaju zaštitu svojih prava mogu ostvarivati pred nadležnim sudovima.
Nastavno na navedeno ističemo kako se naknada za korištenje nekretnina u vlasništvu Grada ne može ishoditi po dvije pravne osnove (pravo služnosti i pravo puta) već samo po jednoj od navedenih. Obzirom da je među strankama još uvijek na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti javnih površina te Ugovor o partnerskom odnosu u štićenju distributivne telekomunikacijske kanalizacije (DTK) i prava korištenja javnih površina, sukladno praksi Visokog upravnog suda RH Us-Il-351/17, HAKOM je utvrdio kako nema mjesta da stranke svoje odnose u istoj pravnoj stvari rješavaju pred HAKOM-om." (izvod iz Rješenja HAKOM-a br. UP/I-344-03/14-11/412 od 16. svibnja 2019.)
Da postojanje Ugovora o služnosti ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta potvrđuju i:
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske:
Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo i interes da nadležni sud svojom presudom utvrdi njegovo pravo na utvrđenje da su predmetni ugovori na snazi što u tom slučaju po sili zakona isključuje obvezu tužitelja na plaćanje obveze po bilo kojem drugom pravnom temelju -ovdje pravo puta kao zakonske služnosti odnosno rješenju HAKOM-a kojim se takva naknada utvrđuje." (podcrtao 1. Okrivljenik) Dokaz: Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 2740/2022 od 27. rujna 2023. (Prilog 11)
- Trgovački su u Varaždinu:
12. Prema tome, ukoliko se utvrdi da je otkaz Ugovora br. F4.1-396/2013 o osnivanju prava služnosti od 14.prosinca 2013. neosnovan i bez pravnog učinka, odnosno da je tužitelj tada već bio predmnijevani ovlaštenik stvarnog prava služnosti, to bi imalo za posljedicu da zbog postojanja stvarnog prava (predmnijevane) služnosti tuženik u smislu čl. 68. st. 8. ZEK-a nije bio ovlašten naplaćivati naknadu temeljem ovršne isprave – rješenja HAKOM-a. Drugim riječima, pravo koje na strani tužitelja proizlazi iz navedenog Ugovora o osnivanju prava služnosti predstavlja to drugo pravo kojeg ima u vidu odredba čl. 68. st. 8. ZEK-a, uz koje pak navedeni Zakon vezuje izostanak obveze plaćanja naknade za pravo puta."
Dokaz: Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-51/2023-31 od 17. rujna 2024. (Prilog 12)
7.4 Da ugovorni odnos tj. pravo služnosti ima prednost pred pravom puta i plaćanju naknade po toj osnovi, HAKOM nedvojbeno potvrđuje i u svojim javnim izlaganjima u medijima.
Tako u članku u Večernjem listu, povodom stupanja na snagu novog ZEK-a, HAKOM službeno navodi:
Budući ZEK zadržao je koncepciju trenutačnog zakona koji je na snazi kad je riječ o pravu puta za postojeću infrastrukturu, pri čemu je objašnjeno da klasični stvarnopravni instituti, kao što je primjerice pravo služnosti, imaju prednost nad pravom puta..." Dokaz: Uvid u članak intertnet izdanja Večernjeg lista od 29. lipnja 2022. (Prilog 13) 7.5. Iz prakse sudskih i upravnih tijela proizlazi zajednički i ujednačen stav da primjenjiv zakonski i podzakonski propisi ne sadrže prisilne pravne norme uslijed kojih bi se učinci prava puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta, mogli primijeniti mimo dispozicije i volje (zahtjeva) stranaka. Ako postoji ugovor, odnosno dispozitivno uređen odnos, tada nema mjesta primjeni prava puta i naknade za pravo puta, a ako je prije ugovora rješenjem HAKOM-a bilo utvrđeno pravo puta i obveza plaćanja naknade za pravo puta, tada je činjenicom postojanja ugovora takva obveza plaćanja naknade za pravo puta ex lege prestala.
U odnosu na prekršajne postupke na koje se oštećenik neosnovano poziva.
8.1. Oštećenik u svom optužnom prijedlogu neosnovano navodi da I okrivljenik ponavljano čini prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pozivajući se pritom na nepravomoćne presude Pp-6860/2022 od 10. ožujka 2023. i Pp-14002/2024 od 11. ožujka 2024.
Prije svega valja napomenuti da se u spomenutim slučajevima radi o nepravomoćnim presudama protiv kojih je I okrivljenik podnio žalbu te u odnosu na I okrivljenika vrijedi presumpcija nedužnosti sve dok mu se pravomoćnom odlukom o prekršaju ne utvrdi krivnja.
Dokaz: nesporno; prema potrebi uvid u navedene prekršajne postupke
Pozivanje na obrazloženja nepravomoćnih prvostupanjskih presuda (toč. 7.1. i toč. 7.2.) također je neosnovano budući da sud u svom obrazloženju zanemaruje svoju temeljnu zadaću - utvrditi je li nepostupanjem okrivljenika po rješenju HAKOM-a ostvareno biće prekršaja koji mu se stavlja na teret. Pritom je prvostupanjski sud bio dužan ispitati postoje li na strani okrivljenika okolnosti koje isključuju njihovu krivnju i odgovornost te jesu li uopće ispunjene pretpostavke za ostvarenje bića predmetnog prekršaja. Da je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika na nesporno utvrđeno činjenično stanje, tada bi došao do zaključka da nema krivnje okrivljenika za nepostupanje po Rješenju HAKOMA-a, a time niti ostvarenja predmetnog prekršaja.
Umjesto navedenog prvostupanjski sud se zadovoljio isključivo utvrđenjem činjenice da okrivljenici nisu platili oštećeniku naknadu za pravo puta i tu činjenicu smatra dovoljnom za utvrđivanje njihove krivnje bez upuštanja u utvrđivanje je li takvo postupanje u skladu sa prisilnom odredbom iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika(kao odredbama lex specialis).
lgnorirajući ove odredbe, Ugovor o služnosti i pravomoćnu presudu, prvostupanjski sud je okrivljenike osudio po načelu objektivne odgovornosti, a ne na temelju njihove krivnje. Prekršajni zakon sudu ne daje takvo pravo te je prvostupanjski sud bio dužan utvrditi postoji li krivnja okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret. 8.2.
Okrivljenik također ukazuje da je oštećenik od nadležnog inspektora elektroničkih komunikacija zatražio da Hrvatskom Telekomu d.d. (I okrivljeniku) izda prekršajni nalog odnosno da HAKOM po službenoj dužnosti pokrene prekršajni postupak radi kažnjavanja zbog nepostupanja u skladu s njegovim odlukama, odnosno ne obavljanju djelatnosti u skladu s čl. 28.st. 4. ZEK-a prema kojem je infrastrukturni operator vlasniku zemljišta dužan plaćati naknadu za pravo puta.
Međutim, takav zahtjev oštećenika nakon negativne odluke HAKOM-a također je pravomoćno odbijen od strane VUS-a presudom Usll-334/21 od 19. svibnja 2022. Dokaz: Presuda VUS-a, Usll-334/21 od 19. svibnja 2022. (Prilog 14)
Iz navedenih odluka VUS-a i HAKOM-a proizlazi da ni HAKOM ni VUS nisu našli utemeljenim postupiti po zahtjevu Grada Poreča, iako je u HAKOM-ovoj nadležnosti dužnost nadzora provedbe usklađenosti poslovanja operatora elektroničkih komunikacijskih mreža s odredbama ZEK-a, kao i dužnost provođenja inspekcijskog nadzora nad primjenom ZEK-a i drugih podzakonskih akata (čl.16. st.1. toč. 25. i dr. ZEK-a).
Da je procijenio kako je u postupanju I okrivljenika zbog neplaćanja naknade za pravo puta kod istovremenog postojanja Ugovora o služnosti došlo do povrede zakona ili povrede utvrđenih obveza, HAKOM bi po službenoj dužnosti poduzeo sve mjere iz svoje nadležnosti radi sankcioniranja takvih radnji i usklađenja s obvezama utvrđenim u izdanim rješenjima o pravu puta pa bi se sam HAKOM i našao u ovom prekršajnom postupku u ulozi ovlaštenog tužitelja, a ne oštećenik.
Zaključno
9.1. Imajući u vidu da je I okrivljenik oštećeniku dužan plaćati naknadu za korištenje zemljišta na temelju ugovorne osnove - Ugovora o služnosti, čije postojanje je potvrđeno pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, a koji oštećenika i l okrivljenika obvezuje, to navedena okolnost ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rješenja HAKOM-a. Oštećenik stoga pogrešno smatra da je mjerodavni odnos (novčana obveza) onaj odnos koji proizlazi iz Rješenja HAKOM-a, iako u takvom slučaju ZEK, Pravilnik i sama praksa nadležnog tijela/suda (HAKOM-a i Visokog upravnog suda RH), isključuje primjenu prava puta i prava na naknadu po toj osnovi.
9.2 Kada se uzme u obzir da predmetni Ugovor o služnosti predstavlja građanskopravni odnos na koji se primjenjuju odredbe Ugovora i mjerodavne odredbe ZOO-a, ZV-a, ZEK-a i Pravilnika, tada proizlazi da između oštećenika i l okrivljenika u ovom trenutku postoji samo odnos uređen Ugovorom. Sklapanjem Ugovora i pravomoćnim utvrđenjem postojanja ugovornog odnosa, kao drugog prava kojim je uređeno korištenje javnih površina u vlasništvu oštećenika, prestala je ex lege obveza plaćanja naknade za pravo puta koja proizlazi iz Rješenja HAKOM-a, pa samim time nepostupanjem po Rješenjima HAKOM-a ni l okrivljenik, ni ll okrivljenik nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.
9.3.Postupanje sukladno pravu koje l okrivljeniku proizlazi iz čl. 63. st. 8. ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika ne može dovesti do postojanja krivnje za neplaćanje naknade za pravo puta pa tako niti do počinjenja prekršaja i/ili same prekršajne odgovornosti pa slijedom navedenog, I okrivljenik nije počinio prekršaj iz čl. 170. st.1. toč. 10. ZEK-a kako mu se to neosnovano stavlja na teret, a sve iz razloga što pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 63. st. 8.ZEK-a i čl. 8. st. 4. Pravilnika, uz nesporno postojanje Ugovora o služnosti i Pravomoćne presude te uz primjenu načela dispozitivnosti i supsidijarnosti I okrivljenik nije dužan plaćati naknadu za pravo puta.
9.4. Slijedom navedenog, zbog postojanja okolnosti koje ex lege isključuju postojanje obveze I okrivljenika na plaćanje naknade za pravo puta, a samim time i obveze postupanja po Rješenjima HAKOM-a, predlaže se da po provedenom postupku Naslovni sud I okrivljenika oslobodi od optužbe.
3. Oštećenik kao tužitelj po svom punomoćniku odvjetniku HO očitovao se podneskom od 6. veljače 2025. na primljene pisane obrane I i II okr. te u tom smislu naveo da se pisane obrane u potpunosti iscrpljuju u tvrdnji da oni nemaju obvezu plaćanja godišnjih naknada za pravo puta koje su utvrđene pravomoćnim rješenjima Agencije jer da između tužitelja i I okrivljenika postoji Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj T-45-076/2010 od 1. listopada 2010. Rješenja Agencije koja su predmetnom ovog postupka su konačna, izvršna i pravomoćna pa je I okrivljenik po njima bio dužan postupati i platiti godišnje naknade za pravo puta koje su utvrđene tim rješenjima u rokovima iz tih rješenja, a kako I okrivljenik nije postupio po rješenjima počinio je prekršaj koji mu je stavljen na teret. Na prekršajnom sudu nije da ocjenjuje postoji li između stranaka ugovor i ima li on utjecaja na pravomoćnu obvezu utvrđenu rješenjima Agencije nego samo da li je okrivljenik postupio prema pravomoćnim rješenjima Agencije. S tim u vezi donesene su i presude ovog suda broj: Pp-6860/2022 od 10. ožujka 2023., Pp-14002/2023 od 11. ožujka 2024. i Pp-7828/2024 od 27. siječnja 2025. a u kojima se ističe kako dužnost prekršajnog suda nije utvrđenje odnosa rješenja Agencije i ugovora te da u odnosu na ugovor okrivljenici trebaju štititi svoja prava u drugim, a ne u prekršajnom postupku. S obzirom da je dokazano da okrivljenici nisu postupili prema konačnim, izvršnim i pravomoćnim rješenjima Agencije predlaže da ih sud proglasi krivima i kazni novčanim kaznama.
4. I i II okr. po svom branitelju u spis su 14. ožujka 2025. dostavili podnesak od 12. ožujka 2025. s presudama Vrhovnog suda RH broj: Rev-1397/2021 od 18. travnja 2023. i Rev-458/2023 od 10. prosinca 2024. u kojima je izraženo pravno shvaćanje navedenog suda iz kojeg proizlazi da ugovor koji su sklopili I okr. i Grad Poreč – Parenzo obvezuje jer je i pravomoćnom presudom VTS-a Pž-1112/2019 koja se nalazi u spisu utvrđeno da je izjava o otkazu neosnovana i bez pravnog učinka radi čega je nesporno da je između I okr. i Grada Poreča od dana sklapanja toga ugovora do danas na snazi i obvezuje ih predmetni ugovor. Tako Vrhovni sud RH u dostavljenoj presudi Rev-458/2023 čija obrazloženja se citiraju, jasno i nedvosmisleno utvrđuje da upravitelj cestovnog zemljišta nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa u situaciji dok su stranke vezane ugovorom što bi značilo da I okr. nije dužan plaćati naknadu preko ugovorenog godišnjeg iznosa po ugovoru, a na temelju rješenja HAKOM-a, za dio preko visine ugovorene naknade, a koji ugovor stranke obvezuje, kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom. Predlaže da sud I i II okr. oslobodi optužbe.
5. Braniteljica I i II okr. se na glavnoj raspravi od 27. ožujka 2025. očitovala na navode punomoćnika oštećenika tužitelja iz podneska od 6. veljače 2025. te navela da osporava navode iz podneska tužitelja. Okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Da se u ovom predmetu radi o prekršaju tada bi sam HAKOM po službenoj dužnosti sukladno ZEK-u pokrenuo prekršajni postupak, ovaj postupak se vodi po prijedlogu Grada Poreča kao tužitelja. U podnesku koji je dostavljen sudu 12. ožujka 2025. dostavljene su dvije odluke Vrhovnog suda iz kojih nedvojbeno proizlazi da, obzirom na postojanje ugovora Hrvatski telekom nije dužan plaćati ništa drugo osim naknade ugovorene ugovorom. Braniteljica I i II okr. posebno napominje da je odluka Vrhovnog suda Rev-458/2023 donesena upravo u predmetu u kojem Grad Poreč je tužio za isplatu Hrvatski telekom i to s osnova naknade za pravo puta s čime je u tom postupku Grad Poreč pravomoćno odbijen, a Vrhovni sud je odgovarajući na postavljena pitanja upravo Grada Poreča dao jasnu uputu da Hrvatski telekom nije dužan plaćati niša drugo osim onoga ugovorenog u ugovoru koji je na snazi i obvezuje stranke. Time je Vrhovni sud meritorno odlučio o navedenom pitanju pravomoćne sudske odluke, a pogotovo odluke Vrhovnog suda o nekom pitanju o kojem je meritorno odlučio, dužni su poštovati svi te se osporavaju svi navodi tužitelja iz njegovog podneska osim toga, ističe se da su presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu na koje se tužitelj pozvao u svom podnesku nepravomoćne te da su I i II okr. protiv navedenih presuda podnijeli žalbe o kojima još nije odlučeno.
6. Punomoćnik oštećenika tužitelja osvrćući se na glavnoj raspravi održanoj 27. ožujka 2025. na podnesak I i II okr. od 12. ožujka 2025. je naveo da za rješavanje u ovom prekršajnom postupku neodlučni su navodi okrivljenika odnosno za rješavanje o tome jesu li oni počinili djelo prekršaja koji im se stavlja na teret nije odlučan odnos ugovora i pravomoćnih i izvršnih rješenja HAKOM-a. Nije na Prekršajnom sudu da u okviru svoje nadležnosti propisane zakonom ispituje sadržaj ugovora, već tek da utvrdi jesu li u smislu članka 170. stavka 1. ZEK-a okrivljenici platili naknade koje su tim rješenjima utvrđene kao godišnje naknade za pravo puta. Ako sud utvrdi da oni nisu postupili prema tim rješenjima, onda je ostvareno biće djela prekršaja iz navedene odredbe i okrivljenici trebaju biti kažnjeni za djelo prekršaja koje im je stavljeno na teret. Presuda Vrhovnog suda Rev-458/23 donesena je u postupku u kojemu je predmet spora bio zahtjev tužitelja Grada Poreča da mu I okrivljenik plati naknadu za pravo puta za razdoblje od 2010 do 2017. u kojemu nisu bila donesena rješenja HAKOM-a pa je konkretna odluka neprimjenjiva u ovom prekršajnom postupku budući da se radi o različitim okolnostima slučaja. Kao što je već navedeno, ovdje je samo bitno utvrditi jesu li konkretna rješenja pravomoćna i izvršna i jesu li okrivljenici po njima postupili budući da je tim rješenjima njima utvrđena godišnja naknada za pravo puta, a čije neplaćanje predviđa prekršajno-pravnu sankciju propisanu navedenom odredbom čl. 170. ZEK-a.
Braniteljica I i II okr. nakon toga je navela da osporava navode tužitelja te da je Vrhovni sud u odluci Rev-458/2023 u toč. 17.1. naveo: "u takvoj situaciji sve dok su stranke vezane ugovorom tužitelj nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa niti postoji obveza tuženika za plaćanje preko ugovorenog iznosa te je tužbeni zahtjev…neosnovan."
7. Provodeći dokazni postupak sud je proveo dokaze predložene po tužitelju te je tako pročitao Djelomično rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje HAKOM) klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-10-17-25 od 25. listopada 2017. (dalje Rješenje/2017), presudu Visokog upravnog suda RH posl. broj:
UsII-334/17-8 od 9. siječnja 2019., Rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-05-3-19-31 od 17. travnja 2019. (dalje Rješenje/2019), presudu Visokog upravnog suda RH posl. broj: UsII-286/19-7 od 9. siječnja 2020., Dopunsko rješenje HAKOM-a klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376-05-3-20-40 od 10. rujna 2020. (dalje Rješenje/2020) i presudu Visokog upravnog suda RH posl. broj: UsII-370/20-7 od 16. ožujka 2021. Također je pročitao i e-mail poruke od 2. svibnja 2019. i od 21. rujna 2020.
8. Iz Rješenja/2017 vidljivo je da se istim utvrđuje kako je I okrivljenik infrastrukturni operater za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu izgrađenu na taksativno navedenim katastarskim česticama koje su u vlasništvu grada Poreča, a čine ju 31.403,00 m trase kabelske kanalizacije, 40.544,9 m trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova te 154 stupova i 136 prihvata te se za pravo puta nekretnina taksativno navedenih u rješenju u toč. I. utvrđuje visina naknade za pravo puta koju je I okrivljenik sukladno toč. III. rješenja obvezan plaćati gradu Poreču u iznosu od 383.297,79 kn godišnje počevši od 15. srpnja 2016., naknadu za prvu i drugu godinu potrebno je platiti u roku 8 dana od primitka ovog Djelomičnog rješenja, a za razdoblje od 15. srpnja 2016. do 12. kolovoza 2017. u kojem je na snazi bio ugovor broj T45- 076/2010 naknadu je potrebno umanjiti za iznos kojeg je I okrivljenik već platio gradu. Iz presude Visokog upravnog suda RH od 9. siječnja 2019. je vidljivo da se njome odbija tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski telekom d.d. za poništavanjem prethodno citiranog Djelomičnog rješenja od 27. listopada 2017. a koji je bio podnesen zbog navodne nepravilne primjene Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (NN 95/17),nedvojbeno utvrđenog vlasništva Grada Poreča te da nema obveze plaćanja naknade zbog postojanja uređenog ugovornog odnosa.
9. Iz Rješenja/2019 je vidljivo da se njime u glavi I. utvrđuje da je Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, (dalje: HT) infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja ovog Rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu Grada Poreča prema evidenciji Općinskog suda u Poreču, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta 2016-16-0332-003-001, (dalje, Elaborat), a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI, u glavi II. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nerazvrstanim cestama na području Grada Poreča navedenim Potvrdi Istarske županije, Grada Poreča, Upravnog odjela za komunalni sustav, klasa: 363-01/19-02/140, urbroj: 2167/01-05/10-19-4 od 8. travnja 2019., a koje nerazvrstane ceste se nalaze u vlasništvu Grada Poreča i na kojim cestama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koje koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI, u glavi III. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama u vlasništvu Grada Poreča navedenim u Potvrdi Istarske županije, Grada Poreča, Upravnog odjela za komunalni sustav, klasa: 363-01/19-02/140, urbroj: 2167/01-05/10-19-3 od 8. travnja 2019., na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koje koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI, u glavi IV. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama na području Grada Poreča navedenim u Potvrdi Istarske županije Grada Poreča, Upravnog odjela za upravljanje gradskom imovinom klasa:
342-01/19-01/47, urbroj: 2167/01-02/11-19-01 od 8. travnja 2019., a na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu i koristi ih za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI, u glavi V. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama na području Grada Poreča navedenim u Potvrdi Istarske županije, Grada Poreča, Upravnog odjela za komunalni sustav, klasa:342-01/19-01/47, urbroj: 2167/01-02/11- 19-2 od 8. travnja 2019., a na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koristi ih za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI u glavi VI. se utvrđuje kako količinu i vrstu EKI iz ovog Rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedene u Elaboratu, u glavi VII. se utvrđuje godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog Rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podacima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Poreč ili podredno Odjelu za katastar nekretnina Poreč, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6. 17. stavcima 1., 2., 3. i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (NN br. 152/11, 151/14, 95/17), u glavi VIII. se utvrđuje da Grad Poreč ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta za nekretnine iz ovog rješenja od 12. kolovoza 2017., odnosno od dana uknjižbe prava vlasništva/suvlasništva na nekretninama iz točke I. u korist Grada Poreča ukoliko je ista nastupila nakon 12. kolovoza 2017. prema evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Poreč dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra javnoj aplikaciji u glavi IX. se obvezuje HT u roku od 8 dana od primitka ovog Rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz toč. I-VIII ovog Rješenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Gradu Poreču, u glavi X. Obvezuje se HT u roku od 10 dana od primitka ovog Rješenja platiti Gradu Poreču naknadu za pravo puta iz ovog Rješenja za prvu i drugu godinu, a svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta se plaća u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, u glavi XI. obvezuje se Grad Poreč omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog Rješenja, a u Obrazloženju istog navedeno je u bitnom da je Grad Poreč dana 15. srpnja 2016. godine podnio zahtjev HAKOM-u za utvrđivanje infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu Grada te utvrđivanje visine naknade za pravo puta, da je pribavljeno očitovanje i potrebna dokumentacija od HT-a, između ostalog – Ugovor T45-076/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama i prijedlog Anex-a navedenog ugovora, da je u toku postupka HAKOM već povodom zahtjeva Grada donio Djelomično rješenje klasa: UP/I-344-03/16-11/264, urbroj: 376- 10-17-25 od 25. listopada 2017. koje je potvrđeno presudom Visokog upravnog suda RH posl. br.: UsII-334/17 od 9. siječnja 2019. te je rješenje pravomoćno. Na str. 7 konstatira se kako su odnosi među strankama bili riješeni ugovorom T45-076/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama. Izjavom o otkazu navedenog ugovora među strankama više ne postoje ugovorno uređene odnosi od 12. kolovoza 2017. (učinci Izjave o otkazu) te je utvrđeno da ne postoje zapreka za rješavanje ovog predmeta. Visoki upravni sud RH je u presudi, posl. broj: UsII-242/18-9 od 5. prosinca 2018. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje cit. " Prema ocjeni ovog suda, u postupku utvrđivanja obveze plaćanja naknade za pravo puta, sama Izjava o otkazu ugovora predstavlja dokaz o nepostojanju drugog prava na nekretnini u smislu zapreke za utvrđivanje naknade o pravu puta u ovom postupku. Stoga nije osnovan navod tužitelja kako je tuženik pogrešno zaključio da ugovor o služnosti više ne proizvodi pravne učinke, budući u spisu predmeta prileži dokaz o otkazu navedenog ugovora". Ovaj stav suda potvrđen je i u presudama posl. broj: UsII-282/18, UsII-130/17 i UsII-351/17. Po tužbi I okrivljenika je Visoki upravni sud RH presudom broj: UsII-286/19-7 od 9. siječnja 2020. odbio tužbeni zahtjev I okr. da se predmetno rješenje poništi iz razloga nenadležnosti HAKOM-a za utvrđivanje infrastrukturnog operatora.
10. Po tužbi I okrivljenika je Visoki upravni sud RH presudom broj: UsII-286/19-7 od 9. siječnja 2020. odbio tužbeni zahtjev I okr. da se predmetno rješenje poništi iz razloga nenadležnosti HAKOM-a za utvrđivanje infrastrukturnog operatora.
11. Iz Rješenja/2020 (dopunsko rješenje) je vidljivo da se u glavi I. utvrđuje da je Hrvatski Telekom d.d.. [adresa] (dalje: HT) infrastrukturni operator i ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada Poreča, navedenim u Potvrdi Istarske županije, Grada Poreča, klasa: 363-01/20-02/273, urbroj: 2167/01- 05/10-20-2 od 24. lipnja 2020., na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta 2016-16-0332-003-001, (dalje: Elaborat), a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje održavanje svoje EKI. U glavi II. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama u vlasništvu Grada Poreča navedenim u Potvrdi Istarske županije, Grada Poreča, klasa: 363- 01/20-02/273, urbroj 2167/01-05/10-20-3 od 24. lipnja 2020., koja je sastavni dio ovog rješenja, na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podatcima o EKI navedenim u Elaboratu i koristi ih za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI, u glavi III. se navodi kako količinu i vrstu EKI iz točke I. i II. ovog Rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedene u Elaboratu, u glavi IV. se utvrđuje godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podatcima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Poreč ili podredno Odjelu za katastar nekretnina Poreč, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6. i 7. stavcima 1., 2.3. i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (NN br. 152/11,151/14, 95/17), u glavi V. se utvrđuje da Grad Poreč ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta iz ovog rješenja od 12. kolovoza 2017., u glavi VI. se obvezuje HT u roku 8 dana od primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz ovog rješenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u Gradu Poreču, u glavi VII. se obvezuje HT u roku od 10 dana od primitka ovog rješenja platiti Gradu Poreču naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu, a svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena, u glavi VIII. obvezuje se Grad Poreč omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja.
12. Presudom Visokog upravnog suda RH broj: UsII-370/20-7 od 16. ožujka 2021. odbijen je tužbeni zahtjev I okr. kao tužitelja za poništenje naprijed cit. Dopunskog rješenja od 10. rujna 2020, a koji tužbeni zahtjev je bio podnesen iz razloga da je o pravima i obvezama tužitelja i Grada Poreča već odlučeno ranije donesenim a naprijed citiranim rješenjima i time da je upravni postupak pred Agencijom okončan.
13. Iz pročitane e-mail poruke od 2. svibnja 2019. vidljivo je da istom I-okr. pravna osoba potvrđuje primitak rješenja od 17. travnja 2019. s danom 25. travnja 2019. i obavještava oštećenika tužitelja i njegovog punomoćnika da je HT izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta sukladno nalogu i podacima iz tablice naziva „Tablica 1 Grad Poreč- prilog aktu broj: 29-20190410 (3355407) koju je HAKOM dana 26. travnja 2019. dostavio u HT te da godišnja naknada iznosi 319.516,50 kn, s početkom plaćanja od 12. kolovoza 2017., dok je iz pročitane e-mail poruke od 21. rujna 2020. vidljivo da istom I okr. obavještava oštećenika i tužitelja i njegovog punomoćnika da je HT izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta sukladno nalogu i podacima iz tablice naziva „Tablica 1 Grad Poreč (2) koju je HAKOM dana 14. rujna 2020. dostavio u HT te da godišnja naknada iznosi 46.277,63 kn.
14. Nakon toga sud je proveo dokaze koje su predložili I i II okr. pa je tako pročitan Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj T-45-076/2010 iz kojeg je vidljivo da je sklopljen 1. listopada 2010. između I-okr. pravne osobe kao korisnika i oštećenika tužitelja, a predmet Ugovora je osnivanje prava služnosti na javnim površinama u vlasništvu Grada u korist korisnika, u svrhu gradnje, polaganja, održavanja, razvoja i korištenja EKI i povezane opreme korisnika, te je navedeno kako Grad daje pravo služnosti na javnim površinama na neodređeno vrijeme, a korisnik preuzima pravo služnosti javne površine na način i u opsegu pobliže opisanom u Ugovoru itd. Nakon toga je pročitana presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1112/2019 od 1. prosinca 2020. kojom se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu od 22. studenoga 2018. te se utvrđuje da je otkaz Ugovora o osnivanju prava služnosti na javnim površinama broj: T-45-076/2010 od 1. listopada 2010., kojeg je tuženik Grad Poreč izjavio 28. srpnja 2017. neosnovan i bez pravnog učinka, kao i zapisnik s glavne rasprave kod Trgovačkog suda u Pazinu od 13. listopada 2021. iz kojeg je vidljivo da se između I okr., kao tužitelja i oštećenika, kao tuženika, vodi postupak radi ostvarenja stvarnopravnih zahtjeva.
15. Sud je također pročitao ispis prometne stavke – potvrda isplate iz kojeg je vidljivo da je I okr. platio Gradu Poreču 23. srpnja 2024. iznos od 14.214,61 € na ime naknade za EKI, kao i odluku Ustavnog suda RH broj: U-I-3024/2022 i dr. od 20. prosinca 2022. kojom se odbijaju prigovori predlagatelja o nesuglasnosti s Ustavom članka 37., čl. 49. st. 1. i čl. 50. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o cestama (NN broj: 144/21).
16. Iz pročitanih presuda Visokog upravnog suda RH broj: Us-II-351/17-7 od 5. travnja 2018. i Us-II-315/17-7 od 20. travnja 2018. je vidljivo da se istima poništavaju rješenja HAKOMA klasa: UP/I-344-03/15-11/556, urbroj: 376-10-17-12 od 10. listopada 2017. i klasa: UP/I-344-03/16-01/392, urbroj: 376-10-17-27 od 23. studenoga 2017.,koja rješenja su bila donesena radi utvrđivanja naknade za pravo puta koje I okr. ima kao infrastrukturni operator na nekretninama u vlasništvu Grada Vrbovsko odnosno Općine Punitovci dok je iz Rješenja HAKOMA klasa: UP/I-344-03/14-11/412, urbroj: 376-05-3-19-22 od 16. svibnja 2019. vidljivo da je zahtjev Grada Korčule odbijen kao neosnovan, a koji zahtjev se odnosi na rješavanje imovinskopravnih odnosa u svezi izgrađene elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme Hrvatskog telekoma d.d. na nekretninama koje su u vlasništvu ili kojima upravlja Grad Korčula. Također je pročitana presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. broj: 76.Pž-2740/2022-2 od 27. rujna 2023. kojim je odbijena žalba tuženika Grada Vinkovci kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1078/2021 od 5. svibnja 2022. u postupku radi utvrđenja neosnovanosti otkaza Ugovora o osnivanju prava služnosti i prava građenja, a prema rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu broj: P-51/2023-21 od 17. rujna 2024. u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određen je prekid parničnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu pod pos. brojem: P-498/2021. Iz preslike Internet izdanja Večernjeg lista od 29. lipnja 2022. vidljiva je objava teksta autorice KO pod nazivom: "Vrući krumpir određivanja cijena naknade za pravo puta ostaje u rukama HAKOMA." Prema priloženoj presudi Visokog upravnog suda RH broj: Us-II-334/21-8 od 19. svibnja 2022. vidljivo je da se istom odbija tužbeni zahtjev tužitelja Grada Poreča-Parenzo za poništenje rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I- 344-07/21-01/48, urbroj: 376-05-3-21-04 od 14. listopada 2021. s obrazloženjem da bi postupanje koje tužitelj predlaže tj. pokretanje inspekcijskog postupka po službenoj dužnosti kao niti donošenja rješenja o izvršenju vezano za plaćanje godišnje naknade za pravo puta te pokretanje prekršajnog postupka a sve jer I okr. nije postupio prema pravomoćnim rješenjima tužitelja kojima mu je naloženo plaćanje godišnje naknade za pravo puta za 2021. godinu, bilo istovjetno nalaganju ispunjenja novčane obveze, a što nije u ovlasti inspektora elektroničkih komunikacija, jer se predmetna rješenja mogu izvršiti prema odredbama ZUP-a za izvršenje novčanih obaveza.
17. U dokaznom postupku pročitane su i presude Vrhovnog suda RH Rev- 1397/2021 od 18. travnja 2023. u kojoj je navedeno da kad postoji namjera zasnivanja stvarnog prava te jer sklapanje ugovora i osnivanje prava stvarne služnosti ima svoj temelj u odredbi čl. 122. Zakona o cestama, onda do prestanka prava koje je stekao stjecatelj ne dolazi na temelju otkaza jer se radi o posebnom pravnom odnosu sa stvarnopravnim učincima pa stoga do prestanka tog prava dolazi samo u skladu s odgovarajućim propisima koji se odnose na prestanak prava služnosti, te presuda Vrhovnog suda RH Rev-458/2023 od 10. prosinca 2024. u kojoj je navedeno da su stranke svoje odnose u pogledu plaćanja naknade za pravo puta za cijelo razdoblje uredile ugovorom, time da je obveza tuženika za plaćanje naknade temeljem rješenjem HAKOMA izmijenjena s danom 15. srpnja 2016… u takvoj situaciji sve dok su stranke vezane ugovorom, tužitelj nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa.
18. Osim naprijed navedenog sud je pročitao i prekršajnu evidenciju iz koje je vidljivo da je I okr. pravna osoba do sada već prekršajno kažnjavana radi prekršaja iz Zakona o elektroničkim komunikacijama presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-19302/2022 od 28. veljače 2024. pravomoćna 9. svibnja 2024., dok II okr. do sada nije prekršajno kažnjavan.
19. Nadalje Sud je odbio dokazni prijedlog branitelja okr. za ispitivanjem gradonačelnika [adresa], ZO na okolnost razloga nepoštivanja odluka Vrhovnog suda te sklopljenog ugovora kao nevažan jer činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje niti postoji bilo kakva povezanost između te činjenice i odlučnih činjenica za ovaj postupak.
20. U završnoj riječi na glavnoj raspravi punomoćenik oštećenika tužitelja naveo je Punomoćnik oštećenika tužitelja u završnom govoru izjavljuje: Iz rezultata dokaznog postupka očitim je da su okrivljenici počinili djelo prekršaja koje im se stavlja na teret, odnosno da nisu postupili prema konačnim, izvršnim, pravomoćnim rješenjima HAKOM-a navedenim u činjeničnom opisu tužiteljevog optužnog prijedloga. Za ocjenu postojanja prekršaja neodlučni su ugovori o osnivanju prava služnosti sklopljeni između tužitelja i I okrivljenika već iz objektivnog razloga da je Prekršajni sud nadležan rješavati prekršajima, a ne ispitivati obvezno-pravne odnose. U više objektivno identičnih predmeta, u istim činjeničnim i pravnim situacijama ovaj Prekršajni sud donio je odluke kojima je okrivljenike proglasio krivima za počinjenje istog djela prekršaja. Tužitelj upućuje na one odluke koje je naveo u svom optužnom prijedlogu. Osim tih odluka ovaj sud donio je i objavio presudu broj: Pp-13799/24 od 18. ožujka 2025. kojim su također okrivljenici proglašeni krivima i u tom postupku okrivljenici se pozivaju na odluku Vrhovnog suda Rev-458/23. Očitim je da Prekršajni sud smatra taj argument okrivljenika nevažnim za rješavanje o prekršaju pa ih je oglasio krivima. Tužitelj još upućuje i na presudu ovog suda broj Pp -7828/24 od 27. siječnja 2025. kojim su okrivljenici također proglašeni krivima u objektivno istoj činjenično pravnoj situaciji. Zaključuje se da okrivljenici ponavljano u povratu čine isto djelo prekršaja odnosno ne postupa prema mnogim rješenjima HAKOM-a pa se predlaže sudu da okrivljenike kazni najvišom propisanom kaznom da bi prevenirao daljnje isto postupanje okrivljenika.
21. Braniteljica u završnom govoru izjavljuje: da okrivljenici nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a pogotovo da nisu počinili u povratu, neosnovan je navod tužitelja da okrivljenici opetovano čine isti prekršaj. Upravo je tužitelj taj koji ne poštuje sudske odluke i to odluku Vrhovnog suda Rev-458/2023 kao i pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-1112/2019 od 1. prosinca 2020. kojom je utvrđeno da je neosnovan i bez pravne važnosti tužiteljev otkaz ugovora o služnosti. Postojanje ugovora o služnosti, pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH kao i odluku Vrhovnog suda RH Rev-458/23 su dužni u Republici Hrvatskoj poštovati sukladno čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima. Tužitelj ih opetovano ignorira i ne poštuje. Vrhovni sud RH je zauzeo jasan stav da I okr. dok god postoji ugovor nije dužan plaćati ništa drugo osim onoga ugovorenom u ugovoru o služnosti. Okrivljenici niti u jednom trenutku nisu postupali protupravno, nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te se predlaže da naslovni sud oslobodi okrivljenike od optužbe. U odnosu na prijašnje odluke nepravomoćne Prekršajno suda na koje se poziva tužitelj navodi se da su okrivljenici protiv svih tih odluka podnijeli žalbe, a osim toga većina tih odluka su donesene prije odluke Vrhovnog suda o pitanju naknade za pravo puta. Slijedom navedenog predlaže se da naslovni sud uvaži sve navedeno i oslobodi okrivljenike od optužbe.
22. Predstavnik I okr. u završnom govoru izjavljuje: pridružuje se završnoj riječi braniteljice te ističe da je životno nelogično kažnjavati I okr. u situaciji kada je Vrhovni sud jasno odredio obveze stranaka iz čega proizlazi da je HT postupio jedino kako je mogao postupati, a to izvršiti plaćanje naknade za korištenje tuđe nekretnine isplatom po ugovoru koji je zaključen između stranaka i koji je još uvijek na snazi.
23. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući dokaze u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, sud je nedvojbeno utvrdio da okrivljenici kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu postupili prema izvršnim rješenjima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Odgovornost I i II okrivljenika za ovo djelo prekršaja proizlazi kako iz obrane I i II okrivljenika koji, iako osporavaju svoju odgovornost, priznaju sve odlučne činjenice koje čine biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te proizlazi iz svih u dokaznom postupku pročitanih dokaza koji su svi činjenično suglasni ne samo obrani okrivljenika već i navodima optužnog prijedloga i tvrdnjama oštećenika tužitelja. Naime, u postupku je nesporno, a proizlazi i iz pročitanih dokaza, da je HAKOM donio naprijed citirana rješenja kojima I-okr. pravnoj osobi nalaže određene obveze i rokove za izvršenje tih obveza, odnosno nalaže da u određenim rokovima obračuna i plati naknadu za pravo puta oštećeniku tužitelju, te je nesporno da I-okr. pravna osoba navedenu naknadu nije u tim rokovima platila. Nadalje, nesporno je da su navedena rješenja sukladno odredbi čl. 36. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama postala izvršna, jer su protekli rokovi u kojem su rješenja trebala biti izvršena. Iz svih navedenih nespornih i u dokaznom postupku utvrđenih činjenica proizlaze i sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se okrivljenike tereti, te proizlazi odluka o njihovoj krivnji. Obrana okrivljenika u kojoj oni, pozivajući se na činjenicu da su sa oštećenikom tužiteljem dana 1. listopada 2020. sklopili Ugovor T45-076/2010 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama čiji otkaz od strane oštećenika tužitelja dana 28. srpnja 2017. je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 1. prosinca 2020. utvrdio neosnovanim, pa da bi uzimajući u obzir odredbe Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta i Zakona o elektroničkim komunikacijama, kao i priložene presude drugih sudova, njihova obveza iz spomenutih Rješenja prestala, nije od utjecaja na postojanje djela prekršaja za koje se okrivljenike tereti, niti je od utjecaja na postojanje njihove prekršajne odgovornosti. Naime, točno je da citirani Pravilnik u članku 8. st. 4. propisuje kako obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine, koja odredba postoji i u čl. 63. st. 8. citiranog Zakona, no predmet ovog prekršajnog postupka nije ocjena zakonitosti i osnovanosti pravomoćnih i izvršnih upravnih akata već utvrđivanje jesu li okrivljenici po takvim aktima postupili ili nisu, a nesporno je da to nisu učinili. Sud u prekršajnom postupku zbog prekršaja koji je počinjen nepostupanjem prema izvršnoj odluci Agencije ne ispituje zakonitost takve odluke. Prema mišljenju Suda, I-okrivljena pravna osoba svoje interese kojima se u ovom postupku brani treba ostvariti u drugim postupcima, pred drugim upravnim i pravosudnim tijelima, pri čemu ne smiju zanemariti da nepostupanjem po izvršnim aktima Agencije čine prekršaj iz odredbe čl. 170. st.1. toč. 10. i st 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama jer je dužna postupati po izvršnom rješenju Agencije dokle god takvo rješenje pravno egzistira.
24. Za ovaj prekršaj je za pravnu osobu propisana novčana kazna od 13.270,00 eura do 132.720,00 eura, dok je za odgovornu osobu propisana novčana kazna od 2.650,00 eura do13.270,00 eura.
25. Slijedom navedenog, Sud je okrivljenike oglasio krivima i izrekao im novčane kazne u visini posebnih minimuma pri tome cijeneći kao olakotno da su ipak izvršili određena plaćanja, doduše u manjem iznosu i po drugoj pravnoj osnovi, a II okr. i da do sada nije prekršajno kažnjavan, dok je I okr. otegotnim cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost po Zakonu o elektroničkim komunikacijama. Sud smatra da se izrečenom novčanom kaznom kod I i II okr. može postići svrha kažnjavanja i dovoljno utjecati na njih da ubuduće ne počine ovakav i sličan prekršaj.
26. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka.
U Zagrebu 31. ožujka 2025.
Zapisničar
Sudac
Zvjezdana Mateša
Arijana Mance
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom Prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, na adresu Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj.
Dostaviti:
1. I-okr.: Hrvatski Telekom d.d., [adresa]
2. II-okr.: CO, [adresa]
3. Branitelju okr.: odvj. društvo Bogdanović, Dolički & partneri, Zagreb,
Miramarska 24
4. Oštećeniku tužitelju: Grad Poreč – Parenzo, Obala maršala Tita 5/1, Poreč
5. Punomoćniku oštećenika tužitelja: HO, [adresa]
6. Pismohrani
