REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1003/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Vesne Volar, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.-PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupano po punomoćnici TGB, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 82, protiv tuženika WWW PRESS d.o.o., [adresa], OIB: 30442616078, zastupano po TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ŠG, odvjetničke vježbenice i zastupnika po zakonu tuženika TG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-272/2022 od 7. ožujka 2022. kojim se nalaže tuženiku WWW PRESS d.o.o., [adresa], OIB: 30442616078 isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.-PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987 iznos od 110,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 9,14 EUR od 2. lipnja 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. lipnja 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. srpnja 2020.,

- na iznos od 9,86 EUR od 16. kolovoza 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. rujna 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. listopada 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. studenoga 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. prosinca 2020.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. siječnja 2021.,

-na iznos od 9,14 EUR od 16. veljače 2021.,

-na iznos od 8,42 EUR od 16. ožujka 2021.,

-na iznos od 9,86 EUR od 16. travnja 2021.

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku WWW PRESS d.o.o., [adresa], OIB: 30442616078 naknaditi tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.-PODRUŽNICA ČISTOĆA, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987 troškove postupka u iznosu od 279,86 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika od 21. siječnja 2024. i potvrđuje se rješenje ovog suda poslovni broj Povrv-1003/2022-6 od 2. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-272/2022 od 7. ožujka 2022. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga broj: 12931 od 19. siječnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 110,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 9,14 EUR od 2. lipnja 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. lipnja 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. srpnja 2020., na iznos od 9,86 EUR od 16. kolovoza 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. rujna 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. listopada 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. studenoga 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. prosinca 2020., na iznos od 9,14 EUR od 16. siječnja 2021., na iznos od 9,14 EUR od 16. veljače 2021., na iznos od 8,42 EUR od 16. ožujka 2021., na iznos od 9,86 EUR od 16. travnja 2021. do isplate.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1003/2022-2 od 5. srpnja 2022. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, naveo da rješenje o ovrsi nema zakonom propisanu formu, niti da je izdano od strane ovlaštenog tijela. Nadalje je naveo da je uvidom u poslovne knjige utvrdio da nema otvorene stavke dugovanja prema tužitelju. Osporio je troškove postupka, te istaknuo prigovor zastare.

4. Tužitelj je u tijeku postupka u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, te predložio sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova postupka.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvod iz poslovnih knjiga broj: 12931 od 19. siječnja 2022. (list 14), Opće uvjete poslovanja s korisnicima od 2. ožujka 2015. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 4/15.) (list 32-38), Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 4. prosinca 2015. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/15.) (list 39-41), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu od 3. srpnja 2014. (list 42-47), Dopunu cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada Zagrebačkog holdinga d.o.o., Klasa: ZGH-01-15-134, Ur. broj: 01-01-02-15-20 od 21. listopada 2015. (list 48), Odluku Zagrebački holding d.o.o., Klasa: ZGH-01-15-134, Ur. broj: 01-01-02-15-19 od 21. listopada 2015. (list 49), Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 50), Cjenik usluga tužitelja (list 51 spisa), Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, Klasa: 307-03/15-01/2, URBROJ: 251- 03-02-15-2 od 25. veljače 2015. (list 52), Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, Klasa: 307-03/15-01/5, URBROJ: 251-03-02-15-2 od 22. listopada 2015. (list 52), izvod iz registra matičnih podataka (list 53-54), bilješke iz matične evidencije (list 55-57), utužene račune (list 59-105), neslužbeni primjerak izvadka iz Sudskog registra (list 106-108).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada tuženiku kao trgovačkom društvu na adresi [adresa], za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, prigovor aktivne i pasivne legitimacije te prigovor zastare potraživanja.

9. U odnosu na prigovor tuženika da je rješenje o ovrsi donijelo nenadležno tijelo, dakle, javni bilježnik, valja navesti da iz presude Suda Europske unije broj C-551/15 od 9. ožujka 2017. proizlazi da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave nisu obuhvaćeni pojmom "sud" u smislu Uredbe broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, s obzirom da pojam "sud" u smislu te Uredbe treba tumačiti vodeći računa o potrebi da se nacionalnim sudovima država članica omogući identificiranje sudskih odluka koje su donijeli sudovi drugih država članica te provođenje izvršenja tih odluka brzinom koju zahtjeva ta Uredba. Naime, poštovanje načela uzajamnog povjerenja u sudovanje u državama članicama Unije, na kojem se temelji primjena te Uredbe, pretpostavlja, među ostalim, da su sudske odluke čije se izvršenje traži u drugoj državi članici donesene u sudskom postupku koji nudi jamstva neovisnosti i nepristranosti, te poštovanje načela kontradiktornosti postupka.

10. Po ocjeni ovog suda, citirana presuda Suda Europske unije onemogućava da se na pravomoćno rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik izda potvrda o europskom ovršnom naslovu (takav stav izražen je u presudi Suda Europske unije broj C-484/15 od 9. ožujka 2017.), ali ista ne sprječava da se u povodu eventualnog prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi postupak nastavi pred nadležnim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u kontradiktornom postupku u kojem će sud o tražbini ovrhovoditelja odlučiti na temelju usmene, javne i neposredne rasprave.

11. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje ZPP) na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz poslovnih knjiga od 19. siječnja 2022. Ujedno valja navesti da je po pravodobno podnesenom prigovoru protiv platnog naloga započeo postupak koji se pretvara u redovni parnični postupak u stadiju odgovora na tužbu te stoga ovaj sud više nema osnove odlučivati o urednosti rješenja o ovrsi. Nadalje, s obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučuje ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.), te je stoga odbijen prigovor tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje ovog postupka budući da nije donesena odluka temeljem uloženog prigovora i žalbe na rješenje o ovrsi.

12. Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13., 73/17., 14/19., 98/19.; dalje: ZOGO) propisano je da javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave i u kojem drži većinski dio dionica, odnosno udjela, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom dodijeliti obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pravnoj osobi iz stavka 1. točki 1. i 2. ovoga članka. Člankom 2. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 13. ožujka 2015. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 4/15; dalje: Opći uvjeti) davatelj usluge je Zagrebački holding d.o.o.-Podružnica Čistoća, ovdje tužitelj, a što je u skladu i sa člankom 31. ZOGO-a. Na području grada Zagreba djelatnost javne usluge prikupljanja miješanja komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i postupak odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, dakle, tužitelj (članak 4. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanja komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu, Službeni glasnik grada Zagreba broj 16/14). Stoga, sud odbija kao neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut po tuženiku.

13. Sud je, u odnosu na prigovor aktivne i pasivne legitimacije, odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem stranaka, jer se navedeni dokazni prijedlog ukazuje nesvrsishodnim i neekonomičnim, s obzirom na između strankama sporne činjenice koje je potrebno utvrđivati pisanim dokazima, a koje je činjenice sud u dovoljnoj mjeri utvrdio na temelju spisu priležeće dokumentacije, sve u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP-a.

14. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja koji sud nalazi neosnovanim. Naime, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti zastarni rok propisan odredbom člankom 226. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) odnosno trogodišnji rok zastare. S obzirom na to da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 15. veljače 2022., utuženi računi, od kojih najstariji dospijeva na naplatu 1. lipnja 2020., nisu obuhvaćeni zastarom, stoga sud odbija prigovor zastare istaknut po tuženiku.

15. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga broj: 12931 od 19. siječnja 2022., bilješke iz matičnih evidencija, izvod iz Registra matičnih podataka te utužene računa sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju, i nadalje, kod tužitelja evidentiran kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno kao primatelj i obveznik plaćanja usluge komunalne naknade za prostor na adresi u [adresa], sa zaduženim spremnikom od 50 l, za koje postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021., u ukupnom iznosu od 110,40 EUR. Napominje se da je sud uvidom u bilješke iz matične evidencije utvrdio deaktiviranje naknade: SVN od 19. lipnja 2020. do 25. studenoga 2020., a koja naknada se odnosi na naknadu za uređenje voda i nije predmet ovog postupka.

16. Odredbom članka 30. stavak 1. i 5. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

17. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada.

18. Odredbom članka 33. stavak 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ZOGO-a, uredbe iz članka 29. stavak 10. ZOGO-a i odluke iz članka 30. stavak 7. ZOGO-a. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da je davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

19. Cijena usluge prikupljanja komunalnog otpada obračunata je tuženiku sukladno odredbi članka 33. stavak 1. i 2. ZOGO-a, a kako je to sud utvrdio uvidom u spisu priležeću dokumentaciju. Dakle, visina naknade za odvoz komunalnog otpada u utuženom razdoblju je dobivena umnoškom zaduženog volumena od 50 l, broja mjesečnih odvoza i cijene od 0,09622 kn/l. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavu spisa Klasa: UP/I-363-03/2013-01/8551 u kojem se odlučuje o površini predmetnog prostora. Dakle, odredbom članka 33. stavkom 1. i 2. ZOGO-a propisan je način utvrđivanja cijene usluge, te površina prostora u ovom slučaju nije odlučna za utvrđivanje visine cijene usluge.

20. Uvidom u prijepise računa, razvidno je da su isti ispostavljani na tuženika za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada s adrese u [adresa], a koji je vršen dvanaest, trinaest, četrnaest puta mjesečno, zaduženog volumena od 50 l i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust, te uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%. Da je usluga doista i izvršena razvidno je i iz izvatka iz Registra matičnih podataka.

21. S obzirom na navedeno pod točkama 18. do 20. obrazloženja ove presude sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem očevida te vještačenja, a kojim dokazima predlaže da se utvrdi površina predmetnog prostora, jer se navedeni dokazni prijedlozi ukazuju nesvrsishodnim i neekonomičnim, u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP-a.

22. U odnosu na navod tuženika da dokumentacija kojom tužitelj dokazuje osnovanost tužbenog zahtjeva nije vjerodostojna odnosno da se radi o notornoj krivotvorini, jer je dostavljena u u spis u preslici, sud ističe da tužitelj niti ne može raspolagati izvornicima računa, budući da se izvornici računa dostavljaju korisniku usluge. U odnosu na izvadak iz Registra matičnih podataka sud ističe da se tu ne radi o preslici dokumentacije, već o ispisu iz predmetnog Registra. U odnosu na izvadak iz poslovnih knjiga, sud ističe da je riječ o preslici dokumenta tužitelja na kojem se nalazi potpis tužiteljevog voditelja i tužiteljev štambilj, te sud nalazi da okolnost da nije riječ o izvorniku dokumenta nije od značaja, budući da nije riječ o zajedničkom dokumentu stranaka, pa da bi na takvom dokumentu tuženik dovodio u pitanje vjerodostojnost potpisa na dokumentu ili sadržaja dokumenta. Stoga je sud odbio u smislu članaka 10. ZPP-a dokazni prijedlog tuženika za provođenjem grafološkog vještačenja.

23. U svezi prigovora tuženika o ne zaprimanju računa valja navesti da su računi slani na adresu sjedišta tuženika u [adresa], a kako je to i razvidno iz istih. Tuženik nije osporio okolnost da je navedena adresa upravo adresa kojom je tužitelj raspolagao za dostavu pošte. Sukladno odredbi članka 10. ZOO-a svaka strana je dužna u određenom imovinskopravnom odnosu postupati sa dužnom pažnjom dobrog domaćina, tužitelj sa pažnjom dobrog gospodarstvenika, a tuženik sa pažnjom dobrog domaćina. Stoga, sama okolnost zaprimanja/ne zaprimanja računa po tuženiku, a uzimajući u obzir opće poznatu činjenicu da se računi za režijske troškove dostavljaju običnom poštom, ne može se stavljati na teret tužitelju da li je tuženik zaprimio predmetne račune, odnosno, uslijed kojih razloga iste eventualno nije zaprimio. Stoga je sud u smislu odredbe članka 10. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tuženika da se, zbog nezaprimanja računa, zatraži od Ministarstva financija, Porezne uprave izvještaj je li tuženik u svojim poslovnim knjigama proveo poslovni događaj, te je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom potraživanju.

24. Odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP-a propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavka 3. i 4. ovog članka dok je odredbom članka 461.a stavak 7. ZPP-a propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

25. Slijedom navedenog temeljem odredbe članka 461.a stavak 7. ZPP-a sud nije uzeo u obzir navode tuženika i predložene dokaze na ročištu održanom 11. studenoga 2024. koji su izneseni protivno odredbi članak 461.a stavak 6. ZPP-a.

26. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.; OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, kao i preostalu spisu priležeću dokumentaciju (izvadak iz Registra matičnih podataka, bilješke iz matične evidencije) utvrdio da je tuženik kao vlasnik evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge odvoza komunalnog otpada za prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, to je sud utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku.

27. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i račune, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje na temelju odredbe članka 30. stavak 5. ZOGO-a te članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u iznosu od 110,40 EUR.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 110,40 EUR tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi članka 183. stavak 1. ZOO-a, a s obzirom na to da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

29. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.)

30. Stoga je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju ukupno iznos od 110,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica (pobliže navedene u točki I. izreke ove presude) počevši od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem svakog pojedinog računa pa do isplate (odnosno od sljedećeg dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, članka 30. stavak 5. u svezi članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a te članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

31. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćnici odvjetnici koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23; dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 16,59 EUR, sukladno članku 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” broj: 9/21.). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu primjenom Tbr. 11.1. Tarife u visini 25 bodova, trošak sastava podneska od 13. srpnja 2022. primjenom Tbr. 11.1. Tarife u visini 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima 11. studenoga 2024. i 26. veljače 2025. primjenom Tbr. 9.1. Tarife svaki u visini 25 bodova (2x25), što uz vrijednost 1 boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 250,00 EUR, te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 279,86 EUR.

32. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a stopa po članku 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 155/23.).

33. Zatezne kamate na priznati ovršni trošak nisu određene od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno navedenom Zaključku br. 3., a sve u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP-a.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

35. S obzirom na neuspjeh u parnici, nije usvojen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

37. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1003/2022-6 od 2. siječnja 2024. naloženo je tuženiku plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR.

38. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio pravovremeni prigovor u kojem je naveo da nije naveden tarifni broj po kojem je tuženiku razrezan iznos, te je predložio sudu usvojiti prigovor i pobijano rješenje ukinuti.

39. Prigovor tuženika nije osnovan.

40. Odredbom članka 28. stavka 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18.; dalje: ZSP) propisan je sadržaj rješenja o pristojbi, s time da navedenom, niti drugom odredbom istoga zakona, nije propisano da rješenje mora biti obrazloženo u pogledu utvrđene osnove i visine sudske pristojbe na uplatu koje se poziva obveznik plaćanja iste.

41. S obzirom na navedeno, to je uzimajući u obzir odredbu Tar.br. 1. stavak 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19., 92/21.) kojom je propisana obveza plaćanja sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi iz stavka 1. istoga Tar.br i odredbu članka 4. toč. 1. ZSP-a sud pozvao tuženika na plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv rješenje o ovrsi.

42. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZSP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Protiv ovog rješenja nezadovoljna strana može podnijeti u roku 3 dana od dana dostave prijepisa žalbu Županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u dva primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku