REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Ps-2/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 9, protiv tuženika EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Leu Farkašu, odvjetniku u Požegi, Arslanovci 24, radi iseljenja, vr. p. s. 663,61 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice, tuženika te opunomoćenika tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 560 m2, a koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću i dvorište u [adresa] te da navedenu i opisanu nekretninu oslobodi od osoba i stvari i preda na raspolaganje tužiteljici TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 678,08 eura (šestosedamdesetosameuraosamcenti) sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od 28. ožujka 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tuženika EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da se postupak u ovoj građansko-pravnoj stvari radi iseljenja prekine do pravomoćnog okončanja postupka, a koji se vodi kod ovog suda u predmetu poslovni broj: P-59/2024, po tužbi tužitelja EL protiv tuženika TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i BL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina od 8. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TL podnijela je tužbu protiv tuženika EL, radi iseljenja ( u daljnjem tekstu: tužiteljica i tuženik) iz kuće koja se nalazi u [adresa] u [adresa], a upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao njeno vlasništvo.

2. Tužiteljica je u tužbi istakla da su odnosi između nje i tuženika teško i trajno poremećeni, radi čega je protiv tuženika kao okrivljenika vođen i prekršajni postupak te je nakon toga tužiteljica mirnim putem pokušala postići dogovor da se tuženik iseli iz njene nekretnine, a jer je naslijedio ¼ dijela nekretnine nakon smrti svoga oca, a koja nekretnina se nalazi u [adresa], u [adresa].

3. Tužiteljica ističe kako tuženik ne želi prihvatiti činjenicu da više nije suvlasnik na identificiranoj nekretnini, a isto tako da ne želi prihvatiti činjenicu da ona kao njegova bivša supruga i njihova zajednička djeca ne žele više živjeti s njime u istom domaćinstvu, a radi čega tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženika radi iseljenja i sukladno članku 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) predlaže sudu da presudom naloži tuženiku da iseli iz njene kuće, a da joj i naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a jer da je netočno da je tužiteljica vlasnica navedene kuće. Naprotiv, tuženik je istakao da je ova obiteljska kuća, kako je identificirana u izreci presude, njegovo vlasništvo i vlasništvo tužiteljice svakog u ½ dijela. Nadalje, tuženik je istakao da je istina da je 24. listopada 2015. darovao svoj suvlasnički dio nekretnine zajedničkoj djeci AL i BL r. AL, ali da je 6. veljače 2024. na Zakonom propisani način opozvao darovanje svojoj djeci AL i BL i istoga dana obavijestio ih o opozivu i pozvao da mu izdaju ispravu podobnu za vraćanje učinjenog dara.

5. Umjesto da mu vrate dar, ističe tuženik, AL i BL su 8. veljače 2024. zaključili Ugovor o darovanju s tužiteljicom i darovali svoje suvlasničke dijelove, a koje im je on darovao. Kako mu zajednička djeca ne žele vratiti dar tada je on podnio tužbu protiv ovdje tužiteljice TL i zajedničke djece AL i BL, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 8. veljače 2024., a kojeg je zaključio sa svojom djecom AL i BL te je zahtijevao da taj Ugovor ne proizvodi pravne učinke niti u odnosu na tamo tuženicu, a ovdje tužiteljicu TL koja je primila učinjeno darovanje od zajedničke djece nakon što je on zajedničkoj djeci darovao ½ djela cijele nekretnine.

6. Zbog činjenice da se kod ovog suda vodi spor između njega kao tužitelja te bivše supruge TL i zajedničke djece, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju, a u parničnom predmetu poslovni broj: P-59/2024 tuženik je predložio da sud odredi prekid postupka sve dok se pravomoćno ne okonča parnični postupak u predmetu poslovni broj: P-59/2024 ili da sud spoji predmete radi zajedničkog raspravljanja.

7. Tuženik je istakao da su nebitne činjenice o tome da su odnosi između njega i tužiteljice narušeni i da je prekršajno bio odgovoran zbog nasilja u obitelji. Naprotiv, naglasio je da se ne osjeća odgovornim za bilo kakvo nasilje koje u tužbi spominje te i kasnije tužiteljica, a i dalje je osporavao tvrdnju tužiteljice da je ona isključivi vlasnik predmetne nekretnine. Ocijenio je kako je on i dalje suvlasnik na predmetnoj nekretnini, a da se postupak u parničnom predmetu poslovni broj: P-59/2024 vodi radi toga što će dokazati da je on suvlasnik na identificiranoj nekretnini iz koje tužiteljica traži njegovo iseljenje.

8. Očitujući se o prijedlogu tuženika da se ovaj parnični postupak radi iseljenja prekine do pravomoćnog okončanja postupka u parničnom predmetu poslovni broj: P-59/2024 tužiteljica je ponovno istakla da tuženik ne ističe niti jedan pravni razlog predviđen člankom 163. ZVDSP-a, a na temelju kojeg bi suprotstavio njoj kao vlasniku svoje pravo na posjedovanje njene nekretnine. Tužiteljica je ocijenila da izjava o opozivu darovanja i to zbog nezahvalnosti iz članka 494. ZOO-a ni u kojem slučaju ne predstavlja dokaz koji bi ukazivao da tuženik ima pravo na posjed nekretnine, a koje pravo bi spriječilo vlasnika da zahtijeva predaju posjeda od onoga tko je u posjedu tj. tuženika. Tužiteljica je istakla da ne postoji niti jedan taksativno navedeni razlog za opoziv učinjenog darovanja tuženika prema svojoj djeci zbog nezahvalnosti, a posebno stoga što prema tuženiku nisu počinili kakvo kažnjivo djelo niti da bi se oglušili o svoju zakonsku obvezu prema tuženiku kao darovatelju, primjerice uzdržavanje i sl. To su razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da nema pretpostavki za prekid postupka, a što znači da tuženikov prigovor nije onaj prigovor koji bi imao utjecaja na pravo tužiteljice da traži predaju posjeda svoje nekretnine, a kako je propisano odredbom članka 163. ZVDSP-a.

9. Između stranaka nije sporno da se kod ovog suda vodi parnični postupak, kako je naprijed utvrđeno, a u parničnom predmetu poslovni broj: P-59/2024 i taj parnični postupak nije pravomoćno okončan.

10. Sporno je ostalo, sve do zaključene glavne rasprave na dan 18. veljače 2025., dali je tužiteljica vlasnik identificirane nekretnine iz koje traži tuženikovo iseljenje, ako je vlasnik identificirane nekretnine tada je ostalo sporno ima li tužiteljica pravo zahtijevati tuženikovo iseljenje jer tuženik sve do zaključenja glavne rasprave ističe da ima pravo odbiti predaju identificirane nekretnine u posjed tužiteljici, a jer je tužiteljica, tamo tuženica u parničnom predmetu poslovni broj: Psp-2/2024 koji se vodio kod ovog suda, 16. prosinca 2024. zaključila s tuženikom sudsku nagodbu poslovni broj: Psp-2/2024-25 u kojoj je izjavila da ni na koji način neće smetati ovdje tuženika, tamo tužitelja EL u donjem dijelu kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi u [adresa] te i izjavila da se obvezuje predati ključeve za ulaz u donji dio kuće tužitelju u roku od 24 sata, te i dozvoliti da tuženik, tamo tužitelj, može prolaziti kroz hodnik gornjeg djela kuće do tavana gdje se nalaze njegove stvari, na način da se tuženik, tamo tužitelj, prethodno najavi g-mailom ovdje tužiteljici tamo tuženici.

11. Dakle, u smislu odredbe članka 163. stavak 1. ZVDSP-a tuženik je istako da kao posjednik ima pravo odbiti predaju kuće tužiteljici kao njenom vlasniku, pod uvjetom da sud utvrdi da je tužiteljica vlasnik kuće, a jer ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te kuće (pravo na posjed).

12. Tužiteljica se ovom stavu tuženika protivila ističući da na ovaj način tuženik nije doveo u pitanje njeno pravo kao vlasnice nekretnine da zahtijeva predaju posjeda svoje kuće i to od tuženika koji za to nema odobrenja vlasnika niti ikakvog prava. Činjenica da su stranke zaključile sudsku nagodbu u kojoj se tužiteljica obvezala da neće smetati tužitelja u posjedu kuće, nema ono značenje koje bi tuženika ovlastilo na pravo posjedovanja kuće, kao niti značenje podjele suposjeda, a jer bi to u tom slučaju značilo da bi ona odustala od zahtijeva za iseljenjem. Određeno je tužiteljica istakla da tuženik nema pravo posjeda njene kuće niti ga sadržaj nagodbe na to ovlašćuje, a da je postupila sukladno sadržaju sudske nagodbe, naglasila je i u svom iskazu kada je istakla da je jedno vrijeme od 1. ožujka 2024. do 1. kolovoza 2024. živjela u [adresa], a od 1. kolovoza 2024. pa na dalje živi u stanu svoje šogorice ŠL u [adresa] u [adresa]. Na ovaj način tužiteljica je dokazala pravni interes da zahtjeva iseljenje iz svoje kuće jer želi i na ovaj način ostvariti svoje pravo i zaštititi svoju imovinu.

13. U nastavku postupka tuženik je, ostajući kod svih iznesenih prigovora, a na raspravi održanoj 18. veljače 2025. istakao prigovor prava na dom, a sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i u tom prigovoru istakao da u navedenoj nekretnini živi gotovo tri desetljeća, druge nekretnine u kojoj bi mogao stanovati nema, a nema niti prihoda za koje bi mogao pribaviti drugi smještaj.

14. Tužiteljica se protivila ovako istaknutom prigovoru prava na dom navodeći da je neosnovan i irelevantan za odluku o tužbenom zahtjevu. Obrazložila je da je tuženik prilikom darovanja cijelog svog suvlasničkog dijela svojoj djeci AL i BL mogao sebi zadržati pravo plodouživanja tj. osobno pravo služnosti na cijelom suvlasničkom dijelu navedene kuće, a kako to nije učinio te se u međuvremenu iselio iz kuće pa se ponovno vraćao te i živio u kući u kojoj živi njegova majka a na kojoj ima pravo vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu koji iznosi ¼ dijela kuće koja se nalazi u [adresa] u [adresa], njegov prigovor je ocijenila neosnovanim i predložila da sud isti odbije.

15. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj: P-59/2024, uvid u zemljišno-knjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pročitana je presuda ovog suda – Prekršajnog odjela poslovni broj: Pp-16/2024-9 od 11. ožujka 2024. koja je postala pravomoćna 24. travnja 2024., pročitana je sudska nagodba zaključena između parničnih stranaka kod ovog suda u predmetu Psp-2/2024 16. prosinca 2024., a u svrhu dokazivanja saslušani su tužiteljica i tuženik kao parnične stranke u svrhu dokazivanja.

16. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a prigovori tuženika nisu osnovani.

17. Naime, na temelju izvršenog uvida u izvadak iz zemljišne knjige (povijesni prikaz) sud je utvrdio da su i tužiteljica i tuženik na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 560 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a koja se nalazi u [adresa] u [adresa] bili suvlasnici u ½ dijela za korist svakoga a da je tuženik Darovnim ugovorom od 24. listopada 2015. (zaprimljeno 11. studenog 2015. pod brojem: Z-4618/2015) svoj cijeli suvlasnički dio na jednake dijelove darovao svojoj djeci AL i BL mlt. AL. Na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od **.**.2024. AL i BL (djevojački AL) darovali su svoje suvlasničke dijelove od ¼ dijela svako upravo svojoj majci tj. tužiteljici i ista je na darovanim suvlasničkim dijelovima 8. veljače 2024. uknjižena s pravom vlasništva (Z-788/2024), a što znači da se na dan 9. veljače 2024. tužiteljica mogla legitimirati kao vlasnik identificirane nekretnine. Dakle, 9. veljače 2024. tužiteljica podnosi tužbu kao vlasnik nekretnine identificirane u izreci presude i po ocjeni suda osnovano zahtijeva od tuženika da joj preda u posjed njenu kuću, slobodnu od osoba i stvari.

18. Naime, odredba članka 161. stavak 1. ZVDSP-a daje za pravo tužiteljici kao vlasniku da od tuženika koji posjeduje njenu kuću, zahtijeva da joj on preda svoj posjed kuće u kojoj se trenutno nalazi.

Treba istaći da je tužiteljica osoba koja ima tzv. tabularni posjed na kući, a jer je upisana kao vlasnik u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], ali na istoj nema faktičnu vlast i zato je i zahtijevala od tuženika koji ju nema pravo posjedovati, da joj kuću preda u posjed slobodnu od osoba i stvari.

19. Sud je pravnog stanovišta da tuženik nema pravo na posjed identificirane nekretnine, a jer nema pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje te stvari. Pravo posjeda je skup pravnih učinaka vezanih za činjenicu posjeda i s time u svezi je nužno istaći da ZVDSP u članku 10. stavku 5. stoji propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama Zakona. Prema stavku 6. članku 10. ZVDSP proizlazi da kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba tada su oni suposjednici. Međutim, u ovom sporu tuženik nije dokazao da bi imao valjani titulus ili naslov stjecanja suposjeda navedene nekretnine i radi toga sud zaključuje da nema pravo odbiti predaju identificirane nekretnine tužiteljici jer nema ono pravo koje bi ga kao suposjednika ovlastilo na posjed – suposjed kuće (pravo na posjed), a što znači da je tuženikov prigovor prava na suposjed identificirane nekretnine odbijen jer svoje pravo tuženik nije dokazao u smislu odredbe članka 163. stavak 1. ZVDSP-a.

20. Iz sadržaja sudske nagodbe zaključene između parničnih stranaka u spisu Psp- 2/2024 od 16. prosinca 2024. sud je utvrdio da ovdje tužiteljica, tamo tuženica ni na koji način neće smetati tamo tužitelja, ovdje tuženika u donjem dijelu kuće u [adresa] u [adresa] i da se obvezuje predati mu ključeve za ulaz u donji dio kuće i dozvoliti da može prolaziti kroz hodnik gornjeg dijela kuće do tavana gdje se nalaze njegove stvari. Međutim, osnovano tužiteljica ističe da sadržaj nagodbe ne ovlašćuje tuženika, tamo tužitelja EL na pravo posjedovanja kuće. Iz sadržaja sudske nagodbe ne proizlazi da bi tužiteljica s tuženikom dogovorila način posjedovanja kuće tj. prihvatila način podjele suposjeda kuće. U slučaju da je tužiteljica, tamo tuženica prihvatila da tamo tužitelj ima pravo na suposjed kuće tada ne bi imala pravo na aktivnu legitimaciju u ovom sporu. Utvrđujući da sadržaj nagodbe ne govori u prilog tvrdnji tuženika da je na taj način ostvario pravo na suposjed identificirane nekretnine tada tuženikov prigovor nije utvrđen kao osnovan.

21. Iako je nebitna činjenica za ovaj spor da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: Pp-16/2024-9 od 11. ožujka 2024. (pravomoćna 24. travnja 2024.), a jer je presudu potvrdio Visoki prekršajni sud presudom poslovni broj: Ppž-3628/2024 utvrđeno da je tuženik kao okrivljenik počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenični opis presude o postupanju tuženika na dan 8. siječnja 2024. dao je za pravo tužiteljici da u činjeničnim navodima tužbe, a i kasnije tijekom postupka, iznosi činjenice o tome da su odnosi između nje i tuženika kao bivših bračnih drugova teško i trajno narušeni. No, ipak treba primijetiti a nakon objektivno iznesenog iskaza tuženika u dijelu gdje je isticao kako su on i tužiteljica kao bračni drugovi sagradili identificiranu kuću i uknjižili se u jednakim dijelovima s pravom vlasništva na istoj, a da je on svojom voljom darovao na jednake dijelove svoj suvlasnički dio zajedničkoj djeci, bez da si zadrži pravo stanovanja u kući, da je tuženik osoba u svemu suprotna onomu što je formalno pravno utvrđeno u presudi od 11. ožujka 2024. Sud vjeruje tuženiku da su on i tužiteljica kao roditelji u ovu predmetnu kuću uselili 1998., da su nakon vjenčanja 1993. živjeli u kući njegovih roditelja u [adresa], a da je kuća sagrađena bez realiziranih kredita. Ove činjenice dovoljno govore da su i tužiteljica i tuženik bili ne samo dobri gospodarstvenici već su bili i brižni i odgovorni roditelji svojoj djeci. Očito je da tuženik nije mogao ni pomisliti kakva ga pravna i životna situacija može snaći nakon što je nesebično svoj suvlasnički dio darovao zajedničkoj djeci. Dakle, tuženik je prilikom darovanja svog suvlasničkog dijela nastupio s voljom i iskreno, a bez da je razmišljao o onome što, na žalost, kako njega tako i svaku drugu osobu može snaći u određenim okolnostima. Zato je sud veći dio iskaza tuženika prihvatio vjerodostojnim, ali činjenice o kojima je u najvećem dijelu iskazivao nisu po ocjeni ovog suda dovoljne da bi sud mogao pravno prihvatiti njegove prigovore.

22. Prijedlog tuženika da sud odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu P-59/2024, a koji se vodi između tuženika, tamo tužitelja s jedne strane te tužiteljice, tamo tuženice i njihove zajedničke djece s druge strane radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 24. listopada 2015. nije osnovan.

23. Ocjena je ovog suda da tuženik ne iznosi prigovore u navedenoj parnici, a o kojima bi sud odlučivao na temelju ZVDSP jer je ocjena ovog suda da bi o meritumu spora u navedenoj parnici trebao odlučivati primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05), a ne uz primjenu odredbi ZVDSP. Naime, u navedenoj parnici tuženik se poziva na činjenice nezahvalnosti obdarenih osoba tj. zajedničke djece AL i BL, a koji su nakon određenog vremena svoje suvlasničke dijelove darovali svojoj majci, ovdje tužiteljici. Ocjena je ovog suda da su svoje suvlasničke dijelove AL i BL mogli u formalno pravnom smislu darovati svojoj majci, a jesu li bili nezahvalni prema svom roditelju koji im je darovao cijeli svoj suvlasnički dio na kući, a koji je stekao, kao i tužiteljica, tijekom trajanja braka, odlučit će ovaj sud u predmetu poslovni broj: P-59/2024. Spajanjem ovih predmeta također zbog naravi spora ne bi bilo svrhovito, a jer je sud utvrdio da je zahtijevana mjera iseljenja opravdana, jer je zakonita i slijedi legitimni cilj zaštite imovine tj. zaštite prava vlasništva tužiteljice. Ovakovo postupanje je nužno u demokratskom društvu, a ako bi sud prihvatio tuženikov prigovor prava na dom tada bi se desila apsurdna situacija da se vlasniku onemogući da iseli bespravnog korisnika i da zaštiti svoju imovinu od samovlasnog zaposjedanja i korištenja.

24. Naime, pravo vlasništva je ustavna kategorija, a jer je odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56, 90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) propisano da se jamči svakome pravo vlasništva i to onda znači da je postupanje tužiteljice sa aspekta stvarne i formalno pravne zaštite svoje imovine bilo opravdano kroz podnošenje tužbe.

25. U svojim iskazima i tužiteljica i tuženik su iskreno i objektivno iznijeli činjenice o tome da su prije useljenja u spornu kuću živjeli u kući tuženikovih roditelja a koja se nalazi u [adresa], u [adresa]. Dakle, nije sporno da tuženik ima pravo vlasništva na ovoj kući, a njegov suvlasnički dio na kući iznosi ¼ dijela. Dakle, tuženik ima u suvlasništvu nekretninu i kao visoko obrazovana osoba, u slučaju da dvorišni prostor zgrade trenutno nije uvjetan za stanovanje, tuženik će moći na relativno brz i efikasan način stvoriti uvjete za stanovanje u toj dvorišnoj zgradi ili će si eventualno iznajmiti stan dok ne pronađe drugo rješenje za stanovanje. Sud prihvaća emotivan pristup tuženika da je vezan za kuću u [adresa], a jer je dugi niz godina sa obitelji planirao, gradio i uređivao ovu kuću i to isključivo da bi i njemu i obitelji kuća bila dom. Dakle, u pravnoj i životnoj situaciji, ako se majka i sestra tuženika protive useljenju tuženika u navedenu dvorišnu zgradu u [adresa], u [adresa], postoji način da se pravna zajednica svakako riješi na prihvatljiv način i za tuženika i za njegovu majku i sestru. Sve ove činjenice dovoljno govore u prilog uvjerenju suda da isticanje prigovora tuženika u smislu prava na dom, a o kojem bi sud trebao odlučiti u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – MU-18/97, 6/99, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, ne bi bile one činjenice koje bi tuženik s pravom suprotstavio pravu vlasništva tužiteljice na identificiranoj nekretnini i njenom pravu da u smislu legitimnog cilja ostvari svoje pravo na posjed kuće na kojoj je dokazala da ima pravo vlasništva.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu i onda je u obvezi isplatiti tužiteljici ukupno nastale troškove postupka, a koji se sastoje od zastupanja tužiteljice po opunomoćeniku – odvjetniku i troška koji se odnosi na plaćanje sudskih pristojbi za podnesenu tužbu i donesenu presudu.

27. Temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) sud je u ovom sporu opunomoćeniku odmjerio nagradu na temelju Tbr. 7. stavak 1. točka 2. (otkazi, iseljenja, utvrđenja ) i to tako da sud utvrđuje da odvjetniku pripada 250 bodova ili 500,00 eura, a kako je odvjetnik obveznik plaćanja PDV-a po stopi od 25 % tada je ukupna nagrada opunomoćeniku – odvjetniku 625,00 eura. Ovom iznosu je pribrojen trošak plaćanja sudskih pristojbi prema Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23), a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora i onda je ukupan trošak tužiteljici dosuđen u iznosu od 678,08 eura (pristojba za tužbu i presudu iznosi 53,08 eura), a kako je tužiteljica zahtijevala na dosuđeni trošak i zateznu kamatu tada joj je sud u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a dosudio zateznu kamatu od donošenja presude pa sve do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 2 ZOO/05.

28. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Željko Damjanac, Sv. Florijana 9, [adresa] Požega

2. Odvjetnik Leo Farkaš, Arslanovci 24, [adresa] Požega