Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-929/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, protiv ovršenika 1) AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2)ČJ,OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) TJ,OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) ŽJ,OIB: [osobni identifikacijski broj], 5) SJ,OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], radi ispražnjenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi ovršenika 1.-5. protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-304/2023 od 11. svibnja 2023., dana 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e:

Odbija se žalba ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. te potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-304/2023 od 11. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda određena je ovrha i to na način:

„I. Na temelju ugovora o najmu stana od 02. ožujka 2017.g zaključenog između Grada Splita, OIB:: 78755598868 i kao najmodavca AJ,OIB: [osobni identifikacijski broj] kao najmoprimca stana u [adresa], solemniziranog u uredu javne bilježnice Mire Rubić dana 14.03.2017.g. pod brojem OV-848/17 te potvrde ovršnosti javnog bilježnika Vlade Madunića od 29.12.2022.g pod poslovnim brojem: OV-5565/22, određuje se ovrha udaljenjem( ispražnjenjem) ovršenika i uklanjanjem svih njihovih stvari iz stana u [adresa], površine 38,00 m2, položen na I.katu, označen brojem 3, te predajom u posjed opisane i označene nekretnine, slobodne od osoba i stvari, na raspolaganje ovrhovoditelju Gradu Splitu.

Pokretne stvari koje su uklonjene iz te nekretnine, predati će se ovršeniku. Ako pri poduzimanju ovršnih radnji ne bude nazočan ovršenik ili članovi njegovog domaćinstva,ili ih ovršenik ili te osobe neće primiti, stvari će se predati na čuvanje ovrhovoditelju na trošak ovršenika.

II. Radi namirenja troškova ovrhe u ovoj ovršnoj stvari, sudske pristojbe u iznosu koji odredi sud svojim rješenjem, određuje se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama upisanih u Jedinstveni registar računa kod Financijske agencije pod osobnim identifikacijskim brojem ovršenika tako što se nalaže Financijskoj agenciji da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa i oročenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja broj [broj bankovnog računa] koji se vodi kod OTP banke d.d. Split. “

2. Protiv tog rješenja žale se ovršenici 1., 2., 3., 4. i 5. pozivom ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst,

25/13., 89/14., 70/19, 144/22, 155/23, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ -dalje: OZ). Predlažu staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi te uputiti ovršenike da pokrenu parnični postupak radi proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drukčije određeno, dok je prema članku 23. stavka 5. OZ-a ovršna isprava i ovršna javnobilježnička isprava.

5. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio zatraženu ovrhu temeljem valjane ovršne isprave. Ovršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari predstavlja ovršna javnobilježnička isprava - Ugovor o najmu stana od 02. ožujka 2017. zaključen između Grada Splita, OIB: 78755598868 kao najmodavca i AJ,OIB: [osobni identifikacijski broj] kao najmoprimca stana u [adresa], solemniziranog u uredu javne bilježnice Mire Rubić dana 14.ožujka 2017. pod brojem OV-848/17 te potvrde ovršnosti javnog bilježnika Vlade Madunića od 29.prosinca.2022.g pod poslovnim brojem: OV-5565/22.

5.1. Pri navedenom je potrebno naglasiti da je u članku 17. navedenog Ugovora o najmu najmoprimac ovlastio najmodavca da po isteku ugovorenog roka ili nastupom razloga za otkaz odnosno raskid najma stana od strane Najmodavca, isti temelje, tog Ugovora kao ovršne isprave može zatražiti ovrhu radi ispražnjenja i predaje stana u posjed Najmodavcu.

6. Dopuštena ovrha usklađena je s navedenom ovršnom ispravom, te s odredbama članaka 256. i 257. OZ-a.

6.1. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je, pravilno primjenjujući materijalno pravo, odredio ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine na temelju i sukladno ovršnoj ispravi - u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze te iz koje proizlazi postojanje tražbine čije se prisilno ostvarenje traži.

8. Citirana odluka, na kojoj ovrhovoditelj temelji svoj ovršni zahtjev, je ovršna isprava, na temelju koje vjerovnik može tražiti prisilno ostvarenje tražbine, a sud može odrediti ovrhu radi, sukladno članku 22. i 23. OZ-a.

9. Izreka pobijanog rješenja odgovara rješenju o ovrsi radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine te sadrži sve opće (članak 39. stavak 1. OZ-a) i posebne (članci 256. i 257. OZ-a u vezi članka OZ-a) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

10. Ovršenici 1., 2., 3., 4. i 5. u žalbi, među ostalim, ističu da ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. Pri tome navode da koriste predmetni stan već cca 30 godina i to temeljem rješenja Grada Splita, Komisije za privremeno korištenja stanova na Grad Split ima pravo korištenja i raspolaganja od 4. veljače 1994. Ističu prigovor povrede prava ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. na dom. U tom smislu ovršenici 1., 2., 3., 4. i 5. navode različite osnove za koje smatraju da su temelj za korištenje nekretnine na kojoj je određena ovrha. Primjerice, rješenje Grada Splita, Komisije za privremeno korištenja stanova na Grad Split ima pravo korištenja i raspolaganja od 4. veljače 1994. Dakle, ovršenici smatraju da imaju pravo na korištenje predmetnog stana i to na osnovama različitim od ovršne isprave.

11. Takvi, žalbeni navodi ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a o navedenom žalbenom razlogu sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

12. Nadalje, ovršenici 1., 2., 3., 4. i 5. se pozivaju i na odredbu članka 65. OZ- a koji regulira institut odgode ovrhe te predlažu da sud uputi ovršenike da pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

13. Ovršenici 1., 2., 3., 4. i 5. se pozivaju na zaštitu prava na dom, no u ovakvom činjeničnom supstratu kao i u okviru citiranih žalbenih razloga, kroz strogo formalni ovršni postupak nije moguće utvrditi ispunjavaju li ovršenici uvjete za zaštitu prema članku 34. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014 76/2010., u daljnjem tekstu: Ustava) i članku 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 8/1999. - ispravak 14/2002., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a). Točno je da se ustavnom i konvencijskom zaštitom prava na dom jamči pravo pristupa, korištenja i mirnog uživanja doma. Međutim, isto tako točno je da ta prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, da ograničenja djeluju na isti način i da je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP-a, odnosno da je na ovršeniku bilo navesti činjenice na temelju kojih bi sud mogao zaključiti pripadaju li one u okvir i doseg članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP-a.

14. Slijedom navedenog, a u ovakvim okolnostima, utvrđenje predstavlja li predmetna nekretnina na kojoj ovrhovoditelj kao javnopravno tijelo predlaže odrediti ovrhu dom ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. te bi li određivanjem ovrhe bilo povrijeđeno pravo ovršenika 1., 2., 3., 4. i 5. na dom, preispitat će se kroz primjenu odredbi članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, u vezi sa čl. 52. OZ-a, kao i čl 65. OZ. Navedeno predstavlja odgovarajući mehanizam kojim kroz pravne lijekove i institut odgode privatna osoba može pokrenuti radi zaštite prava na dom.

15. Sud Europske Unije je u predmetu/Presudi Suda (osmo vijeće) od 26. lipnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Višje sodišče v Mariboru — Slovenija) — OJ i CJ protiv Addiko Bank d.d. (predmet C-407/18) 1 odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka u tom predmetu, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

15.3. Dakle, sud Europske Unije u predmetu C-407/18, odlukom koja je donesena nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

15.4. Točno je da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

16. No, Hrvatski zakonodavni sustav omogućuje ovršeniku odgodu ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave. Pritom trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

17. Istom analogijom, u konkretnom slučaju o prigovoru prava na dom raspravit će se kroz prizmu odredbi čl. čl. 52. OZ-a, kao i čl 65. OZ.

18. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

U Splitu 26. ožujka 2025.

SUDAC:

Miho Mratović