REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Pr-136/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice GI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica GIS kao zaposlenica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, Pula, Danteov trg 5, protiv tuženika DOM ZA ODRASLE OSOBE "VILA MARIA", Pula, Šišanska 2, OIB:71297971198, kojeg zastupa punomoćnica Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice GIS te zakonske zastupnice tuženika i punomoćnice Zvjezdane Zdjelar Lalović, odvjetnice u Puli, 28. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Domu za odrasle osobe Vila Maria da tužiteljici GI isplati naknadu štete na ime dijela neiskorištenog godišnjeg odmora (od 6 dana) kojeg je ostvarila za 2021., u iznosu od 3.243,59 kn, sa z.z. kamatom koja teče od 1. srpnja 2022., pa do isplate po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sve u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici GI, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku DOM ZA ODRASLE OSOBE "VILA MARIA", Pula, Šišanska 2, OIB:71297971198, naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 790,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu stručnog radnika I. vrste rehabilitator na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2021., dok je prethodno obavljala poslove ravnatelja kod tuženika. Nakon što je v.d. ravnatelja TI usmeno odbio zahtjev tužiteljice za korištenje preostalog starog i novog godišnjeg odmora s obrazloženjem da joj godišnji neće odobriti budući joj se sprema suspenzija i da će imati dovoljno slobodnog vremena, u njeno ime Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije podnio je v.d. ravnatelju 9. lipnja 2022. pisani zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Dana 13. lipnja 2022. v.d. ravnatelja donio je Odluku o udaljenju od obavljanja poslova kojom se GI udaljuje od 14. lipnja 2022. pa do obustave kaznenog postupka koji je pokrenut protiv iste prije tri godine zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona te kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavaka 1. i 2. istog Zakona, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude. Kako se v.d. ravnatelja nije pisano očitovao na Zahtjev o korištenju godišnjeg odmora kao ni na Zahtjev od 1. lipnja 2022. kojim je tužiteljica tražila zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije i sustavnog mobinga, Sindikat je ponovno u njeno ime podnio 27. lipnja 2022. Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o udaljenju od obavljanja poslova, zatim zbog nepoduzimanja mjera za sprečavanje ugrožavanja ljudskog dostojanstva, integriteta ugleda i časti te zbog onemogućavanja korištenja starog i novog godišnjeg odmora. Upravno vijeće Doma za odrasle osobe Vila Maria, kao drugostupanjsko tijelo, zaprimilo je 28. lipnja 2022., Zahtjev za zaštitu prava, ali se o istom nije očitovalo, dok se sjednica Uprave društva održala telefonskim putem 18. srpnja 2022. na kojoj se nije raspravljalo o zahtjevima tužiteljice. Naime, sukladno odredbi čl. 35. Statuta Doma za odrasle osobe Vila Maria, kada Upravno vijeće odlučuje o pravima, obvezama ili odgovornosti radnika Doma, na sjednicu može pozvati i radnika o čijim se pravima odlučuje. Člankom 59. Pravilnika o radu Doma za odrasle osobe Vila Maria propisana je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, dok je čl. 61. Pravilnika uređeno da radnik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva ili više dijelova u dogovoru s poslodavcem. Neiskorišteni dio godišnjeg odmora radnik može, sukladno odredbi čl. 62. Pravilnika o radu i odredbi čl. 83. Zakona o radu, prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Tužiteljici je preostalo 6 dana neiskorištenog godišnjeg odmora ostvarenog u 2021., a nije joj isplaćen ni regres, koji je svim drugim radnicima isplaćen 10. lipnja 2022. U čl. 82. Pravilnika o radu navedeno je da će se ostala materijalna prava radnika (regres, pomoći, dnevnice i ostalo) isplaćivati radnicima u skladu s važećim kolektivnim ugovorima (Kolektivni ugovoru za djelatnost socijalne skrbi NN 61/2018, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 56/2022-800). Ako poslodavac radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora, npr. ne omogući mu preostali dio godišnjeg odmora do 30. lipnja iduće godine, radnik koji više neće moći koristiti godišnji odmor, imat će pravo na naknadu štete za neiskorišteni godišnji odmor. Naknadu štete je dužan zatražiti radnik, a u slučaju spora dužan je i dokazati da mu poslodavac nije omogućio korištenje godišnjeg odmora. Tužiteljica napominje kako bi se naknada štete za neiskorišteni godišnji odmor trebala odrediti u visini naknade plaće za godišnji odmor koju bi dobila da je koristila neiskorišteni godišnji odmor, a kako je Pravilnikom o radu određen i regres za godišnji odmor, u naknadu štete treba uključiti i taj regres, a što potvrđuje i sudska praksa, budući da u slučaju ostvarivanja prava na naknadu štete za neiskorišteni godišnji odmor, kada ga radnik nije koristio krivnjom poslodavca, visina takve naknade ima se utvrditi u iznosu naknade (regres) za godinu kada ga je radnik trebao koristiti. Budući da je poslodavac onemogućio isplatu regresa za 2022. i korištenje dijela starog godišnjeg odmora, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće, ali i na naknadu štete zbog povrede svog prava iz radnog odnosa. Radnik je obvezan dokazati da mu je poslodavac onemogućio korištenje godišnjeg odmora tj. odgovornost poslodavca, dok tužiteljica ima pravo na obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a sve prema odredbi čl. 59. Pravilnika o radu i čl. 81. Zakona o radu. Tužiteljica stoga predlaže da sud presudom naloži tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete na ime dijela neiskorištenog godišnjeg odmora od 6 dana kojeg je ostvarila za 2021. u iznosu od 3.243,59 kuna zajedno sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od 1. srpnja 2022 te regres za 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna.

1.1. Tužiteljica je podneskom od 29. kolovoza 2022. preinačila tužbu povećanjem točke II. tužbenog zahtjeva na način da umjesto regresa od 1.250,00 kuna potražuje regres od 1.500,00 kuna. Međutim naknadno je povukla tužbu u odnosu na isplatu regresa (točka II. tužbenog zahtjeva), s čime se tuženik suglasio, stoga je sud pravomoćnim rješenjem od 24. listopada 2023. utvrdio povlačenje tog dijela tužbe. Tužiteljica konačno inzistira na donošenju presude kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici naknadi štetu zbog neiskorištenog dijela godišnjeg odmora isplatom iznosa od 3.243,59 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Dodatno ističe da je predmet njenog zahtjeva novčano potraživanje pa da stoga nije prethodno morala podnijeti zahtjev za zaštitu prava i potom tužbu u zakonom određenim rokovima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i sve činjenične navode te pravna shvaćanja tužitelja navedenih u tužbi. Tužiteljica je rješenjem tuženika od 13.06.2022. udaljena od obavljanja poslova radi kaznenog postupka u tijeku za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti kažnjivo i opisano čl. 291. st. Kaznenog zakona (KZ/11) u stjecaju na način da je povredom službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti i kazneno djelo krivotvorenja službe isprave iz čl.279 st.1 (KZ/11). Tuženik smatra da tužiteljica neosnovano potražuje isplatu utuženoga iznosa iz razloga jer je predmetnim rješenjem određeno tužiteljici udaljenje od obavljanja poslova od dana suspenzije na temelju Zakona o socijalnoj skrbi ne pripadaju dodaci na plaću u vidu regresa i ne pripada joj naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora isti predstavljaju prigodne nagrade i materijalna prava, a koja u zavisnosti od ostvarenja propisanih uvjeta. Tužiteljici ne pripadaju predmetne naknade i prvenstveno iz razloga pravičnosti. Naime, istoj nije prestao ugovor o radu čime ista nije spriječena da koristi dio neiskorištenog godišnjeg odmora i tužiteljici bi predmetno pravo isplate pripadalo samo i isključivo da joj je prestao ugovor o radu, što ovdje nije slučaj, sve temeljem čl.82 ZOR-a i temeljem imenovanog Pravilnika o radu i to čl.60 istoga. Tuženik smatra da prije upuštanja o raspravljanje o meritumu, tužbu treba odbaciti kao nepravovremenu obzirom da je ista s njom ustala izvan prekluzivnih zakonskih rokova za sudsku zaštitu spornog prava. Naime, ista je potraživanje iz tužbe imenovala naknadom štete, međutim predmetno potraživanje ovisi o samoj činjenici i pravu na korištenje godišnjeg odmora i nikako se ne može smatrati činjenično ni pravno odvojenim od prava na korištenje godišnjeg odmora. Glavna pretpostavka od koje polazi tužitelja u svojoj tužbi je pogrešna tvrdnja o tome da bi bila onemogućena u korištenju godišnjeg odmora iz 2021. do kraja lipnja 2022. Naime, posve suprotno navodima tužiteljice, istoj je odmah po usmeno iznijetoj molbi 1. lipnja 2022. od strane v.d. ravnatelja TI ukazano da je preostali dio „starog“ godišnjeg odmora od 5 dana u mogućnosti po vlastitom nahođenju iskoristiti, a da će se korištenje godišnjeg odmora iz 2002. odvijati prema već donesenom rješenju poslodavca o rasporedu korištenju godišnjih odmora u 2022. Tuženiku nije poznat niti jedan zakonski akt kojim je određeno točno vrijeme korištenja preostalog dijela godišnjeg odmora iz prethodne godine već je zakonodavac predvidio samo krajnju granicu, shodno tome tužiteljica je objektivno imala dovoljno vremena i mogućnosti, a i sama ne tvrdi suprotno, da u proteklom dijelu tekuće godine zatraži i ishoduje 5 dana korištenja starog godišnjeg odmora. Korištenje godišnjeg odmora nema apsolutni prioritet nad obvezama poslodavca da osigura normalno funkcioniranje procesa rada i uskladi pojedine zahtjeve radnika međusobno i u odnosu na obim i kvalitetu poslova. U tom kontekstu zahtjev tužiteljice za korištenje 5 dana preostalog godišnjeg odmora nije bio odbijen. Također ista nije bila spriječena da takav zahtjev postavi od 1.1. 2022. pa do 30.06.2022. Mjera udaljenja od obavljanja poslova za vrijeme trajanja kaznenog postupka, a koja je stupila na snagu 14 .lipnja 2022. je, ne samo autonomna odluka poslodavca, već je i obvezno donošenje u smislu čl.261 Zakona o socijalnoj skrbi od strane poslodavca te se ne radi o arbitriranju ili diskrecijskoj ocjeni već o provođenju imperativne norme temeljnog zakonskog akta. Prema tome tuženik kao poslodavac nije onemogućio tužiteljicu u korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora iz prethodne godine jer je isto bilo tužiteljici na raspolaganju razumno dovoljno vremena, dok je mjera suspenzije uslijedila kao zakonski izričito propisana posljedica vođenja kaznenog postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti od nadležnog državnog odvjetništva. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka pročitani su dokaz o slanju pošiljke, dopis HP, kretanje poštanske pošiljke, Pravilnik o radu, zapisnik od 18. srpnja 2022, obračunske iste za tužiteljicu, potvrda o primitku, Zahtjev za zaštitu prava od 27. lipnja 2022. Odluka tuženika od 3. svibnja 2022. odluka tuženika od 13. lipnja 2022. dopis tuženika od 1. lipnja 2022, potvrda o primitku, dopis Sindikata upućen tuženiku, dopis tužiteljice od 1. lipnja 2022., dopis tužiteljice od 2. lipnja 2022., dopis tužiteljice od 4. kolovoza 2022., dopis tuženika od 2. lipnja 2022., odluka tuženika od 15. srpnja 2020. i 3. svibnja 2022., evidencija korištenja godišnjeg odmora, iskaz svjedoka TI i TIS, iskazi stranaka te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama ovog postupka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2021. na radnom mjestu rehabilitatora,

- da je prije toga obnašala funkciju ravnatelja tuženika kao i da je nakon tužiteljice funkciju vršitelja dužnosti ravnatelja obnašao TI i to u razdoblju od studenog 2021. do kolovoza 2022.,

- da je Odlukom tuženika od 13. lipnja 2022. tužiteljica počevši od 14. lipnja 2022. udaljena od obavljanja poslova (suspenzija) radi kaznenog postupka koji je protiv tužiteljice pokrenut, u kojem se tužiteljici stavljaju na teret kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. Kaznenog zakona te krivotvorenja isprava iz članka 279. Kaznenog zakona,

- da je predmetni kazneni postupak do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu još bio u tijeku i da je tužiteljica neprekidno od 14. lipnja 2022. do zaključenja glavne rasprave udaljena od obavljanja poslova,

- da je tužiteljica za 2021. godinu ostvarila 30 dana godišnjeg odmora od koji je u 2021. iskoristila 17 dana, a u 2022. godini 7 dana godišnjeg odmora te da joj je ostalo neiskorištenih 6 dana "starog" godišnjeg odmora (iz 2021.),

- da se tužiteljica usmeno obratila tadašnjem vršitelju dužnosti ravnatelja tuženika TI sa zahtjevom za korištenje godišnjeg odmora 1. lipnja 2022.,

- da tužiteljica od podnošenja usmenog zahtjeva 1. lipnja 2022. do 14. lipnja 2022. kada je udaljena s rada nije koristila godišnji odmor.

5.1. Navedene činjenice, osim što stranke ne osporavaju, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

6. Međutim, sporno je i treba odgovoriti na pravno pitanje je li tužiteljica zbog povrede prava na korištenje godišnjeg odmora trebala koristiti put pravne zaštitite predviđen odredbama članka 133. stavka 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) koje predviđaju prethodno podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, a potom tužbu u propisanim paricijskim rokovima, kako tvrdi tuženik. Ili se pak radi o novčanom potraživanju u kojem slučaju ne postoji prethodna obveza obraćanja poslodavcu pozivom na odredbu članka 133. stavka 4. ZR-a, prema stajalištu tužiteljice.

6.1. Također je sporno je li tuženik tužiteljici omogućio korištenje tzv. starog godišnjeg odmora u trajanju od 6 dana (ostvarenog u 2021.) u lipnju 2022. S tim u vezi sporan je sadržaj razgovora tužiteljice i tadašnjeg vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika TI, s obzirom da tuženik ističe da je zahtjev tužiteljice za korištenje starog godišnjeg odmora u lipnju 2022. odobren, a tužiteljica inzistira na tvrdnji da joj tuženik nije omogućio korištenje starog godišnjeg odmora.

7. Stav je ovoga suda da tužiteljica nije bila obvezna na proceduru iz članka 133. stavka 1. i 2. ZR-a, s obzirom da je riječ o zahtjevu za naknadu štete. Naime, tuženik zanemaruje odredbe članka 111. ZR-a o odgovornosti poslodavca za štetu prouzročenu radniku. Tako je u stavku 1 toga članka određeno da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Dok je stavkom 2 istog članka određeno da se pravo na naknadu štete iz stavka 1 ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

7.1. U ovom predmetu se, dakle, ima primijeniti odredba članka 111. stavka 2. ZR-a s obzirom da tužiteljica tvrdi da je pretrpjela štetu jer joj je tuženik kao poslodavac povrijedio prava iz radnog odnosa i to konkretno pravo na korištenje godišnjeg odmora (tako i Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž R-163/2023-2 od 26. rujna 2023. i Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž R-235/2021-3 od 30. kolovoza 2021.). S obzirom da Zakon o radu u slučaju pretrpljene štete i obveze naknade iste upućuje na opći propis obveznog prava odnosno Zakon o obveznim odnosima, logično je da radnik koji tvrdi da je pretrpio štetu zbog nepravilnog postupanja poslodavca bude u poziciji svake druge oštećene osobe koja naknadu štete zahtijeva prema odredbama ZOO-a, jer bi u suprotnom radnik kao oštećena osoba zbog paricijskih rokova iz članka 133. ZR-a bio doveden u procesno težu poziciju i ograničen paricijskim, a ne samo zastarnim rokovima.

7.2. Stoga je prigovor tuženika o nedopuštenosti tužbe otklonjen kao neosnovan. S obzirom na takvo utvrđenje, sud neće posebno cijeniti navode svjedoka i stranaka te ostale dokaze vezane za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.

8. U nastavku treba utvrditi je li tuženik tužiteljici povrijedio pravo na korištenje godišnjeg odmora, a sud je radi utvrđenja odlučujuće, a sporne činjenice saslušao svjedoke TI (tadašnjeg vršitelja dužnosti ravnatelja tuženika), TIS (nekadašnju djelatnicu tuženika i zamjenicu ravnatelja) te parnične stranke.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka TI i TIS te parničnih stranaka utvrđena je uobičajena procedura odlučivanja o korištenju godišnjih odmora kod tuženika. Tako je utvrđeno da tuženik donosi odluku o načinu korištenja godišnjih odmora za sve djelatnike do 30. lipnja tekuće godine te da navedeno predstavlja okviran raspored podložan promjenama do kojih dolazi zbog potrebe promjene organizacije uslijed bolovanja, ali i želje za udovoljenje zahtjevima radnika. Utvrđeno je i da je Odluka o korištenju godišnjeg odmora tužiteljice za 2021. donesena dok je upravo ona bila vršitelj dužnosti ravnatelja tuženika te je tom odlukom predviđeno da će godišnji odmor za 2021. tužiteljica koristiti u dva dijela i to prvi dio od 2. kolovoza 2021. do 16. kolovoza 2021., a drugi dio od 27. prosinca 2021. do 24. siječnja 2022. Iz iskaza svjedoka TI te uvidom u dokumentaciju utvrđeno je da tužiteljica godišnji odmor za 2021. nije koristila sukladno toj odluci već da je došlo do promjena, tako da je u konačnici tužiteljica godišnji odmor za 2021. koristila u pet navrata i to 3 dana u lipnju 2021., 11. dana u kolovozu 2021., 3 dana u studenom 2021., potom 5 dana u siječnju 2022. i 2 dana u svibnju 2022. pa joj je u konačnici ostalo neiskorišteno 6 dana godišnjeg odmora ostvarenog u 2021. godini. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona namjeravala te dane starog godišnjeg odmora koristiti u drugoj polovici lipnja, čak je u svojim navodima iznijetim u pripremnoj fazi postupka istaknula da se i upisala da taj dio godišnjeg odmora koristi oko 20. lipnja 2022. Iz njihovih je suglasnih iskaza utvrđeno da je uobičajeno da radnici usmeno ravnatelju podnose zahtjeve o promjeni predviđenog rasporeda korištenja godišnjeg odmora, o kojima ravnatelj donosi također usmenu odluku, a nakon odobrenja zahtjeva radnika, radnici se vezano za navedeno obraćaju tajnici ravnatelja i s njom dalje dogovaraju evidenciju. Njihovi su iskazi sukladni i u dijelu u kojem navode da su i tužiteljica i TI znali da je moguće da će tužiteljica biti suspendirana zbog vođenja kaznenog postupka protiv tužiteljice te da je upravo to tužiteljicu motiviralo na promjenu u načinu korištenja godišnjeg odmora. To u svom iskazu obrazlaže i sama tužiteljica, a iz njenog dopisa upućenog tuženiku 2. lipnja 2022. proizlazi da je 1. lipnja 2022. do TI zahtijevala "ranije" korištenje već određenog godišnjeg odmora. Iskazi svjedoka i stranaka su vezano za utvrđene činjenice uvjerljivi i sukladni te stoga vjerodostojni.

10. Međutim, iskazi TI i tužiteljice razlikuju se u dijelu koji se odnosi na sadržaj njihova razgovora kojem nitko drugi nije nazočio. Oboje navode da se tužiteljica obratila TI **.**.2022. i usmeno zahtijevala da joj omogući korištenje godišnjeg odmora. TI u svom iskazu navodi da ga je tužiteljica 1. lipnja 2022. prvo pitala može li počevši od odmah koristiti stari godišnji odmor što joj je on odmah odobrio te da ga je naknadno pitala može li koristiti u lipnju i novi godišnji odmor za 2022. na što joj je rekao da se o tome treba konzultirati, da bi je potom izvijestio da novi godišnji odmor ne može koristiti u lipnju 2022. već na način predviđen rasporedom. S druge strane, tužiteljica navodi da se TI ujutro 1. lipnja 2022. obratila s usmenim zahtjevom da joj odobri korištenje i starog i novog godišnjeg odmora počevši od odmah te da joj je on odobrio korištenje starog, a od novog tri tjedna, da bi joj potom oko 13,00 sati došao reći da se predomislio i da ne može koristiti niti stari niti novi godišnji odmor.

10.1. Iskaz tužiteljice nije uvjerljiv, neživotan je i proturječan drugim dokazima, a i postupanju same tužiteljice. Naime, iskaz tužiteljice protivan je sadržaju dopisa kojeg je uputila tuženiku i na to, sasvim opravdano, ukazuje tuženik. Uvidom u naslov i sadržaj dopisa kojeg je tužiteljica uputila tuženiku 2. lipnja 2022. (list 54 spisa) proizlazi da u tom dopisu tužiteljica navodi da je TI dan ranije zamolila za drugačije (točnije ranije) korištenje starog i novog godišnjeg odmora. S time da u predzadnjem pasosu tog dopisa izričito navodi da želi koristiti novi godišnji odmor počevši od 6. lipnja 2022. Povrh toga, uvidom u prijavu koju je tužiteljica 2. lipnja 2022. podnijela Osobi ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva kod tuženika (list 62 do 64 spisa) utvrđeno je da je sama tužiteljica navela (list 64 spisa) da joj je TI rekao da može radnije koristiti samo stari godišnji odmor. Nadalje, iz dopisa kojeg je u ime tužiteljice tuženiku uputio Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije proizlazi da je zahtjev upućen isključivo radi korištenja novog godišnjeg odmora, u tom se dopisu korištenje starog godišnjeg odmora uopće ne spominje. Tužiteljica je čak i u ovom postupku, u podnesku od 22. studenog 2023. (list 74 do 75 spisa) iznijela navode o tome da joj je odobren samo stari godišnji odmor, da bi potom na ročištu 15. veljače 2024. (list 85) predmetne navode povukla. Međutim, uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj je sud stava da se ne radi o ispravku omaškom istaknutih pogrešnih navoda, već o iznošenju konstruiranih navoda.

10.2. Iskaz TI je koncizan, uvjerljiv i sukladan dokumentaciji u spisu, ali i iskazu svjedokinje TIS. Predmetna svjedokinja nije nazočila razgovorima tužiteljice i TI već o sadržaju njihova razgovora ima saznanja od TI, dakle riječ je o svjedoku po čuvenju. Međutim, neovisno o navedenom, svjedokinja uvjerljivo opisuje razgovor koji je ona vodila sa TI o tužiteljici i o tome da tužiteljica ipak nije koristila niti stari godišnji odmor. Tako svjedokinja uvjerljivo i živopisno opisuje da je ukazivala tadašnjem vršitelju dužnosti ravnatelja TI na to da joj je čudno da tužiteljica ne koristi stari godišnji odmor koji joj je odobren te da mu je čak predložila da donese odluku o tome, međutim objašnjava da TI nije htio na taj način tužiteljicu ni na što prisiljavati. Svjedok TI dao je valjano obrazloženje da tužiteljici nije odgovorio na pisani dopis jer joj je odluku već priopćio usmeno, a osim toga u pisanom dopisu na koji se tužiteljica poziva, ista decidirano ne zahtijeva korištenje starog, već novog godišnjeg odmora. Osim toga, iz iskaza tužiteljice te dopisa od 2. lipnja 2022. utvrđeno je da je zapravo tužiteljica tražila izmjenu već unaprijed predviđenog rasporeda korištenja godišnjeg odmora, nakon što je saznala da bi prije korištenja istog mogla biti udaljena s rada.

11. Cijeneći sve navedeno i posebno nevjerodostojnost iskaza tužiteljice, ovaj je sud utvrdio da je tuženik prihvatio zahtjev tužiteljice da počevši od 2. lipnja 2022. koristi stari godišnji odmor iz 2021. te joj time omogućio korištenje godišnjeg odmora. S obzirom na to utvrđeno je da tuženik tužiteljici nije povrijedio pravo na korištenje godišnjeg odmora, stoga ne postoji niti štetna radnja niti protupravnost u postupanju tuženika spram tužiteljice pa nije ostvaren uvjet iz članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021).

12. Slijedom svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

13. Kraj ovakvih utvrđenja, sud je odbio druge dokazne prijedloge tužiteljice kao nepotrebne i suvišne i to osobito financijsko vještačenje, s obzirom da je relevantne, a sporne činjenice utvrdio na temelju već provedenih dokaza. Za utvrđenje relevantnih, a spornih činjenica u ovom predmetu nije bilo potrebno izvršiti uvid u spis inspekcije rada i ovosudni prekršajni spis Pp-882/2023, stoga su predmetni dokazni prijedlozi odbijeni kao nepotrebni. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za uvid u ovosudni spis K-108/2019 pa isti nije pribavljen (list 102 spisa).

14. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu te na temelju odredaba Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa).

14.1. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 50 bodova za sastav odgovora na tužbu i podneska od 17. prosinca 2023. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 24. listopada 2023., 15. veljače 2024., 12. rujna 2024. i 22. siječnja 2025. (Tbr.9.1. Tarife). Time je tuženiku priznato ukupno 300 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife) iznosi 750,00 eura. Predmetnom iznosu valjalo je pridodati i trošak svjedokinje TIS u iznosu od 40,00 eura. Stoga je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 790,00 eura.

15. Odbijen je zahtjev tuženika za trošak sastava podneska od 13. rujna 2024. s obzirom je bilo dovoljno samo dostaviti predmetnu dokumentaciju, a uzimajući u obzir da je tuženik dokumentaciju dostavio kako bi učinio opravdanim prijedlog za saslušanje svjedoka kojeg je i ranije predložio, mogao je to i prethodno učiniti.

16. Tužiteljica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan (u sklopu točke I izreke).

U Puli 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.