Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-564/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-447/2024-6 od 19. rujna 2024., 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažava pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod točkom II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-447/2024-6 od 19. rujna 2024., i rješava se:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2024. do isplate, po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 56,25 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 375,93 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to naznačeno u izreci presude (točka I. izreke), kao i troškove postupka u iznosu od 156,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (točka II. izreke),

2. Protiv dijela odluka o parničnim troškovima sadržanoj u točci II. izreke žale se stranke.

2.1. Tužiteljica pobija odluku o troškovima u dijelu kojim joj nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Tužiteljica je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik pobija odluku o troškovima u dijelu kojim je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024., te u dijelu kojim je naloženo da se troškovi postupka isplate na račun punomoćnice tužiteljice zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavane.

2.3. Tužiteljica je u svom odgovoru na žalbu tuženika osporila sve navode kao neosnovane, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

2.4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike mjesečne pokazne u iznosu od 375,93 eura.

4. Prvostupanjski sud prihvatio je navedeni tužbeni zahtjev jer je tuženik taj zahtjev priznao u cijelosti, pozivom na odredbu članka 331. stavka 1. ZPP-a.

5. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužiteljici pravo na trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije, kao i trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024. Isto tako, sporno je može li se tužiteljici trošak parničnog postupka isplatiti na račun njezine punomoćnice.

6. Neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi ističe kako joj je prvostupanjski sud trebao priznati i trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije. To iz razloga što tužiteljica nije ni priložila podnesak kojim tražim je zatražila pribavu dokumentacije, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada taj trošak nije priznao tužiteljici. Ujedno je navesti da se u konkretnom slučaju ne radi ni o procesnoj pretpostavci z a pokretanje ovog postupak, pa takav podnesak ne bi bio nužna u ovom postupku sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tuženik u svojoj žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužiteljici sastav podneska od 6. kolovoza 2024. Naime, po stajalištu ovog suda tužiteljica je mogla još u tužbi zatražiti isplatu parničnih troškova na račun svoje punomoćnice pa je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je taj trošak priznao tužiteljici.

8. U svojoj žalbi tuženik navodi kako pobija i odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je naloženo isplatiti taj trošak na račun tužiteljičine punomoćnice (odvjetnice). To iz razloga što se isplatom na račun punomoćnika tužiteljica otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika, s obzirom da sve isplate moraju vršiti na račune primatelja koje u slučaju postojanja rješenja o ovrsi blokira Financijska agencija, sve iz razloga da se ne bi "zaobišlo" eventualne vjerovnike s ranije dospjelih potraživanjima, te da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe kada je tužiteljica zatražila isplatu parničnih troškova na račun svoje punomoćnice nakon što je prethodno u tužbi zahtijevala isplatu na svoj račun, o kojoj je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti.

9. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći prema članku 191. stavku 1. ZPP-a, pa kako određivanjem zahtjeva za isplatu naknade troškova postupka u podnesku od 6. kolovoza 2024. nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, niti povećanja postojećeg, a niti isticanja drugog zahtjeva, to se ne radi o preinaci tužbe niti obvezi prvostupanjskog suda da odluči o njezinoj dopustivosti.

10. Polazeći od članka 94. stavka 1. ZPP-a koji propisuje da opseg punomoći određuje stranka, te članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a koji propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, kao i od članka 164. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a da je tužiteljica u punomoći koju je izdala 13. veljače 2024. izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti i čime je ovlastila odvjetnicu primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice, to nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je obveza ispunjenja naknade troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice određena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

11. Slijedom svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je trebalo dosuditi trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za trošak PDV-a, daje iznos od 125,00 eura, a za više zatraženi trošak odbiti zahtjev tužiteljice.

12. Nadalje, tužiteljici na dosuđeni trošak pripada i zatražena zakonska zatezna kamata na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

13. Zbog navedenog, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 31. ožujka 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović