REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-405/2023-20

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Nenadić, odvjetniku iz Osijeka protiv MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 31. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.636,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 03. veljače 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine u smislu od čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.112,82 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 31. ožujka 2025. godine pa do isplate sve u roku, u od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽV zastupan po punomoćniku, odvjetniku Branku Nenadić iz Osijeka podnio je tužbu protiv tuženika MV radi isplate.

2. Tijekom postupka tužitelj je uredio tužbu dana 22. svibnja 2024. godine na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.636,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude.

3. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj dana 03. veljače 2020. godine, na ime pozajmice tuženiku na njegov tekući račun uplatio iznos od 50.000,00 kn. Predmetni iznos tuženik se usmeno obvezao vratiti tužitelju u roku od 12 mjeseci. Tužitelj je više puta usmeno pozivao tuženika na povrat pozajmice, ali se na sve te pozive tuženik oglušio. Dana 30. srpnja 2022. godine tužitelj je tuženiku poslao i opomenu pred tužbu pozivajući ga da u roku od pet dana od dostave opomene podmiri dospjeli dug ili bar da prijedlog za podmirenje istog, međutim tuženik se i na tu opomenu oglušio.

4. Tužitelj je tvrdio kako financijska dokumentacija na koju se poziva tuženik nije u vezi sa predmetnim sporom. Poslovni odnosi koji su postojali između trgovačkih društava tužitelja i tuženika nemaju nikakve veze s privatnom pozajmicom tužitelja. Tužitelj je pozajmicu od 50.000,00 kn uplatio na tekući račun tuženika, jer ga je tako zamolio tuženik. Tužitelj je duže vrijeme poznavao tuženika pa nije zaključio ugovor o pozajmici, nego izvršio uplatu na njegov tekući račun koji mu je tuženik dao.

5. Tuženik CV je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ga je tužitelj nazvao i tražio broj njegovog bankovnog računa kako bi mu prebacio 50.000,00 kn za tvrtku Veliki odmor d.o.o. kojoj je trebalo platiti račune dobavljaču. Tvrtka Tezga d.o.o. i Velež d.o.o. su bile u vlasništvu DV, a tvrtka Veliki odmor d.o.o. u vlasništvu tuženika. Tuženik je tvrdio da novac koji mu je prebacio tužitelj je prebacio na račun Velikog odmora d.o.o. kao pozajmicu za likvidnost. Tvrtka Tezga d.o.o. je 31. siječnja 2020. godine bila prodana, a tvrtka Velež d.o.o. nije imala raspoloživih sredstava, pa su ta sredstva bila namijenjena za plaćanje robe koja je završila u tvrtkama Tezga d.o.o. i Velež d.o.o..

6. Tuženik je tvrdio kako se nije radilo o privatnoj pozajmici između njega i tužitelja nego o poslovnoj suradnji tvrtki preko kojih su u to vrijeme poslovali. Nadalje je izjavio da je tvrtka Velež d.o.o. svaki tjedan prebacivala sredstva za plaćanje robe Velikom odmoru d.o.o.. Tuženik je izjavio kako on osobno nije tražio od tužitelja prebacivanje 50.000,00 kn na njegov privatni račun i nije se sa tim iznosom okoristio nego je to bio iznos za podmirenje kupljene robe. Tuženik je priznao da je posudba bila usmena na rok od godine dana.

7. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio financijske kartice za tvrtku Tezga d.o.o. za period od 1. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, te financijske kartice za tvrtku Velež d.o.o. od 1. siječnja 2020. godine do 31. siječnja 2020. godine.

8. Tužitelj je pobijao navode tuženika iz odgovora na tužbu smatrajući ih nelogičnim i neistinitim, jer pozajmljeni iznos nema veze sa likvidnošću trgovačkog društva Veliki odmor d.o.o.. Tužitelj je naveo kako pozajmljeni iznos je uplatio na osobni račun tuženika jer je tuženik tako potraživao, a nije uplatio na njegovu tvrtku Veliki odmor d.o.o. preko koje je poslovao. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili prijatelji i poslovni partneri, a tuženik je došao u financijske poteškoće pa je zatražio pozajmicu od tužitelja. Pozajmica od 50.000,00 kn su privatna sredstva tužitelja i išla su na račun fizičkoj osobi to jest tuženiku, a ne njegovoj tvrtki.

9. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja i tuženika te izvršio uvid u priloženu dokumentaciju koju je tuženik priložio kao što su financijske kartice za tvrtke Tezga d.o.o. i Velež d.o.o., te računi – otpremnice tvrtke Veliki odmor d.o.o. prema tvrtki Velež d.o.o.

10. Tužitelj ŽV između ostalog je izjavio da je u vremenskom periodu od 1992. godine do 2022. godine bio vlasnik tvrtke Velež d.o.o., te imao poslovnu suradnju sa tuženikom koji je bio vlasnik tvrtke Veliki odmor d.o.o.. Tuženik je od njega tražio pozajmicu novca od 50.000,00 kn za likvidnost tvrtke, ali mu nije dao račun tvrtke, nego svoj osobni bankovni račun na koji mu je on uplatio 50.000,00 kn, dana 3. veljače 2020. godine. Kako su bili u prijateljskim odnosima očekivao je od tuženika povrat novca prema usmenom dogovoru, jer nisu zaključili nikakav pisani ugovor o posudbi. Nakon godinu dana tražio je od tuženika da mu vrati posuđeni novac, a isti mu je odgovorio da ga ne može vratiti jer nema novca.

10.1. Tužitelj je između ostalog izjavio da je sa tuženikom imao poslovnu suradnju jer je kupovao robu od tuženika. Tuženik je u jednom periodu naručio veću količinu robe i trebao mu je novac za kupnju te robe, pa mu je on posudio novac očekujući da će mu tuženik prema dogovoru vratiti. Kako mu tuženik nije vratio posuđeni novac bio je prisiljen podnijeti tužbu radi povrata istog.

11. Tuženik CV u svom iskazu ne osporava činjenicu da mu je tužitelj posudio 50.000,00 kn na njegov osobni bankovni račun, a novac mu je trebao za tvrtku Veliki odmor d.o.o. koje je on bio vlasnik kako bi podmirio račune za kupljenu robu koju je isporučio tvrtki Velež d.o.o., a koja je bila u vlasništvu tužitelja.

11.1. Tuženik je izjavio da nije tražio od tužitelja posudbu novca na svoj osobni račun nego ga je tužitelj tražio da mu da osobni broj bankovnog računa radi prebacivanja novca. Tuženik je također izjavio da je prije tužitelja poslovao sa njegovim ocem i otac tužitelja je naredio da mu prebaci iznos od 50.000,00 kn za robu koja je isporučena tvrtki Tezga d.o.o. i Velež d.o.o., a radilo se o cigaretama. Tvrtka Velež d.o.o. svaki tjedan je plaćala isporučenu robu tvrtki Veliki odmor d.o.o., a radilo se o mjesečnim računima oko 50.000,00 kn. Tuženik je izjavio da je posuđeni iznos trebao za likvidnost njegove tvrtke Veliki odmor d.o.o..

11.2. Tuženik je izjavio kako ne može tužitelju vratiti iznos od 50.000,00 kn odnosno protuvrijednost od 6.636,14 EUR jer on taj novac nema. Posuđeni novac je bio namijenjen za likvidnost tvrtke Veliki odmor d.o.o., a ne za njegove vlastite potrebe. Tuženik je tvrdio kako je tužitelju poslao osobni bankovni račun jer je to tužitelj od njega tražio, da je tužitelj htio uplatiti novac na račun tvrtke Veliki odmor d.o.o. on je to mogao učiniti jer je imao broj računa s obzirom da su imali uzajamnu poslovnu suradnju.

11.3. Tuženik je izjavio kako se trenutno nalazi u teškoj financijskoj situaciji i ne može ni na koji način vratiti tužitelju pozajmljeni novac koji nije potrošio za svoje potrebe nego za tvrtku Veliki odmor d.o.o..

Tuženik je na glavnoj raspravi odustao od saslušanja predložene svjedokinje JV, jer je izjavio da ista nema neposrednih saznanja o spornoj posudbi novca između njega i tužitelja.

12. Tužitelj je nakon saslušanja tuženika izjavio kako je točno da je njegov otac RV bio u dogovoru sa tuženikom jer su njih dvojica imali poslovnu suradnju. Prema njegovom saznanju tuženik je tražio da mu se novac prebaci na osobni bankovni račun, a ne na tvrtku Veliki odmor d.o.o., iz razloga što je tada njegova tvrtka bila u financijskom problemu.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je nesporno da je tužitelj tuženiku posudio 50.000,00 kn na njegov osobni bankovni račun, jer je ovu činjenicu tuženik priznao. Nesporno je da tuženik posuđeni novac tužitelju do donošenja presude nije vratio i da nema namjeru vratiti taj novac, jer na glavnoj raspravi dana 26. veljače 2025. godine tuženik je izjavio da se nalazi u teškoj financijskoj situaciji i da tužitelju ne može vratiti posuđeni novac.

14. Sud smatra da su navodi tuženika neosnovani, da je posuđeni novac služio za likvidnost tvrtke Veliki odmor d.o.o., a ne za njegove osobne potrebe jer bi tražio da se novac uplati na račun tvrtke Veliki odmor d.o.o., a ne na njegov osobni račun. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u prijateljskim i poslovnim odnosima te da je tuženik putem svoje tvrtke Veliki odmor d.o.o. isporučivao robu tvrtki Velež d.o.o. i Tezga d.o.o., ali je tuženik izjavio da mu je tužitelj svaki tjedan za isporučenu robu plaćao iznos od 50.000,00 kn što znači da tužitelj prema tuženiku nije imao nikakvo dugovanje. Tuženik ne osporava posuđeni iznos novca od strane tužitelja, te i nadalje navodi kako mu taj novac ne može vratiti jer se nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Tužitelj je pokušao mirnim putem doći do novca jer je od tuženika usmeno više puta potraživao povrat novca te mu poslao i opomenu pred tužbu, ali tuženik na to nije reagirao, nije ni pokušao novac vratiti, a niti to ima namjeru učinit kako proizlazi iz njegovog iskaza.

15. Sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan pa ga je u cijelosti prihvatio jer tuženik ne spori svoje dugovanje prema tužitelju. Tuženik je osim glavnice dužan tužitelju podmiriti i kamatu koju tužitelj potražuje kako je to navedeno u izreci presude.

16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a u skladu sa odvjetničkom tarifom.

Troškovi ovog postupka sastoje se od sastava tužbe 200,00 EUR, dva ročišta svako po 200,00 EUR, dva obrazložena podneska svako od 200,00 EUR što ukupno čini troškove u iznosu od 1.000,00 EUR, te troškove sudske pristojbe od 112,82 EUR, a odnose se na pristojbu na tužbu i pristojbu na presudu svaka po 56,41 EUR, te ukupni troškovi nastali u ovom postupku iznose 1.112,82 EUR koje je tuženik dužan platiti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 31. ožujka 2025. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

17. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 31. ožujka 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 31. ožujka 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku