Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-25/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupanog po punomoćnici JTČ, dipl.prav., protiv tuženika "Croatia osiguranje" d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, zastupana po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb 10000, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB:84397956623 na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19- 05014476766 iznos od 3.076,45 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.742,28 € tekućom od 16.06.2021 godine do isplate, a na iznos od 1.334,17 € od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.894,31 € (slovima:tisućuosamstodevedesetčetirieuraitridesetjedancent) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj tvrdi da se dana 18. siječnja 1985.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao osiguranik tužitelja JT koji je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede, a navedenu nesreću prouzročio je ĐT, vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika, a presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-514/85-13 od dana 19.veljače 1987.g. a potvrđena je presudom Okružnog suda u Varaždinu broj 129/87-4 ĐT proglašen krivim za prometnu nesreću. Tužitelj navodi kako je zbog posljedica pretrpljenih ozljeda JT priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada 50% a zbog bolesti 50% te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13.10.1992.g. Tuženik je mirnim putem podmirivao sve obveze tužitelju do 31.12.2015.g. odnosno putem parničnom postupka sve do 31.12.2020.g. međutim ostao mu je dužan za daljnju štetu koja je nastala u iznosu od ukupno 23.179,53 €.

2. Tuženik ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no navodi kako bi JT **.**.2015. navršio 65 godina života i po redovnom tijeku stvari bi samim tim ispunio sve potrebne uvjete za starosnu mirovinu koju bi bio dužan isplaćivati tužitelj. Osim toga tužitelj bi bio u obvezi isplaćivati osiguraniku s navršenjem 65 godina iznos starosne mirovine koji bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje pa samim tim tužitelj ne trpi nikakvu štetu, a osim toga osiguranik tužitelja je do štetnog događaja uplaćivao izvjesne doprinose tužitelju pa bi u tom slučaju tužitelj imao dvostruko stjecanje bez osnove.

3. U svrhu dokaza pročitani su presuda Općinskog suda u Varaždinu br. K-514/85-13 od 19.2.1987., presuda Okružnog suda u Varaždinu br. Kž-129/87-4 od 23.4.1987., nagodba od 21.6.1991., rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 2.2.1993., evidencija SIZ-a MIORH, dopis Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, PS u Varaždinu od 8.9.1997.g., podnesak– tužba tužitelja od 1.10.2020., dopis od 27.5.2021. tužitelja, obavijest o broju štetovnog spisa, banka podataka doznačenih mirovinskih primanja, kartica glavne knjige, kopija povratnice, obračun o isplati na teret HZMO-a (list 5-71), podnesak tužitelja od 5.10.2022. (list 81-85), presuda Vrhovnog suda RH Rev-501/07-2 od 5.7.2007.g. (list 86-88), rješenje HZMO-a, PS u Varaždinu od 28.4.2014. uz priloge (list 89-112), podnesak tuženika od 14.10.2022. (list 115-118), presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž-1112/2021-3 od 19.10.2022. (list 125- 129), presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2626/2020-6 od 29.3.2021. (list 131- 133), presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-956/2020-2 od 25.1.2021. (list 134-140), presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-602/2021-2 od 1.6.2021. (list 141-150), presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž-702/2020-2 od 2.2.2021. (list 151-153), pročitan je podnesak tuženika od 11.1.2023. (list 154-156), izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH od 9.6.2022. (list 157), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž636/2022-2 od 25.7.2022. (list 158-162), pročitan je podnesak tužitelja od 16.1.2023. i prilozi (163-271), izvršen je uvid u spis HZMO-a br. 1041337, provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

4. Nakon savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. 114/2022. u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

6. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između isplaćenih invalidskih mirovina zbog ozljede na radu i invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. Sud stoga smatra kako bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika prema tužitelju na isplatu sukladno članku 27. ZOOP-a može se utvrditi financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem razlike isplaćene invalidske mirovine za utuženo vrijeme i iznosa mirovine zbog povrede na radu kroz isto vrijeme. Sud je stoga proveo vještačenje po vještaku financijske struke Slađani Srnec, mag.oec. koja u nalazu i mišljenju navodi kako je osiguraniku ČT je priznato je pravo na invalidsku mirovinu, zbog gubitka sposobnosti za rad s osnova bolesti 100% (zbog bolesti 50% i povrede izvan rada 50%), a ostvaren mirovinski staž, do ostvarivanja prava na mirovinu, iznosio je ukupno 6 godina 3 mjeseci i 25 dana. Tužitelj je osiguraniku, JT, isplatio, minimalnu mirovinu, za obračunsko razdoblje od 01.01.2020. – 30.09.2021., mirovinskih primanja u ukupnom iznosu od 46.359,07 kuna odnosno 6.152,94 EUR, i to za: obračunsko razdoblje od 01.01.2020. – 31.12.2020., iznos od 26.254,44 kn odnosno 3.484,57 EUR (tab. 1 st. 15 i 16) , i to: invalidske mirovine u iznosu od 14.966,73 kn odnosno 1.986,42 EUR (tab. 1 st. 7 i 8) i zaštitnog dodatka u iznosu od 11.287,81 kn odnosno 1.498,15 EUR (tab. 1 st. 13 i 14) obračunsko razdoblje od 01.01.2021. – 30.09.2021., iznos od 20.104,62 kn odnosno 2.668,37 EUR (tab. 1 st. 15 i 16) , i to: invalidske mirovine u iznosu od 11.461,10 kn odnosno 1.521,15 EUR (tab. 1 st. 7 i 8) zaštitnog dodatka u iznosu od 8.643,73 kn odnosno 1.147,22 EUR (tab. 1 st. 13 i 14). Regresna tražbina tužitelja iznosi 50% od ukupno isplaćenih mirovinskih primanja, invalidske mirovine, osiguraniku JT, a za obračunsko razdoblje od 01.01.2020. do 30.09.2021., iznosi 23.179,53 kuna odnosno 3.076,47 EUR (tab. 3. st. 6. i 7). Mirovinski staž koji se računa za izračun invalidske mirovine u slučaju povrede na radu iznosi najmanje 40 godina jer je invalidnost osiguranika uzrokovana ozljedom na radu, prema ZOMO-a stoga iznos invalidske mirovine, kada bi se obračunavao u slučaju povrede na radu zbog koje bi nastupila invalidnost i gubitak sposobnosti za rad okarakterizirane kao ozljeda na radu, obzirom se mirovina zbog ozljede na radu uvijek određuje na temelju najmanje 40 godina bi svakako bio veći od iznosa minimalne mirovine koja se, osiguraniku tužitelja, JT, isplaćuje. Dakle, bez obzira na stvarni mirovinski staž osiguranika, u slučaju povrede na radu, uvijek se uzima 40 godina mirovinskog staža u izračunu, što rezultira većim iznosom invalidske mirovine nego što bi to bio slučaj kad bi se mirovina obračunavala prema stvarnom stažu ili pak isplaćuje minimalna mirovina. Iz vještačenje proizlazi kako bi tužitelj za predmetno razdoblje umjesto invalidske mirovine da mu je isplaćivao starosnu mirovinu platio više 552,32 € nego sukladno invalidskoj mirovini pa iz navedenog proizlazi kako za tužitelja nije nastala nikakva šteta. Iako je pun.tuženika prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka na ročištu od dana 18.ožujka 2025.g. naveo je kako nema prigovor na matematički izračun te se radi o pravnom pitanju za kojeg je nadležan sud, a obje stranke su se usuglasile da nije potrebno zvati vještaka na ročište radi objašnjenja nalaza i mišljenja kojeg prihvaća ovaj sud jer je dat jasno i u skladu s pravilima struke.

8. Budući da iz nalaza proizlazi kako bi tužitelj za predmetno razdoblje umjesto invalidske mirovine da mu je isplaćivao starosnu mirovinu platio više 552,32 € nego sukladno invalidskoj mirovini pa iz navedenog proizlazi kako za tužitelja nije nastala nikakva šteta pa je stoga odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude.

9. S obzirom da je tuženik uspio u cijelosti u parničnom postupku sud mu je dosudio parnični trošak temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu iznosu od 200,00 €, za podneske od dana 14.10.2022.g., i 11.1.2023.g. te od dana 14.3.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 €, za podnesak od dana 30.10.2024.g. iznos od 50,00 €, te za zastupanje na ročištima od dana 10.1.2023.g., 29.3.2023.g. i 18.3.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 €, a na ukupni trošak od 1.250,00 € priznat je PDV od 25% u iznosu od 312,50 € te za predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 odnosno sveukupno 1.894,31€.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci presude.

Koprivnica, 31. ožujka 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, n/r JTČ

TT, dipl.iur.-preko e-oglasne ploče

2.Odvj. Krešimir Ćurković, OD Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25-preko e- oglasne ploče