REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1711/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju SO, diplomirani pravnik, protiv I-tuženice ČO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika SILVIJA STIL d.o.o., sa sjedištem u [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik AO, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja KO i zakonskog zastupnika II-tuženika AO, dana 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik SILVIJA STIL d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s početkom rada prvotuženika kod drugotuženika 10.08.2021. godine, ništetan.“
Obrazloženje
1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da se I-tuženica zaposlila kod II-tuženika tijekom svoje trudnoće u vremenskom razdoblju od 10. kolovoza 2021. do 10. studenog 2021. koje zaposlenje je imalo za cilj stjecanje statusa iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret državnog proračuna. Navodi da je svrha prijave isključivo ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje te da je ovdje riječ o prividnom ugovoru te da tužitelj ima pravni interes da se taj ugovor utvrdi ništetnim. Traži da sud utvrdi da je Ugovor o radu sklopljen između I-tuženice i II-tuženika ništetan.
2. I-Tuženica je u svom odgovoru na tužbu navela da navodi tužitelja nisu utemeljeni te za iste ne postoji niti jedan dokaz. Navodi da je radni odnos obavljan u skladu s prirodom i svrhom zaključenog ugovora o radu, a što uključuje redovito prisustvo na radnom mjestu, obavljanje poslova utvrđenih ugovorom te ispunjavanje svih obaveza iz radnog odnosa. Navodi da je status osiguranika pri HZZO stekla na zakonit način u skladu s važećim zakonodavstvom, a na temelju zakonitog radnog odnosa. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.
3. II-Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da se on bavi uvozom i veleprodajom robe široke potrošnje iz Kine, a poglavito božićnog asortimana. Božićna sezona im je bila najbitnija u godini jer su tada ostvarivali 65% cjelokupnog prometa pa su željeli pojačati prisutnost na tržištu, a posebno na tržištu u Bosni i Hercegovini, područje zapadne Hercegovine gdje je potražnja za božićnim asortimanom najjača u toj zemlji. Navodi da su zaposlili I-tuženicu kao osobu koja je živjela u [adresa] dugi niz godina i koja poznaje lokalno tržište, a u vezu s I- tuženicom ih je doveo najveći kupac na tom tržištu, društvo MOBZOV d.o.o. u [adresa]. Ujedno navodi da je I-tuženica zaposlena na radnom mjestu terenskog komercijalista te joj je radno mjesto bilo u Zagrebu sa pojedinim zadacima terenskog rada. Međutim, problemi s Covid pandemijom su poremetili planove oko pojačanog izvoza u BIH, a i činjenica da se prodaja u tuzemstvu nije značajno pojačala, dovelo je do toga da su odlučili ukinuti to radno mjesto. I-tuženica je bila prijavljena na zakonski minimum s idejom da joj se isplaćuje provizija kao varijabilni dio na plaću, shodno njezinom angažmanu i pronalasku novih kupaca. Napominje da nisu imali saznanja o trudnoći I-tuženice, niti su imali informaciju da je već otvoren porodiljni dopust s obzirom da I-tuženica nikada nije dostavila doznake.
4. Sud je izvršio uvid u evidenciju tužitelja o statusu I-tuženice (list 3-6 spisa), prijave HZMO (list 7-10 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno I- tuženici (list 11-12 spisa), zaključak tužitelja s pozivom na očitovanje upućeno II- tuženiku (list 13-14 spisa), dopis tužitelja dr. SOL (list 15 spisa), očitovanje dr. SOL (list 16 spisa), povijest bolesti za I-tuženicu (list 17 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za I-tuženicu (list 18 spisa), očitovanje II-tuženika (list 19-20 spisa), otkaz ugovora o radu (list 21-22 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 23), te je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika II-tuženika kao stranke. I-tuženica nije saslušana kao stranka jer iako uredno pozvana na ročište, nije se istome odazvala.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženica i II-tuženik.
7. Među strankama nije sporno da su I-tuženica i II-tuženik sklopili Ugovor o radu radi obavljanja poslova komercijalista, koji radni odnos je bio zasnovan na neodređeno vrijeme počevši od 10. kolovoza 2021. Nije sporno niti da se I-tuženica nakon poslovno uvjetovanog otkaza Ugovora o radu prijavila na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te da je od 11. studenog 2021. stekla status osigurane osobe.
8. Sporno je je li kod I-tuženice i II-tuženika postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora.
9. Iz iskaza zakonskog zastupnika II-tuženika proizlazi da se II-tuženik dugi niz godina bavio uvozom i distribucijom uskrsnih i božićnih artikala te da su u jednom trenutku poslovanja htjeli poslovanje proširiti na način da posluju u susjednoj Bosni i Hercegovini. To je bio jedini način da dobiju novo tržište. Navodi da je saznao za I- tuženicu koja je domicilna u [adresa] te su zaključili da ona poznaje stanovništvo te bi mogla dobro odraditi posao terenskog komercijalista, zato su je odlučili zaposliti. Posao terenskog komercijalista bio je zamišljen na način da I-tuženica u Bosni i Hercegovini ugovara suradnje sa društvima koje imaju potrebe za asortimanom koje II-tuženik uvozi, a budući da su joj roditelji od tamo, nije joj bilo problem otići u roditeljsku kuću te tamo ugovarati poslove. Radi se o poslu gdje je ona trebala ugovoriti sastanak u društvima, prezentirati artikle II-tuženika, te eventualno sastaviti zaključnicu. Sklopili su Ugovor o radu na neodređeno, a kod njih je radila tri mjeseca jer s obzirom i na post covid vrijeme nije bilo nikakvih rezultata, pa su dogovorili otkaz ugovora. Navodi da nakon toga I-tuženicu nije niti čuo niti vidio, a sve do ovog postupka nije znao da je I-tuženica bila trudna. Navodi da nije dostavila nikakve doznake niti im je to rekla, a sukladno zakonu to ne smiju niti pitati. U svakom slučaju njihovog saznanja o trudnoći nije bilo.
10. Ovaj sud ocijenio je iskaz zakonskog zastupnika II-tuženika kao životan i uvjerljiv jer je posve životna situacija zaposliti određenog radnika radi proširenja poslovanja, a potom i otkazati ugovor o radu ako nakon nekog vremena nema poslovnih rezultata. Istinitost navoda ujedno proizlazi i iz dokumentacije u spisu, naime II-tuženik je otkazao radni odnos I-tuženici na način da je ispunio formular iz Narodnih novina predviđen baš za poslovno uvjetovani otkaz, a koji ujedno nosi naziv „Otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovan)“, a šti je u suglasju s iskazom zakonskog zastupnika II-tuženika da je prestala potreba za obavljanjem posla I- tuženice zbog gospodarskih razloga.
11. Iz povijesti bolesti za I-tuženicu (list 17 spisa) ovaj sud je utvrdio da je I- tuženica imala normalnu trudnoću bez komplikacija, šifra dijagnoze Z34 Nadzor nad normalnom trudnoćom.
12. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica imala normalnu trudnoću bez komplikacija, ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja za vještačenje radne sposobnosti I- tuženice jer je taj dokazni prijedlog u 2025. godini neprovediv te je nepotreban za daljnje vođenje postupka. Naime, I-tuženica je bila trudna u 2021. godini, slijedom čega klinički pregled I-tuženice (koja više nije trudna) je bespredmetan, a iz dokumentacije koja prileži spisu je razvidno da I-tuženica nije imala komplikacije u trudnoći radi kojih ne bi bila radno sposobna. Životno je, logično i u skladu s pravilima liječničke etike i struke da bi u slučaju da I-tuženica nije bila radno sposobna za vrijeme trudnoće dobila uputu od liječnika specijalista za poštedu od rada te preporuku za otvaranje bolovanja zbog komplikacija u trudnoći, a što I-tuženica nije dobila, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu.
13. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I-tuženica i II-tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je I-tuženica radila kod II-tuženika 3 mjeseca nakon čega joj je radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom Ugovora o radu.
14. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.
15. Prema tome, u pogledu tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru i da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO)
16. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, a koje utvrđenje ništetnosti tužitelj ovom tužbom traži, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Pojednostavljeno, kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev- 12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.
17. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici prividnog ugovora, ovaj sud je utvrdio da Ugovor o radu koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije bio prividan.
18. Nadalje, sukladno čl. 273. st.1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Sukladno st. 2. istog čl. propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
19. Prema tome, i u pogledu nedopuštene pobude koja bi eventualno bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, kako to tvrdi tužitelj, posljedica bi bila ugovor bez pravnog učinka, dakle ne bi se utvrđivala njegova ništetnost koju tužitelj traži ovom tužbom.
20. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici za slučaj postojanja nedopuštene pobude za sklapanje ugovora, ovaj sud je utvrdio da prilikom sklapanja Ugovora o radu između I-tuženice i II-tuženika nije bilo nedopuštene pobude.
21. Sukladno čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
22. Ovaj sud je utvrdio da ugovor koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, a koji zaključak proizlazi iz svih provedenih dokaza.
23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. ožujka 2025.
Sutkinja
Martina Sučević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. I. tuženici
3. II. tuženiku
