REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ovr-32/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku OS, protiv ovršenika IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Todtlingu, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3862/2024-7 od 29. studenog 2024., dana 31. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba ovršenika se djelomično odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3862/2024-7 od 29. studenog 2024. u pobijanom stavku I. izreke, a djelomično se uvažava te se preinačava pobijani stavak III. izreke i sudi:
" III. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku daljnji trošak postupka u iznosu od 173,46 eura, u roku od osam (8) dana. Preostali dio ovršenikovog zahtjeva za naknadu troškova postupka se odbija kao neosnovan."
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
I. Odbacuju se prijedlozi ovršenika od 31. listopada 2024. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate temeljem zadužnice pod poslovnim brojem:
OV-8568/2010 od 17. prosinca 2010. ovjerene od strane javnog bilježnika Ljubinke Svedrović Kilibarda, kao nedopušteni.
II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu 625,00 EUR-a, u roku od osam (8) dana.
III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka u preostalom iznosu.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija ovršenik u dijelu točke I. i III. rješenja i to iz svih zakonom predviđenih zakonskih razloga. U pogledu bitnih postupovnih povreda zakona ovršenik ističe da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da donesena odluka proturječi sama sebi i obrazloženju, kao i utvrđenim činjenicama. Iz sadržaja žalbe u okviru istaknutih zakonskih žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, vidljivo je da ovršenik smatra da je sud umjesto odluke o odbacivanju njegovih prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom i za odgodu ovrhe, trebao donijeti rješenje o obustavi ovrhe. Također ovršenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da je ovršenik već kod podnošenja prijedloga sudu e- komunikacijom platio sudske pristojbe, tako da je odluka suda o odbijanju njegovog zahtjeva za naknadu troška postupka koji se odnosi na sudske pristojbe neosnovana, a također i odluka suda u kojoj sud nije priznao trošak sastava dva podneska, već samo jednog, iako je ovršenik podnio dva prijedloga, i to prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom i prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20 i 114/22 dalje: OZ) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Neosnovano je i isticanje postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer suprotno navodima žalbe pobijana odluka nije nerazumljiva i kontradiktorna sama sebi ili dokazima u spisu, te se ista u žalbenom postupku može ispitati, jer sud iznosi svoja pravna stajališta o činjenicama i primjeni prava, a dio žalbenih navoda koji je osnovan ne predstavlja bitnu postupovnu povredu već pogrešno utvrđene činjenice i posljedično pogrešnu primjenu materijalnog prava.
6. Uvidom u spis ovaj sud je utvrdio da je ovrhovoditelj protiv ovršenika kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu dana 9. listopada 2024. Nakon toga ovršenik dana 31. listopada 2024. podnosi prvostupanjskom sudu temeljem odredbe članka 210. OZ-a prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Sud je zaključkom od 8. studenog 2024. pozvao ovrhovoditelja na očitovanje o prijedlogu ovršenika, da bi ovrhovoditelj dopisom od 27. studenog 2024. izvijestio sud da je 25. studenog 2024. podnio FINI zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu prema ovršeniku.
7. Gornje činjenice su nesporne između stranaka, a na temelju istih je prvostupanjski sud u pobijanom stavku I. izreke svog rješenja odlučio da se odbacuju prijedlozi za proglašenje nedopuštenim zapljene i prijenosa novčanih sredstava, te odgodu provedbe istih radnji, jer je sud zaključio da ovršenik više nema pravni interes za meritorno odlučivanje o osnovanosti tih prijedloga.
7.1. Drugostupanjski sud žalbu ovršenika u dijelu u kojem isti tvrdi da je sud prvog stupnja trebao donijeti rješenje o obustavi ovrhe, a ne o odbacivanju njegovih prijedloga za čije podnošenje je on imao pravni interes, ne nalazi osnovanom jer u trenutku odlučivanja suda o navedenim prijedlozima ovršenika, postupak izravne naplate više nije egzistirao, pa se stoga nije mogao ni obustavljati, jer nisu bili ispunjeni uvjeti koje članak 72. OZ-a predviđa za obustavu ovrhe. Osim toga postupak izravne naplate je postupak izvansudske ovrhe koju provodi Financijska agencija, te se analogna primjena odredaba ovršnog prava predviđa u smislu odredbi članka 209. i 210. OZ-a, a kod podnošenja prijedloga iz članka 210. stavak 1. OZ-a predviđa za postupanje suda koje je odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a ograničeno samo na primjenu odredbi kao da je protiv rješenja o ovrsi podnesena žalba ili da je podnesen prijedlog za odgodu ovrhe.
8. Zbog naprijed navedenog drugostupanjski sud je taj dio žalbe ovršenika odbio kao neosnovan te je stavak I. izreke pobijanog rješenja potvrđen.
9. Dio žalbe koji se odnosi na odbijajuću odluku prvostupanjskog suda o naknadi prouzročenih troškova postupka, koju je sud pravilno donio na temelju odredbe članka 14. stavak 5. OZ-a u vezi s člankom 156. ZPP-a, sud drugog stupnja nalazi osnovanim u dijelu odluke o naknadi troškova sudskih pristojbi. Naime osnovano ovršenik ističe da je sudsku pristojbu na podnesene prijedloge za proglašenje ovrhe nedopuštenom i za odgodu ovrhe platio već kod podnošenja tih prijedloga, bez poziva suda na plaćanje istih, tako da je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju zahtjeva za te troškove rezultat pogrešno utvrđene činjenice da ovršenik sudsku pristojbu nije platio. Ovršenik je dostavio u spis i dokaze u vidu kopija uplatnica iz kojih je vidljivo da je u državni proračun na ime sudskih pristojbi u ovom predmetu on platio ukupni iznos od 173,46 eura, pa je zbog toga sud drugog stupnja odlučio preinačiti prvostupanjsku odluku i naložiti ovrhovoditelju da nadoknadi ovršeniku i taj prouzročeni trošak postupka.
9.1. Preostali dio žalbe koji se odnosi na zahtjev ovršenika za naknadu troška za sastav podneska od 31. listopada 2024. pri čemu ovršenik smatra da ima pravo na naknadu za sastav istog podneska u dvostrukom iznosu jer se radi o zahtjevu za proglašenje ovrhe nedopuštenom i o posebnom zahtjevu za odgodu ovrhe, drugostupanjski sud smatra neosnovanim. Pri tome uvidom u spis sud drugog stupnja je utvrdio da je ovršenik dostavio u spis i podnesak od 8. studenog 2024. u kojem se ponavljaju i obrazlažu zahtjevi iz podneska od 31. listopada 2024., međutim bez obzira na navedeno, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka osnovan samo za sastav podneska od 31. listopada 2024. koji iznos naknade je ovršeniku i priznat i to samo za jedan podnesak, jer su u tom podnesku sadržana oba zahtjeva ovršenika utemeljena na odredbi članka 210. stavak 1. OZ-a. Pri tome i ovaj sud smatra da je sadržajno podnesak ovršenika od 8. studenog 2024. identičan podnesku od 31. listopada 2024., a ni dio u kojem se u tom podnesku proširuje obrazloženje podneska 31. listopada 2024. i dostavlja određena sudska praksa ne predstavlja razlog za priznavanje posebne naknade za sastav tog podneska, jer je sadržaj istog mogao biti iznesen i u podnesku od 31. listopada 2024., tako da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a odlučio kao u pobijanom dijelu rješenja.
10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a, ovršeniku nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka, jer je isti sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu.
11. Zbog svega naprijed iznesenog, primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 31. ožujka 2025.
Sudac
Berislav Devčić
