REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kžzd-6/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Lidije Klašnja Petrović, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VT, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi članka 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju po službenoj dužnosti Marinu Kordiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-109/2024-32 od 23. prosinca 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika VT odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženi VT, proglašen je krivim da je pod točkom 1. presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela- pokušaj teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, a pod točkom 2. presude kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo u članku 177. stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. 34. KZ/11, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora optuženom VT uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, i to od 12. lipnja 2024. pa nadalje.

3. Na temelju članka 68. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom VT izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

4. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženom VT izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi VT oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja Marina Kordića, odvjetnika u Osijeku.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i sigurnosnim mjerama. Obrana smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku, i samih tih isprava ili iskaza. Smatraju kako je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela na temelju njegovog priznanja na učin kaznenog djela iako on nije izjavio da je imao izravnu namjeru nanijeti tešku tjelesnu ozljedu oštećenoj, a niti oštećena nije navela da joj je optuženi imao namjeru pokušati nanijeti tešku tjelesnu ozljedu. Nadalje navode i kako su okolnosti priznanja kaznenog djela vrlo bitne kako zbog pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja tako i zbog utvrđene kazne zatvora koju je sud u ovom slučaju izrekao u visini od 3 godine, a što predstavlja većinu izrečene zatvorske kazne za sva djela za koja se optuženik tereti. Prvostupanjski sud na glavnoj raspravi uopće nije ispitao oštećenu ĐT iako je bila pozvana i prisutna, a što je morao učiniti, da izjavi da li je ona protupravno postupanje optuženika uistinu shvatila kao pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede. Niti sudski vještak Boris Dumenčić nije utvrdio da bi kod oštećene nastala teška tjelesna ozljeda u pokušaju. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ističu da mlt. NT, unuk optuženika nije potvrdio navode iz činjeničnog opisa optužnice, štoviše izjavio je da voli svog djeda, da ga djed nikada nije tukao, da se s njim igra, i utvrđeno je da ponašanje okrivljenika prema unuku ne predstavlja obilježje nikakvog kaznenog djela. Smatraju i kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaz kćeri optuženika CT koja je jasno iskazala da ona nikada nije vidjela da bi otac udario majku, niti njezinog sina. Što se tiče izrečene kazna zatvora ističu kako je ista prestroga, a sud je svakako prilikom izricanja kaznenopravne sankcije morao uzeti u obzir da je optuženik prekršajno nekažnjavan i kazneno neosuđivana osoba. Slijedom navedenog predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi krivnje ili podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Predlaže se ukinuti istražni zatvor optuženiku jer je oštećena ĐT preminula, tako da više ne opstoji kao poseban uvjet zakonski osnov iz odredbe članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika Marin Kordić, odvjetnik iz Osijeka i VT putem audio video uređaja zatvorenog tehničkog uređaja za vezu prisutan je na sjednici vijeća iz Zatvora u Osijeku. Na sjednici su branitelj optuženika i optuženik u bitnome ponovili navode žalbe na presudu.

8.1.Na javnu sjednicu vijeća nije pristupilo Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, koje je uredno obaviješteni o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.

9. Žalba optuženika VT nije osnovana.

10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

10.1. Neosnovano žalitelj navodi kako ga je prvostupanjski sud proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela na temelju njegovog priznanja na učin kaznenog djela iako on nije izjavio da je imao izravnu namjeru nanijeti tešku tjelesnu ozljedu oštećenoj, a niti oštećena nije navela da joj je optuženi imao namjeru pokušati nanijeti tešku tjelesnu ozljedu. Naime, optuženi VT se na raspravi očitovao da se smatra krivim u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju kako ga se tereti optužnicom, dok se u odnosu na kazneno djelo nasilje u obitelji i kazneno djelo povrede djetetovih prava očitovao da se ne smatra krivim. Sud utvrđuje postojanje izravne namjere za počinjenje kaznenog djela se ne dokazuje samo iskazima bilo svjedoka bilo optuženika, već iz cjelokupnog dokaznog postupka. Konkretno je utvrđeno da je 11. lipnja 2024. optuženik prvo oštećenu šakom udario u potiljak, a potom joj zadao još dva udarca zatvorenom šakom iznad lijevog oka tako da joj je rasjekao arkadu u dužini 1,5 cm i curila joj je krv te je išla na hitnu. Prema tome, suprotno stavu žalitelja, iz načina zadavanja udaraca oštećenoj u vitalni dio tijela – šakom u potiljak a potom još dva puta u prednji dio glave - u predjelu lijevog oka nedvojbeno proizlazi izravna namjera optuženika za teško ozljeđivanje oštećene. Pri tome je svakako bio svjestan da udaranjem zatvorenom šakom u glavu u tri navrata može kod oštećene zadati tešku tjelesnu ozljedu i htio je to djelo ostvariti, kako je to prvostupanjski sud u svojoj odluci obrazložio u točkama 20., 21. i 29. obrazloženja. Činjenica je li oštećena znala i je li rekla da je na taj način optuženi imao namjeru nanijeti joj tešku tjelesnu ozljedu, nije od utjecaja kao niti činjenica što to medicinski vještak nije izjavio u svom iskazu.

10.2. Prema tome, žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana. Nasuprot prigovorima žalitelja ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da su u pobijanoj presudi navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama i da ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja postojanja namjere za počinjenje kaznenog djela.

11. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Već je naprijed navedeno da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju tako da u odnosu na to kazneno djelo, sukladno članku 464. stavak 7. ZKP/08 sada iz tog razloga ne može izjaviti žalbu. U odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, prvostupanjski sud je pravilno analizirao provedene dokaze te ocijenio vjerodostojnim iskaze kćeri CT i sina ŽT, oštećene ĐT i djeteta mlt. ČT koji iskazi u bitnom suglasno potvrđuju da je optuženi u alkoholiziranom stanju pred djetetom ČT starim 10 godina, psovao i višekratno vrijeđao djetetovu baku, oštećenu ĐT. Dijete je u svom iskazu navelo da je zbog toga bilo tužno, taj iskaz je potvrdila majka djeteta CT i baka djeteta oštećena ĐT, a i sud je iz snimke ispitivanja djeteta utvrdio da je dijete bilo tužno i potišteno, stoga nije bilo potrebe na te okolnosti provoditi vještačenje kako to žalitelj predlaže.

12.U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179 a.KZ/11 iz iskaza navedenih svjedoka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a iskazi ovih svjedoka: supruge ĐT, kćeri CT i sina ŽT su potpuno istovjetni, koji su detaljno opisali događaje navedene u izreci pobijane presude, te iz njih nedvojbeno proizlazi da je optuženi verbalno vrijeđao oštećenu gotovo svaki dan govoreći joj da je kurvetina, optuživao ju da ima ljubavnika, a pod utjecajem alkohola je znao nasrtati na oštećenu pa ju i udariti šakom. Tijekom jednog fizičkog napada na nju od strane optuženika bio je prisutan i njihov unuk NT, koji je u svom iskazu potvrdio da je u njegovoj prisutnosti djed vrijeđao baku. Sin optuženika, je iskazao da je njegov nećak NT prije par godina rekao da je vidio djeda da je nokautirao baku ĐT, ali to se nikome nije prijavljivalo. Njegov otac V je konstantno pod utjecajem alkohola i tada vrijeđa njegovu majku ĐT govoreći joj da je kurva. Ove navode činjenično je potvrdio optuženi u svojoj obrani iako poriče počinjenje kaznenog djela.

13. S pravom je prvostupanjski sud obranu optuženika prihvatio kao istinitu u dijelu u kojem je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 na štetu njegove supruge ĐT. Obrana je u tom dijelu suglasna ostalim izvedenim, a prihvaćenim dokazima. Također, sud je prihvatio obranu optuženika i u dijelu u kojem je optuženik naveo da je oštećenici unazad pet godina znao reći da je "kurvetina". U preostalom dijelu, obrana je suprotna prihvaćenim iskazima svih navedenih svjedoka, neuvjerljiva je, nelogična i neživotna te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je takva obrana usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

14.Prema tome, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je optuženik VT svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11 i kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude pod točkom 1. te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 u vrijeme i na način opisan pod točkom 2. izreke, kao i da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost, za koja kaznena djela ga je prvostupanjski sud i proglasio krivim, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Žalba na odluku o kazni nije osnovana. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da jedinstvena kazna zatvora nije prestroga te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, te ih je adekvatno vrednovao. Ispravno je prvostupanjski sud optuženiku za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim najprije utvrdio kazne zatvora, a potom primjenom članka 51. KZ/11 imajući u vidu osobine ličnosti optuženika koji prema nalazu vještaka ima posttraumatski stresni poremećaj te sindrom psihološke ovisnosti o alkoholu što se manifestira agresivnim ponašanjem i koji je navedena kaznena djela činio kroz dugo vremensko razdoblje od pet godina te cijeneći ukupnost počinjenih kaznenih djela počinjenih prema bliskim osobama – supruzi i unuku, prvostupanjski sud je pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i dva mjeseca koja kazna je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kojom se dovoljno izražava društvena osuda zbog počinjenih djela te se opravdano može očekivati da će ista utjecati kako na optuženika tako i na druge da ne čine kaznena djela uz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15.1.Kako je utvrđeno da je optuženik kaznena djela počinio pod značajnim utjecajem alkohola te ima utvrđen PTSP, radi otklanjanja opasnosti od činjenja kaznenih djela u budućnosti, prvostupanjski sud mu je pravilno odredio sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja te obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

15.2.Nije osnovan niti zahtjev žalitelja za ukidanjem istražnog zatvora, osobito kad se ima u vidu optuženikova izražena upornost i bezobzirnost u činjenju kaznenih djela kroz duže vremensko razdoblje te utvrđena alkoholna ovisnost koja potiče njegovu agresivnost. Stoga i ovaj drugostupanjski sud smatra kako i nadalje egzistiraju razlozi radi kojih je istražni zatvor određen odnosno produljen kao i da se blažim mjerama optuženika ne bi otklonila opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u skladu s člankom 482. ZKP/08.

Slavonski Brod, 31. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Silvija Sajfert