REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-171/2021-22

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja NS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Suzana Alač, odvjetnica iz Makarske, protiv tuženika VS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Marko Purlija, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i dr., po zaključenju glavne rasprave, dana 31. ožujka 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljev, zahtjev koji glasi:

U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj,na čestici zemlje [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom dijelu od 44/737 etažno vlasništvo (E-1o) s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano njegovo isključivo vlasništvo stana na 1. katu koji je u Elaboratu etažiranja označen crvenom bojom i slovom S4, ukupne netto korisne površine 43,60 m2 koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, dvije sobe, kupatila, zajedno sa pripadajućom natkrivenom terasom površine 6,20 m2 u isključivom vlasništvu tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], briše se upis uknjiženog prava zaloga zaprimljenog pod brojem Z. - 72/15, upisanog na temelju ovršnog Rješenja Općinskog suda u Makarskoj oznake Ovr.10/15 od 23. siječnja 2015. godine, koji upis glasi: „Uknjižuje se pravo zaloga na temelju ovršne isprave – zadužnice koju je predlagatelj osiguranja JS kao vlasnik obrta za graditeljstvo i usluge [obrt] dao i potpisao protivnik osiguranja kao vlasni dužnik koja zadužnica je pod brojem Ov.280/13 potvrđena po j. Bilježnici BS iz [adresa] dana 16. siječnja 2013. g. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.677.323,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama 15% godišnje počev od 01. 02. 2013. g. pa do konačne naplate. Kao i radi naplate troškova postupka osiguranja u iznosu od 38.750,oo kn sa zakonskim kamatama po stopi od 14% godišnje, u slučaju promjene stope prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena koje teku od dana Rješenja pa do namirenja za korist JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta za graditeljstvo i usluge [obrt], [adresa], kao i zabilježba pod brojem Z.72/15 koja glasi: „Zabilježuje se ovršivost tražbine na nekretninama opisanim pod točkom I/1. Ovog rješenja s naznakom da se ovrha smije provesti i prema trećoj osobi koja bi tu nekretninu kasnije stekla.

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku 1.500 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od dana donošenja ove odluke (31.3.2025. god.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, dok se za više traženo tuženikov zahtjev za dosudu troškova postupka odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, na njegovoj nekretnini, nekretnini opisanoj pod I izreke, postoji u tuženikovu korist uknjiženo sudsko prisilno založno pravo.

1.1.Pak, upis promatranog prava da niti u vrijeme njegovog osnivanja nije imao niti sada ima valjanu pravnu osnovu.

1.2.Valjanu pravnu osnovu u vrijeme osnivanja da upis prava nije imao stoga jer da je sud to pravo odlukom osnovao na njegovoj/tužiteljevoj nekretnini, nekretnini koju da je on/tužitelj stekao još 2012. god. u pravnom poslu kupnje nekretnina od trgovačkog društva Kingtrade Makarska d.o.o., a ne na nekretnini u toj odluci označenog tuženikovog protivnika osiguranja/tuženikovog dužnika osigurane tražbine.

1.3.Napokon, sve da je to pravo i bilo valjano osnovano, ono da sada (u vrijeme podnošenja tužbe i zaključenja raspravljanja u parnici) ne postoji, jer da je prestalo donošenjem ovosudne odluke Pu Ovr-3651/2015 od 23. veljače 2016. god. kojom je pravomoćno ukinuta promatrana mjera osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja/ovopostupnog tuženika.

2. Na izloženoj činjeničnoj osnovi postavio je zahtjev opisan pod I izreke.

3. Tuženik je osporio, kako istinitost tužiteljevih tvrdnji, tako i osnovanost njegovih zahtijevanja.

3.1.Naveo je tuženik – prvenstveno – da tužitelj u vrijeme osnivanja promatranog osiguranja nije imao status vlasnika uparničene nekretnine i da utoliko njegov legitimacijski prigovor vezan za donošenje odluke kojom je osnovano promatrano založno pravo nema kvalitetu pravno osnovanog prigovaranja.

3.2.Nije tuženik osporio da je donijeta odluka suda na koju se poziva tužitelj kao osnovu prestanka promatranog založnog prava na uparničenoj nekretnini, no osporio je da bi se ta odluka, odluka pravomoćnošću koje je zbiljno prestalo založno pravo na nekim suvlasničkim dijelovima kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosila i na suvlasnički dio 44/737 te nekretnine i posebni dio označen kao E – 10 iste nekretnine, dakle uparničenu nekretninu.

4. Predložio je tuženik da sud tužiteljeva zahtijevanja, zahtijevanja brisanja promatranog založnog prava i zabilježbe ovršivosti njegove tražbine na uparničenoj nekretnini, odbije kao pravno neosnovana zahtijevanje.

5. U dokaznom postupku pročitane su isprave sastavnice ovosudnih spisa Ovr- 10/2015, Pu Ovr-3651/2015 i Ovr-335/24 te je pročitan povijesni z.k. izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da zahtjev koji je tužitelj u ovoj parnici postavio protiv tuženika VS (posebice naglašavamo tog tuženika, jer je tužitelj istom tužbom tužio još jednog tuženika/formalnog tuženikovog suparničara prema kojem je već donijeta pravomoćna u ovoj parnici) nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

7. Prema određenjima čl. 120. u vezi čl. 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 53/91 – 94/17; dalje ZV), na osnovi pravnog posla, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbenim upisom stečenog prava u zemljišnu knjigu.

8. Čitanjem povijesnog z.k. izvatka za uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (naglašavamo: suvlasnički dio od 44/737 te kat. č. zem. neraskidivo povezan sa posebnim dijelom označenim kao E – 10 zgrade izgrađene na toj nekretnini) utvrđeno je da je ovopostupni tužitelj promatrano suvlasničko pravo na nekretnini i vlasništvo opisanog posebnog dijela te nekretnine uknjižbeno upisao u zemljišnu knjigu, dakle, u smislu netom prije označenih zakonskih odredbi, stekao pravo vlasništva nad istima 12.10.2020. god.

9. Pak, čitanjem ovosudne odluke Ovr-10/15 od 23. siječnja 2015. god. utvrđeno je da je promatrano osiguranje (osnivanje založnog prava na uparničenoj nekretnini) sudbeno prisilno određeno na dan donošenja te odluke.

10.Proizlazi dakle, prema izloženom, da je promatrano osnivanje prisilnog založnog prava određeno još u vrijeme kada tužitelj nije ostvario sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje vlasničkog prava na uparničenoj nekretnini (prethodno smo kazali i sada ponavljamo da je manjkav modus adquirendi stjecanja), dakle u vrijeme kada u zemljišnoj knjizi nije postojao upis tužiteljevog prava vlasništva, a utoliko niti postojala ona zapreka koju je tužitelj (inače, od dana upisa njegovog prava u zemljišnu knjigu i sada nesporni vlasnik uparničene nekretnine) označio zaprekom za samo osnivanje tog prava.

11. Čitanjem prethodno označenog z.k. izvatka utvrđeno je i to da je u vrijeme donošenja ovosudne odluke Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015. god., nad uparničenom nekretninom bilo upisano vlasničko pravo US sina N (OIB: [osobni identifikacijski broj]), dakle baš osobe radi osiguranja čijeg duga (korelativno: tuženikove tražbine) je i donijeto promatrano rješenje o osiguranju.

12. Nije, pak, u postupku osporeno da je nastala, postojala i da nije prestala novčana tražbina tuženika prema US sinu N.

13. Utoliko proizlazi da u vrijeme donošenja prethodno označene odluke suda o osnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini, s jedne strane, nije postojala zapreka za osnivanje tog prava u smislu pomanjkanja legitimacije protivnika osiguranja, a s druge strane da su postojale sve ostale zakonom tražene pretpostavke, kako za donošenje zakonite odluke o osnivanju sudbenog prisilnog založnog prava na predmetnoj nekretnini, tako i za uknjižbu osnovanog prava u zemljišnu knjigu te, napokon, i označavanja ovršivosti tražbine radi osiguranja koje je pravo osnovano i njegova uknjižba u zemljišnu knjigu određena.

13.1.Stoga je tužiteljevu tvrdnju iznijetu u smislu oponiranja prethodno izloženim utvrđenjima (i zaključku koji proizlazi iz tih utvrđenja) valjalo sagledavati neistinitom tvrdnjom/stajalištem.

14. Jasno je u ovosudnoj pravomoćnoj odluci Pu Ovr-3651/15 od 23. veljače 2016. god. utvrđeno na kojim je dijelovima uparničene nekretnine prestalo do tada postojeće prisilno založno pravo, a čitanjem te odluke je utvrđeno da – iako je prestalo na nizu drugih (suvlasničkih i posebnih) dijelova nekretnine istovjetne kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nije prestalo i na uparničenoj nekretnini (ponovno naglašavamo: sagledavanom suvlasničkom dijelu od 44/737 /netom numerički označene kat. č. zem./ i posebnom dijelu E – 10 neraskidivo povezanim s tim suvlasničkim dijelom).

14.1. Na osnovi kazanog, dakle, utvrđeno je i to da je tužitelj neistinito tvrdio i onda kada je tvrdio da bi promatrano založno pravo prestalo u smislu čl. 353 ZV, dakle donošenjem i pravomoćnošću rješenja podobnog biti osnovom dokidanja postojanja tog prisilnog založnog prava.

15. Kada se rezimira prethodno kazano, dakle, proizlazi da je uparničeno prisilno založno pravo na zakonitoj osnovi nastalo i da do dana donošenja ove odluke nije prestalo niti to pravo, a niti tražbina koju to pravo osigurava.

15.1.Proizlazi utoliko da nisu ostvarene pretpostavke za donošenje odluke suda o brisanju tog prava iz mjerodavne evidencije, a niti uzgredice tom upisu, dakle brisanja zabilježbe ovršivosti tražbine koju to pravo osigurava.

15.2.Stoga je tužiteljev/eve zahtjev/e postavljen/e u ovoj parnici prema tuženiku ŽS, u smislu zakonskih odredbi naznačenih u okviru obrazloženja ove odluke, valjalo odbiti kao pravno neosnovana zahtijevanja, te dosljedno izloženom odlučiti kao pod I izreke.

16. U ovoj parnici tuženik je uspio u cijelosti pa je u skladu s određenjima čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP) valjalo tužitelja obvezati da mu taj podmiri sve one izdatke koje je on/tuženik razložno učinio u ovoj parnici.

17. U parnici je – i to zbog okolnosti što tužiteljevo parnično zahtijevanje u suštini sadržava zahtjev za izricanje deklaracije/a – vrijednost predmeta spora određena na novčani iznos 6.630,00 eura, a ta po sudu utvrđena vrijednost predmeta spora determinirala je i bodovni honorar punomoćnika parničnih stranaka.

17.1.Stoga je, u skladu s određenjima tarifnog broja 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), radnje koje je u ovoj parnici poduzimao tuženikov punomoćnik u osobi odvjetnika valjalo, jer se radi o "punim" radnjama, honorirati sa po sto bodova.

17.2.Tuženikov punomoćnik je, pak, poduzeo šest radnji bodovno honoriranih sa po sto bodova (odgovor na tužbu, sastav podneska od 13.12.2024. god te zastupanje na ročištima 25.11.2024. i 13.1., 10.2. i 3.3. sve 2025. god.) pa je utoliko, s obzirom na broj bodova odvjetničkog honorara (600), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%) tuženik radi zastupanja u parnici opravdano učinio izdatak u iznosu 1.500 eura.

17.3.Stoga je tuženiku baš taj iznos, a ne i više zatraženi iznos od tog iznosa koji je utemeljen na drukčije vrednovanoj vrijednosti predmeta spora, njemu, u smislu čl. 155. ZPP, valjalo priznati kao opravdano učinjeni parnični trošak.

18. Naposljetku je, dakle, nakon djelomičnog prihvaćanja i djelomičnog odbijanja tuženikovog zahtjeva za dosudu parničnog troška, u skladu s uvodno označenom zakonskom odredbom, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 31. ožujka 2025. god.

S U D A C :

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.