Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Ovr-829/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Melite Vrkić Hajsok, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB:81793146560, po punomoćniku Branimiru Fingler, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenice Pamele Hančić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Steli Tursan, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan iz Varaždina, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, izvan ročišta, 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za odgodu ovrhe u ovoj ovršnoj stvari kao neosnovan.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute po ovrhovoditelju HRVATSKI TELEKOM d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB:81793146560 temeljem Zahtjeva za naplatu od 25. veljače 2025. radi naplate tražbine iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-3084/10 od 5. studenoga 2011. pred Financijskom agencijom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, zbog toga što je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave kao i iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno odredbi članka 50. stavka 1. točka 7., 10. i 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sukladno odredbi iz članka 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 04/2025. - dalje u tekstu: Ovršni zakon), obzirom je ovrhovoditelj pred Financijskom agencijom 25. veljače 2025. pokrenuo izvansudsku ovrhu Zahtjevom za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti i to rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj: Ovrv-3084/10 od 5. studenoga 2011. (list 1-15 spisa).

1.1.. U svojem prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je rješenje o ovrsi na temelju kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo izvansudsku ovrhu na računima ovršenika, donijeto 5. studenoga 2010. godine, dok je isto postalo pravomoćno i ovršno s danom 15.studenoga 2011., a sve kako je to razvidno iz potvrde pravomoćnosti javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina. Iz toga razloga posve je nedvojbeno jasno da je od pravomoćnosti ovršne isprave - odnosno rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka pa do dana podnošenja zahtjeva za naplatu pred Financijskom agencijom proteklo više od 10 godina, te da je nastupila apsolutna zastara potraživanja iz rješenja o ovrsi, pozivajući se na odredbu članka 233. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, da je potraživanje ovrhovoditelja nedvojbeno u zastari proizlazi i iz isprava kojesu prilog zahtjevu za naplatu ovrhovoditelja i to potvrde Upravnog odjela za opću upravu od 7. veljače 2025. godine iz koje je razvidno da se ovršenica u pravnom prometu od 2014. godine služi s prezimenom ND, te koju potvrdu je ovrhovoditelj ishodio tek 2025. godine, a što nedvojbeno dokazuje da ovrhovoditelj nikada nije 2025. godine (a nakon 2011) nije poduzeo nikakvu radnju protiv ovršenice temeljem koje bi eventualno bila prekinuta zastara, isto kao što potvrđuje i specifikacija tražbine iz koje je također razvidno da je zastara nedvojbeno nastupila, budući da ovrhovoditelj navodi da bi ovršenica navodno podmirila dio potraživanja 2013. godine, a od kojeg roka je opet protekao desetogodišnji rok zastare. Neovisno od činjenice što ovrhovoditelj tvrdi da je ovršenica djelomično podmirila dug 2013., a što opet pokrijepljuje navode ovršenice o zastari, ovršenica ističe da nikada nije podmirila nikakav dug prema ovrhovoditelju, jer isti ne postoji, niti je ikada svojom radnjom prekinula zastaru neosnovanog potraživanja ovrhovoditelja, budući da je za navodno potraživanje kao i za donošenje rješenja o ovrsi prvi puta tek sada saznala 2025. godine, a što u konačnici dovodi i u sumnju osnovanost i izdane klauzule o pravomoćnosti i ovršnosti izdane na predmetnom rješenju jer niti rješenje o ovrsi javnog bilježnika nikada nije primila. Ističe se da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice, budući da ne postoji nikakvo dugovanje ovršenice, isto je u zastari, te ovršenica nikada nije primila rješenje o ovrsi javnog bilježnika, te je u konačnici potvrda pravomoćnosti i ovršnosti nezakonita, jer radi neurednosti dostave rješenje o ovrsi javnog bilježnika nikada nije bilo dostavljeno ovršenici čime su joj povrijeđena njezina osnovna procesna i ustavom zajamčena prava, pa su navedeno daljnji razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

1.2. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika koji mu je uredno dostavljen očitovao u svojem podnesku od 28. ožujka 2025. (list 22-25 spisa), u kojem u bitnome navodi da je ovrhovoditelj je 28. studenoga 2016. godine podnio zahtjev za naplatu predmetne tražbine Financijskoj Agenciji te je na taj način zastara prekinuta, i nakon prekida je počela teći iznova. Stoga je prigovor ovršenika sasvim očito neosnovan. Navodi da činjenica da je za ovršenika predmetna tražbina možda i velika, ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe. Ako bi to bio razlog za odgodu ovrhe, svaki ovršenik bi ga mogao isticati, i nikad se ovrha ne bi mogla provesti. Osim toga, ovdje se radi o tražbini od svega 330,50 EUR glavnice i 18,22 EUR troškova (ovrhovoditelju nije poznato zašto je ovršenik u svom podnesku naznačio iznos od 781,87 EUR kao vrijednost predmeta spora, kada iz specifikacije ovrhovoditelja koja je predana FINA-i proizlazi potpuno drugi iznos). Ovršenik s druge strane, ako podnese tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i u toj parnici uspije, neće imati nikakvih problema naplatiti tražbinu od ovrhovoditelja (što će teško biti slučaj, budući da je jedini prigovor koji je ovršenik istaknuo - prigovor zastare - neosnovan). Slijedom iznijetog, ovršenik predlaže da sud odbije prijedlog za odgodu ovrhe.

2. Sukladno odredbi iz članka 210. stavka 2. Ovršnog zakona na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. članka 210. Ovršnog zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. Ovršnog zakona).

2.1. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir činjenicu da se ovrhovoditelj nije usuglasio sa prijedlogom ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe, proizlazi kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu predmetne ovrhe temeljem suglasnog prijedloga stranaka, slijedom čega je valjalo ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika.

3. U smislu odredbe iz članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona, ovršenik uz svoj prijedlog za odgodu ovrhe, mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna, da bi se spriječilo nasilje, pri čemu, osim jedne od navedenih pretpostavki, mora biti ispunjena, kumulativno, još i bilo koja od pretpostavki navedenih u članku 65. stavku 1. točka 1.-11. Ovršnog zakona, i to:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

3.1. Razmatrajući razloge za odgodu predmetne ovrhe na koje se poziva ovršenik, stav je ovoga suda kako isti nije ispunio pretpostavku za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. točka 1.-11. Ovršnog zakona, pri čemu se ističe kako ovršenik nije ničime učinio vjerojatnim ni da bi provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Nadalje, prema mišljenju ovog suda iako je dovoljno da u podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe, ovršenik pretpostavku trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete učini tek vjerojatnom, to je međutim potrebno da takva vjerojatnost bude objektivizirana uvjerljivim, životnim i logičnim činjenicama i okolnostima koje omogućavaju provjerljivost pretpostavke vjerojatnosti, a u čemu u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ni u stupnju vjerojatnosti, a ni u sadržajnom smislu nije udovoljeno. U tom smislu, ovršenik je propustio uz predmetni prijedlog za odgodu ovrhe dostaviti i bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazila nemogućnost (eventualne) naknade štete.

3.2. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom iz članka 65. Ovršnog zakona, odnosno s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, to je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja te odbiti prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika.

4. Razmatrajući sadržaj podneska ovršenika od 17. ožujka 2025. sud je primjenom odredbi iz čanka. 50. stavka 1. točka 7., 10. i 11. Ovršnog zakona i članka 210. Ovršnog zakona, sukladno kojima ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog toga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, zbog toga što je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave kao i iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te nastavno primjenom odredbe članka 53. stavka 3. Ovršnog zakona u izreci zaključka uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 10. i 11. Ovršnog zakona. U tom smislu zaključno se upućuje i na odredbu iz članka 52. stavka 5. Ovršnog zakona koja propisuje da okolnost da je ovršenik upućen na parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

5. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja i zaključka.

Ivanec, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ovrhovoditelj, po punomoćnici Steli Tursan, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan iz Varaždina

2. ovršenik, po punomoćniku Branimiru Fingler, odvjetniku iz Osijeka