Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1, Novska

Poslovni broj: Pp-462/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, Stalna služba u Novskoj, nadležan temeljem članka 94. Prekršajnog zakona, po sutkinji Ines Burić, uz sudjelovanje zapisničarke Mirele Sogonić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HG, zbog prekršaja iz članka 8. stavak 3., kažnjivo po članku 32. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" broj: 82/08. i 69/17.), povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Kutina broj: 211-07/25-5/8038 od 28. ožujka 2025. i ispravka istog na zapisniku od 29. ožujka 2025., nakon provedenog žurnog postupka dana 29. ožujka 2025. u prisutnosti okrivljenika i predstavnice tužitelja, te prevoditeljice putem telefona, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik BG, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i B, rođen **.**.1966. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Rusije, VSS, završio poljoprivredni fakultet i pravnu akademiju, prima naknadu od 20,00 eura mjesečno, razveden, bez djece, prekršajno i kazneno nije osuđivan u RH, broj putne isprave Ruske Federacije 75 7202002,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

I. da se dana 23. ožujka 2025., nedjelja, oko 14,00 sati, na športskom igralištu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, [adresa], ispred stambenog kontejnera koji se nalazi unutar kruga Prihvatilišta, a u kojem isti boravi, obratio djetetu ŠG (**.**.2013.) također štićenici istog Prihvatilišta, koja se tada nalazila u društvu IG te istu upitao: „Da li se boji miševa i da li želi da ju izliječi?“, na što je oštećena potvrdno odgovorila, a potom je okrivljenik s ciljem prouzročenja straha, nelagodnog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi rekao: „Imam svoj pristup liječenju.“, nakon čega je oštećenoj gestikulirajući rukama i kretnjama svojim tijelom (usmjeravajući donji dio tijela naprijed- nazad, a istovremeno i rukama gestikulirajući na isti način) asocirao na spolni odnos s istom, a što je kod djeteta ŠG izazvalo nelagodu, poniženje, strah i povredu dostojanstva, nakon čega je oštećena otrčala s mjesta događaja u prostorije Prihvatilišta, dok je IG upozorio okrivljenika da je ŠG maloljetna, na što je okrivljenik odmahnuo rukom i rekao: „Nema veze.“,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 8. stavak 3., kažnjivo po članku 32. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova ("Narodne novine" broj: 82/08. i 69/17.).

II. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Policijske postaje Kutina broj: 211-07/25-5/8038 od 28. ožujka 2025. i ispravka istog na zapisniku od 29. ožujka 2025. pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljenog HG, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Održan je žurni postupak dana 29. ožujka 2025. godine po privođenju okrivljenika HG, koji je uhićen 28. ožujka 2025. godine u 17,40 sati i doveden u Općinski sud u Kutini, te je u nazočnosti punomoćnice tužitelja HGĐ i telefonskim putem prevoditeljice BGĐ izvršeno saslušanje okrivljenika, kao i saslušanje svjedoka IG i NG.

3. U svojoj obrani okrivljenik BG izjavio je da osporava počinjenje prekršaja koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Dana 23. ožujka 2025. izašao je iz kontejnera u kojem boravi u Prihvatilištu i vidio da je vani stajao IG s jednom djevojčicom. Čuo je da su razgovarali, ali između njega i te djevojčice nije bilo razgovora o miševima i liječenju jer nije liječnik nego pravnik. Čuo je da je djevojčica IG pričala o svom ocu koji je sportski sudac i da ju je IG pitao je li alkoholičar, na što je ona odgovorila da nije. Nakon toga prišao je bliže njima i rukama očistio mrvice sa sebe jer je neposredno prije ručao, a nije rukama niti tijelom pokazivao nikakve radnje za koje ga se tereti. Nakon toga otišao je sjesti na sprave na igralištu i gledao u svoj mobitel. Obzirom da je bivši djelatnik policije i da ga zbog toga ne vole, IG je isprovocirao cijelu ovu situaciju jer je upravo on taj koji se stalno mota oko djece i dira ih. Tvrdi da je IG to izmislio i napominje da on poznaje zakone i da je ovo kod njih u Rusiji teško kazneno djelo i nikada ovako nešto ne bi izgovorio i napravio. Na izričit upit sutkinje zašto smatra da bi i djevojčica cijeli događaj izmislila i ispričala ga majci, okrivljenik iskazuje da on ništa od toga nije rekao jer je adekvatna osoba i izričito sve osporava. Na policiji su mu rekli i da je IG pričao da je prijetio djevojčici, ali i to izričito osporava jer joj uopće nije prilazio. Osporava da bi mu IG u bilo kojem trenutku rekao da ta djevojčica nema 18 godina. Mogu se pogledati i nadzorne kamere centra jer on sigurno nije taj koji prilazi djeci, već je IG taj koji im prilazi. Nakon toga okrivljenik se u sudnici udaljio i pokazao na kojoj udaljenosti od djevojčice je stajao. Viđao je tu djevojčicu i ranije, ali nije s njom komunicirao, samo zna da mu se jednom prilikom njezin brat obratio i pitao ga koliko ima godina, na što im je odgovorio da zašto bi ih to zanimalo. Odrasla je i ozbiljna osoba i drži se podalje od djece i ne zna s kojim razlogom su ga oklevetali, ali svakako će ih za to prijaviti i napominje da se u Prihvatilištu vrlo neugodno osjeća i boji se tamo vraćati.

4. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoke IG i ZG, proveo suočenje okrivljenika i svjedoka IG, te izvršio uvid u izvješće o uhićenju HG, izvješće o postupanju PP Kutina, zapisnik o ispitivanju svjedoka IG, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, prekršajnu evidenciju.

5. Svjedok IG iskazao je da se dana 23. ožujka 2025. nalazio na igralištu Prihvatilišta gdje je vježbao na spravama i u jednom trenutku mu je prišla djevojčica ŠG te su počeli razgovarati. Kasnije im je prišao BG i počeo razgovarati s ŠG ali se ne sjeća što, samo zna da ju je pitao je li bolesna i hoće li da ju on izliječi. Rekao je Š da ona nema niti 18 godina, a djevojčica je tada otišla, ali nakon što je ispričala mami i drugim ljudima u kampu što se dogodilo, oni su joj objasnili što su njegove radnje i riječi značile. Kasnije se djevojčica vratila i nastavili su razgovarati, a onda im je BG agresivno prišao i rekao joj da zašto se ubacuje u razgovor odraslih, na što mu je rekao da se on i njima ubacio u razgovor i tražio da ode. Na pitanje na koje radnje okrivljenog je mislio, svjedok je pokazao gestikulaciju rukama naprijed nazad i donjim dijelom tijela, također radnje u smjeru naprijed nazad. Kada mu je predočeno da je na zapisnik o ispitivanju svjedoka izjavio da mu je poznato da je okrivljenik i ranije bio agresivan i zbog toga u Njemačkoj imao problema, svjedok je odgovorio da ostaje kod tog iskaza jer je sam BG o tome pričao u Prihvatilištu i jednom prilikom rekao da će se vratiti u Njemačku i nekoga izbosti nožem. Želi još reći da su ga neki tražitelji azila danas zamolili da na sudu kaže da je BG ranije bio u Zagrebu i da je tamo nekoga maltretirao i krao po trgovinama. Na izričit upit što mu je okrivljenik rekao nakon što ga je upozorio da djevojčica nema niti 18 godina, svjedok je odgovorio da je samo odmahnuo rukom kao da ga nije briga.

Na pitanje tužiteljice svjedoku kako se djevojčica ponašala i osjećala kada je okrivljenik pokazivao neprimjerene radnje, isti je iskazao da ona u tom trenutku nije shvaćala što te radnje znače, ali tek kada je ispričala majci što se dogodilo, onda joj je majka objasnila što te radnje znače. Na daljnji upit zašto je policiji iskazao da je djevojčica nakon ovog događaja pobjegla u zgradu, svjedok je odgovorio da ustvari nije pobjegla, nego je otišla jer je morala ići kod mame. Na upit je li rekao djevojčici da o događaju ispriča majci, svjedok je odgovorio potvrdno, te odgovorio da nakon što se djevojčica vratila na igralište, bila je uznemirena i rekla mu da je sve ispričala majci koja joj je objasnila što to znači i da ne zna kako bi sada reagirala. Djevojčica nije rekla što joj je to majka objasnila, samo je rekla da joj nije jasno zašto se BG tako ponaša i pitala zar on nema svoju curu kad se njoj na taj način obraća.

Okrivljenik je u cijelosti prigovorio iskazu svjedoka i naveo da to što on govori nije istina i da nije radio radnje za koje ga se tereti niti se obraćao djevojčici na taj način, te da je i bolestan i prolazi ovdje liječenje i ovakvo nešto nikada ne bi napravio.

6. Svjedokinja ĐG iskazala je da se njena kćerka igrala vani, a BG ju je pitao boji li se miševa i rekao joj da ju on može izliječiti. S obzirom da slabo govori ruski, kći je to prvo ispričala nekome drugome, a tek onda njoj. U zadnje vrijeme je uplašena. Kći joj nije pokazala koje radnje joj je BG pokazivao. Napominje da ne želi optuživati HG jer ako kaže da nije tako bilo, onda nije, samo traži da se ne približava njenom djetetu niti drugim djevojčicama.

Okrivljenik nije imao primjedbi na iskaz svjedokinje, ali se istoj obraćao i govorio da ga poznaje i da zna da se on ne približava djeci i da ne bi ništa takvo učinio i pri tome ponovno pokazao radnje koje je radio, odnosno objašnjavao da je rukama sa sebe otresao ostatke hrane. Dodao je da nije kriv i da je sve ovo kleveta.

7. Uvidom u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 28. ožujka 2025. utvrđeno je da je BG, kao propisno upozoren osumnjičenik, izjavio da se dana 23. ožujka 2025. nalazio u Prihvatilištu, izašao iz kontejnera i vidio djevojčicu i IG kako razgovaraju. Nije se uopće obraćao niti IG niti djevojčici ŠG. Oni su gledali u njega, a on je otresao mrvice hrane sa sebe jer je prije toga ručao. Nakon toga nije se obratio djevojčici već je upitao IG zašto izmišlja stvari o njemu, a IG ga je upitao zašto je pokazivao te pokrete. Rekao je IG da je otresao mrvice i da ništa nije pokazivao. Djevojčicu ne poznaje i nije imao nikakve namjere s njom.

8. Uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka od 28. ožujka 2025. utvrđeno je da je IG, kao propisno upozoren svjedok, izjavio da je dana 23. ožujka 2025. djevojčica ŠG došla do njega i razgovarali su, ne sjeća se o čemu. Prišao im je gospodin BG i upitao djevojčicu je li bolesna i da li želi da ju izliječi i pokazivao gestikulaciju rukama u vidu da želi seks. Djevojčica mu je nešto odgovorila, ali on nije čuo točno što, a zatim je pobjegla, a on je rekao Š da ona nema 18 godina, na što je mahnuo rukom i rekao da nema veze. Nakon toga djevojčica je otišla u zgradu, a IG joj je rekao da mora ispričati majci što se dogodilo. Drugi dan BG mu je prišao i rekao da zašto je komentirao s drugima o tom događaju, da on nije mislio na to što su oni zaključili i da bi bilo bolje da ju je lupio po glavi. Danas kada su čekali policiju BG ga je upitao je li dočekao da ga odvedu, na što mu je IG odgovorio da je sam kriv što je izgovorio te riječi. Želi navesti da je BG jako agresivna i gruba osoba i prije nekoliko godina bio je u Njemačkoj, ali su ga izbacili od tamo jer je bio agresivan.

9. Uvidom u izvješće o uhićenju Sud je utvrdio da je BG uhićen dana 28. ožujka 2025. u 17,40 sati jer su osobite okolnosti opravdavale bojazan da će ponoviti istovrsni prekršaj te da je dana 29. ožujka 2025. u 11,00 sati doveden nadležnom Sudu radi provođenja žurnog postupka.

10. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da okrivljenik u posljednje tri godine nije prekršajno osuđivan u Republici Hrvatskoj.

11. Dakle, okrivljeniku se stavlja na teret da se dana 23. ožujka 2025. na igralištu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini obratio djetetu ŽG s ciljem prouzročenja straha, nelagodnog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja, koja se tada nalazila u društvu IG, na način da je radnjama spolne naravi i to gestikulacijom rukama i kretnjama svojim tijelom, asocirao na spolni odnos s istom, a što je kod djeteta GG izazvalo nelagodu, poniženje, strah i povredu dostojanstva, zbog čega je otrčala s mjesta događaja u prostorije Prihvatilišta.

12. Okrivljenik je iznoseći svoju obranu izričito osporavao počinjenje prekršaja uz obrazloženje da je predmetne zgode samo otresao mrvice kruha sa sebe uz pokazivanje Sudu na koji način je to radio, da nikada tako nešto kao ovo što mu se stavlja na teret ne bi učinio jer je pravnik i bivši zaposlenik policije te da je IG sve to izmislio i oklevetao ga.

13. Svjedok IG teretio je okrivljenika da je djevojčici ŽG rekao da ima svoje metode liječenja i pri tome gestikulirao rukama i donjim dijelom tijela naprijed nazad, ali je izjavio i to da se djevojčica zbog toga nije uznemirila i uplašila i da tada uopće nije shvaćala što njegove radnje znače.

14. Prilikom suočenja okrivljenika i svjedoka IG obojica su ostali kod svojih ranijih iskaza.

15. Iz iskaza svjedokinje NG nije proizlazilo da bi teretila okrivljenika da je radnjama spolne naravi uznemirio njezinu kćer ŽG i da bi se ona u tom trenutku uplašila, već je iskazivala da je kćer o tome da ju je okrivljenik upitao boji li se miševa i rekao joj da ju može izliječiti, prvo ispričala nekome drugome, a tek onda majci. Također je iskazivala da joj kćer nije pokazivala nikakve radnje koje je okrivljenik prema njoj radio i da ne optužuje okrivljenika ni za što jer mu vjeruje da je bilo tako kako on kaže.

16. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da se okrivljenik dana 23. ožujka 2025. nalazio na igralištu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini i da su se u njegovoj blizini nalazili djevojčica ŠG i IG jer to proizlazi iz svih izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, a niti sam okrivljenik to nije osporavao.

17. Ostalo je sporno je li se okrivljenik predmetne zgode obratio djevojčici ŽG s ciljem prouzročenja straha, nelagodnog, ponižavajućeg i uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi i rekao joj da ima svoj pristup liječenju te pri tome gestikulirao rukama i kretnjama svojim tijelom tako da je asocirao na spolni odnos. Sporno je također je li djevojčica ŽG zbog ponašanja okrivljenika otrčala u prostorije Prihvatilišta iz razloga što je njegovo ponašanje kod nje izazvalo nelagodu, poniženje, strah i povredu dostojanstva.

18. Analizirajući iskaz svjedoka IG koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka te iskaz koji je dao na ročištu, utvrđeno je da je svjedok o vrlo bitnim činjenicama iskazivao različito. Naime, na zapisnik o ispitivanju svjedoka izjavio je da je djevojčica ŽG, nakon što je okrivljenik rekao da ima svoje metode liječenja i gestikulirao rukama i tijelom aludirajući na seksualne radnje, odmah otrčala u Prihvatilište, dok je na ročištu, nakon što je suočen s tim iskazom, rekao da ipak nije pobjegla, već da je samo otišla kod mame jer se morala vratiti u zgradu. Osim navedenog, vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka dovedena je u pitanje i time što je i na zapisnik o ispitivanju svjedoka i na ročištu rekao da zna da su okrivljenik i ŽG razgovarali, ali se ne sjeća o čemu, a onda se ipak sjeća da je okrivljenik pitao ŽG boji li se miševa i rekao joj da ju može izliječiti, a onda se opet ne sjeća što je ona njemu odgovorila na njegovo pitanje, iz čega proizlazi da je o cijelom događaju iskazivao nesigurno i samo o pojedinim dijelovima cijelog događaja. Pored toga svjedok je u svojim iskazima bio više usmjeren na ranije ponašanje okrivljenika dok je isti boravio u [adresa] i [adresa] nego na konkretan događaj, a kako je uz sve navedeno izjavio da je u svađi sa okrivljenikom, Sud nije mogao prihvatiti iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan. Prema ocjeni ovog Suda svjedok je iskazivao neuvjerljivo, bez jasnog i točnog vremenskog tijeka događaja i različito u odnosu na iskaz koji je dao policijskim službenicima samo dan ranije, pa se na takvom iskazu nije mogla temeljiti odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Međutim, čak i da je Sud prihvatio iskaz ovog svjedoka kao uvjerljiv i istinit, svjedok nije niti u jednom dijelu svog iskaza rekao da bi se dijete ŽG zbog postupanja okrivljenika uplašila, uznemirila ili osjećala poniženo i neugodno. Upravo suprotno, iskazao je da se djevojčica nije uplašila jer uopće nije shvaćala što se događa.

19. Iz iskaza svjedokinje NG također ne proizlazi da bi se njezina kći ŽG zbog postupanja okrivljenika uznemirila, uplašila ili osjećala neugodno i poniženo, jer navodi da je djevojčica o cijelom događaju prvo ispričala nekome drugome, a tek onda majci. Životno je i logično da bi uplašeno i uznemireno dijete odmah otrčalo majci, a u konkretnom slučaju uopće ne proizlazi da bi djevojčica pobjegla, niti da je odmah došla do svoje majke. Pored navedenog, djevojčica majci nije pokazivala nikakve radnje koje je okrivljenik radio, niti ispričala ništa više od toga da ju je okrivljenik pitao boji li se miševa i rekao joj da ju može izliječiti zbog čega je sama svjedokinja iskazala da ne želi okrivljenika ni za što optuživati. Kako je svjedokinja majka djeteta čija zaštita i dobrobit joj je zasigurno od primarnog interesa, Sud nije imao razloga ovakav iskaz dovoditi u sumnju.

20. Analizirajući sve prethodno navedeno i dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, ovaj Sud nije našao dokazanim da bi se dijete ŠG zbog postupanja okrivljenog uplašila, uznemirila ili osjećala poniženo ili nelagodno. Niti jedan od izvedenih dokaza tijekom postupka nije upućivao na to da bi okrivljenik nekim svojim radnjama kod djeteta izazvao nelagodu, a tužitelj uz optužni prijedlog nije dostavio izvješće djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad o provedenom razgovoru s djetetom, iako je od predmetnog događaja do žurnog postupka proteklo 6 dana. Uzimajući u obzir činjenicu da se radi o djevojčici u dobi od 11 godina za koju bi sami dolazak na Sud i ispitivanje odnosno komunikacija putem prevoditelja i razgovor o temama za koje uopće nije utvrđeno može li ih razumjeti i o njima iskazivati, bilo traumatično sa vrlo upitnim ishodom, Sud je odlučio da neće ispitivati tako malo dijete o okolnostima koje zbog svoje dobi vrlo vjerojatno ne razumije, pa je iz tog razloga odbio takav prijedlog tužitelja.

21. Kako drugih dokaza nije bilo, Sud je morao prihvatiti kao moguću obranu okrivljenika o tome da ga svjedok IG lažno tereti i da je cijelu situaciju izmislio zbog konflikta koji su njih dvojica imali ranije, pa je ostao u dvojbi glede prekršajne odgovornosti okrivljenika.

22. Iako je bilo kakvo uznemiravanje, a posebno spolno uznemiravanje djece za svaku osudu, neovisno o dobi djeteta i tome razumije li dijete na što počinitelj aludira, u konkretnom slučaju Sud nije našao dokazanim da bi se okrivljenik dana 23. ožujka 2025. na športskom igralištu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa] obratio djetetu ŽG s ciljem da kod iste prouzroči strah, nelagodu, ponižavajuće i uvredljivo okruženje radnjama spolne naravi, niti je našao dokazanim da bi dijete zbog nekih radnji okrivljenika bilo uplašeno, uznemireno ili se osjećalo nelagodno i poniženo, što su bitna obilježja prekršaja kažnjivog po članku 32. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, pa je u nedostatku dokaza, primjenom članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

23. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe.

24. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude.

U Novskoj 29. ožujka 2025.

Zapisničar

Sutkinja

Mirela Sogonić, v.r.

Ines Burić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. okrivljeniku

2. tužitelju

3. spis