REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-10319/2023-176

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Terešak, odvjetnik u Zagrebu, Kaptol 15, protiv tuženika-protutužitelja OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. u prisutnosti z. punomoćnika tužiteljice-protutuženice PN, odvjetnice u [adresa] i punomoćnika tuženika-protutužitelja, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju OTP banci d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 isplatiti tužiteljici-protutuženici MN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 435.757,12 Eur, kao i nadoknaditi joj trošak postupka u iznosu 145.897,46 Eur, sve sa zateznom kamatom tekućom od 28.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.505,83 Eur s pripadajućim kamatama, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose kako slijedi:

-na iznos od 9.832,26 eur od 11.6.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.770,96 eur od 11.7.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.775,96 eur od 11.8.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.805,39 eur od 11.9.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 10.075,41 eur od 11.10.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 10.054,74 eur od 11.11.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 10.006,85 eur od 11.12.2004. do 27.3.2025.,

-na iznos od 10.064,55 eur od 11.1.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.954,83 eur od 11.2.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.919,58 eur od 11.3.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.837,32 eur od 11.4.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.737,07 eur od 11.5.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.710,45 eur od 11.6.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.718,47 eur od 11.7.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.767,48 eur od 11.8.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.873,88 eur od 11.9.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.826,75 eur od 11.10.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.769,60 eur od 11.11.2005. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.797,07 eur od 11.12.2005. do 27.3.2025

-na iznos od 9.796,89 eur od 11.1.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.759,25 eur od 11.2.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.713,35 eur od 11.3.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.727,49 eur od 11.4.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.660,07 eur od 11.5.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.630,07 eur od 11.6.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.623,05 eur od 11.7.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.658,01 eur od 11.8.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.766,96 eur od 11.9.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.837,08 eur od 11.10.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.727,79 eur od 11.11.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.750,90 eur od 11.12.2006. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.778,17 eur od 11.1.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.789,08 eur od 11.2.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.758,93 eur od 11.3.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.823,90 eur od 11.4.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.737,05 eur od 11.5.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.743,51 eur od 11.6.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.683,99 eur od 11.7.2007. do 27.3.2025

-na iznos od 9.697,35 eur od 11.8.2007. do 27.3.2025

-na iznos od 9.711,04 eur od 11.9.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.728,21 eur od 11.10.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.739,99 eur od 11.11.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.713,05 eur od 11.12.2007. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.752,77 eur od 11.01.2008. do 27.3.2025.,

-na iznos od 9.656,47 eur od 11.02.2008. do 27.3.2025.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 za isplatu iznosa od 232.372,82 eur sa zateznom kamatom od 26.4.2006. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda od 6.9.2017. broj:P-4309/14-128 naloženo je predniku tuženika-protutužitelja isplatiti tužiteljici-protutuženici iznos od 3.317.161,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate uz naknadu troškova postupka (stavak I. izreke), a tužiteljici-protutuženici isplatiti predniku tuženika-protutužitelja iznos od 97.175,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6.9.2017. isplate uz naknadu troškova postupka (stavak II. izreke), dok je odbijen dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.750.813,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos od 97.175,00 kn za razdoblje od 26. travnja 2006. do 5. rujna 2017. (stavak III. izreke).

1.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2018. broj:Gž- 5317/17 potvrđena je gore navedena presuda, dok su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2023. broj:Rev-329/2023 ukinute drugostupanjska presuda i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je predniku tuženika-protutužitelja naloženo isplatiti tužiteljici-protutuženici iznos od 3.317.161,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa od dospijeća do isplate uz naknadu troškova postupka, kao i u dijelu kojim je odbijen dio protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.750.813,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te predmet vraćen u navedenim dijelovima na ponovno suđenje.

2. Tužiteljica-protutuženica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnica poslovnog prostora koji se nalazi u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade u [adresa] i sastoji se od više prostorija u površini 155,67 m2 (uknjižena površina iznosi 118,52 m2), vlasništvo kojeg je stekla ugovorom o kupoprodaji zaključenim **.**.2004. s ŽN, a istoj je taj poslovni prostor vraćen u vlasništvo rješenjem nadležnog tijela od 31.1.2003. (pravomoćno 25.2.2003.) u postupku povrata oduzete imovine, da je prednik tuženika-protutužitelja opisani prostor koristio kao zakupnik temeljem ugovora o zakupu zaključenog 15.10.1996. s Gradom Zagreb, a s ŽN je u svibnju 2003. zaključio ugovor kojim je utvrđeno da ima pravo koristiti taj prostor prema dotadašnjim uvjetima još godinu dana, tj. do 25.2.2004., slijedom čega se prednik tuženika-protutužitelja nakon 25.2.2004. nalazio u posjedu bez valjane pravne osnove, da je ona dopisom od 1.6.2004. obavijestila tuženika- protutužitelja o tome da je postala vlasnica predmetnog poslovnog prostora i pozvala ga na plaćanje naknade u visini zakupnine za razdoblje od 24.3. do 31.5.2004. te da s njome zaključi novi ugovor o zakupu za razdoblje od 1.6.2004. prema izmijenjenim uvjetima, sukladno nacrtu ugovora dostavljenom u privitku dopisa, da se prednik tuženika-protutužitelja oglušio na njezin poziv i stoga mu je 9.7.2004. upućen novi dopis kojim se opreza radi otkazuje daljnje korištenje tog prostora, a tuženik-protutužitelj se na isti očitovao navodeći da ne pristaje na zaključenje ponuđenog ugovora o zakupu niti ispražnjenje predmetnog poslovnog prostora te da je ona 1.6.2004. zaključila ugovor o zakupu tog prostora sa Imex bankom d.d. Split na rok od 5 godina uz mjesečnu zakupninu u iznosu od 10.000,00 Eur plativu u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, mjesečno unaprijed, najkasnije do 10.- og u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca, pa kako je prednik tuženika- protutužitelja odbio s njome zaključiti ugovor o zakupu tog poslovnog prostora i nalazi se u posjedu istog bez valjane pravne osnove, a time joj onemogućuje predaju tog prostora u posjed Imex banci d.d. Split, to tužiteljica-protutuženica smatra da joj je prednik tuženika-protutužitelja prouzročio štetu u vidu izmakle dobiti u visini zakupnine koju je za taj prostor ugovorila sa Imex bankom d.d. Split, slijedom čega je predložila donošenje presude kojom se tuženiku- protutužitelju nalaže iseljenje i predaja tog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari njoj u posjed i isplata određenog novčanog iznosa na ime naknade štete.

2.1. U podnesku od 31.12.2008. tužiteljica-protutuženica preinačuje tužbu povećanjem zahtjeva s obzirom na daljnju štetu u vidu izmakle dobiti i istovremeno povlači tužbu s dijelom tužbenog zahtjeva za iseljenje i predaju predmetnog poslovnog prostora navodeći da je prednik tuženika-protutužitelja isti ispraznio 29.2.2008. i predao joj ga u posjed, koju preinaku tužbe je sud dopustio jer je našao da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama temeljem čl.190.st.2.Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), dok je u odnosu na djelomično povlačenje tužbe odlučeno temeljem čl.193.st.2. ZPP-a kao u stavku I. izreke rješenja ovog suda od 2.7.2010. broj:II- Ps-102/04.

2.2. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica-protutuženica navodi da isplatu traži po osnovi naknade štete zbog izmakle dobiti, a podredno po osnovi naknade za uporabu tuđe stvari, da je u ugovoru zaključenom sa Imex bankom d.d. Split navedena površina spornog prostora od 155,67 m2 jer toliku površinu isti ima, iako se u zemljišnim knjigama navodi površina od 118,52 m2, da je Imex banka d.d. Split bila zainteresirana zaključiti s njome ne samo ugovor za predmetni poslovni prostor, već i za susjedni površine 116,83 m2, ali je taj bio neuređen i neuseljiv, pa je za isti zaključen predugovor o zakupu 1.6.2004. uz obvezu da će se glavni ugovor zaključiti u roku od 9 mjeseci po uređenju te da je Imex banka d.d. Split nju na kraju obavijestila da zbog potrebe za novim prostorom više ne može čekati predaju predmetnog, slijedom čega smatra da je zbog odbijanja prednika tuženika-protutužitelja da iseli i plaća odgovarajuću naknadu koju bi plaćala druga pravna osoba, konkretno Imex banka d.d. Split, ona pretrpjela štetu odnosno da se prednik tuženika-protutužitelja neosnovano obogatio za visinu zakupnine koju bi morao plaćati za takvo korištenje i to u visini koja proizlazi iz ugovora o zakupu zaključenim za predmetni poslovni prostor s Imex bankom d.d. Split. Tužiteljica-protutuženica također navodi da je predniku tuženika-protutužitelja 1.6.2004. doista ponudila zaključenje ugovora o zakupu za iznos od 5.500,00 Eur mjesečno, ali isključivo zbog toga što je u prethodnim kontaktima nudila istu cijenu, iako je već tada bilo jasno da ju prednik tuženika-protutužitelja neće prihvatiti, pa da se prividnim ugovorom može smatrati eventualno onaj koji je predniku tuženika-protutužiteljici ponuđen jer se unaprijed znalo da neće biti prihvaćen, a nikako ne može biti prividan onaj koji je 1.6.2004. sklopljen s Imex bankom d.d. Split, jer je volja za sklapanje istog očito postojala i realizirana je, kao i sklapanjem ugovora o zakupu za drugi poslovni prostor na istoj adresi.

2.3. U konačnici tužiteljica-protutuženica predlaže donošenje presude kojom se tuženiku-protutužitelju nalaže da joj isplati iznos od 440.262,95 Eur (3.317.161,20 kn) sa zateznom kamatom koja teče na pojedine dijelove tog iznosa od njihova dospijeća, pobliže opisane u stavku II. izreke presude i navodi da prednik tuženika-protutužitelja nije u roku iz čl.41.st.4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne Novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 81/02, 80/02; dalje:ZON) istaknuo zahtjev ranijoj vlasnici ŽN za isplatu naknade za učinjena ulaganja niti nakon roka od godine dana napustio predmetni poslovni prostor, pa kako mu je posjed nepošten počev od 26.2.2004. i nije imao pravo, prema čl.165.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25; dalje:ZV), zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, već ju je morao predati bez odgode, to tužiteljica-protutuženica smatra da je u svakom slučaju dužan plaćati naknadu za svo razdoblje korištenja tog prostora odnosno da pravo zadržanja po svom sadržaju daje jedino ovlast uskratiti predaju stvari do ispunjenja tražbine, ali ne i ovlast besplatnog posjedovanja iste stvari za svoju korist.

3. Prednik tuženika-protutužitelja odnosno tuženik-protutužitelj u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je u zakupu predmetnog poslovnog prostora bio temeljem ugovora zaključenog s Gradom Zagrebom, a potom s ŽN s kojom je ugovoreno da će ga nastaviti koristiti određeno vrijeme od godine dana počev od 25.2.2003. i to pod istim uvjetima kao što je dogovoreno s prethodnim zakupodavcem, pa kako je nakon isteka ugovorenog roka on nastavio koristiti sporni prostor, a zakupodavac se tome nije usprotivio, to smatra da je sklopljen novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme pod istim uvjetima temeljem čl.596.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje:ZOO), da je tužiteljica-protutuženica, postavši vlasnicom, samo stupila u prava i obveze prethodnog zakupodavca, slijedom čega nije imala pravo na jednostranu izmjenu ugovora u smislu povećanja iznosa zakupnine, da on tužiteljici- protutuženici nije plaćao nikakvu zakupninu nakon isteka ugovora zaključenog s ŽN iz razloga što je zatražena izmjena ugovora, tj. dostavljen mu je prijedlog novog ugovora s visokim iznosom zakupnine, da pitanje sklapanja ugovora o zakupu između tužiteljice-protutuženice i Imex banke d.d. nije relevantno jer je isti pravno nevaljan - sklopljen je unatoč činjenici da raniji zakupni odnos između stranaka ovog spora formalno pravno još nije bio prestao, nevjerodostojan - nije razvidan potpis tužiteljice-protutuženice, a isto tako nije potpisan od ovlaštene osobe zakupnika s obzirom da su ga potpisale ON, prokurist i DN, član uprave, a društvo može zastupati DN sa još jednim članom uprave, ali ne i sa prokuristom i prividan odnosno potpisan bez namjere da se realizira, isključivo s namjenom da bi se astronomskom cijenom zakupa navedenom u tom ugovoru od tuženika- protutužitelja ishodila neosnovana isplata na ime naknade štete zbog tzv. izgubljene dobiti, uz napomenu da je on zakupio poslovni prostor površine 118,52 m2, pa se u svrhu utvrđenja iznosa zakupnine koju bi eventualno trebao platiti može obračunavati samo ona površina koja je navedena u ugovoru te da tužiteljica-protutuženica ničim nije dokazala da bi zakupnina u centru grada iznosila onoliko koliko sada traži tužbom, kao niti kada je postala vlasnicom predmetnog prostora s obzirom na odredbu čl.119. ZV-a kojom je propisano da se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu,

3.1. Nadalje se navodi da tužiteljica-protutuženica nije mogla od njega osnovano zahtijevati iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora s obzirom na čl.41. ZON-a, pa kako je on u taj prostor izvršio ulaganja to podnosi protutužbu radi isplate te naknade i predlaže donošenje presude kojom se tužiteljici- protutuženici nalaže da mu isplati iznos od 1.847.988,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26.4.2006. do isplate.

3.2. U tijeku postupka tuženik-protutužitelj navodi da ŽN nije od njega tražila predaju prostora, pa se u odnosu na nju nije niti mogao istaknuti prigovor zadržanja, već je takav zahtjev postavila tužiteljica-protutuženica i stoga je u obvezi platiti naknadu za izvršena ulaganja. Također navodi da njegovo pravo zadržanja jasno proizlazi iz čl.41.st.4. ZON-a odnosno da nije bio u obvezi predaje predmetnog prostora sve do isplate ulaganja, pa kako tražbina tužiteljice-protutuženice u predmetnoj parnici još nije dospjela jer nije izvršila svoju obvezu isplate te naknade, na koju je obvezana tek presudom u ovoj parnici, to smatra da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete u vidu izmakle koristi jer tužiteljica-protutuženica nije niti mogla taj prostor davati u zakup trećim osobama.

3.3. U konačnici tuženik-protutužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužiteljici-protutuženici nalaže da mu s naslova naknade za učinjena ulaganja isplati iznos od 232.372,82 Eur s kamatama od 26.4.2006. do isplate.

4. Tužiteljica-protutuženica u odgovoru na protutužbu i tijekom postupka ističe prigovor zastare pozivom na čl.49.st.4. ZON-a, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tuženik-protutužitelj naknadu za učinjena ulaganja može potraživati samo od osobe koja je utvrđena vlasnikom pravomoćnim rješenjem o povratu imovine, tj. ŽN i navodi da iz ugovora o zakupu kojeg je prednik tuženika-protutužitelja zaključio s prvim zakupodavcem jasno proizlazi da zakupac poslovne prostorije može popraviti (adaptirati) samo na temelju pismenog odobrenja zakupodavca (koje odobrenje prednik tuženika-protutužitelja nije dostavio) te da zakupac nema pravo ni po kojem osnovu na povrat sredstava utrošenih u adaptaciju, slijedom čega da je potraživanje tuženika-protutužitelja u cijelosti neosnovano i iz tog razloga, uz napomenu da je tuženik-protutužitelj predmetni poslovni prostor koristio kroz razdoblje od 21 godinu i stoga su sva njegova eventualna ulaganja u potpunosti amortizirana.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u z.k. izvadak, ugovor o kupoprodaji od 24.3.2004., ugovor o zakupu od 15.10.1996., ugovor iz svibnja 2003., dopis od 1.6.2004. uz predložak ugovora o zakupu, dopise od 9. i 29.7.2004., ugovor o zakupu od 1.6.2004., tečajne liste, obračun naknada za veljaču 2006. i nalog za plaćanje, rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 31.1. 2003., ugovor o zakupu od 12.2.1985., nedatirane ugovore zaključene između Splitske banke Split i APZ-a te DARS-a, ugovor o građevinsko zanatskim radovima od 16.4.1987., privremene situacije, dogovor od 2.7.1987., podatke sudskog registra s interneta, ugovor o zakupu od 16.5.2005., prijavu poreza od 1.6.2005., porezno rješenje od 24.8.2005., rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj:Tt-06/1700-4 uz prilog, zapisnik i primopredaji od 29.2.2008., nalaz vještaka Gergely iz listopada 2003., Odluku Imex banke d.d. od 1.6.2004., ugovor o zakupu od 30.9.2005., predugovor o zakupu od 1.6.2004., obavijest o otkazu ugovora od 30.9.2005., očitovanje Porezne uprave od 4.12.2014., povijesni izvadak iz registra, proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku dipl.ing. Atili Eteru i Žarku Željku te saslušao vještake i tužiteljicu- protutuženicu (l.83-84.).

5.1. Nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Atile Etera sud je razmatrao i uzeo u obzir kao orijentacijski kriterij isključivo u dijelu koji se odnosi na pitanje zatečenog stanja na licu mjesta, izmjere i identiteta nekretnine, dok u preostalom dijelu njegov nalaz i mišljenje nije razmatran s obzirom na stajalište izraženo u odluci Gž-1780/11-2 u pravcu da vještak na primjedbe stranaka nije dao zadovoljavajući odgovor, kao i prijedlog stranaka da se odredi novo vještačenje po drugom vještaku na okolnost identifikacije predmetne nekretnine i površine iste uzimajući u obzir rezultat uviđaja i dokumentaciju u spisu, visine naknade za učinjena ulaganja, vremenu izvođenja radova uz trošnost i amortizaciju te visinu naknade za korištenje spornog prostora u promatranom razdoblju prema cijenama na tržištu.

5.2. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan, dok je protutužbeni zahtjev u preostalom dijelu neosnovan.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između SIZ-a stanovanja i komunalnih djelatnosti općine Centar, kao zakupodavca i Splitske banke, kao zakupca zaključen 12.3.1985. ugovor o zakupu poslovnog prostora u Vlaškoj 26 koji se sastoji od tri prostorije u uličnom prizemlju, površine 118,52 m2 i istim je određeno da zakupac nema pravo ni po kojem osnovu na povrat sredstava utrošenih u adaptaciju tog prostora,

-da je između Splitske banke Split, kao naručitelja i APZ-a, kao projektanta neutvrđenog datuma zaključen ugovor, predmet kojeg je izrada tehničke dokumentacije za preuređenje - adaptaciju lokala u [adresa] u poslovnicu Splitske banke,

-da je između Splitske banke, kao naručitelja radova i DARS-a neutvrđenog datuma zaključen ugovor, predmet kojeg je izrada projekta interijera poslovnice

Splitske banke u [adresa],

-da je između Splitske banke, kao investitora i RO Sukoplast, kao izvođača radova, zaključen 16.4.1987. ugovor o građevinsko-zanatskim radovima na objektu u [adresa],

-da je između Splitske banke i Kućnog savjeta Vlaške 26 postignut 2.7.1987. dogovor da Splitska banka može izvršiti sve potrebne rekonstrukcije svoje poslovnice u zgradi, kao i rekonstrukciju krova dvorišnog dijela zgrade,

-da su tijekom 1988. od strane Centra za zanatstvo R.O. izdavane privremene situacije za izvršene radove

-da je između Grada Zagreba, kao zakupodavca i Splitske banke d.d. Split, kao zakupca zaključen 15.10.1996. ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], koji se sastoji od tri prostorije u uličnom prizemlju ukupne površine 118,52 m2, iz kojeg ugovora proizlazi, između ostalog, da se zaključuje na određeno vrijeme od jedne godine i teče od 15.10.1996. (čl.4.) te da zakupnina iznosi 9.600,12 kn (čl.5.),

-da je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 31.1.2003. (pravomoćno **.**.2003.) ŽN dan u vlasništvo odgovarajući suvlasnički dio nekretnine u [adresa], sagrađene na zk.č.br.2696 i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, u naravi poslovni prostor u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 118,52 m2 (zakupnik Splitska banka d.d. podružnica Zagreb) i poslovni prostor u podrumu i prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija površine 116,83 m2 (zakupnik Kemoboja-Merx d.o.o.) i određeno je da se danom pravomoćnosti tog rješenja raskida ugovor o zakupu s rokom iseljenja od jedne godine od dana pravomoćnosti odnosno danom isteka ugovorenog roka,

-da je između ŽN i Splitske banke d.d. Split zaključen u svibnju 2003. ugovor iz kojeg proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je poslovni prostor površine 118,52 m2 u Vlaškoj 26 pravomoćno vraćen u vlasništvo NN rješenjem od 31.2.2003., da je Splitska banka d.d. taj prostor koristila temeljem ugovora o zakupu zaključenog sa Gradom Zagrebom za potrebe svoje poslovnice te da Splitska banka d.d. ima pravo taj prostor koristiti još godinu dana prema dosadašnjim uvjetima, počev od 25.2.2003., time da će iznos zakupnine, umjesto Gradu Zagrebu, plaćati vlasnici,

-da je na zahtjev odvjetnika Ante Tomašića u listopadu 2003. vještak Dragutin Gergely izradio nalaz i mišljenje na okolnost izmjere poslovnog prostora u Vlaškoj 26 kojeg koristi Splitska banka i utvrdio da se radi o poslovnom prostoru koji se sastoji od podruma, prizemlja i kata ukupne površine 155,67 m2,

-da je između ŽN, kao prodavateljice i tužiteljice-protutuženice, kao kupca zaključen 24.3.2004. ugovor o kupoprodaji iz kojeg proizlazi da su predmet prodaje poslovni prostor u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija površine 118,53 m2 (uz naznaku da isti posjeduje Splitska banka d.d.) i još jedan poslovni prostor u podrumu i prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija površine 116,83 m2 i u posjedu je prodavatelja (čl.1.) te da je kupac upoznat sa činjenicom i uvjetima pod kojima Splitska banka d.d. koristi prostor i preuzima na sebe obvezu, kao vlasnik, urediti sve odnose sa Splitskom bankom d.d., bez ikakvih obveza prodavateljice prema toj banci ili trećim osobama (čl.7.),

-da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana zk.č.br.2696 kuća popisni broj 757 i dvorište u Vlaškoj ulici broj 26, time da je uknjiženo pravo vlasništva na poslovni prostor u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 118,52 m2 i poslovni prostor u podrumu i prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija površine 116,83 m2 za korist tužiteljice-protutuženice,

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 1.6.2004. obavijestila prednika tuženika-protutužitelja da je vlasnica poslovnog prostora kojeg ova koristi temeljem ugovora zaključenog sa ŽN i pozvala ga da zakupninu prema ugovoru sa ŽN isplati njoj za razdoblje od 24.3. do 31.5.2004. te da sa njome, kao vlasnicom, zaključi ugovor o zakupu prema predlošku istog kojeg dostavlja u privitku (predložena zakupnina iznosi 5.000,00 Eur plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate),

-da je Nadzorni odbor Imex banke d.d. Split 1.6.2004. odobrio zaključenje ugovora o zakupu sa tužiteljicom-protutuženicom kao zakupodavcem poslovnog prostora u [adresa] površine 155,67 m2 izmjerene po vještaku Dragutinu Gergelyu na rok od 5 godina uz zakupninu u iznosu 10.000,00 Eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti, koja će početi teći danom predaje tog prostora u posjed, kao i zaključenje predugovora o zakupu za poslovni prostor s istim zakupodavcem u istoj zgradi površine 116,85 m2 (ex Kemoboja) uz obvezu zaključenja glavnog ugovora u roku 9 mjeseci, na rok od 5 godina i zakupninu u iznosu 65 Eur/m2, a za provedbu odluke i potpis ugovora su ovlaštene DN i ON,

-da je između tužiteljice-protutuženice, kao zakupodavca i Imex banke d.d. Split, kao zakupnika zaključen 1.6.2004. ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 155,67 m2 u zgradi pop broj 757 i dvorište izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na određeno vrijeme od 5 godina - od 1.6.2004. do 1.6.2009. (čl.6.), uz zakupninu u iznosu 10.000,00 Eur mjesečno plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, mjesečno unaprijed svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec, time da se mjesečni iznos zakupnine ima usklađivati sa postotkom cijena na malo svakog 1. siječnja u godini (čl.7-8.), koji ugovor su za zakupnika potpisale ON i DN,

-da je između tužiteljice-protutuženice, kao zakupodavca i Imex banke d.d. Split, kao zakupnika zaključen 1.6.2004. predugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u podrumu i prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 116,85 m2 u zgradi pop broj 757 i dvorište izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz obvezu zaključiti glavni ugovor u roku 9 mjeseci, koji glavni ugovor se ima zaključiti na rok od 5 godina, uz zakupninu u iznosu 65 Eur/m2 s plaćanjem u kunama po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, a zakupnik se obvezuje taj poslovni prostor o svom trošku privesti svrsi, preurediti i opremiti za obavljanje svoje poslovne djelatnosti, koji ugovor su za zakupnika potpisale ON i

DN,

-da je ON prokurist Imex banke d.d. Split i zastupa društvo zajedno sa jednim članom Uprave, dok je DN član uprave i zastupa banku sa još jednim članom uprave (prema podacima iz sudskog registra pribavljenih putem interneta 24.4.2006.),

-da je tužiteljica-protutuženica dopisom od 9.7.2004. obavijestila prednika tuženika-protutužitelja da mu otkazuje zakup poslovnog prostora u [adresa] u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 118,52 m2 i poziva ju da iseli u roku 30 dana jer do sastavljanja dopisa nije odgovorila na ponuđene uvjete ugovora o zakupu, niti potpisala i ovjerila dostavljeni joj ugovor, pa stoga pretpostavlja da više nije zainteresirana za zakup tog prostora,

-da je prednik tuženika-protutužitelja dopisom od 29.7.2004. odgovorio na gornje traženje navodeći da ugovor o zakupu nije prestao, već je nakon isteka roka iz dodatnog sporazuma prešutno obnovljen jer su ugovorne stranke nastavile izvršavati svoje obveze, da nesporna okolnost da je tužiteljica- protutuženica vlasnica tog poslovnog prostora ne daje pravo na otkaz ugovora i jednostrano povećanje zakupnine te da je spreman iseliti ukoliko mu se isplati naknada za učinjena ulaganja,

-da je između tužiteljice-protutuženice, kao zakupodavca i Imex banke d.d. Split, kao zakupnika zaključen 16.5.2005. ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u podrumu i prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 116,38 m2, iz kojeg ugovora proizlazi da se sklapa na rok od 5 godina, tj. od 16.5.2005. do 16.5.2010. (čl.6.) te da zakupnina iznosi 64 Eur/po m2 odnosno 7.477,00 Eur mjesečno plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća i to mjesečno unaprijed svakog 10.-og u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca, time da se mjesečni iznos zakupnine ima usklađivati sa postotkom cijena na malo svakog

1. siječnja u godini (čl.7-8.),

-da je tužiteljica-protutuženica 1.6.2005. prijavila nastanak porezne obveze prema gore navedenom ugovoru o zakupu i poreznim rješenjem od 24.8.2005. je utvrđena ukupna osnovica i mjesečni predujam poreza i prireza na dohodak od imovine za izdavanje u zakup poslovnog prostora,

-da je Imex banka d.d. Split dopisom od 30.9.2005. otkazala ugovor o zakupu zaključen s tužiteljicom-protutuženicom 1.6.2004. za poslovni prostor u Vlaškoj 26 površine 155,67 m2 zbog nepoštivanja ugovorne obveze predaje tog prostora, a u međuvremenu je zaključen glavni ugovor o zakupu za susjedni prostor površine 116,83 m2 i zbog potrebe za dodatnim prostorom su bili prisiljeni pronaći novu lokaciju za svoju poslovnicu,

-da je između Imex banke d.d. Split, kao zakupnika i ĆN, kao zakupodavca zaključen 30.9.2005. ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Frankopanska 9 površine 69,77 m2 na određeno vrijeme od 5 godina uz zakupninu u iznosu 64 Eur/m2 - ukupno 4.465,28 Eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća,

-da je tuženici-protutužiteljici ispostavljen za veljaču 2006. račun za komunalnu naknadu i uređenje voda za poslovni prostor u Vlaškoj 26,

-da su stranke 29.2.2008. sastavile zapisnik o primopredaji poslovnog prostora u [adresa], a u istom se navodi da se sastoji od prizemlja, podruma i galerije,

-da Porezna uprava Područnog ureda Zagreb nije u mogućnosti dostaviti podatak o iznosu naknade za korištenje za korištenje poslovnog prostora koja bi se mogla ostvariti na tržištu za takav prostor u Vlaškoj 26 u podrumu, prizemlju i katu koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 118,52 m2 jer da se u bazama informacijskog sustava Porezne uprave ne evidentiraju podaci o površini poslovnih prostora odnosno taj podataka nije obavezan prilikom utvrđivanja osnovice i predujma poreza i prireza na dohodak od imovine i nemaju informatički osiguranu bazu podataka o kretanjima cijena na tržištu.

7. Iskaz tužiteljice-protutuženice sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da prednik tuženika-protutužitelja nakon 25.2.2004. nije plaćao nikakvu naknadu ŽN, kao niti njoj, da mu je ponudila sklapanje ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, koju ponudu isti nije prihvatio s obrazloženjem da je iznos zakupnine previsok, da je prednik tuženika-protutužitelja izjavio da će napustiti taj prostor ukoliko mu se isplati naknada za učinjena ulaganja te da je ona zaključila ugovor o zakupu tog istog prostora sa Imex bankom d.d. Split, koja joj je ponudila zakupninu u iznosu od 10.000,00 Eur mjesečno.

8. U odnosu na pitanje površine spornog poslovnog prostora odnosno identiteta istog s obzirom na različitost površina označene u dokumentaciji prvenstveno valja istaći da iz ugovora o zakupu zaključenog 12.3.1985. sa Splitskom bankom te 15.10.1996. sa Splitskom bankom d.d. Split proizlazi da se radi o poslovnom prostoru površine 118,52 m2 koji se sastoji od tri prostorije u uličnom prizemlju, iz rješenja nadležnog tijela od 31.2.2003. proizlazi da se u naravi radi o poslovnom prostoru zakupnika Splitske banke d.d. u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija ukupne površine 118,52 m2, dok iz nalaza vještaka Dragutina Gergelya izrađenog 2003. proizlazi da poslovni prostor kojeg koristi Splitska banka ima površinu 155,67 m2 i sastoji se od podruma, prizemlja i kata.

8.1. Nadalje, na uviđaju na licu mjesta 31.1.2008. (l.177-178.) utvrđeno je da se radi o poslovnom prostoru u posjedu prednika tuženika-protutužitelja koji se sastoji od više prostorija i to u nivou podruma (čajna kuhinja, svlačionica, trezori i sanitarni čvor), prizemlja (prostor namijenjen za poslovanje s klijentima banke i kancelarija) i kata (kancelarija i spremište), dok iz detaljnijih podataka, fotografija (l.192-203.) i izmjere koje je na licu mjesta utvrdio vještak dipl.ing. Atila Eter i koji podaci su uzeti u obzir kao orijentacijski kriterij proizlazi da se u prizemnom dijelu nalazi poslovnica - šalter sala za poslovanje sa strankama, prolaz sa stubištima za kat i podrum te ured, u podrumu se nalazi čajna kuhinja

- ostava - svlačionica, predprostor zahoda i dva zahoda, a na katu se nalaze stubište i dva ureda, sveukupne tlocrtne površine 124,01 m2.

8.2. Iz fotografija sačinjenih na uviđaju 6.7.2015. proizlazi da je lice mjesta izmijenjeno u odnosu na ranije stanje (451-452.), a iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Žarka Željka s pisanim i usmenim očitovanjem proizlazi da se radi o poslovnom prostoru koji se sastoji od podruma, prizemlja i kata ukupne neto površine 152,07 m2 te da je do razlike u površini između njegovog nalaza te utvrđenja iz nalaza vještaka dipl.ing. Atile Etera iz 2008. i Dragutina Gergelya iz 2003. (vještak dipl.in. Žarko Željko očitom omaškom navodi da se radi o nalazu vještaka Etera iz listopada 2003., s obzirom da je na l.381-390. nalaz vještaka Gegrelya iz listopada 2003., a ne KN) došlo zbog toga što su u tlocrtu prvog kata iz nalaza dipl.ing. Atile Etera iz 2008. prikazane samo 2 prostorije, dok su u njegovu nalazu te nalazu i mišljenju iz 2003. prikazane 3 prostorije, a isto je tako u tlocrtu prizemlja vidljiva razlika u površini, pa površina utvrđena njegovom izmjerom od 152,07 m2 odgovara površini od 155,67 m2 utvrđenoj u nalazu iz 2003. (vještaka dipl.ing. Dragutina Gergelya) i razlika od 3,6 m2 je rezultat oblaganja unutarnjih zidova gips-karton pločama koja smanjuje korisnu površinu prostora.

8.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing.Žarka Željka s usmenim i pisanim očitovanjem u pogledu površine spornog poslovnog prostora odnosno identiteta istog jer je izrađen u skladu s rezultatom uviđaja, dostupnom dokumentacijom i pravilima struke, slijedom čega je u postupku utvrđeno da je prednik tuženika-protutužitelja obavljao poslovnu djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru koji u naravi ima površinu 152,07 m2 i sastoji se od više prostorija u podrumu, prizemlju i prvom katu ulične zgrade, a u zemljišnoj knjizi je označen kao poslovni prostor ukupne površine 118,52 m, slijedom čega se prigovor po pitanju identiteta i površine relevantne za izračun zakupnine odnosno naknade za uporabu tuđe stvari ukazuje neosnovanim. 9.

Odredbom čl.41.st.1. ZON-a propisano je da se ugovori o zakupu poslovnog prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, dok je odredbom čl.41.st.1. i 2. ZON-a propisano da vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka roka od godine dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz st.1. istog članka (ukoliko je u pitanju zakup na neodređeno vrijeme) odnosno prije isteka ugovorenog roka (ukoliko je u pitanju zakup na određeno vrijeme).

9.1. S obzirom da je rješenje nadležnog tijela od 31.1.2003. kojim je predmetni poslovni prostor dan (vraćen) u vlasništvo ŽN postalo pravomoćno 25.2.2003., to je prednik tuženika-protutužitelja, kao raniji zakupnik, imao valjani pravni osnov da se zadrži u posjedu istog sve do isteka roka od godine dana od dana pravomoćnosti tog rješenja odnosno pravo da se zadrži u posjedu sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, u skladu s čl.41.st.4. ZON-a.

9.2. Kako je tužiteljica-protutuženica vlasništvo spornog prostora stekla na temelju pravnog posla, ugovorom o kupoprodaji istog zaključenim s ŽN **.**.2004., to je bila ovlaštena tražiti predaju istog od prednika tuženika-protutužitelja protekom roka od godine dana od dana pravomoćnosti rješenja nadležnog tijela kojim je taj prostor dan (vraćen) u vlasništvo ŽN, pri čemu pitanje koje prednik tuženika-protutužitelja postavlja u pravcu od kada je tužiteljica-protutuženica vlasnica tog prostora (s obzirom na čl.119. ZV-a) nije odlučno u situaciji kada je tužiteljica-protutuženica bila upisana kao vlasnica spornog prostora i prije podnošenja tužbe, uz napomenu da pravo tužiteljice-protutuženice da zahtijeva predaju stvari u svakom slučaju proizlazi iz samog ugovora o kupoprodaji koji dokazuje pravni temelj i istinit način stjecanja u smislu čl. 166. ZV-a.

10. U odnosu pak na prigovor prednika tuženika-protutužitelja da je on bio u zakupu predmetnog poslovnog prostora temeljem ugovora zaključenog sa ŽN na određeno vrijeme od godine dana (počev od 25.2.2003.), da je nakon isteka ugovorenog roka nastavio koristiti taj prostor, čemu se zakupodavac nije usprotivio i stoga se, temeljem čl.596. ZOO-a, ima smatrati da je sklopljen novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme pod istim uvjetima te da je tužiteljica-protutuženica stupila u prava i obveze iz tog ugovora, slijedom čega nije imala pravo na jednostranu izmjenu istog u smislu povećanja iznosa zakupnine, prvenstveno valja istaći da ugovor zaključen u svibnju 2003. između prednika tuženika-protutužitelja i ŽN ne predstavlja po svom sadržaju ugovor o zakupu u smislu čl.5. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne Novine" broj 91/96, 124/97, 174/04, 38/09; dalje:ZZPP), već suglasnu konstataciju stranaka o postojanju prava i obveza koje proizlaze iz odredaba čl.41.st.2. i čl.42.ZON-a, tj. prava prednika tuženika- protutužitelja da koristiti sporni prostor još godinu prema dosadašnjim uvjetima računajući od 25.2.2003. (kao datuma pravomoćnosti rješenja o povratu oduzete imovine), time da iznose zakupnine više neće plaćati Gradu Zagrebu već ŽN.

10.1. Također valja istaći kako sve i da se uzme da je gore navedeni ugovor po svom sadržaju ugovor o zakupu, u tom bi slučaju isti prestao protekom vremena na koji je zaključen (čl.23.st.1. ZZPP-a), nakon čega nastupa obveza prednika tuženika-protutužitelja iz čl.21. ZZPP-a i stoga nema mjesta zaključku da bi taj ugovor bio prešutno obnovljen u smislu čl.596. ZOO-a te da bi tužiteljica-protutuženica stupila u prava i obveze istog jer se odredbe ZOO-a, kojima je uređen ugovor o zakupu (čl.567-599.), ne primjenjuju na zakupe uređene posebnim propisima (čl.568.ZOO-a), a takav je propis upravo ZZPP. Nadalje, nema mjesta niti eventualnoj primjeni odredbe čl.73.ZOO-a u pravcu konvalidacije ugovora kojem nedostaje propisani oblik, s obzirom na izričitu odredbu čl.4.st.3.ZZPP-a te okolnost da iz prihvaćenog iskaza tužiteljice- protutuženice proizlazi da prednik tuženika-protutužitelja nakon proteka roka od godine dana od pravomoćnosti rješenja nadležnog tijela nije plaćao nikakvu naknadu niti ŽN (prednik tuženika-protutužitelja ničim nije dokazao suprotno) niti njoj.

10.2. Slijedom navedenog, kako iz odredbe čl.7. ugovora o kupoprodaji zaključenog između tužiteljice-protutuženice i ŽN, kao osobe kojoj je sporni poslovni prostor dan (vraćen) u vlasništvo, proizlazi da tužiteljica- protutuženica preuzima na sebe obvezu, kao vlasnik, uređenja svih odnosa s prednikom tuženika-protutužitelja, bez ikakvih obveza ŽN prema predniku tuženika-protutužitelja ili trećim osobama, to je tužiteljica- protutuženica stupila u sva prava i obveze ŽN prema odredbama ZON-a, a time i prava da nakon isteka roka od godine dana od pravomoćnosti rješenja o povratu oduzete imovine zatraži predaju tog prostora, a isto tako i da jednostrano zatraži odnosno odredi drugačiji iznos zakupnine, pa se suprotna stajališta stranaka u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

11. Nadalje, u odnosu na prigovor da je ugovor o zakupu zaključen s Imex bankom d.d. Split nevaljan jer da raniji zakupni odnos između stranaka nije prestao, ističe se da nema mjesta zaključku da bi stranke ikada bile u ugovornom odnosu zakupa. U tom smislu se upućuje na prethodno obrazloženje i napominje da okolnost što je tužiteljica-protutuženica u dopisu od 9.7.2004. obavijestila prednika tuženika-protutužitelja da mu otkazuje zakup sama po sebi ne upućuje na zaključak o postojanju zakupnog odnosa, već na zaključak da tužiteljica-protutuženica, koja je taj dopis osobno sastavljala, ne razlikuje pojmove zakupa i korištenja, tim više što istovremeno navodi da joj nije odgovoreno na ponuđene uvjete ugovora o zakupu, niti je isti potpisan, pa stoga pretpostavlja da na strani prednika tuženika-protutužitelja nema interesa za zakup i stoga se poziva na iseljenje, slijedom čega nema mjesta zaključku o postojanju ugovornog odnosa zakupa između stranaka.

12. Po pitanju tvrdnje da je ugovor o zakupu zaključen s Imex bankom d.d. Split nevjerodostojan jer nije razvidan potpis tužiteljice-protutuženice valja napomenuti da je uvidom u izvornik (predočen na ročištu 17.6.2010.) utvrđeno da se na njemu nalaze čitki potpisi te da predočeni izvornik odgovara preslici, a što se tiče prigovora da nije potpisan od strane ovlaštene osobe zakupnika valja uputiti na Odluku Nadzornog odbora Imex banke d.d. Split od 1.6.2004. i podatke iz sudskog registra o osobama ovlaštenim za zastupanje iz kojih proizlazi da je ON prokurist Imex banke d.d. Split i zastupa društvo zajedno sa jednim članom Uprave, koji član uprave je upravo DN, slijedom čega je ugovor potpisan od strane ovlaštenih osoba.

13. I na koncu, u odnosu na tvrdnju da je ugovor o zakupu zaključen s Imex bankom d.d. Split prividan odnosno potpisan bez namjere da se realizira, isključivo s ciljem da se astronomskom cijenom zakupa navedenom u tom ugovoru ishodi od prednika tuženika-protutužitelja neosnovana isplata zbog izgubljene dobiti valja istaći da okolnost na postojanje koje ukazuje prednik tuženika-protutužitelja u pravcu da se u ulozi pregovarača sa strane tužiteljice- protutuženice po pitanju mogućeg sklapanja ugovora o zakupu između stranaka pojavljivao njezin suprug, koji je ujedno predsjednik uprave Imex banke d.d. Split, sama po sebi ne upućuje na zaključak da bi ugovor o zakupu zaključen s Imex bankom d.d. Split stoga bio prividan, već jedino može uputiti na zaključak da je suprug tužiteljice-protutuženice vodio pregovore kao njezin punomoćnik, pa s tim u svezi nije prihvaćen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka SN.

13.1. Također se napominje da okolnost što je tuženica-protutužiteljica dopisom od 1.6.2004. ponudila predniku tuženika-protutužitelja sklapanje ugovora o zakupu za predmetni poslovni prostor, a istoga dana sklopila ugovor sa Imex bankom d.d. Split za veći iznos zakupnine ne upućuje na zaključak o prividnosti tog ugovora, već eventualno na zaključak da je tužiteljica- protutuženica odlučila svoju nekretnini dati u zakup boljem ponuđaču, a da je pregovore s prednikom tuženika-protutužitelja vodila bez namjere da ponuđeni ugovor sklopi, pa kada se uzmu u obzir činjenice da je Odlukom Nadzornog odbora Imex banke d.d. Split od 1.6.2004. odobreno zaključenje ugovora o zakupu za predmetni poslovni prostor, kao i predugovora o zakupu za susjedni poslovni prostor u istoj zgradi površine 116,85 m2 (uz obvezu zaključenja glavnog ugovora u roku 9 mjeseci, na rok od 5 godina i zakupninu u iznosu 65 Eur/m2), da su ugovor i predugovor zaključeni, da je tužiteljica-protutuženica kao zakupodavac s Imex bankom d.d. Split zaključila 16.5.2005. (glavni) ugovor o zakupu spomenutog susjednog poslovnog prostora površine 116,38 m2 (na rok od 5 godina i zakupninu od 64 Eur/po m2 odnosno 7.477,00 Eur mjesečno plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća) i prijavila nastanak porezne obveze prema istom, da je Imex banka d.d. dopisom od 30.9.2005. otkazala ugovor o zakupu zaključen s tužiteljicom- protutuženicom 1.6.2004. za predmetni poslovni prostor zbog nepoštivanja ugovorne obveze predaje istog i obrazloženje da je u međuvremenu zaključen glavni ugovor o zakupu za susjedni prostor površine 116,83 m2 i da su zbog potrebe za dodatnim prostorom bili prisiljeni pronaći novu lokaciju za svoju poslovnicu te da je 30.9.2005. Imex banka d.d. Split uzela u zakup poslovni prostor i blizini predmetnog - Frankopanska 9, površine 69,77 m2 na određeno vrijeme od 5 godina uz zakupninu u iznosu 64 Eur/m2 - ukupno 4.465,28 Eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, to proizlazi zaključak da je Imex banka d.d. Split bila zainteresirana i imala namjeru uzeti u zakup oba poslovna prostora u vlasništvu tužiteljice- protutuženice, kao i da je tužiteljica-protutuženica imala stvarnu namjeru da oba poslovna prostora da u zakup Imex banci d.d. Split i ubire zakupninu odnosno zaključak da je prigovor o prividnosti ugovora o zakupu od 1.6.2004. neosnovan.

14. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tužiteljica-protutuženica za sporni poslovni prostor zaključila 1.6.2004. ugovor o zakupu s Imex bankom d.d. Split za iznos zakupnine koji se u istom ugovoru navodi, pa kako je do otkaza tog ugovora došlo zbog neispunjenja obveze tužiteljice-protutuženice da preda poslovni prostor u posjed zakupniku, a tu obvezu nije mogla ispuniti jer se prednik tuženika-protutužitelja u posjedu istog nalazio bez valjane pravne osnove, to sud nalazi da je tužiteljici-protutuženici nastala šteta u vidu izmakle koristi - dobitka koji bi se osnovano mogao očekivati ubiranjem zakupnine za taj poslovni prostor prema redovnom tijeku stvari, prema tržišnim uvjetima, čije je ostvarenje spriječeno radnjom prednika tuženika-protutužitelja.

14.1. Također valja istaći da prednik-tuženika protutužitelja u spornom razdoblju tužiteljici-protutuženici nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje spornog prostora, slijedom čega je tuženik-protutužitelj u svakom slučaju u obvezi naknaditi joj sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, a to je svakako korist u visini tržišne zakupnine koju nije plaćao, a koju bi bio dužan plaćati, u skladu s čl.165.st.1. ZV-a.

15. U odnosu pak na daljnji prigovor da tužiteljica-protutuženica ničim nije dokazala da bi zakupnina u centru grada iznosila upravo onoliko koliko sada od tuženika-protutužitelja potražuje napominje se da tržišna cijena zakupnine ne ovisi samo o lokaciji, površini i položaju poslovnog prostora u zgradi te opremljenosti odnosno stanju istog, već i o dogovoru između stranaka, kao i djelatnosti koja se u istom ima obavljati, pa kada se uzme u obzir da je između tužiteljice-protutuženice i Imex banke d.d. Split zaključen ugovor o zakupu za poslovni prostor u istoj zgradi, površine 116,83 m2, radi obavljanja djelatnosti za koju je taj zakupnik registriran i ugovoren je iznos zakupnine od 7.477,00 Eur plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća (64 Eur/m2) odnosno da je Imex banka d.d. Split 30.9.2005. za poslovni prostor u Frankopanskoj 9 površine 69,77 m2 (koji se nalazi u blizini predmetnog) ugovorila zakupninu u iznosu 64 Eur/m2 - ukupno 4.465,28 Eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća i dovede u vezu s iznosom koji je za predmetni poslovni prostor ugovoren između tužiteljice-protutuženice i Imex banke d.d. Split (10.000,00 Eur je iznos koji približno odgovara iznosu od 64 Eur/m2 s obzirom da su ugovorne strane konstatirale površinu prostora od 155,67 m2), to proizlazi da se ugovoreni iznos zakupnine ukazuje kao realno očekivani dobitak za tužiteljicu-protutuženicu odnosno korist koju je prednik tuženika-protutužitelja imao od uporabe stvari.

16. U vezi gore navedenog upućuje se na nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Žarka Željka iz kojeg proizlazi da je pri procjenu vrijednosti najamnine koristio propise i izvor podataka pobliže opisane na stranici 1 nalaza i mišljenja (l.432. spisa), da se procjena vrijednosti najma nekretnine izrađuje na temelju općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja i stanja nekretnine na dan kakvoće, da opći vrijednosni odnosi na tržištu obuhvaćaju cjelinu okolnosti koje su mjerodavne za oblikovanje cijena najma, pri uobičajenom poslovnom kretanju ponude i potražnje, kao što su opća gospodarska situacija, tržište kapitala te gospodarski i demografski razvoj područja, da je, na osnovu položaja, zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja te stanja nekretnine, najprikladniji postupak za utvrđivanje tržišne vrijednosti najma prema Uredbi o procjeni vrijednosti nekretnina poredbeni postupak, koji se, u pravilu, primjenjuje prigodom utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina koje su međusobno slične, iz istog ili usporedivog cjenovnog bloka i realizirane unazad 4 godine te da stoga procijenjena vrijednost najma za predmetni poslovni prostor za utuženo razdoblje od 1.6.2004. do 1.2.2008. iznosi 3.283.212,00 kn, time da su pojedini mjesečni iznosi pobrojani na l.444-445. spisa.

16.1. Očitujući se na primjedbe vještak dipl.ing. Žarko Željko navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio poredbene nekretnine koje su svojim obilježjima najviše odgovarale procjenjivanoj te da su poredbena metoda i poredbene nekretnine bili prikladni, pa je dobivena procijenjena vrijednost korektna i odgovara tržišnoj, uz napomenu da podaci Porezne uprave po pitanju naknade za korištenje već postoje u spisu te da podaci o cijenama najma poslovnih prostora koje tuženica-protutužiteljica dostavlja nisu službeni podaci i u istima je navedena tražena, ali ne i ugovorena cijena najma, pa ti podaci nisu mjerodavni za procjenu vrijednosti najamnine poslovnog prostora.

16.2. Vještak dipl.ing. Žarko Željko iskazuje da je prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina koristio za izvođenje poredbenih cijena kupoprodaje one nekretnina koje pokazuju dovoljno podudarna obilježja, a prilikom procjene je koristio nekretnine za koje smatra da svojim obilježjima najviše odgovaraju procijenjenoj, prvenstveno svojim položajem, lokacijom i poslovnim sadržajima, da Porezna uprava ne dostavlja vještacima podatke o procijenjenim vrijednostima i kupoprodajnim cijenama i tako nešto je moguće ishoditi isključivo na zahtjev suda, da se usporedne nekretnine koje je koristio kod procjene vrijednosti poredbenom metodom nalaze na Iblerovom trgu (Importane galerija - trgovačko-poslovno-stambeni centar), [adresa] i u [adresa], da je kod stanova cijena za kvadrat veća što je stan manji, tj. manje površine, ali kod poslovnih prostora je cijena veća za one koji zadovoljavaju svojom površinom određene normative za određenu djelatnost, pa se tako izuzetno mali prostori od 15-20 m2 obično mogu koristiti samo za razne obrtničke djelatnosti , kioske i sl., što nije visoko profitabilna djelatnost, pa je po zakonu ponude i potražnje cijena za iste manja po m2 nego za prostore između 50 i 100 m2 koji su najidealniji za trgovačku, ugostiteljsku, uslužnu, bankarsku i druge djelatnosti, da cijene poslovnih prostora u "šoping centru" mogu nadmašiti cijene lokala izvan "šoping centra" zato jer je takav "centar" uvijek privlačniji kupcima i takvo je mjesto odmah veće potražnje, pa prostori koji se tamo nalaze imaju nešto veću cijenu, međutim, u ovom se slučaju uspoređivani "šoping centri" nalaze na dvostruko većoj udaljenosti od centra grada u odnosu na promatrani poslovni prostor, koji je od glavnog trga udaljen niti 500-tinjak metara, također okružen lokalima i poslovnim prostorima, pa postoji pogodnost za međusobnu usporedbu, da se kod davanja u najam lokali koji su izvedeni na više nivoa, kao predmetni poslovni prostor, daju u zakup po jedinstvenoj cijeni bez rasčlanjivanja iste po pojedinim etažama, da je prilikom usporedbe koristio lokale koji se nalaze na razini -1 odnosno podrumu na Iblerovom trgu, kao i one koji se nalaze u razizemlju, pa smatra da je na taj način korektno usporedio položaj promatranog lokala sa usporednim, da su Pravilnik i Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina definirali da se usporedba cijena kod utvrđivanja vrijednosti zakupa i nekretnina može isključivo koristiti ako postoje podaci o stvarno postignutim cijenama, a nikako podaci iz oglasnika ili javnih glasila, jer se smatra da su to spekulativne cijene, time da u većini slučajeva nisu niti poznate same karakteristike tih prostora i često se radi o prostorima koji se daju u najam iz gradskog fonda, gdje takvi pokazatelji ne odražavaju pravu sliku stanja na tržištu te da su vještaci dužni koristiti isključivo cijene postignutih zakupnina.

16.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Žarka Željka s pisanim i usmenim očitovanjem jer je izrađen u skladu s priloženom dokumentacijom i pravilima struke, pa kako je isti jasan, potpun i usaglašen s izviđenim okolnostima, pri čemu je vještak dao vrlo jasne i iscrpne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog, to je sud odbio prijedlog prednika tuženika-protutužitelja odnosno tuženika-protutužitelja za izvođenje dokaza novim vještačenjem.

16.4. Posebno se napominje i to da je lice mjesta promijenjeno (iz fotografija na l.451.do 452. spisa sačinjenih u srpnja 2015. proizlazi da se prostor više ne koristi za bankarsko poslovanje, već kao boutique), a sasvim je izvjesno da je do danas došlo do daljnjih promjena, slijedom čega novi uviđaj ne bi bio svrsishodan niti bi doprinio ostvarenju načela ekonomičnosti, koncentracije postupka i suđenja u razumnom roku.

17. S obzirom da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Žarka Željka proizlazi da procijenjena vrijednost najma za predmetni poslovni prostor za utuženo razdoblje iznosi 3.283.212,00 kn / 435.757,12 EUR, kao i prethodno izloženo stajalište da iznos zakupnine iz ugovora o zakupu predmetnog prostora zaključenog s Imex bankom d.d. Split upućuje na zaključak o postojanju realno očekivane dobiti za tužiteljicu-protutuženicu (toč.15. obrazloženja presude), to sud nalazi da je iznos utvrđen od strane vještaka primjeren iznos koji se osnovano mogao očekivati kao dobitak od zakupa predmetnog poslovnog prostora za utuženo razdoblje.

17.1. Stoga je tuženik-protutužitelj u obvezi nadoknaditi tužiteljici-protutuženici koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja poslovnog prostora u spornom razdoblju u visini tržišne zakupnine koju nije plaćao prema nalazu vještaka, a koju bi bio dužan plaćati, neovisno o tome da li je imao i pravo zadržanja dok mu se ne isplate učinjena ulaganja, slijedom čega je odlučeno kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.165.st.1. i 6. ZV-a, dok je preostali dio zahtjeva za isplatu iznosa od 4.505,83 Eur s pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan.

17.2. Na gore navedeni iznos od 435.757,12 Eur tužiteljici-protutuženici je dosuđena i zatezna kamata prema čl.29. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO/05) koja teče od 28.3.2025. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose i razdoblja navedena u stavku II. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane prednika tuženika- protutužitelja u iznosu zakupnine koju bi inače plaćao za predmetnu nekretninu (da je bio u statusu zakupnika) je utvrđena u ovom postupku i tuženik- protutužitelj dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne zakupnine, što bi bilo slučaj da su stranke u govornom odnosu (tako i Gž- 385/2018, Županijski sud u Šibeniku, slično Gž-5245/10 i Gž-688/15 Županijski sud u Zagrebu).

18. U odnosu na protutužbeni zahtjev prvenstveno valja istaći da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je prednik tuženika-protutužitelja raniji zakupnik, pa ima pravo na isplatu naknade za učinjena ulaganja u smislu čl.41.st.4. ZON-a i to upravo od tužiteljice-protutuženice.

18.1. Naime, iz odredbe čl.7. ugovora o kupoprodaji zaključenog 24.3.2004. između tužiteljice-protutuženice i ŽN, kao osobe kojoj je sporni poslovni prostor dan (vraćen) u vlasništvo, proizlazi da tužiteljica-protutuženica preuzima na sebe obavezu, kao vlasnik, uređenja svih odnosa sa prednikom tuženika-protutužitelja, bez ikakvih obveza ŽN prema istoj ili trećim osobama, što upućuje na zaključak da je tužiteljica-protutuženica stupila u sva prava i obveze ŽN prema odredbama ZON-a, a time i obvezu isplatiti naknadu predniku tuženika-protutužitelja za učinjena ulaganja, slijedom čega se prigovor promašene pasivne legitimacije tužiteljice- protutuženice za predmetni zahtjev radi isplate te naknade ukazuje neosnovanim.

19. Što se pak tiče istaknutog prigovora zastare napominje se da je tek po pravomoćnosti rješenja kojim je predmetni poslovni prostor dan (vraćen) u vlasništvo ŽN, tj. 25.2.2003. odnosno po zaključenju ugovora o kupoprodaji istog između tužiteljice-protutuženice i ŽN, tj. 24.3.2004., kojim je tužiteljica-protutuženica stupila u sva prava i obveze ŽN u smislu ZON-a, prednik tuženika-protutužitelja stekao mogućnost zahtijevati ispunjenje obveze u vidu isplate naknade za učinjena ulaganja, jer je tek tada utvrđen obveznik odnosno vlasnik prema kojem se takav zahtjev može postaviti, slijedom čega rokovi zastare počinju od tada i teći.

19.1. S obzirom da je odredbama čl.214., čl.215.st.1. i čl. 371. ZOO/05 propisano da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze te da potraživanja zastarijevaju za pet godina (isto je bilo propisano i odredbama čl.360, čl.361.st.1. i čl.371. ZOO-a), to se istaknuti prigovor zastare ukazuje neosnovanim jer je prednik tuženika-protutužitelja protutužbu podnio 26. travnja 2006.

20. Kod toga posebno valja napomenuti da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl.49. ZON-a. To stoga što je istom propisan način postupanja ako postoji razlika između vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kakva bi ona bila u trenutku oduzimanja, pa tako sadašnji vlasnik odnosno nositelj prava raspolaganja i korištenja može od prijašnjeg vlasnika, kojemu se nekretnina vraća (daje) u vlasništvo, zahtijevati ili da mu se prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu se isplati odgovarajuća naknada u omjeru tih ulaganja, time da rokovi za ostvarivanje stvarnopravnih ili obveznopravnih zahtjeva, u što ulaze rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare, počinju teći od dana stupanja na snagu ZON-a, pa kako se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu, tj. sporu između sadašnjeg vlasnika odnosno nositelja prava raspolaganja i korištenja i prijašnjeg vlasnika, to nema mjesta primjeni odredbe čl.49.st.4. ZON-a.

21. U odnosu na daljnji prigovor tužiteljice-protutuženice da je potraživanje tuženika-protutužitelja s naslova naknade za učinjena ulaganja neosnovano iz razloga što iz ugovora o zakupu kojeg je prednik tuženika-protutužitelja zaključio s prvim zakupodavcem jasno proizlazi da zakupac poslovne prostorije može popraviti (adaptirati) samo na temelju pismenog odobrenja zakupodavca, koje odobrenje tuženik-protutužitelj nije dostavio te da zakupac nema pravo ni po kojem osnovu na povrat sredstava utrošenih u adaptaciju, valja istaći da odredbe tog ugovora (l.96-99.) reguliraju samo odnose između stranaka istog, slijedom čega se ne mogu primijeniti na prava i obveze sadašnjeg vlasnika i ranijeg zakupnika i stoga ne isključuju pravo prednika tuženika-protutužitelja na isplatu naknade za učinjena ulaganja koje proizlazi iz odredaba ZON-a.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. Žarka Željka u odnosu na pitanje naknade za učinjena ulaganja proizlazi da je koristio podatke iz spisa, osobito fotodokumentaciju iz nalaza i mišljenja o vrijednosti ulaganja vještaka dipl.ing. Atile Etera, kao i podatke prikupljene na uviđaju te da je izračun vršio uobičajenom metodom proračuna za potrebe izračuna vrijednosti ulaganja i pri tome koristio podatke izdane od službenih institucija koje se bave prikupljanjem podataka i cijena u graditeljstvu i vlastito iskustvo te trenutno tržišno kretanje vrijednosti radova za konkretnu lokaciju i objekt, slijedom čega je vrijednost ulaganja u predmetni poslovni prostor s amortizacijom procijenio u iznosu od 97.175,00 kn (12.897,34 Eur).

22.1. U pisanom očitovanju na iznesene primjedbe vještak dipl.ing. Žarko Željko navodi da vizualnim putem nije mogao utvrditi postojanje mramornih ploča na zidovima, uz napomenu da u troškovniku iz prethodnog vještačenja iste nisu bile navedene, pa kako je predmetni prostor bio preuređen u trenutku kada je on obavljao uviđaj i stoga nisu bili vidljivi svi radovi za koje je prednik tuženika-protutužitelja tvrdio da su izvedeni, to je vrstu izvedenih radova utvrdio prema dokumentaciji u spisu, a količine izmjerom prostora prilikom uviđaja, da električnu peć nije uzeo u obzir jer se radi o opremi i uređaju koji nisu fiksni, dok u odnosu na ulaganja u vidu postave parketa u galeriji nije imao saznanja prema uviđaju na licu mjesta i dokumentaciji u spisu, da je u toč.4. procjene vrijednosti ulaganja naveo stavku "dobava i postava podnih kamenih ploča od breče debljine 4 cm, količinu od 79,10 m2 ploča, što uz jediničnu cijenu od 1.400,00 kn/m2 daje ukupan iznos od 110.740,00 kn, međutim, ukoliko su kamene ploče doista i postojale očito je da su se amortizirale, jer prilikom uviđaja nisu bile vdljive, pa je obračunat postotak amortizacije od 100% i amortizirana vrijednost stoga iznosi 0,00 kn te da spisu predmeta ne prileži dokumentacija za koju je prednik tuženika-protutužitelja naveo da je izrađena, a temeljem sklopljenih ugovora, ponuda, situacija i sl. nije moguće utvrditi koji su radovi doista i izvedeni i koji su to projekti doista i izrađeni.

22.2. Vještak dipl.ing. Žarko Željko iskazuje da prilikom uviđaja nije mogao utvrditi postojanje mramornih ploča na zidovima te da su iste, ukoliko su postojale, demontirane ili prekrivene nekim oblogama, a nisu bile niti navedene u prethodnim vještačenjima, da za druge vrste radova na koje je prednik tuženika-protutužitelja ukazao nije bilo jasno jesu li doista bili izvedeni u spornom prostoru jer je isti u međuvremenu više puta adaptiran, da su elektroinstalacije obuhvaćene u stavci troškovnika koja se odnosi na dobavu, dopremu i izradu razvoda struje sa razvodom pločom i urom, a bojler i radijatori su obuhvaćeni pod stavkom izrade novog centralnog grijanja, dok električna peć nije fiksno spojena i ugrađena, pa ju nije bilo potrebno procjenjivati, da je u toč.4. naveo stavku dobave i postave podnih kamenih ploča količine 79,10 m2 u ukupnom iznosu od 110.740,00 kn, pa kako ploča u prostoru više nema pretpostavio je da ih je prednik tuženika-protutužitelja demontirao ili su se toliko amortizirale da su uklonjene i zamijenjene postojećim podom te da u odnosu na tehničku dokumentaciju za koju se tvrdi da postoji, a to bi bili projekti instalacija, grijanja i ventilacije, u spisu ne prileži nikakva dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da zaista postoje niti da ih je neki projektni ured izradio, pa nije mogao izvesti zaključak da su izvedeni te u kojem obliku i obujmu, dok u odnosu na ugovor na l. 100-104. odnosno do l.107. spisa nema samih projekata, pa ne zna jesu li stvarno izvedeni, a za zaključak u tom pravcu je potrebno dostaviti skice, izračune, troškovnike i sl.

22.3. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing. Žarka Željka s pisanim i usmenim očitovanjima jer je izrađen na temelju priložene dokumentacije, rezultata uviđaja te u skladu s pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne i logične razloge zbog kojih određeni radovi i troškovi za koje je prednik tuženika-protutužitelja tvrdio da su izvedeni i nastali nisu uzeti u obzir, slijedom čega je odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja za izvođenje dokaza novim vještačenjem.

22.4. Također se upućuje i na toč.16.4. obrazloženja presude i ponavlja da je lice mjesta izmijenjeno, da je vještak jasno naveo da vizualnim pregledom nije mogao utvrditi

23. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da ukupna vrijednost ulaganja prednika tuženika-protutužitelja u sporni poslovni prostor iznosi 97.175,00 kn (12.897,34 Eur), koji iznos je predniku-tuženika-protutužitelja pravomoćno i dosuđen temeljem čl.41.st.4. ZON-a, pa je preostali dio protutužbenog zahtjeva u iznosu 232.372,82 Eur s pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u stavku III. izreke presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku I. izreke presude temelji se na čl. 154.st.5. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s Tbr.7-9, 46 i 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i vrijednosti zahtjeva u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje i to za sastav tužbe 1.000,00 Eur, za sastav podneska od 7.4.2006. i pristup na ročište 7.4.2006. po 3.264 Eur, za sastav odgovora na protutužbu i pristup na uviđaj (2008.) po 3.682 Eur, za pristup na ročište 1.4.2009., 11.6.2010., 17.6.2010., 9.10.2014., 2.3.2017., 8.6.2017. te uviđaj i sastav podnesaka od 29.12.2008., 8.2.2010., 22.4.2010. i 12.2.2025. iznos od po 6.636 Eur, za pristup na ročište 21.4.2010., 20.4.2016., 8.6.2017., 20.4.2016., 8.6.2017., 9.5.2024., 15.5.2024. i 6.11.2024. iznos od po 100,00 Eur, za sastav podnesaka od 1.10.2014., 15.5.2017., 13.6.2017. i 8.5.2024. po 3.318,00 Eur, za sastav podneska od 20.4.2016. iznos od 50,00 Eur te za sastav žalbe iznos od 8.292 Eur, uz pdv u iznosu 28.939,00 Eur, trošak pristojbe na tužbu u iznosu 538,85 Eur i presudu u iznosu 663,612 Eur – sveukupno 145.897,46 Eur, uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

24.1. Tužiteljici-protutuženici nije priznat trošak pristojbi na žalbu jer nije plaćen, trošak za sastav podneska od 20.4.2016 jer se podnesak tog datuma u spisu ne nalazi, podneska od 31.1.2025. jer je isti povukla, žalbe iz rujna 2017. jer s istom nije uspjela i odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban, sve temeljem čl.155.st.1. ZPP-a.

24.2. Tužiteljici-protutuženici nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

24.3. Odluka o troškovima postupka sadržana u stavku III. izreke presude temelji se na činjenici da je tužiteljica-protutuženica uspjela u predmetnoj parnici u pretežnom dijelu, kao i da je pravomoćnom presudom od 6. rujna 2017. broj:P-439/2019-128 tužiteljici-protutuženici naloženo isplatiti predniku tuženika-protutužitelja iznos od 97.175,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6.9.2017. isplate uz naknadu troškova postupka u iznosu 21.637,81 kn, slijedom čega tuženiku-protutužitelju ne pripada pravo na naknadu daljnjih troškova.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

pun. stranaka