REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-53/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, zastupanog po punomoćniku Goranu Durmišu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva 24, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o., Pušća 131, Omišalj, OIB: 82386143355, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-281/2023 (javnobilježnički predmet) od 1. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137.576,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 66.639,49 EUR od 31. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 64.920,41 EUR od 1. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 3.063,57 EUR od 1. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 2.953,89 EUR od 24. travnja 2021. do isplate

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.587,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tuženika za prekid postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-281/2023 (javnobilježnički predmet) od 1. lipnja 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137.576,36 EUR/1.036.569,08 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 EUR/6.215,96 kuna.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine utužene tražbine. Istaknuo je da vjerodostojna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije podobna za pokretanje ovršnog postupka jer ne sadržava sve podatke propisane odredbom članka 31. Ovršnog zakona.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku poslovni broj Povrv- 146/2023-4 od 5. lipnja 2024. navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-53/2024-4 od 29. kolovoza 2024. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnescima od 7. veljače 2024. i 3. rujna 2024. tužitelj je naveo da je na svojoj web stranici objavio dokument "Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslovačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču 2021." koji dokument predstavlja javni poziv za podnošenje ponuda u vidu zahtjeva za dodjelu potpore, pa podnošenjem takvog zahtjeva podnositelji prihvaćaju sadržaj i uvjete tog javnog poziva. Nadalje, navodi da je na svojoj web stranici objavio i dokument naziva "Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjere potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslovačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču 2021.", u kojem dokumentu da su sadržani kriteriji, kao i uvjeti i načini korištenja potpore za očuvanje radnih mjesta. U vezi sa navedenim ističe da je tijekom 2020. bio suočen sa desecima tisuća zahtjeva podnesenih temeljem ranije navedenih dokumenata, slijedom čega da je, a iz razloga nedostatnog broja ljudi za obradu takvih zahtjeva, 31. ožujka 2020. donio odluku kojom je uredio postupanje po zaprimljenim zahtjevima, na način da je promijenio svoje redovito postupanje i odlučio da će se sredstva za potpore za očuvanje radnih mjesta isplaćivati automatski po zaprimljenim zahtjevima, ali uz pravo njihove naknadne revizije. Navedeno znači da tužitelj u trenutku zaprimanja zahtjeva nije provjeravao niti jedan podatak naznačen u zahtjevu, osim je li zahtjevu priložena sva propisana dokumentacija. U konkretnom slučaju, tuženik da je putem on- line aplikacije na tužiteljevoj web stranici 25. veljače 2021. podnio zahtjev za dodjelu potpore koji je Područna služba u Rijeci pozitivno ocijenila, te podnijela zahtjev radi rezervacije sredstava za potporu za očuvanje radnih mjesta, nakon čega je tužiteljev središnji ured ta sredstva i rezervirao, a u konačnici i isplatio tuženiku. Temeljem navedenog, te sukladno odredbi članka 247. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, da je sa tuženikom, kao korisnikom potpore za očuvanje radnih mjesta sklopljen ugovor o korištenju potpore za očuvanje radnih mjesta. Navedenim ugovorom da su utvrđena prava i obveze ugovornih strana u vezi dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta, pa da ne bi trebalo biti sporno da su uvjeti i način korištenja navedene potpore, odnosno pravila korištenja te potpore bila i morala biti dobro poznata svim poslodavcima koji su dostavili zahtjev za njihovo korištenje, pa tako i tuženiku.

6. Nadalje, a u odnosu na kršenje ugovorom preuzetih obveza od strane tuženika, tužitelj je naveo da je tuženik radi dodjele potpore za očuvanje radnih mjesta za razdoblje siječnja i veljače 2021. trebao dokazati da je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020. imao pad prihoda/primitaka od najmanje 40% u odnosu na isto razdoblje 2019. ili da je u prosincu 2020. imao pad prihoda/primitaka od najmanje 40% u odnosu na prosinac 2019., ukoliko traži potporu za siječanj, odnosno da je u siječnju 2021. imao pad prihoda/primitaka od najmanje 40% u odnosu na siječanj 2020. ukoliko traži potporu za veljaču. Unatoč navedenim, jasno propisanim kriterijima za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta, tuženik da je podnio zahtjev iako navedene kriterije nije ispunjavao što je utvrđeno naknadnom revizijom zahtjeva i isplaćenih sredstava. Uvidom u službenu dokumentaciju (PDV obrasce tuženika) koja mu je naknadno dostavljena od Porezne uprave da je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju nije zadovoljio kriterij pada prihoda od najmanje 40% jer je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020. ostvario rast prihoda od 6,1% u odnosu na isto razdoblje 2019., u prosincu 2020. ostvario rast prihoda od 53,81% u odnosu na prosinac 2019., te u siječnju 2021. ostvario pad prihoda od samo 4,62% u odnosu na siječanj 2020. Stoga da je e-mail porukom od 26. svibnja 2021. raskinuo sklopljeni ugovor sa tuženikom obavijestivši ga o rezultatima naknadne revizije, neispunjenju kriterija za dodjelu potpore, negativnoj ocjeni zahtjeva, te zahtjevu za povrat nepripadno isplaćenog iznosa, po kojem zahtjevu tuženik nije postupio.

7. Tuženik je u podnescima od 23. rujna 2024. i 3. prosinca 2024. naveo da se protivi objektivnoj preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 3. rujna 2024., kao i da je nastupila zastara utužene tražbine. Također ističe da tužitelj e-mail porukom od 26. svibnja 2021. nije raskinuo ugovor. Navodi da je njegova sekundarna djelatnost pružanje smještaja, te priprema i usluživanje hrane i pića koju obavlja u svojim ugostiteljskim objektima – Hotel Malin u Malinskoj, u kojoj djelatnosti je pretrpio veliki pad prihoda, te da je samo za tu djelatnost i samo za zaposlenike u toj djelatnosti podnio zahtjev za dodjelu potpore.

8. Podneskom od 4. studenog 2024. tužitelj je, u odnosu na prigovor tuženika da se protivi objektivnoj preinaci tužbe, naveo da podneskom od 3. rujna 2024. nije preinačio tužbeni zahtjev već isti uredio sukladno ovršnom prijedlogu od 9. svibnja 2023., odnosno da se radi o identičnom zatraženom iznosu koji je naveden i u prijedlogu za ovrhu, te identičnom početku tijeka zakonskih zateznih kamata na svaki od tih iznosa. Također je osporio osnovanost istaknutog prigovora zastare jer da su utuženi iznosi isplaćeni tuženiku tijekom veljače i ožujka 2021., a da je ovršni prijedlog podnesen 9. svibnja 2023., pa da nije protekao niti trogodišnji, a niti petogodišnji zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima. U konačnici je istaknuo da je točno da je iznimno u obzir uzimao i zahtjeve onih subjekata čija pretežita djelatnost nije bila prihvatljiva uvjetima pojedine potpore ako bi ti subjekti imali registrirane i druge, sekundarne djelatnosti od kojih ostvaruju prihode uz uvjet da je poslodavac dokazao da je sekundarna djelatnost na koju se poziva obuhvaćena odlukom stožera o ograničenju ili da mu je ta sekundarna djelatnost pretežita djelatnost u smislu ostvarivanja prihoda. Međutim, da je i u tom slučaju poslodavac bio obvezan dokazati pad prihoda/primitaka u propisanom usporednom razdoblju na razini cjelokupnog poslovanja putem dostavljenih PDV obrazaca potvrđenih od strane Porezne uprave. Sve navedeno da je tuženiku detaljno obrazloženo u e-mailu od 26. svibnja 2021., kao i dopisu od 16. veljače 2022. i e-mailu od 1. ožujka 2022.

9. Prvenstveno valja navesti, a u odnosu na navode tuženika iz prigovora, da po ocjeni ovoga suda, analitička kartica tužitelja temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi jest vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 31. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ), na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi članka 22. OZ-a, a u slučaju osporavanja vjerodostojnosti iste, tužitelj je dužan, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), dokazati odgovarajućim ispravama osnovu temeljem koje su podatci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 137.576,36 EUR (131.559,90 EUR na ime isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta i 6.016,46 EUR na ime MIO II.) sa zakonskim zateznim kamatama, za siječanj i veljaču 2021.

11. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik 25. veljače 2021. podnio zahtjev za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođeni koronavirusom (COVID-19) za siječanj i veljaču 2021. (list 70-72 spisa), da je temeljem navedenog zahtjeva Područni ured tužitelja u Rijeci 24. ožujka 2021. podnio središnjem uredu zahtjev za rezervaciju sredstava za navedenu potporu (list 73 spisa), te da je središnji ured 25. ožujka 2021. obavijestio Područni ured Rijeka da su sredstva rezervirana (list 74 spisa), kao i da je u konačnici tuženiku isplaćena potpora za siječanj i veljaču 2019. Činjenicu isplate potpora tijekom postupka tuženik nije osporio, dok ista proizlazi i iz e- mail poruke tuženika upućene tužitelju 2. lipnja 2021. (list 227 spisa). Također, nije sporno da je tužitelj zadržao pravo naknadne revizije podnesenog zahtjeva, pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji. Navedeno proizlazi i iz Odluke tužitelja Klasa: 103-05/17-04/539, Ur.br.: 344-01/1-20- 129 od 31. ožujka 2020. (list 158-160 spisa) u kojoj je navedeno da se zahtjevi za korištenjem potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (Covid 19) smatraju valjanima po zaprimanju cjelokupne dokumentacije, pod pretpostavkom naknadne provjere, odnosno da se valjanim smatra svaki zahtjev koji je zaprimljen on line, elektroničkom poštom (e-mailom) ili predan u nadležnu službu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema sjedištu poslodavca za kojega savjetnik utvrdi kako sadrži svu potrebnu dokumentaciju za prijavu, pod pretpostavkom naknadne provjere, bez da se u trenutku zaprimanja zahtjeva utvrđuje udovoljavaju li podneseni zahtjevi uvjetima iz javnog poziva za korištenje mjere aktivne politike zapošljavanja.

13. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj e-mail porukom od 26. svibnja 2021. i dopisom od 16. veljače 2022. (list 167-172 spisa) obavijestio tuženika da je naknadnom revizijom potpore za siječanj-veljaču 2021. utvrđeno da ne ispunjava kriterije za dodjelu predmetne potpore jer je uvidom u službenu dokumentaciju (PDV obrasce tuženika) koja mu je naknadno dostavljena od Porezne uprave utvrdio da u utuženom razdoblju nije zadovoljio kriterij pada prihoda od najmanje 40%, iz kojeg razloga da je njegov zahtjev ocjenjen negativno, te ga pozvao na povrat isplaćenih sredstava. Također, tuženik je na ročištu 13. veljače 2025. učinio nespornim obračune PDV-a temeljem kojih je tužitelj utvrdio postotak pada prihoda tuženika (list 75 spisa).

14. Među strankama je sporno je li tužitelj tijekom postupka izvršio objektivnu preinaku tužbe, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju nesporno plaćene iznose, a s tim u vezi i je li tuženik ispunjavao kriterije za dodjelu predmetne potpore za siječanj i veljaču 2021., te je li nastupila zastara utuženih tražbina.

15. Prvenstveno valja navesti da je neosnovan prigovor tuženika istaknut u podnesku od 23. rujna 2024. kojim se protivi objektivnoj preinaci tužbe koju je tužitelj izvršio u podnesku od 3. rujna 2024., budući da navedenim podneskom tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev, već isti uredio na način da predlaže održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-281/2023 (javnobilježnički predmet) od 1. lipnja 2023., a kako je to propisano odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a.

16. Nadalje, odredbom članka 262. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, dok je stavkom 2. propisano da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.

17. U konkretnom slučaju, tužitelj je objavom dokumenta "Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslovačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču 2021." i dokumenta "Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjere potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslovačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču 2021." odaslao javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanja ugovora prema objavljenim uvjetima i kriterijima, nakon čega je tuženik, sukladno navedenim dokumentima, podnio zahtjev za dodjelu potpora za siječanj i veljaču 2021., koji zahtjev, odnosno ponudu (članka 253. stavak 1. ZOO-a) je tužitelj prihvatio, s obzirom da je, iako spisu ne prileži obavijest tuženiku o prihvaćanju zahtjeva, iznose potpore tuženiku nesporno isplatio, iz čega proizlazi da je na navedeni način između stranaka zaključen ugovor o korištenju potpora za očuvanje radnih mjesta za siječanj i veljaču 2021.

18. Također, podnošenjem zahtjeva za dodjelu potpora i u konačnici sklapanjem ugovora o korištenju potpora za očuvanje radnih mjesta, tuženik je, kao korisnik potpora, prihvatio sve uvjete i kriterije propisane ranije navedenim dokumentima, pa tako i kriterije koje mora ispunjavati da bi ostvario pravo na potporu.

19. Navedenim dokumentima, a koji su bili podloga za podnošenja zahtjeva tuženika za dodjelu potpora određivali su, između ostalog, poslodavce (djelatnosti) koji mogu ostvariti navedenu potporu, te kriterije koje isti moraju ispuniti da bi ostvarili pravo na potpore. U konkretnom slučaju, tuženik je morao dokazati da je u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. rujna 2020. imao pad prihoda/primitaka u odnosu na isto razdoblje 2019. i to temeljem predaje PDV obrasca za spomenute mjesece ili da je u prosincu 2020. imao pad prihoda/primitaka u odnosu na prosinac 2019., i to temeljem predaje PDV obrasca za prosinac 2020. i prosinac 2019. Poreznoj upravi ukoliko traži potporu za siječanj, odnosno da je u mjesecu koji prethodi onome za koji traži potporu imao pad prihoda/primitaka u odnosu na isti mjesec 2020., i to temeljem predaje PDV obrasca za spomenute mjesece. Također, navedenim dokumentima predviđena je i visina potpore, a ovisno o postotku pada prihoda/primitaka, koji mora biti najmanje 40%.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj je naknadnom revizijom zahtjeva tužitelja, kojoj je pristupio sukladno odluci Klasa: 103-05/17-04/539, Ur.br.: 344-01/1-20-129 od 31. ožujka 2020., a temeljem PDV obrazaca pribavljenih od Porezne uprave, utvrdio da tuženik ne ispunjava kriterije za dodjelu predmetne potpore za siječanj i veljaču 2021., te e-mail porukom od 26. svibnja 2021. o tome obavijestio tuženika i zatražio povrat isplaćenih sredstava na ime potpore.

21. Uvidom u podatke Porezne uprave o stvarnom postotku pada prihoda/primitaka temeljem PDV obrasca, a koje je tuženik učinio nespornim, utvrđeno je da je kod tuženika u razdoblju od 1. travnja do 30. rujna 2020. u odnosu na to isto razdoblje u 2019. zabilježen rast prihoda od 6,01%, te da je za prosinac 2020. u odnosu na prosinac 2019. zabilježio rast prihoda od 53,81 %, a za siječanj 2020. u odnosu na siječanj 2019. zabilježio pad prihoda od 4,62% (list 75 spisa).

22. Sukladno navedenom, a budući da iz navedenih nespornih podataka proizlazi da tuženik u propisanim razdobljima nije ispunio propisane kriterije za dodjelu potpora za siječanj i veljaču 2021., kako je to utvrdio i sam tužitelj naknadnom revizijom, prema stavu ovoga suda, tužitelj je e-mail porukom od 26. svibnja 2021. kojom je obavijestio tuženika o provedbi i rezultatima naknadne revizije, odnosno da ne ispunjava kriterij pada prihoda/primitaka za dodijeljene potpore za siječanj i veljaču 2021., raskinuo ugovor o korištenju potpora za očuvanje radnih mjesta zaključen s tuženikom.

23. S tim u vezi, a u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj e-mail porukom od 26. svibnja 2021. nije raskinuo ugovor, valja navesti da se volja za raskidanjem ugovora može izraziti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, slijedom čega je tužitelj navedenom e-mail porukom od 26. svibnja 2021. jasno izrazio svoju volju za raskidom ugovora.

24. Isto tako, neosnovani su prigovori tuženika da je pogrešan stav tužitelja da ne ispunjava kriterije za dodjelu potpora za siječanj i veljaču 2021. jer da je potpore zatražio za sekundarnu djelatnost koja obuhvaća pružanje smještaj i pripremu i usluživanje hrane i pića u kojoj djelatnosti da je pretrpio izuzetan pad prihoda. Naime, iako je tužitelj nesporno odobravao potpore u navedenom razdoblju i za sekundarne djelatnosti ukoliko je navedena djelatnost obuhvaćena Odlukom stožera o ograničenju, neovisno od činjenice što glavna djelatnost poslodavca nije prihvatljiva, odnosno da ne ulazi u ciljanu skupinu djelatnosti, iz niti jednog dokumenta ili odluke tužitelja ne proizlazi da bi u takvoj situaciji za ocjenu kriterija bio relevantan selektivni pad prihoda/primitaka, odnosno pad prihoda u toj sekundarnoj djelatnosti tuženika. Navedenim je tužitelj postupao u korist poslodavaca, te na taj način proširio krug poslodavaca kojima je omogućeno korištenje predmetnih potpora. Međutim, postupajući na navedeni način, odnosno proširujući krug adresata potpora, tužitelj nije izmijenio kriterije koje svaki poslodavac mora ispuniti da bi ostvario pravo na navedene potpore na način da bi se prihodi/primitci poslodavaca promatrali selektivno, već je propisan kriterij pada prihoda/primitaka u svakom slučaju, odnosno u odnosu na cjelokupno poslovanje.

25. Iz navedenih razloga, sud je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja, kao i dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka TO i ĆO, te zastupnika po zakonu tuženika LO na okolnost pada prihoda/primitaka tuženika u sekundarnoj djelatnosti ocijenio nepotrebnim. Isti tako, sud je ocijenio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaznog prijedloga financijskim vještačenjem nepotrebnim, budući da je tužitelj dostavio dokumentaciju iz koje je razvidna visina tražbine, a tuženik je istu osporio bez navođenja konkretnih razloga osporavanja visine iste, odnosno dokumentacije dostavljene po tužitelju.

26. Stoga, a budući da je tužitelj zadržao pravo naknadne revizije ispunjenja kriterija za ostvarivanje potpore, te da tuženik nije ispunjavao propisane kriterije za dodjelu istih, o čemu je tužitelj tuženika obavijestio i zatražio povrat sredstava e-mail porukom od 26. svibnja 2021. i na taj način raskinuo ugovor, tuženik je u obvezi vratiti tužitelju sve ono što mu je isplaćeno temeljem tog ugovora, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad je isplatu primio, sukladno odredbi članka 368. ZOO- a.

27. Kako je već ranije navedeno, tuženiku su isplaćene potpore za siječanj i veljaču 2021., koju činjenicu tijekom postupka tuženik nije osporio, dok ista proizlazi i iz e-mail poruke tuženika upućene tužitelju 2. lipnja 2021. (list 227 spisa). Pojedinačni isplaćeni iznosi potpore za siječanj i veljaču 2021. i iznosi na ime MIO II proizlaze iz dokumentacije tužitelja o isplatama tuženiku (list 103, 105 i 110-111 spisa), pa tako iz pregleda naloga (list 103), pregleda MIO II doprinosa za COVID (list 105 spisa) i analitičke kartice (list 110-111 spisa) proizlazi da je tuženiku 30. ožujka 2021. isplaćen iznos od 66.639,49 EUR, 31. ožujka 2021. iznos od 64.920,41 EUR i iznos od 3.063,57 EUR, te 23. travnja 2021. iznos od 2.952,89 EUR, te je tuženik navedene iznose dužan vratiti tužitelju.

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da isti nije osnovan. U konkretnom slučaju, zastarni rok teče od dana raskida ugovora, odnosno od 26. svibnja 2021. i od toga dana je počelo teći pravo tužitelja da traži povrat uplaćenih sredstava potpora. Stoga, budući da je zastara počela teći 26. svibnja 2021., a da je prijedlog za ovrhu tužitelj podnio 9. svibnja 2023., u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a.

29. Slijedom navedenom, a primjenom odredbe članka 368. ZOO-a u vezi članka 451. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

30. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

31. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 825,00 EUR na ime troška javnobilježničke nagrade, a kako je to određeno rješenjem o ovrsi javnog bilježnika. Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 3. rujna 2024. i 4. studenoga 2024., sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) u iznosu od 2.070,00 EUR za svaki podnesak i zastupanja na ročištu od 13. veljače 2025., sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife u iznosu od 2.070,00 EUR za svako ročište, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.552,50 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 8.587,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno 28. ožujka 2025., do isplate.

32. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za sastav podneska od 4. studenoga 2024., te naknadu troška pristojbi valjalo je odbiti kao neosnovan. Naime, podnesak tužitelja od 4. studenoga 2024. sadržajno je identičan podnesku od 3. rujna 2024. za sastav kojeg podneska je tužitelju dosuđena naknada, slijedom čega isti nije bio potreban za vođenje postupka. Također, tužitelj je u konkretnom slučaju, a s obzirom na predmet spora, kao tijelo koje obavlja javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, sukladno odredbi članka 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23), slijedom čega istome trošak sudskih pristojbi neće niti nastati.

33. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

34. U konačnici, tuženik je u podnesku od 3. prosinca 2024. predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem P-550/2023, između istih stranaka i po istoj osnovi, ali za drugo vremensko razdoblje, kojem prijedlogu se tužitelj na ročištu održanom 13. veljače 2025. usprotivio. Odredbom članka 213. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prekinuti postupak ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da odluka u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnim brojem P-550/2023 ne predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovome predmetu, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 28. ožujka 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.