REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4769/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], koje zastupa opunomoćenik HN, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica ĆN, radi novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem zaključka Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: 143-02/23-005/192, URBROJ: 251-01-11/4-23-2 od 23. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: 143-02/23-005/192, URBROJ: 251-01-11/4-23-2 od 23. kolovoza 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: 143-02/23-005/180, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. srpnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim zaključkom tužiteljici ČN, roditelju KN, rođene **.**.2021., prestaje isplata novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta sa danom 30. lipnja 2023.

3. Tužitelji osporavaju rješenje tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, u bitnome navodeći kako je prvostupanjsko tijelo ne samo pogrešno primijenilo materijalno pravo koje je trebalo primijeniti nego i pogrešno utvrdilo činjenično stanje na njihovu štetu. Ukazuju na povrede odredaba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) jer je rješenje doneseno u postupku po službenoj dužnosti, a bez obavještavanja stranke. Obrazlažu da je tužiteljica uslijed isteka važenja osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] na kojoj je kao adresa prebivališta navedeno [adresa] te uslijed namjere predaje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole za novoizgrađenu nekretninu na adresi [adresa], kčbr. [katastarska čestica] površine 675 m2, upisano u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (zahtjev zaprimljen kod Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo dana 03.07.2023.g. pod oznakom: UP/I-361-05/23-01/000405, Urbroj: 15- 23-0001) prijavila prebivalište na adresi [adresa]. Riječ je o nekretnini pri kraju dovršetka uređenja koja predstavlja buduću nekretninu u kojoj će živjeti tužiteljica sa svojim suprugom i djecom i koju su supružnici gradili za vlastite potrebe, a koja nije još podobna za stanovanje i za koju je odobreno i subvencioniranje kredita temeljem Zakona o subvencioniranju stambenih kredita, a koje odredbe zakona uvjetuju korisnike subvencije s obvezom prijave prebivališta na adresi izgrađene kuće.

3.1. Tužitelji citiraju odredbe članka 2. i 4. Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 17/17, dalje: Odluka/17) navodeći dalje da iz odredaba proizlazi kako se ne radi o istom prebivalištu kao i prebivalištu ijednog roditelja, već da svi zajedno moraju živjeti u zajedničkom kućanstvu, a koja činjenica se nije promijenila. Nadalje navode da se „nova“ nekretnina nalazi 850 m od sadašnje adrese stanovanja, što je i dalje na području Grada Zagreba. Tužitelji u Gradu Zagrebu imaju neprekinuto prebivalište i dalje su obveznici plaćanja prireza i svih prihoda jedinice lokalne i regionalne samouprave Grada Zagreba i grade novu kuću za svoju obitelj. Smatraju kako tuženik želi dijete zakinuti za njeno imovinsko pravo, a nadalje navode da su 14. kolovoza 2023. i tužitelj i djeca EN, ON i KN promijenili adresu prebivališta te nova adresa glasi [adresa].

3.2. Tužitelji navode kako se njihovo dijete dovodi u nejednak i neravnopravan položaj u odnosu na drugu djecu obzirom na status roditelja jer im je svima i dalje zajednička adresa (stvarnog) stanovanja, a onemogućeni su u ostvarivanju prava na novčanu naknadu, bez mogućnosti prijenosa prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta. Pored navedenog, prvostupanjsko tijelo propustilo je prethodno privremeno samo obustaviti isplatu obroka novčane pomoći, o čemu bi zatim i obavijestilo tužitelje te nije niti provjerilo sve činjenice relevantne u navedenom postupku.

3.3. Tužbom zahtijevaju da sud poništi osporavane akte uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba ne sadržava nove činjenične navode odnosno činjenice koje nisu bile poznate u postupku koji je prethodio pobijanom zaključku. Ističe da je Odluka/17 kojom je priznato pravo na novčanu pomoć prestala važiti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 29/21, dalje: Odluka/21). Sukladno članku 10. stavku 2. Odluke/21) privremena obustava i prestanak isplate novčane pomoći ostvarene na temelju Odluke/17 utvrđuje se prema odredbama te odluke.

4.1. Tuženik se poziva na odredbe članka 9. Odluke/17, te ističe kako je nadležni ured u postupku koji je prethodio donošenju zaključka o prestanku novčane pomoći, uvidom u službene podatke kojima raspolaže, utvrdio da je došlo do promjena koje utječu na ostvarivanje navedenog prava, pa je u tu svrhu zatražio podatke o prijavi prebivališta za tužiteljicu i sve članove kućanstva od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a da je tužiteljica u skladu s člankom 6. stavkom 1. Odluke/17 bila dužna prijaviti promjenu osobnih podataka roditelja i djece te druge činjenice koje bi utjecale na isplatu u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.

4.2. Tuženik navodi da je uvjerenjima Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je ČN do 19. travnja 2023. imala prijavljeno prebivalište na adresi: [adresa], kada je isto odjavljeno i prijavljeno na adresi: [adresa], a da su njezina djeca KN, ON i EN i njihov otac HN cijelo vrijeme imali prijavljeno prebivalište na adresi: [adresa]. Dakle, utvrđeno je da ČN, majka djeteta i podnositeljica zahtjeva, od 19. travnja 2023. do dana izdavanja zaključka o prestanku novčane pomoći (31.7.2023.), pa nastavno do podnošenja prigovora protiv drugostupanjskog zaključka (14. kolovoza 2023.), dakle duže od 60 dana, nije imala prijavljeno prebivalište na istoj adresi sa svojom malodobnom djecom i da je to činjenica koja utječe na isplatu. Slijedom svega navedenog, ispunjene su pretpostavke za prestanak isplate novčane pomoći temeljem članka 10. stavka 2. Odluke/21, a u vezi s člankom 5. stavkom 1. alinejom 5. Odluke/17 kojom je propisano, između ostalog, kako novčana pomoć prestaje ako korisnik prava u roku od 60 dana od dana promjene adrese stanovanja bilo kojeg člana zajedničkog kućanstva, nije prijavljen na zajedničku adresu stanovanja s djecom. Sama citirana odredba jasna je i nedvosmislena.

4.3. Nadalje, tuženik ukazuje na činjenicu da je istoga dana kad je izjavljen prigovor na prvostupanjski zaključak, dakle 14. kolovoza 2023., a nakon proteka roka od 60 dana, cijela obitelj ČN, dakle djeca KN, ON i EN, te njihov otac HN prijavila prebivalište na adresu: [adresa], na kojoj je ČN prijavljena od 19. travnja 2023. Dakle, u konkretnim slučajevima relevantno je prijavljeno prebivalište roditelja i djeteta za koje se podnosi zahtjev, odnosno djece koja žive u zajedničkom kućanstvu, a koja činjenica je utvrđena u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž-3911/19 od 30.10.2019. i presudi Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: UsI-3444/17-10 od 18.07.2019.

4.4. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Upravni sud u Zagrebu donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Sud je 14. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, dalje: ZUS).

5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelji predlažu provesti dokazni postupak na način da se sasluša tužiteljica na okolnosti zajedničkog kućanstva s djecom.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog i prvostupanjskog zaključka, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spise predmeta tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužiteljice na okolnost da niti u jednom trenutku nije došlo do razdvajanja tužiteljice kao majke i djeteta za koje je pravo ostvareno, odnosno da cijelo vrijeme žive isključivo zajedno kako na prethodnoj tako i na novoj adresi.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud nalazi da tužbeni zahtjev za poništenjem pobijanih akata nije osnovan.

8. Prvostupanjskim zaključkom od 31. srpnja 2023. u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u predmetu prestanka isplate novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta tužiteljici, majci KN, prestaje isplata novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta s danom 30. lipnja 2023. uz obrazloženje u kojemu se u bitnome zaključuje, nakon pribavljenih podataka službenih evidencija o prebivalištu tužiteljice ČN i djece: KN, ON i EN, da tužiteljica od 19. travnja 2023. nema prijavljeno prebivalište na zajedničkoj adresi sa svojom malodobnom djecom, pozivom na odredbe članka 10. Odluke /21, a u vezi sa člankom 5. stavkom 1. alineja 5. Odluke /17.

9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog zaključka, potvrđujući isti pravilnim i zakonitim, prihvaćajući u bitnome obrazloženje prvostupanjskog tijela. Otklanjajući pojedinačne navode prigovora tuženik obrazlaže da je relevantno prijavljeno prebivalište roditelja i djeteta za koje se podnosi zahtjev, odnosno djece koja žive u zajedničkom kućanstvu, a koja je činjenica utvrđena u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, pri tom pozivajući se na pravno stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3911/19-2 od 30. listopada 2019. te presudi ovog suda poslovni broj: UsI-3444/17-10 od 18. srpnja 2019. Ostale prigovore tužitelja i naknadno dostavljene dokumentacije tuženik cijeni takvima da nemaju utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.

10. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljici ČN zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 143-02/21-004/429, URBROJ: 251-21-21- 1/009-21-2 od 12. travnja 2021. priznato pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta kao roditelju za dijete KN, rođenu **.**.2021. u iznosu od 54.000,00 kn koje će se isplatiti u jednakim godišnjim obrocima, tijekom 6 kalendarskih godina. Istim zaključkom određeno je da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbi članka 5. odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta (2Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 17/17., dalje, Odluka/17).

10.1. Također nije sporno da je tužiteljica s danom 19. travnja 2023. prijavila prebivalište na adresi, [adresa], a da su u isto vrijeme maloljetna djeca tužiteljice KN (za koju je priznato pravo), te ON i EN imali i dalje prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. do 14. kolovoza 2023. kada su na adresu tužiteljice prebivalište prijavili suprug tužiteljice i djeca.

10.2. Tužitelji ne tvrde niti ne dokazuju da bi o promjeni prebivališta tužiteljice obavijestili nadležno gradsko upravno tijelo.

11. U ovom predmetu sporno je da li je činjenica da tužiteljica nema evidentirano prebivalište na istoj adresi na kojoj su djeca, osnov prestanka prava, budući tužitelji tvrde kako u zajedničkom kućanstvu s maloljetnom djecom KN, ON i EN žive u kontinuitetu od dana priznavanja prava, dakle neprekidno, neovisno o podacima o prebivalištu tužiteljice u službenim evidencijama.

12. Člankom 5. stavkom 1. Odluke/17, na temelju koje je tužiteljici priznato pravo propisano je da pravo na novčanu pomoć prestaje, između ostaloga, ako korisnik prava u roku od 60 dana od dana promjene adrese stanovanja bilo kojeg člana zajedničkog kućanstva, nije prijavljen na zajedničku adresu stanovanja s djecom (alineja 5.).

12.1. Člankom 6. stavkom 1. Odluke/17 propisano je da je korisnik prava na novčanu pomoć dužan nadležnom gradskom upravnom tijelu prijaviti promjenu osobnih podataka roditelja i djece i drugih činjenica koje bi utjecale na isplatu, u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.

13. Člankom 9. stavkom 1. Odluke/17 propisano je da će nadležno gradsko upravno tijelo provjeravati osobne podatke roditelja i djece i druge činjenice koje bi utjecale na isplatu za sve vrijeme ostvarivanja prava na novčanu pomoć.

13.1. Prema stavku 2. članka 9. Odluke/17 ako nadležno gradsko upravno tijelo utvrdi promjene činjenica iz stavka 1. ovoga članka u vezi s isplatom novčane pomoći, privremeno će obustaviti isplatu obroka novčane pomoći do provjere svih činjenica iz stavka 1. ovoga članka.

14. Člankom 10. stavkom 1. Odluke /21 propisano je da će se postupci započeti do stupanja na snagu ove odluke dovršit po Odluci /17).

14.1. Prema stavku 2. članka 10. Odluke/21 privremena obustava i prestanak isplate novčane pomoći ostvarene na temelju Odluke /17, utvrđuje se prema odredbama te odluke.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih zaključaka, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeni zaključak bio nezakonit sud nije našao.

16. U konkretnom predmetu prema ocjeni suda nedvojbeno je utvrđeno, a koju činjenicu tužitelji niti ne osporavaju da je tužiteljica ČN korisnica prava na novčanu naknadu za opremu novorođenog djeteta i to KN, promijenila prebivalište na način da je isto prijavljeno u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova s danom 19. travnja 2023. godine, što je vidljivo iz Uvjerenja o prebivalištu nadležnog tijela KLASA: 220-01/23-02/19, URBROJ: 511-19-22-23-11494 d 19. srpnja 2023., o čemu nije u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Odluke/17 obavijestila nadležno gradsko upravno tijelo u roku od 15 dana od promjene navedene činjenice, a niti u daljnjem roku do donošenja prvostupanjskog zaključka.

16.1. Budući da tužiteljica nije niti u daljnjem roku od 60 dana od promjene adrese stanovanja prijavila na, sada novu adresu, djecu (imajući u vidu uvjet iz odredbe članka 3. stavak 1. alineja 3. Odluke/17, da se pravo na novčanu pomoć u visini od 54.000,00 kn ostvaruje za treće i svako slijedeće dijete roditelja podnositelja zahtjeva), prema ocjeni suda ispunjeni su uvjeti iz odredbe članka 5. stavka 1. alineja 5. Odluke/17 za prestanak prava. Ovo zato, jer je iz dostavljene dokumentacije spisa, priloženih uvjerenja o prebivalištu za sve članove zajedničkog kućanstva vidljivo da a je prebivalište za KN i drugu maloljetnu djecu te tužitelja HN prijavljeno na novu adresu na koju je prethodno tužiteljica ČN prijavila prebivalište tek 14. kolovoza 2023., dakle, nakon proteka skoro četiri mjeseca od kada je tužiteljica promijenila prebivalište.

16.2. S obzirom na to da je tužiteljici pravo prestalo s danom 30. lipnja 2023. vidljivo je da je upravno tijelo imalo u vidu i to da su tijekom razdoblja isplate novčane pomoći koja u slučaju tužiteljice iznosi šest godina moguće promjene činjenica koje utječu na isplatu priznatog prava, te je samom Odlukom/17 dana mogućnost uređenja takvih promijenjenih okolnosti u roku od 60 dana, uz prethodno dužnost dostave obavijesti nadležnom javnopravnom tijelu, a taj rok u slučaju tužiteljice nije ispunjen.

17. Razlozi na kojima tužitelji temelje tužbu, okolnosti koje se tiču izgradnje nove kuće, obveze prijave prebivališta na adresu novoizgrađene kuće, ostvarena subvencionirana sredstva za gradnju, udaljenost od mjesta prethodnog prebivališta i drugo, prema ocjeni suda nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke.

17.1. Ovo zato, jer iz citiranih odredaba Odluke/17 proizlazi da je relevantna prijava prebivališta djeteta zajedno s korisnikom prava, na što opravdano ukazuje i tuženik u odgovoru na tužbu. Ovakvo tumačenje navedenih odredaba sukladno je pravnom shvaćanju izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 3911/19-2 od 30. listopada 2019. godine prema kojemu je prijava prebivališta djeteta zajedno s korisnikom prava, odnosno roditeljem, nužna pretpostavka da bi se pravo ostvarilo te navedena pretpostavka mora postojati do kraja isplate odnosno tijekom svih šest godina. Pri tom se ističe da je tužiteljica u zaključku kojim je ostvarila pravo na novčanu pomoć bila upozorena u kojem slučaju pravo na novčanu pomoć prestaje, te da je dužna uredu prijaviti svaku promjenu činjenica koje utječu na ostvarivanja prava, a što tužiteljica nije učinila.

17.2. U tom smislu ističe se da tužitelji niti ne tvrde niti ne dokazuju da su postupili na način kako je odredbama Odluke/17 propisano, odnosno o promjeni prebivališta tužiteljice nisu obavijestili nadležno gradsko javnopravno tijelo, niti su u roku od 60 dana prijavili prebivalište, sada na adresu tužiteljice – korisnice prava.

18. Okolnosti koje navode tužitelji kada ističu da je sukladno odredbama članka 9. stavka 2. Odluke/17 trebalo privremeno obustaviti isplatu obroka novčane pomoći do provjere svih činjenica iz stavka 1. toga članka, sud nije prihvatio osnovanima.

18.1. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć u iznosu od 54.000,00 kn koje će se isplatiti u jednakim godišnjim obrocima, tijekom šest kalendarskih godina.

18.2. Prema podacima sadržanim u spisu tuženika na ime tužiteljice, zaključak o priznatom pravu aktiviran je 12. travnja 2021. i do prestanka prava tužiteljici su isplaćena dva obroka u visini od po 9.000,00 kn i to 27. srpnja 2021. i 27. srpnja 2022. godine, iz čega bi proizlazilo da je slijedeća uplata novčane pomoći trebala biti 27. srpnja 2023. godine. Kako su uvjeti za prestanak prava, ostvareni prije nego je nastupilo razdoblje isplate trećeg obroka (27. srpnja 2023.), nije bilo razloga prema ocjeni suda privremenoj obustavi u smislu članka 9. stavka 2. Odluke/17.

19. Prigovori tužitelja izneseni u smislu povreda prava na izjašnjavanje i sudjelovanje u postupku, nisu osnovani.

19.1. Naime, člankom 51. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se ispitni postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Imajući u vidu citiranu odredbu i konkretne podatke spisa prema ocjeni suda odluka nadležnog prvostupanjskog javnopravnog tijela mogla je biti donesena neposrednim odlučivanjem bez posebnog ispitnog postupka u smislu članka 49. ZUP-a.

19.2. Naime, prema stavku 1. članka 49. ZUP-a službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa (točka 1.).

19.3. Kako su u predmetu koji je prethodio ovom sporu relevantni podaci od kojih ovisi primjena prava, podaci prebivališta, dakle, radi se o podacima o kojima se vodi službena evidencija i koji su za potrebe donošenja odluke pribavljeni od nadležnog Ministarstva unutarnjih poslova dostavom uvjerenja o prebivalištu za tužitelje i njihovu maloljetnu djecu, nije bilo razloga provođenju ispitnog postupka na način kako to smatraju tužitelji. Ovo zato, jer okolnosti kojim opravdavaju promjenu prebivališta tužiteljice (istek ranije osobne iskaznice, obveza prijave prebivališta na adresu novoizgrađene kuće i drugo) ne dovode u pitanje činjenicu da tužiteljica o promjeni podatka koji utječe na ostvarenje prava na novčanu pomoć za novorođeno dijete nije obavijestila nadležno tijelo u roku od 15 dana od nastanka navedene činjenice (članak 6. stavak 1. Odluke/17) niti je u vremenu dužem od 60 dana dijete KN kao i ostala maloljetna djeca tužitelja imalo prijavljeno prebivalište na adresi tužiteljice, čime je ispunjen uvjet iz odredbe članka 5. stavka 1. alineja 5. Odluke/17 za prestanak prava. Ovakvo stajalište o neposredno rješavanju upravne stvari, potvrđeno je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu roditelja odgojitelja, a isto je prema ocjeni suda primjenjivo i na konkretan predmet (Usž-3412/24).

20. Prigovori tužitelja da se radi o diskriminaciji djeteta KN, sud nije prihvatio osnovanima, jer okolnosti iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08 i 112/12), a osnovom kojih se utvrđuje eventualna diskriminacija sud u konkretnom predmetu tužitelja, u odnosu na njihovo dijete KN, nije našao.

21. Kako je u konkretnom predmetu, prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, sud nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem tužiteljice na predložene okolnosti, jer je izvođenje ovog dokaza cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, te u suprotnosti sa načelom učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a, stoga je raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud odbio. Ovo posebno i iz razloga jer su tužitelji dokumentaciju o gradnji kuće, fotografije kojima dokazuju stupanj dovršenosti kuće, kao i drugu dokumentaciju na koju se pozivaju kao na primjer ugovor o kreditu, preslike osobnih iskaznica i drugo dostavili uz tužbu, a za iste je sud ustvrdio kako ne dovode do drugačije odluke, iz prethodno obrazloženih razloga.

22. Činjenica da su se tužitelji obratili Pravobraniteljici za djecu navodima koji su identični podnesenoj tužbi, a o čemu su zaprimili dopis iz kojeg proizlazi da je to tijelo zatražilo Izvješće Grada Zagreba o postupanju po navedenoj pritužbi, ne dovodi do drugačije odluke, kao niti okolnost da su za svoje četvrto dijete NN, rođenog **.**.2024. ostvarili pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta u visini od 600 eura po Odluci o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 11/24), koja se u konkretnom slučaju ne primjenjuje.

23. Osporeno odlukom uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se ista ne može ocijeniti nezakonitom, stoga je u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog zaključka, dakle, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

23.1. Pri tom se napominje da je u ustaljenoj upravno sudskoj praksi (Usž- 2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i procesno pravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva, jer su ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

24. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog zaključka to su tužitelji izgubili spor, pa nema osnova za zaključak da bi mi troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

24.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik HN, [adresa]

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1

3. U spis