Broj: Ppž-6030/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog BL, kojeg brani Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru i drugookrivljene JL, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.) odlučujući o žalbi prvookrivljenog BL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-3779/2022-14 od 13. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvookrivljenog BL kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) prvookrivljeni BL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-3779/2022-14 od 13. veljače 2023., proglašen je krivim prvookrivljeni BL da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 100,00 eura. Navedenu kaznu prvookrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, prvookrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura. Istom presudom drugookrivljena JL na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođena je od optužbe da bi počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv navedene presude prvookrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog svih osnova predviđenih zakonom, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu odnosno DVD snimci događaja. Zatim, ističe kako iz činjeničnog opisa pobijane presude ne proizlazi kako je došlo do narušavanja javnog reda i mira tučom zbog čega nisu ostvarena zakonska obilježja terećenog prekršaja. Također, navodi da u provedenom postupku nisu saslušani svi predloženi svjedoci, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naposljetku, smatra da je novčana kazna suviše visoko odmjerena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da je predmetna presuda rezultat korištenja nezakonitih dokaza u postupku jer je sud izvršio uvid u DVD snimku događaja koja je sačinjena inkriminiranog dana, Time okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe istaknutu bitnu povredu odredba prekršajnog postupka.

5. 1. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da se radi o snimci sačinjenoj na javnom mjestu, na ulici na kojoj su se nalazili prvookrivljenik i oštećenik, a što okrivljenik u žalbi niti ne osporava i što je razvidno iz predmetne snimke, pa s obzirom da je ista sačinjena na javnom mjestu ista nije nastala na nezakonit način.

5. 2. Naime, u konkretnom slučaju, obzirom da se radi o snimci učinjenoj na javnom mjestu (ulici) polazi se od stajališta da su na javnom mjestu „snimane osobe svakom dale mogućnost da ima uvid u njihova djelovanja, pa i mogućnost da ih se tamo snimi“. Štoviše, mogućnost uporabe takvih snimki postoji neovisno o tome da li je snimana osoba obaviještena o snimanju i neovisno o pristanku snimane osobe, obzirom da se takvim snimanjem ne zadire u privatnost osobe koja se snima jer se snimana osoba nalazi na javnom mjestu, pa se ne radi o dokazu pribavljenom na nezakonit način u smislu odredbe članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona.

6. Također, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

6. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedoka-oštećenika DL, obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, vrlo detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivao o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja za koje je prvookrivljenik proglašen krivim. Tako je prilikom suočenja s prvookrivljenikom svjedok naveo da ga je prvookrivljenik povukao za majicu i počeo gurati. Osim toga, njegov iskaz u skladu je i s drugim dokazima koji se nalaze u spisu.

6. 2. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je prvookrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Stoga, nije bilo nužno u postupku izvoditi druge dokaze, suprotno žalbenim navodima. Osim toga, prvookrivljenik tijekom postupka nije niti predlagao provođenje drugih dokaza.

7. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se tvrdi kako iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi da bi se radilo o tuči, a što predstavlja zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Suprotno takvim tvrdnjama, u činjeničnom opisu je navedeno kako je prvookrivljenik oštećenika uhvatio rukama za majicu u predjelu prsa i počeo gurati. Iz takvog opisa, prema stavu ovog suda, nedvojbeno proizlazi da takve radnje prvookrivljenika predstavljaju tuču, čime je ostvareno zakonsko obilježje prekršaja koje je prvookrivljeniku stavljeno na teret.

8. Razmatrajući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. 1. Za prekršaj za koji je prvookrivljenik proglašen krivim člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.), a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona iz razloga što je isti najblaži za prvookrivljenika, propisana je novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

8. 2. I ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

10. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, prvookrivljenog, branitelja prvookrivljenog i tužitelja.