REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-219/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Kokiću, odvjetnici, protiv tuženice MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Konjevodu, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. veljače 2025. u prisutnosti obje parnične strane i njihovih punomoćnika, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «I Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od € 1.319,00 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. siječnja 2023. godine pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da prestane na društvenoj mreži Facebook iznositi i objavljivati bilo kakve uvredljive, pogrdne i sl. objave ili komentare koji bi se odnosili na tužiteljicu ZZ, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana. »,

kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da već dugi niz godina trpi nasilje i agresivno ponašanje od strane tuženice MZ, ranije GZ, koja neprekidno napada tužiteljicu, ne samo verbalno, već je mržnja tužene prema tužiteljici prerasla u fizičke napade. Opsesija tužene MZ (kao i njene sestre VZ) prelazi sve granice, te se bez zadrške može nazvati uhođenjem. Štoviše, tužena je tužiteljici, kao i njezinoj djeci u više navrata ozbiljno prijetila, neprekidno ju vrijeđa i kleveće u svakoj prilici, čak je i fizički nasrtala na tužiteljicu više puta, a prati ju i kao „javnost“ na ročišta u svim sudskim postupcima u kojima je stranka ovdje tužiteljica ZZ ili trgovačko društvo u njezinom vlasništvu JadroMel d.o.o., Križevci (Grad Križevci), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Primjerice, tužena MZ kada je skupa sa svojom sestrom VZ čekala tužiteljicu ispred Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, također nakon ročišta u sporu koji nema veze sa sestrama VZ, tužena MZ je zaskočila tužiteljicu ZZ s leđa i udarila ju u više navrata po vratu i glavi sa stražnje strane. Tužiteljica posjeduje svu relevantnu medicinsku dokumentaciju od tog napada, te je i tada podnijela kaznenu prijavu protiv MZ, tada GZ, a koja je iz naprosto apsurdnih razloga odbačena. S obzirom da ovo fizičko, a nadasve svakodnevno psihičko maltretiranje od strane MZ (i njezine sestre VZ) usmjereno prema tužiteljici ZZ traje već dugi niz godina, tužiteljica neprekidno trpi nemjerljivu štetu u vidu povrede njezinih prava osobnosti iz čl. 19. ZOO- a. Zbog navedenih, ali i mnogih drugih situacija i konfrontacija koje je tužiteljica imala s tuženom MZ i njezinom sestrom (VZ), tužiteljica je razvila osjećaj anksioznosti kada mora izaći iz kuće, a proživljava već i prave napadaje panike kada se mora pojaviti na nekom od ročišta u kojima sudjeluje kao stranka, budući da ne zna hoće li ju tužena negdje iza nekog ugla dočekati i „dignuti u zrak“. Na činjenicu da ovi strahovi nisu bezazleni niti neutemeljeni, upućuje informacija da je VZ, sestra ovdje tužene MZ, umirovljeni pirotehničar, te da, s obzirom na ponašanje dotičnih sestara, nije moguće isključiti daljnju eskalaciju konfliktnog ponašanja prema tužiteljici. Iz navedenih razloga, kao i mnogih drugih, je tužiteljica bila primorana zatražiti medicinsku pomoć specijalista psihijatra, budući da ju strah za život i sigurnost svoje djece, kao i nje same, napadaji panike i tjeskobe, te anksioznosti (a sve zbog tužene MZ i njezine sestre) počinju „paralizirati“ u obavljanju svakodnevnih poslova i u obiteljskim aktivnostima izvan sigurnosti vlastitog doma. Tužiteljica, kao i trgovačko društvo u njezinom vlasništvu – JadroMel d.o.o. čiji glavni proizvod je „Jadrankina otopina“ (radi o registriranom dodatku prehrani na bazi joda), a čije zaštitno lice je upravo tužiteljica ZZ, svakodnevno trpe štetu od strane tužene MZ u vidu njezinih objava i komentara na društvenoj mreži Facebook, a osobito u grupi koju su osnovale i vode sestre VZ i MZ, pod nazivom „PREVARA ILI POMOĆ, JODIRANI JADRANKINA OTOPINA – 2“, a koja grupa broji više tisuća pratitelja i članova. Spomenuta grupa je u cijelosti posvećena blaćenju, klevetanju, sramoćenju, ismijavanju i maltretiranju tužiteljice ZZ, njezinog trgovačkog društva JadroMeL d.o.o., njezinih proizvoda, kao i njezinih poslovnih partnera, a što je razvidno već iz prvih nekoliko objava u toj grupi. Sestre MZ idu čak i dalje od samog blaćenja i ismijavanja i klevetanja i vrijeđanja tužiteljice, te tužena MZ osobno potvrđuje svojim objavama i komentarima da je bolesno opsjednuta tužiteljicom. Pa tako, između ostalih stvari dana 10. svibnja 2020. godine, piše i, citira se: „Pratimo je godinama, (…) Napuštaju je dugogodišnji suradnici, prevaranti i lažljivci kao i ona. Teše ona po svom, sva si je važna ,ali novac se skuplja i zašto joj onda smeta nas 5,5. (…)“ (objava dana 10. svibnja 2020. g.) kao i, citira se: „Srediti će te nas 5,5“, (objava dana 20. svibnja 2020. g.) a što nedvojbeno predstavlja povredu prava osobnosti tužiteljice iz čl. 19. ZOO-a na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, osobito s obzirom na činjenicu da je ista više puta fizički nasrnula na tužiteljicu, kao i da ju, često zajedno s VZ, opsesivno prati i uhodi doslovno diljem Hrvatske. MZ je skupa s VZ osmislila i nadimak za tužiteljicu – „KLIP“, odnosno „Kraljica laži i prevara“ (objava od 10. studenog 2020. g.), te je to samo jedna od bezbroj uvreda koje svakodnevno tužiteljica mora podnositi od strane MZ. Osim pogrdnog nadimka „KLIP“, MZ tužiteljicu učestalo naziva i drugim pogrdnim imenima, od kojih joj je trenutno očigledno najdraže „šupljača“. Tako je dana 8. listopada 2022. godine napisala: „Kratka si za intelektualce u ovoj grupi, šupljačo!“, „Vidimo se 29.11.šupljačo!“ (na datum 29.11.2022. bilo je zakazano ročište u kaznenom postupku koji tužiteljica vodi protiv tužene JZ pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1423/2020). „Šupljača ostaje šupljača,koliko got imala love.“ (objava dana 15. listopada 2022. g.) Osim što trpi nemjerljivu duševnu bol, kao i strah uslijed nasilničkog i uvredljivog postupanja tužene MZ prema tužiteljici, kao i svakodnevno narušavanje časti i ugledi tužiteljice uvredama, pogrdama i lažima koje tužena svakodnevno iznosi na društvenim mrežama, MZ narušava i ugled i dobar glas dobro poznatog trgovačkog društva JadroMEL d.o.o. u vlasništvu ZZ, nazivajući njene proizvode „prevarom“, „bućkurišem“ i „šrotom“, a njene kupce i korisnike njezinih proizvoda „pokusnim kunićima“ i njezino uspješno poduzeće „jadromelmafija“. (no to će biti predmet zasebne tužbe u kojoj će tužitelj biti trgovačko društvo JadroMel d.o.o., ovisno o tome hoće li tužena i njezina sestra VZ nastaviti sa sličnim objavama nakon podnošenja ove tužbe). Odredbama Zakona o obveznim odnosima propisano je kako svatko može zahtijevati od drugoga da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, kao i da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica, te da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Summa summarum, tužiteljica ovom tužbom zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, koju štetu trpi od strane tužene MZ, te da naslovni Sud naredi tuženoj prestanak radnji (objave statusa i komentara na društvenoj mreži Facebook) kojima se povređuju njezina prava osobnosti.

Tuženica u odgovoru na tužbu u potpunosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice zbog netočnih navoda i kvalifikacija iznijetih u tužbi. Navodi da joj nikada nije prijetila, nikada je nisam fizički napala, nikada ju nisam uhodila i nikad joj nije bila namjera uvrijediti. Tužiteljica ju neosnovano tuži, neosnovano traži financijska sredstva budući da je bez namjere vrijeđanja izrazila svoje mišljenje o njezinim postupcima i proizvodima. Tužitelj je u više navrata na Facebooku iznosio teške riječi i neistine. Na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1423/2020 od 1. prosinca 2023. godine, uložila žalbu i smatra da je imovinsko pravni zahtjev neosnovan.

Tužiteljica neistinama (da ju je tuženica fizički napala, da ju uhodi, da joj prati kćerku, da ju ismijava, kleveće, maltretira...) želi spriječiti njeno mišljenje. Duži period na društvenoj mreži Facebook prati njeno beskrupulozno ponašanje, nestručno i nekompetentno, ne bira sredstva i načine kako bi ljude sa zdravstvenim problemima uvjerila u učinkovitost raznih pripravaka.

Do travnja 2019. godine nema odobrenja Ministarstva zdravstva za proizvode koje stavlja u promet. Za jedan proizvod tvrdi da je sanjala sastav i baš je on namijenjen prvenstveno djeci, čak u nazivu koristi englesku riječ KIDS. Preparati na bazi joda mogu biti vrlo štetni po zdravlje ako se koriste bez nadzora liječnika. Prema farmakopeji jod i eterična ulja su nekompatibilni, u preparat namijenjen prvenstveno djeci uz kalijev jodid dodaje eterično ulje naranče. Prodavala je MMS (natrijev klorit, NaCIO2) od 2014. godine, lugolovu otopinu od 2016. godine, Jadrankinu otopinu kalijevog jodida sa algama od 2017. godine, sprej magnezijevog klorida od 2018.godine, sprej "jodiranogmagnezija" i kapsule selena sa dodatkom inulina od 2019. godine. Prodavala je od 800-1500 kn po bočici MMS-a, 200-400 kn po bočici lugola, 100-160 kn po bočici otopine kalijevog jodida sa algama. Prodaja MMS-a, jadrankinih otopina bez računa, uz pomoć ĐZ na način da su kupci uplaćivali poštom novac na ime i adresu: ĐZ,, a onda su mms i/ili otopine kupcima poslani na njihove adrese..Na službenim stranicama, plaćenim člancima u raznim časopisima, na portalima Jadrankina otopina dodatak prehrani se reklamira kao LIJEK.

Nestručne osobe daju upute o načinu korištenja preparata. Svaku nuspojavu poriču uvjeravajući korisnike da se dogada detox organizma što smatraju normalnim, čak i poželjnim stanjem. U dopisu Sanitarne inspekcije od 10.05.2019. godine na osnovu podataka koje je dostavilo Ministarstvo zdravstva stoji da Jadrankine otopine nemaju odobrenje za puštanje u promet te da se 2017. godine već vodio prekršajni postupak. Unatoč tome otopine se još uvijek prodaju diljem Republike Hrvatske kao i u susjednim državama. U prostoru za koji tvrdi da je "laboratorij" poduzeća Jadromel j.d.o.o. ne poštuju se propisi HACCP sustava kao ni Zakon o radu obzirom da, prema slikama koje objavljuje tužiteljica, maloljetna kći ZZ tamo provodi vrijeme, puni bočice i lijepi etike. Oštetila je državni proračun za velik iznos poreza i ostalih davanja jer je do osnivanja tvrtke 2017. godine prodavala MMS i lugol bez računa. Neistinitim tvrdnjama, lažiranim dokumentima, lažnim profilima na Facebooku manipulira korisnicima preparata dovodeći ih u zabludu o efikasnosti i sastavu svojih preparata. Zavaravala je korisnike neistinitom informacijom da je zaposlenica OB u Koprivnici, izdavala se za pravnicu, upravnu-pravnicu. Neistinito je iznosila tvrdnje da njene preparate koriste zaposlenici Doma zdravlja u Križevcima, da njene preparate koriste na KBC Rebro.

Tvrdila da surađuje s Poliklinikm Medirad.

Prijetila je, vrijeđala i ponižavala osobe koje bi posumnjale u njene tvrdnje da nema te bolesti koju njeni pripravci ne mogu izliječiti, od prehlade do raka. Neistinito tvrdi da posjeduje patente, intelektualnu zaštitu, podršku znanstvene zajednice. Upitan istraživački rad predstavlja kao znanstveni rad. Posebno zabrinjava to što je zbog neznanja i nestručnosti kupovala lugol upitne kvalitete i pretakala ga za prodaju u manje bočice. Takav lugol koji nije namijenjen oralnoj uporabi, oralno su uzimala mala djeca i trudnice. Iz fotografija i komentara koje se mogu vidjeti na drušvenim mrežama lugol za mikroskopiju je nabavljala od tvrtke GramMol iz Zagreba, te lugol za mikrobiologiju od tvrtke Kemika iz Zagreba. Većinu pripravaka stavlja u promet bez odobrenja Ministarstva zdravsta, deklaracije piše na svoju ruku. Mijenja sastav pripravaka prema nahođenju opet bez odobrenja nadležnih ustanova, Pita korisnike što žele da stavi ili zamjeni u pripravku. Krivotvorila je dokumente kako bi uvjerila korisnike da ima odobrenja. Koristi lažne profile: DZ, ZZU, ŠZ... s kojih hvali svoje proizvode, prijeti neistomišljenicima i korisnicima koji se usude napisati da se loše osjećaju koristeći neki od proizvoda. Neistinito je tvrdila da ju je fizički napala, što je razvidno iz dokumentacije Hitne pomoći. Tužiteljica netočno opisuje objave u Facebook grupi „PREVARA ILI POMOĆ, JODIRANI JADRANKINA OTOPINA

-2", što je vidljivo iz informacija o grupi: „Grupa razotkriva neistine, izmišljotine i krivotvorine kojima se korisnici otopina dovode u zabludu o učinkovitosti, sastavu i kvaliteti otopina."

Grupa je javna, svima vidljiva i nema namjeru nanositi nikome štetu već ukazati na oprez pri korištenju otopina. Tužiteljica navodi da se mora neprestano objašnjavati i opravdavati svojim postojećim i potencijalnim kupcima. Zašto se opravdava, zašto iz svoje tajne grupe izbacuje članove koji pitaju neugodna pitanja? Zato što do 2019. godine nije imala odobrenja za stavljanje na tržište svojih proizvoda, zato što je iznosila neistine za % joda u svojim otopinama ... čime je izgubila povjerenje svojih kupaca i sama sebi nanijela štetu.

Smatra da tužiteljicu nije uvrijedila, nije iznosila neistine, time nema potrebe da joj sud naredi da prestane objavljivanjem mišljenja na društvenoj mreži Facebook. Imajući u vidu sve gore navedeno predlaže da sud odbaci tužbu, temeljem čl.147. (Ν.Ν. 56/15) st.3. i st.4. te čl.148.a (N.N. 56/15,126/19, 84/21) Kaznenog zakona RH.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijedeće dokaze: uvid u ročišni zapisnik od dana 27. 03. 2019. g. (OKS Zagreb, K-1829/18), rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv osum. GZ Općinskog državnog odvjetništva u Zagreb, broj K-DO-1287/2019 od dana 30. 04. 2019. g., obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu, Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba od dana 27. 03. 2019. g., povijest bolesti oštećene ZZ Specijalističke psihijatrijske ordinacije KZ, dr., od dana 07. 09. 2020. g., povijest bolesti oštećene ZZ od dana 25. 10. 2022. g., medijski članak objavljen na portalu Dnevno.hr dana 03. 09. 2018. g., medijski članak objavljen na portalu Dnevno.hr dana 30. 03. 2019. g., poveznica na grupu „PREVARA ILI POMOĆ, JODIRANI JADRANKINA OTOPINA“ na društvenoj mreži Facebook i „screenshotove“ komentara MZ iz grupe „PREVARA ILI POMOĆ, JODIRANI JADRANKINA OTOPINA – 2“ na društvenoj mreži Facebook, razne facebook komentare, prekršajni nalog, preslike računa, rezultate ispitivanja, na ročištu održanom 19. veljače 2025. godine izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženice.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete, za koju tužiteljica tvrdi da ju je pretrpjela zbog pisanja i ponašanja tuženice.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da u cijelosti ostaje kod svih navoda. Smatra bitnim istaknuti da opsjedanje tuženice traje preko 10 godina, prijeti joj smrću, prijeti njenoj djeci, zbog čega je tužiteljica zatražila liječničku pomoć (psihijatra), tražila je zaštitu sebe, a i djece. Spominje da njeno dijete zbog takvog ponašanja tuženice ima pratnju u školu ili bude voženo, radi zaštite. Nema supruga. Tužiteljica pojašnjava da je riječ o direktnom nasrtaju, uhođenju, spominje da je na kaznenom sudu tuženica došla kao javnost, a po okončanju ročišta joj rekla da će "ju odležati", da će joj otrovati djecu, da će glavu djeteta naći u kanti za smeću, tuženica i gđa VZ su joj obje dolazile pred kuću, slike objavljivale javno u medijima (društvene mreže), a i fizički su je napale u jednom slučaju zbog čega je tužiteljica zatražila liječničku pomoć (dostavljeni dokazi uz tužbu), pratile su joj čak i dijete i snimale ga mobitelom i to je također objavljeno, s time da je tužiteljica frustrirana jer apsolutno nitko ništa nije poduzeo u vezi toga (dijete je tada imalo 11 godina, djevojčica). Na upit suca navodi da je to počelo kada se tužiteljica počela baviti sa jodom 2016. godine cca, tada još nije imala firmu, podnesena je i prijava protiv tužiteljice policiji, nije sigurna da li je to učinila tuženica ili njena sestra koja je danas na ročištu prisutna kao javnost, ne zna odakle im te informacije. Spominje i da su upale inspektorici Z (Ministarstvo zdravstVo) koja je bila takvim postupkom zgrožena, da su upadale u ljekarne (apoteke), slikale proizvode na policama jer da se navodno tužiteljičini prodaju na crno, zbog čega je tužiteljicu posjetila policija radi provjere podataka i po tim grupama objavljivale slike koje su slikale u ljekarnama. Tužiteljica u svojoj tvrtki ima magistricu farmacije s kojom surađuje, a tužiteljica je po obrazovanju modni dizajner i još dosta toga (viša škola). Kako se osjećala nakon objava na Facebooku vezano za list 235 sudskog spisa, navodi da se osjećala uvrijeđeno, anksiozno, imala je napadaje panike, morala je psihologu 3 puta tjedno da uspješno iznese trudnoće (bila je u trenutku tih objava). Vezano za navode sa lista 243, kako se osjećala vezano za te navode, navodi da ništa od toga nije istina, M je ona otkazala o čemu ima e-mail dokaz, G je isto ona otkazala, on joj je bio kao otac i odrasla je s njim u kući praktički, već je uzela odvjetnika iz Zagreba koji je bio kompetentniji za vezano tu temu. To traje već 10 godina pa tužiteljica mora stalno koristiti lijekove. Tužiteljica navodi da tuženica i njena sestra ne staju čak ni nakon podnošenja svih tužbi i ne zna kome bi se više obratila da se zaštiti. Da li je tužiteljica ikada pravomoćno osuđena za počinjenja kaznenog djela klevete, tužiteljica potvrđuje da da. Tužiteljici je poznato zbog čega je odbačena kaznena prijava. Na upit da li je tužiteljica vrijeđala tuženicu, odgovara da ne već da se obraćala novinarima. Na upit da li ju je ikada nazivala morbidnim robom, bijednicom, luđakinjom, tabletomanom kako stoji u dokumentaciji koja prileži spisu, tužiteljica odgovara niječno. Zbog čega je godinama proizvodila i prodavala nelegelan proizvod od 2016. do 08.08.2019. godine kada je dobila odobrenje ministarstva, riječ je o Jadrankinoj otopini, tužiteljica navodi da je riječ o brendu, ne može odgovoriti jer ne zna točno na koji proizvod brenda misli pun. tuženika. Nadležno ministarstvo je radilo inspekcijski nadzor, to potvrđuje i navodi da je to bilo zbog prijava tuženice. Da li se sjeća što su utvrdili, navodi da od kada je poduzeće osnovano da nisu utvrdili ništa. Zbog čega je javno pisala da navedeni proizvod štiti od epilepsije, liječi karcinom, koronu i druge bolesti, a na bočici pište da isti proizvod ne smiju koristiti djeca, tužiteljica navodi da je konkretno riječ o komentarima koje su pisali drugi ljudi, vezano za proizvod (ne mora biti konkretno riječ o njenom proizvodu nego općenito o jodu) tako da je tužiteljica samo to prenosila. Ona je kao modni dizajner proizvodila medicinske proizvode, tužiteljica inicijalno odgovara da da ali da to nisu medicinski proizvodi, nego dodaci prehrani za koje ima dozvolu ministarstva. Da li smatra da je u redu da postoje ljudi koji će ukazivati na nelegalnost proizvoda kako je prethodno već izneseno uključujući i distribuciju proizvoda te da na vrijeđanje odgovore vrijeđanjem, tužiteljica navodi da ne razumije pitanje. Smatra da samohranu majku opsjedaju dvije usidjelice.

Tuženica je u svom iskazu navela da ovo što tužiteljica iznosi da bi ju ona napala, a pogotovo fizički nije točno jer je kaznena prijava ionako odbijena s time da ukazuje na to da tužiteljica da ako je to točno, zašto onda nije podnijela tužbu. Što se tiče med. dok. na kojoj se temelji tvrdnja o napadu, tuženica navodi da je iz dokumenta liječnika, ako se poveća, jasno vidljivo da je liječnik napisao da je riječ o navodnom napadu, dakle, nije utvrđen (nema modrica, oštećenja i sl.). Tužiteljica je sklona preuveličavanju, izmišljanju, ono što joj ne odgovara navodi da se ne sjeća, a što joj odgovara to preuveličava. Sve što je tuženica pročitala u objava na fecebooku nije bila svrha vrijeđanja tužiteljice nego o nelegalnom prodavanju proizvoda. Navodi da joj nikada nije prijetila i da je to laž, kao i da je laž da bi joj snimali kćer. Što za tuženicu znači riječ "šupljača", potvrđuje da ju je koristila ali uzvraćanje na uvredu uvredom koju je njoj načinila tužiteljica objavama na Facebooku. I preostali navodi spomenuti u prethodnom dijelu iskaza tužiteljice koje je spominjao punomoćnik (list 235 i 243), tuženica potvrđuje da ih je napisala ali također da je to reakcija uvredom na uvredu tužiteljice. Navodi da pravomoćno nije osuđena zbog kaznenog dijela klevete ili uvrede (još), postupak je u tijeku. Što se tiče grupe "prevara ili pomoć", ona je sad zatvorena (ima nova verzija) ali tuženica nije istu osnovala, bila je samo član, a sam grupa je osnovana u svrhu informiranja javnosti o dodacima prehrani, odnosno na nelegalne proizvode na tržištu, ne samo tužiteljičine, već i druge, s tim da je tuženica navela da je njena dužnost informirati ljude o tome. Tuženica navodi da smatra da je navedena grupa smetala tužiteljici, a reakcije su počele kada je počela tužiteljica nelegalno prodavati proizvod odnosno od 2016. do 2019. godine, tuženica navodi da tužiteljicu smeta što se pišu istine o njenom proizvodu. Vrijeđanje je bilo vezano za bračni status tuženice i sestre, odnosno da su "usidjelice 65+) kao i javnom objavom da joj se sestra liječi u Popovači u psihijatrijskoj bolnici, sve objavljeno na Facebooku. U vrijeme nelegalne proizvodnje proizvoda tuženici i njenoj sestri su upućene uvrede da je morbidni rob, bijednica, luđakinja, tabletoman i sl. Što je mislila pod objavom "pratimo je godinama, srediti ćete nas 5,5", pod ovim 5,5 je u biti bio odgovor na tužiteljičine navode da kakva je to grupa od 5,5 članova, a dio vezan za praćenje godinama se odnosi upravo na praćenje nelegalnog plasiranja proizvoda u razdoblju koje je tuženica prethodno spomenula, sve radi zaštite građana. Tuženica navodi da nema takvog proizvoda koji bi u jednom liječio od epilepsije, karcinoma, ebole, pa i bolesti životinja. Korištenje riječi "šupljača" – uz konstataciju suca da doista nije uobičajena u svakodnevnom govoru, tuženica navodi da je to koristila upravo iz razloga što tužiteljica nema potrebna znanja iz medicine, kemije, biokemije i sl., a sve vezano za plasman proizvoda.

Iskaz tužiteljice ocijenjen je uglavnom subjektivnim, a u zanemarivom djelu istinitim, dok je iskaz tuženice gotovo u potpunost istinit i u suglasju s ostalim dokazima u spisu predmeta, što će dalje biti obrazloženo.

Sporno je pitanje, analizirajući tužbu, ima li tužiteljica pravo na naknadu štete zbog a) uhođenja od strane tuženice, b) psihičkog maltretiranja od strane tuženice (i njezine sestre), c) natpisa na Facebook grupama, sve kako je detaljnije navedeno u tužbi, pa da tužiteljica trpi duševni bol i strah. Sud odgovara niječno na to pitanje.

Prvo, što se tiče navodnog uhođenja i psihičkog maltretiranja tužiteljice, sud je analizirao dokazni materijal u spisu predmeta. Što se tiče navodnog uhođenja tužiteljice od strane tuženice (i/ili njezine sestre), sud smatra da ovaj navod tužbe nije dokazan, jer ne postoji niti jedan jedini objektivan dokaz u spisu o osnovanosti istoga – tako tvrdi tužiteljica, ali niječe tuženica, zbog čega je to situacija jedne riječi protiv druge. Svjedoka koji bi potvrdili tako nešto, u postupku nije bilo, a niti drugi dokazi ne upućuju na to.

Nadalje, što s tiče navodnog psihičkog maltretiranja tužiteljice od strane tuženice, sud je prvo analizirao kaznenu prijavu protiv ovdje tuženice, zbog navodnog vrijeđanja tužiteljice ispred zgrade suda (l. 11), ista je odbačena uz interesantno objašnjenje da je tuženica bila u afektiranom stanju, a da se izrečene riječi "ne mogu smatrati ozbiljnom prijetnjom objektivno podobnom da u osobi izazove strah za vlastiti život i sigurnost".

Opsežna dokumentacija koja se nalazi u spisu predmeta, nakon pažljivog proučavanja, međutim, ne ukazuje niti u jednom segmentu da bi bilo riječi o tome da tuženica na ikoji način a) progoni odnosno b) psihički maltretira tužiteljicu.

Na ovakav zaključak suda upućuje i medicinska dokumentacija koju je tužiteljica priložila uz tužbu u nadi dokazivanja svoje argumentacije, međutim, iz iste se ne može zaključiti da bi dežurni liječnik mogao utvrđivati uzročno posljedičnu vezu između ponašanja tuženice i medicinskih problema koje ima tužiteljica. Sve ovo iz razloga što liječnik može jedino upisivati u svoj nalaz ono što mu ispripovijeda pacijent kako je u konkretnom slučaju to učinila tužiteljica, a temeljem osobnog pregleda pacijenta i medicinskog znanja formulira stručnu dijagnozu.

Dakle, navedeni dokument samo potvrđuje dijagnozu psihičkog stanja tužiteljice koje se može nazvati upitnim u pogledu psihičke stabilnosti (uz napomenu da je upravo sama tužiteljica tu dijagnozu priložila uz tužbu i izložila je javnom čitanju pa tako i analizi suda), ali ni u kojem slučaju ne potvrđuje vezu između toga i navodnog ponašanja tuženice jer opet, sve se svodi na isključive tvrdnje tužiteljice bez egzaktnog uporišta u konkretnim dokazima.

Analizom iskaza obje stranke, za zaključiti je da je osnova njihovog prijepora prodavanje tužiteljičinog preparata nazvan "Jadrankina otopina", a za koji tuženica smatra da nema svojstva kakva im pridodaje tužiteljica (o čemu će dalje biti riječi). Analizom opsežnog dokaznog materijala koji je dostavila tužena strana sud je utvrdio nepobitne činjenice koje su te da je tužiteljici izdan prekršajni nalog jer je obavljala proizvodnju čajeva, sirupa i sokova bez registracije djelatnosti (list 71 spisa u razdoblju od 26.01.20217. do 01.04.2017.), pa drugi prekršajni nalog zato što je obavljala trgovinu izvan prodavaonica pa i putem Interneta, tinktura, joda, kreme, kapi i slično u razdoblju od 01.09.2016. do 01.04.2017., s time da je tužiteljica i kazneno oglašena krivom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj K-1829/20 koja je i potvrđena drugostupanjskom odlukom iz 2022. godine (list 85 i 86 spisa), a sve vezano ponovno za sporni preparat.

Tijekom ovog parničnog postupka također je utvrđeno da je tužiteljica izgleda smatrala da je proizvod koji prodaje bio legalan i prije datuma 2019. godine jer je bio "pod monitoringom", međutim, takva tvrdnja tužiteljice s pravnog gledišta jednostavno nije točna.

Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je on u bitnome proširen činjenični supstrat tužbe, s time da je tužiteljica u ovom parničnom postupku na upit suca iskazala da je ona po obrazovanju cit: "modni dizajner i još dosta toga (viša škola)", s time da je takav navod tužiteljice nejasan s obzirom da iz njezine objave na Facebooku iz 2016. godine (list 53 spisa), iz kojeg proizlazi da je ona napisala da je završila pravo prije 3 tjedna – to upućuje na jasnu kontradikciju njezinih kasnijih navoda na ročištu oko vlastitog obrazovanja, a što je od toga istina, ne zna se.

U svakom slučaju analizirajući preostali dokazni materijal koji su priložile tuženice, iz obilja istog, proizlazi da upravo tužiteljica ta, koja koristi najteže pogrdne riječi prema tuženici i njezinoj sestri.

Tužiteljica to čini opisujući samu tuženicu (kao i njezinu sestru) "babama" (uz opasku suca da tu nije riječ o kolokvijalnom riječi baka kao u Dalmaciji već pogrdnom nazivanju ženske osobe), "sirovim sitnišima"… kojima "maše…sa visoko srednjim prstom u zraku" (list 39 spisa), "psihopatima", "gnomovima", "opsjednutim demonima", "luđakinjama", "monstrumima", "bolesnoj, pokvarenoj, iskvarenoj, prokletoj, podloj, lijgavoj usidjeličkoj, usamljenoj, ostavljenoj babi" (sve list 40 spisa).

Isti je naziv "usidjelica" prema tuženici uputila i tužiteljica usmeno na ročištu dana 19.02.2025. (list 252 spisa).

Ovi nazivi koje koristi tužiteljica su svakako prostački, teško uvredljivi i ne mogu se opravdati ničim, a evidentno je da su usmjereni upravo na tuženicu i njezinu sestru jer se referiraju iz natpisa na Facebooku upravo na njih, tako da sud smatra da je korištenje riječi "šupljača", za koju je tuženica priznala da ju je koristila, zapravo praktički zanemariva u odnosu na sve uvrede koje je njoj napisala tužiteljica i ima se smatrati normalnom i minornom životnom reakcijom u formi retorzije u odnosu na teška vrijeđanja izrečena od strane tužiteljice prema tuženici, a kako je prethodno jasno navedeno i što predstavlja materijalni dokaz u spisu predmeta.

Nadalje, što se tiče preostalih natpisa na Facebook grupama, sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem navedenog preparata jer to niti nije predmet ovog postupka, međutim, iz brojnih objava na Facebooku koje je dostavila tuženica kao dokazni materijal, za zaključiti je da tužiteljica osobno (dakle, to je njezina tvrdnja u objavi iz 2014. godine) tvrdi da te kapi sigurno cit : … "ubijaju" sve dječje bolesti (SIC!), malariju, hepatitis B, a tužiteljica se nada da će i virus Ebola "pasti"… , a ovaj sud je čvrstog uvjerenja da za ocjenu navedenih tvrdnji tužiteljice ne treba imati kompletno medicinsko obrazovanje da bi se o istima izvukao jasan i nedvojben zaključak.

Osim toga, tuženica nije niti osnovala nikakve grupe na Facebooku (o tome također nema nikakvih dokaza) a kojima bi bio cilj blatiti tužiteljicu, već je sukladno vlastitim navodima ta grupa od 5 ili više članova pratila rad tužiteljice očito u svrhu informiranja javnosti o utjecaju svojstava – dodataka prehrani na zdravlje, nelegalnim proizvodima na tržištu i sličnome.

Tuženica koja komentira navedene proizvode i daje svoje mišljenje o njima ima na to potpuno pravo, jer je u konačnici riječ o slobodnom društvu u kojem živimo, a i radi se o zdravoj sumnji usmjerenoj na zaštitu zdravlja ljudi, a kritike ili sumnje upućene u vezi ispravnosti plasiranih proizvoda nisu i ne smiju biti razlog tako teškim uvredama usmjerenim prema kritičaru.

Preostali dokazi nisu od utjecaja na ovakve zaključke suda, pa nisu niti posebno obrazlagani.

Zaključno, ovaj sud smatra da tužbeni navodi nisu dokazani ničim konkretnim jer je u ovoj pravnoj stvari riječ o prijeporu između dvije osobe, od kojih jedna – upravo tužiteljica sudeći po opsežnom dokaznom materijalu, izlaže drugu osobu – tuženicu, teškim vrijeđanjima koja se rijetko vide u pisanom prostoru, a da bi tuženica na to uzvratila na način kako je to navedeno, što je i životno razumljivo u takvoj situaciji, ali svakako ne može biti osnova za dosuđivanje ikakve naknade štete.

U konkretnom slučaju sasvim sigurno nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete imajući u vidu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), prilikom čega je sud vodio zakonski brigu i o nespojivosti potraživanja štete sa težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (npr. lukrativnim elementom).

Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema nikakvih razloga po kojima bi se tužiteljici mogla dosuditi zatražena naknada štete zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku o pravilu tereta dokazivanja koji je u konkretnom slučaju na strani tužiteljice.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. pun. tužiteljice – uz naplatu pristojbe na odluku €26,56

2. pun. tuženice