REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P–2318/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja SV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, Šetalište kneza Branimira 37, protiv tuženika Nasadi d.o.o. OIB:76576861981 Perivoj Vladimira Nazora 1, 23000 Zadar, zastupan po direktoru MV dipl. ing. šumarstva, a on po punomoćnici SVJ, dipl.iur., zaposlenici tuženika, radi utvrđenja prava korištenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te nakon objave dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj SV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] nositelj prava korištenja grobnog mjesta na Gradskom groblju u Zadru, koji nosi oznaku N.G.B., polje VII., red 3, grob 32, za cijelo, za kojeg tuženik Nasadi d.o.o. (OIB: 76576861981) u svom grobnom očevidniku vodi evidenciju prava korištenja grobnog mjesta, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj to svoje pravo upiše u grobni očevidnik tuženika, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je stvarni nositelj prava korištenja grobnog mjesta na Gradskom groblju u Zadru, pod oznakom N.G.B., polje VII., red 3, grob 32, za kojeg grobni očevidnik vodi tuženik. U trenutku podnošenja ove tužbe u grobnom očevidniku tuženika nije upisan tužitelj kao korisnik, nego je još uvijek upisan prethodni korisnik pok. GV, kao korisnik, odnosno nositelj prava korištenja predmetnog grobnog mjesta, a koji je i ukopan u predmetnom grobu. Međutim, takav upis ne odgovara stvarnom stanju. Naime, u skladu s člankom 15. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/1998, 50/2012, 89/2017; dalje: „Zakon o grobljima“) „Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama. Ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik“. Tužitelj i pok. GV, koji je trenutno upisan kao nositelj prava korištenja predmetnog grobnog mjesta, potpisali su Sporazum o prijenosu prava korištenja grobnog mjesta dana 9. travnja 1991. godine, ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar pod Ov. broj: 4572 od dana 10. travnja 1991. godine, kojim je pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta valjano preneseno na tužitelja. Sve navedeno razvidno je iz činjenice da je tužitelj preuzeo obvezu plaćanja svih troškova vezanih uz navedenu grobnicu, kao i odnositi se prema trećima kao vlasnik iste. U skladu s navedenim tužitelj već više od trideset godina potpuno samostalno snosi sve troškove oko navedenog grobnog mjesta, a što je razvidno i iz evidencija tuženika. Tužitelja, niti njegovog prednika, nitko nije ometao u njegovom pravu korištenja predmetnog grobnog mjesta. Tuženik je pravna osoba koja temeljem članka 11. Zakona o grobljima upravlja grobljem, te ta djelatnost među ostalim podrazumijeva i dodjelu grobnih mjesta i vođenje grobnog očevidnika. Sukladno članku 16. Zakona o grobljima, među ostalim, sastavni dio grobnog očevidnika je podatak o korisnicima grobova i grobnica, te grobova i grobnicama za urne, te položajni plan grobnih mjesta i grobnica. Budući da tužitelj ima pravni interes uskladiti stvarno stanje sa stanjem u grobnom očevidniku kojeg tuženik vodi za predmetno grobno mjesto, isti predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja prava korištenja grobnog mjesta oznake N.G.B., polje VII., red 3, grobnica 32. Sukladno grobljanskoj evidenciji, kao trajni korisnik navedenog grobnog mjesta evidentiran je GV, a što je i vidljivo iz Potvrde Tuženika, broj: 905-1/24, od dana 10. srpnja 2024. godine, koju je tužitelj priložio tužbi. U privitku da dostavljaju presliku "evidencijskog kartona" iz kojeg je također vidljivo da je trajni korisnik navedenog grobnog mjesta GV. Na navedenom evidencijskom kartonu, kao trajni korisnik grobnice (navedeno kao: "raspolaže grobnicom") evidentiran je RV. Ispod navedenog imena trajnog korisnika upisano je ime Maruna Joso F. Petrića 3A/III; [adresa], što označava platitelja godišnje grobne naknade za navedenu grobnicu. Naime, u slučaju kada je osoba platitelja godišnje grobne naknade bila različita od trajnog korisnika grobnice, ime istog u navedenoj kartoteci upisivalo se ispod imena korisnika grobnice. Na poleđini navedenog evidencijskog kartona ručno su se upisivale plaćane godišnje grobne naknade. Na navedenom evidencijskom kartonu evidentirane su uplate od 1973. do 1995. godine. Od 1995. godine evidencije uplata vrše se računalnim putem. Računalni program koji se vodio od 1995. odnosno 1996. godine, više nije aktivan, te iz istog nije moguće vidjeti "platitelja godišnje grobne naknade", ali iz danas aktivnih kartica: "Kartica prometa za objekt" i Kartice Kupca", vidljivo je da je Osnovatelj grobnice: RV, a obveznik plaćanja SV, [adresa]. Sukladno svemu gore navedenom, tuženik ne osporava tužitelju da isti godinama plaća godišnju grobnu naknadu za navedenu grobnicu. Sporan je međutim navod tužitelja da je isti nositelj prava korištenja grobnice oznake N.G.B., polje VII, red 3., grobnica 32 koja se nalazi na Gradskom [adresa] u [adresa]. Sukladno članku 15. Zakona o grobljima ("Narodne novine" 19/98, 50/12) "Nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici." "Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama. Ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik". Sporazum između RV i SV, sklopljen dana 9. travnja 1991. godine, ovjeren dana 10. travnja 1991. godine, od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar, pod brojem: Ov.broj: 4572, sukladno Zakonu o grobljima, nije osnov za stjecanje prava korištenja grobnog mjesta, već samo međusobni dogovor potpisnika istog oko održavanja grobnog mjesta. Na temelju svega gore navedenog tuženik navodi da nije sporno da tužitelj plaća grobnu naknadu za grobnicu oznake N.G.B., polje VII, red 3., grobnica 32 koja se nalazi na Gradskom [adresa] u [adresa], međutim sporan je navod tužitelja da je SV nositelj prava korištenja navedenog grobnog mjesta.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: sporazum između GV i SV od 9.4.1991.g. ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar Ov.br. 4572 od 10.04.1991.g. (l.s.4-5), potvrdu Nasadi d.o.o. broj:905-1/24 od 10.srpnja 2024.g. (l.s.6), presliku osobne iskaznice za tužitelja (l.s.7-8),evidenciju Nasadi d.o.o. za predjel N.G."B" polje VII red III grob 32 (l.s.14-15), karticu prometa za objekt GV predio N.G.B polje 7 br. mjesta 3,00 (l.s.16-17), kartice kupaca za SV, [adresa] (l.s.18-19), saslušao svjedoka ĆV (l.s.23-24), svjedoka HV (l.s.24), svjedokinju NV (l.s.25), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja SV (l.s.26).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Naime, prvenstveno treba imati u vidu da je groblje skup zemljišnih čestica određenih za ukop pokojnika. U katastru grobnih mjesta upisuje se pravo korištenja, a ne pravo vlasništva, odnosno suvlasništva. Ovo stoga što se prema čl. 9. Zakona o grobljima iz 1965. g. na grobnom mjestu moglo steći samo pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva. Na identičan način tu materiju regulira i sada važeći Zakon o grobljima iz 1998.g. Dakle, glede grobnog mjesta postoji samo pravo korištenja, odnosno sukorištenja, dok pravo vlasništva može postojati samo na nadgrobnom spomeniku. Prema čl. 9. tada važećeg Zakona o grobljima prostor za grob (grobno mjesto) dodjeljuje na korištenje organizacija koja upravlja grobljem. Isto tako i prema sada važećem Zakonu o grobljima (čl. 10 st. 2), regulirano je da upravljanje grobljem podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje, rekonstrukciju groblja i sl. Prema tome, trebalo je u prvostupanjskom postupku raspraviti i utvrditi kome je i kada predmetnu grobnicu, odnosno grobno mjesto dala na korištenje tadašnja uprava groblja, što je odlučna činjenica u ovom sporu. Naime, samo je ona osoba stekla pravo korištenja grobnice, odnosno grobnog mjesta kojoj je uprava groblja grobno mjesto dala na korištenje. S tim u svezi valja naglasiti da je pravo korištenja grobnog mjesta imovinsko pravo, pa se stoga ono može naslijediti. Međutim, ponovno treba naglasiti da postoji samo pravo korištenja grobnog mjesta (grobnice) a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta, jer pravo vlasništva može postojati samo na nadgrobnom spomeniku, odnosno nadgrobnim uređajima, što je posljedica toga jer su groblja izvan pravnog prometa (res extra commercium).

6.Radi utvrđivanja relevantnih okolnosti saslušan je svjedok ĆV sin SVJ, nesrodan sa tužiteljem koji je naveo da otprilike zna gdje je ta grobnica, misli da je na novom dijelu groblja, taj sprovod je bio 1996. godine od GV, i zna da je SV to organizirao i platio, bio je autobus, oni su rođaci GV i SV od dvije sestre djeca, i GV je rekao da će to ostaviti svom rođaku SV, oni da su živjeli blizu pa su se viđali, svjedok je živio blizu SV pa su se susretali, a znao je i GV i ženu mu S, GV je uvijek bio sa SV kojeg zovu M, i M je skrbio za GV i sahranio ga, GV mu je nudio i stan, ali M to nije htio uzeti, vjerojatno ga je trebalo platiti, M se i danas brine o toj grobnici, sve plaća. Iza GV da nije nitko ukopan u tu grobnicu, a GV da nije imao djece, njegova supruga da je preminula jedno 22, 23 godine prije njega. SV da se brine o toj grobnici od kada je GV umro, nosi cvijeće, plaća, posjećuje.

7.Svjedok HV pok. G, kojem je tužitelj ujak, je u iskazu naveo da zna gdje je navedena grobnica, to je grobnica od pok. GV i njegove supruge, zna da je tu bio dogovor između GV i SV oko te grobnice, i SV ga je sahranio i platio sprovod i sve što je trebalo, oni su se dogovorili kao da to GV ostavlja SV, vidio je i taj njihov ugovor, to je potpisano negdje 1990.- i koje godine, GV nije imao djece niti bližeg roda, SV se brinuo za njega, stavio ga je u dom, SV se sada brine oko te grobnice, plaća održavanje. GV da je umro 1996.godine, koliko je njemu poznato nitko nije poslije zakopan u taj grob, supruga mu se zvala R, 1973. godine je umrla. Pok. GV da je i njemu bio rođak, i oni da u obitelji nisu polagali prava na tu grobnicu.

8.Svjedokinja ĐV kojoj je tužitelj suprug je u iskazu navela da joj je poznato gdje je ta grobnica, tamo idu redovno i nose cvijeće, to je bila pok. GV grobnica, i on je njima ponudio 2,3 puta da uzme tu grobnicu, u početku je to njezin SV odbijao, i na kraju je prihvatio jer je on njemu dosta pomagao, zajedno su pomagali GV, jer je on bio čovjek stariji, nije imao djece, poslije su mu pomagali da ide u dom, posjećivali ga redovno u domu, i brinuli su se o njemu, nosili su mu voće, jesti, čak je suprug zadnje dane bio s njim, sve do zadnjeg dana, davao mu je jesti, inače taj ugovor su potpisali GV i suprug i oni su išli kod javnog bilježnika, njih dvoje su sami išli kod bilježnika, ona se u to nije htjela petljati, i njima su dolazile uplatnice od Nasada na ime SV, i oni su mislili da je to riješeno, pisalo je samo SV, i nigdje nije pisalo da oni nisu vlasnici, i oni da su mislili da je to preneseno, pa bi to već bili davno riješili, oni da su smatrali da je to riješeno u Nasadima, jer su te uplatnice dolazile 30 godina na ime SV, i pisalo je za grobnicu, oni su smatrali da su oni 100% vlasnici te grobnice, GV nije imao drugih nasljednika, niti je u [adresa] imao od rodbine ikog osim njih da mu dođe pomoći, za njih je to tada bio jako težak teret, jer su imali i svojih briga, a morali su se brinuti za njega, on je imao već preko 90 godina, i imao je bolest Parkinsonovu, tresle su mu se ruke, pa se nije mogao niti potpisati, pa bi on znao njih zvati u noći u 10, 12 sati, te su mu pomogli da dođe u dom, i dali su jamstvo, jer je imao malu mirovinu, da ako ne bude dostatno za dom da će oni dati, to imaju i napismeno, supruga od GV je preminula negdje 1973. godine, a GV 1996. godine, nisu imali djece, nisu imali niti rodbine, suprug je bio najbliži rod, oni da su se družili sa GV, i on je bio dobar do 1990. godine, od 1991. godine je postao težak, jer je bio star, također zbog rata nekakav se strah uvukao u njega, pa bi ih znao često zvati jer se bojao za život, oni da su se nekako ipak brinuli za njega, makar su imali svojih problema jako puno, pa su ostali bez posla u Bagatu, gdje su radili ona i suprug, međutim uspjeli su se nekako brinuti za njega, da čovjek ne ostane na ulici, on nije mogao u dom bez jamstva, a jedini koji su mogli dati to jamstvo su ona i suprug, pa su tako i napravili, i o tome postoji dokument. O toj grobnici da se brinu samo oni, nitko nije tamo sahranjen, samo R i GV, niti je itko donio cvijet osim njih. Svjedokinja misi da nakon što su suprug i pok. GV sklopili ugovor da su taj ugovor odnijeli u Nasade, jer da su njima odmah počele dolaziti uplatnice, oni da to plaćaju već 30 godina redovito, a GV nije imao niti sredstava da to plaća, nije imao niti za dom.

9.Tužitelj SV pok. Ć je u iskazu naveo da je njihov dogovor sa pok. GV bio da kada on umre da njemu pripada grobnica, oni su bili kod javnog bilježnika i napravili su ugovor, i tužitelj je mislio kad on umre da to odmah prelazi na njega, tako su uplatnice dolazile odmah na tužiteljevo ime, GV nije imao djece, a supruga je umrla ranije 1973. godine, on je htio da ta grobnica ostane tužitelju, misli da je taj ugovor pisao javni bilježnik u Općini, misli da je to tada bio jedini javni bilježnik, to je bilo 1991. godine i Milina želja je da ta grobnica po njegovoj smrti pripadne tužitelju, sa tom namjerom je i napravljen taj ugovor, GV je umro 1996. godine, tužitelj ga je sahranio, tužitelj se brinuo o njemu, i njegova žena, nosila mu je robu, prala robu, a oni su rođaci od dvije sestre djeca, tužitelj tu naknadu plaća 29, 30 godina i to redovito, tužitelj je smatrao da je to u Nasadima riješeno, tužitelj je smatrao da je to, ta grobnica prenesena na njega nakon smrti GV, oni da su htjeli lani staviti crni mramor na grobnicu, i sinovka koja je stavljala mramor na svoju grobnicu, a koji je i tužitelj htio, je rekla da neće moći ako grobnica nije prenesena 1/1 na tužitelja, i onda je vidio u Nasadima ovo da se grobnica vodi na GV, a da tužitelj plaća, tužitelj je smatrao cijelo vrijeme da je to njegovo, dolaze uplatnice i cijelo vrijeme plaća. Nakon što su potpisali on i GV, ugovor da su odnijeli u Nasade i da su mu temeljem toga počele dolaziti uplatnice.

10.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da prema potvrdi Nasadi d.o.o. broj:905- 1/24 od 10.srpnja 2024.g. je utvrđeno uvidom u grobljansku evidenciju da na Gradskom groblju u Zadru postoji grobno mjesto čiji je korisnik GV koje grobno mjesto se vodi pod oznakama N.G.B., polje VII.,red 3,grob 32, koji je preminuo 1996. godine, te je on pokopan u navedenu grobnicu, uz suprugu S koja je preminula 1973.godine, te je utvrđeno da GV nije imao nasljednika sukladno iskazima tužitelja i svjedoka u postupku, pa je bilo potrebno utvrditi da li je GV za svog života raspolagao pravom korištenja spornog groba u korist tužitelja. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da cijelo vrijeme upravo tužitelj brine o održavanju toga groba, te da cijelo vrijeme od trenutka sklapanja ugovora 1991.godine i od smrti GV naknadu za ovaj grob plaća tužitelj, o čemu svjedoče evidencija Nasadi d.o.o. za predjel N.G."B" polje VII red III grob 32, kartica prometa za objekt GV predio N.G.B polje 7,br.mjesta 3 i kartica kupaca za SV, [adresa], također je utvrđeno da se nitko, od ukopa GV u utuženu grobnicu 1996. godine do dana zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije pojavio kao mogući korisnik ili nositelj prava korištenja, ili potencijalni nasljednik GV za utuženu grobnicu, niti je vodio računa o istoj ili plaćao naknade tuženiku za tu grobnicu, pa s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje slijedi da je točna tvrdnja tužitelja da je nositelj prava korištenja spornog grobnog mjesta GV za života, to pravo prenio na tužitelja sporazumom između GV i SV od 9.4.1991.g. ovjerenim od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar Ov.br. 4572 od 10.04.1991.g., prema čl.2. tog ugovora ugovorne strane su navele da kako RV nema svojih potomaka, to da su se stranke dogovorile da brigu oko održavanja ove grobnice iza njegove smrti preuzme SV koji da će izmirivati i sve eventualne pristojbe za istu, od kada se tužitelj kao nositelj prava korištenja i ponašao tako, izvršavajući prava i obveze koje za njega iz prava korištenja proizlaze, te je provedenim dokazima utvrđena namjera GV da ovim ugovorom to pravo korištenja nakon svoje smrti ostavi upravo tužitelju SV. Pravo korištenja groba je imovinsko pravo i kao takvo ono se može besplatnim pravnim poslom prenijeti na druge osobe, a može biti i predmet nasljeđivanja. Odredbom čl. 12. Zakona o grobljima ("Narodne novine", br. 26/60 koji je stupio na snagu 29.VI. 1960.) propisano je da se pravo na korištenje groba može ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku što su ugovorne stranke i napravile ovim ugovorom iz 1991.godine odnosno sa tom namjerom sačinile takav ugovor. Međutim, čak i eventualno pomanjkanje pismene forme ugovora o ustupanju prava korištenja groba u ovom slučaju ne dovodi do drugačijeg ishoda spora. Ovo s obzirom na okolnost da je raspoložba spornim grobom očito izvršena, a osim toga tužitelj je upravo prava i obveze koja za njega iz ustupljenog mu prava korištenja groba proizlaze od ustupa izvršavao, čime bi ugovor o ustupu konvalidirao sukladno čl.73. Zakona o obveznim odnosima – ("Narodne novine" - 53/91, 73/91).

11.Odluka o parničnom trošku je izostala budući da nije postavljen zahtjev u pogledu istog.

12.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 31. ožujka 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku