REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-386/2020-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti 3. tužiteljice i 4. tužiteljice osobno te punomoćnika stranaka, 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 6. travnja 2020.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatiti 1. tužiteljici ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 5.334,05 eura sa zateznim kamatama koje na:

- iznos 2.654,46 eura teku od 28. ožujka 2025. do isplate

- iznos 1.193,10 eura teku od 22. listopada 2019. do isplate

- iznos 1.061,78 eura teku od 28. ožujka 2025. do isplate

- iznos 424,71 eura teku od 28. ožujka 2025. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu daljnjeg iznosa 530,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate u roku 15 dana, kao djelomično neosnovan.

III Odbija se zahtjev 1. tužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu daljnjeg iznosa 1.333,51 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate u roku 15 dana, kao djelomično neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatiti 1. tužiteljici ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 35.038,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatiti 2. tužitelju CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 35.038,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, isplatiti 3. tužiteljici HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 11.945,06 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII Odbijaju se zahtjev 1. tužiteljice ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu svakome od njih daljnjeg iznosa 8.759,71 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate u roku 15 dana, kao djelomično neosnovan.

VIII Odbija se zahtjev 3. tužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 2.986,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate u roku 15 dana, kao djelomično neosnovan.

IX Odbija se zahtjev 4. tužiteljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu iznosa 43.798,53 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2019. do isplate u roku 15 dana, kao neosnovan.

X Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., OIB: 38922958547, naknaditi 1. tužiteljici ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelju CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljici HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. tužiteljici AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu 10.035,13 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu 13. veljače 2020. u kojoj su naveli da su članovi uže obitelji pokojnog ČK, koji je stradao 12. listopada 2019. kao vozač motocikla kada je na njega naletjelo osobno vozilo stranih registarskih oznaka. Prije smrti, između pokojnog ČK i članova njegove uže obitelji postojala je jaka emotivna poveznica i trajna životna zajednica. Nakon tragičnog događaja tužitelji su trpjeli izuzetno jake duševne boli zbog gubitka najužeg člana obitelji.

Budući se radi o iznenadnom i nepredviđenom događaju, a obitelj do sada nije imala uređenu grobnicu to je zbog ovog štetnog događaja bila primorana grobnicu urediti i opločiti, a kako se radi o izvjesnom trošku u budućnosti isti se smatra neophodnim i nužnim.

Stoga tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti s osnove imovinske štete radi naknade troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, izrade i montaže obiteljske grobnice te pokrovne ploče 1. tužiteljici ŽK, majci pokojnog ČK iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade pogrebnih troškova i usluga iznos 1.491,37 eura (11.236,75 kn), s osnove imovinske štete radi naknade troškova karmina iznos 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade crnine iznos 530,89 eura (4.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade cvijeća i vijenaca iznos 530,89 eura (4.000,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Također tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubika bliskog srodnika 1. tužiteljici ŽK iznos 29.199,02 eura (220.000,00 kuna),

2. tužitelju CK iznos 29.199,02 eura (220.000,00 kuna), 3. tužiteljici HK iznos 9.954,21 eura (75.000,00 kuna) i 4. tužiteljici AK iznos 29.199,02 eura (220.000,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. prosinca 2019. do isplate te naložiti tuženiku naknaditi im parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporio je odgovornost svog osiguranika. Također je osporio da bi između 3. tužiteljice, sestre pokojnog i pokojnog postojala trajna zajednica života te je osporio i da bi 4. tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ČK. Osporio je osnovanost i visinu zahtjeva u odnosu na zahtjev za naknadu štete na ime troškova nadgrobnog spomenika te obiteljske grobnice, kao i na ime troškova karmina, crnine i cvijeća. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U podnesku od 6. travnja 2020. tužitelji su uskladili zahtjev s novim orijentacijskim kriterijima te su predložili sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti s osnove imovinske štete radi naknade troškova izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika, izrade i montaže obiteljske grobnice te pokrovne ploče 1. tužiteljici ŽK, majci pokojnog ČK iznos od 3.318,07 eura (25.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade pogrebnih troškova i usluga iznos 1.491,37 eura (11.236,75 kn), s osnove imovinske štete radi naknade troškova karmina iznos 1.327,23 eura (10.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade crnine iznos 530,89 eura (4.000,00 kuna), s osnove imovinske štete radi naknade cvijeća i vijenaca iznos 530,89 eura (4.000,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Također tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku isplatiti s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubika bliskog srodnika 1. tužiteljici ŽK iznos 43.798,53 eura (330.000,00 kuna),

2. tužitelju CK iznos 43.798,53 eura (330.000,00 kuna), 3. tužiteljici HK iznos 14.931,32 eura (112.500,00 kuna), 4. tužiteljici AK iznos 43.798,53 eura (330.000,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 9. prosinca 2019. do isplate te naložiti tuženiku naknaditi im parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana (listovi 86-87 spisa).

3.1. Tužbenim zahtjevom u podnesku od 6. travnja 2020. tužitelji su, nakon izmjene orijentacijskih kriterija, preinačili tužbu na način da su povećali svoj zahtjev za isplatu pravične novčane naknade.

3.2. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer su od 15. lipnja 2020. u primjeni izmijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade štete, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

3.3. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5 zauzeto je pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske su sudovi dužni primjenjivati na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. u svim stupnjevima suđenja (tako VSRH u Rev- 660/21 od 14. rujna 2021.i dr.).

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijavu štete-prijedlog za izvansudsku nagodbu (listovi 10-12 spisa), zapisnik o očevidu od 12. listopada 2019. (listovi 13-18, 237-241 spisa), situacijski plan i fotografski elaborat (listovi 19-38 spisa), zapisnik sastavljen povodom obdukcije (listovi 39-42 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka (listovi 43-44 spisa), smrtni list (list 45 spisa), uvjerenje o prebivalištu (listovi 46-48, 53 spisa), rodne listove (listovi 49-51, 54 spisa), izjavu 4. tužiteljice od 11. studenog 2019. (list 52 spisa), uplatnicu i račun (listovi 57-58, 60-62 spisa), potvrdu o smrti (list 59 spisa), ponudu (list 65 spisa), zapisnike o vještačenju (listovi 88-92 spisa), dokumentaciju iz predmeta Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kov-229/20 (listovi 123-172), saslušani su svjedokinja KK (listovi 214-215 spisa) i svjedok ĐK (listovi 227-230 spisa), pročitani su iskazi svjedokinja ĆK i LK (listovi 233-234 spisa), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (listovi 318-325, 341-343, 381-382 spisa) te su saslušani 3. tužiteljica (listovi 394-396 spisa) i 4. tužiteljica (listovi 396-397 spisa).

4.1. Sud nije izveo ostale dokaze, jer je smatrao da je činjenično stanje moguće potpuno i pravilno utvrditi temeljem izvedenih dokaza.

4.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koja im je nastala povodom štetnog događaja od 12. listopada 2019. u kojem je smrtno stradao pokojni ČK, sin 1. tužiteljice i 2. tužitelja, brat 3. tužiteljice te prema tvrdnjama tužitelja izvanbračni suprug 4. tužiteljice.

5.1. Između parničnih stranaka nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja te da je pokojni ČK u štetnom događaju smrtno stradao.

5.2. Između stranaka je sporno da li je pokojni ČK suodgovoran za nastanak štetnog događaja, je li između pokojnog te 3. tužiteljice i 4. tužiteljice postojala trajnija životna zajednica, odnosno izvanbračna zajednica, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Radi utvrđivanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja, uz suglasnost parničnih stranaka, pročitani su iskazi svjedokinja ĆK i LK, saslušani su svjedoci ĐK i IK te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

6.1. Vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju (list 323- 326) naveo da je u ovom štetnom događaju motocikl prednika tužitelja s prednjom lijevom bočnom stranom došao u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila stranih registarskih oznaka, u predjelu stražnje desne bočne stranice. U nastavku je motocikl naletio na istočni ivičnjak, pa se nakon struganja po ivičnjaku popeo na kameno zemljanu površinu gdje je u rovanju naletio na kamen. U nastavku se prevrnuo na desni bok i u spuštanju niz kameni brijeg na kolnik i klizanju po kolniku zaustavio u zapadnoj prometnoj traci D–8. Do sudara je došlo u raskrižju, na tragu kočenja motocikla prednika tužitelja. U trenutku sudara motocikl se nalazio na istočnom rigolu D–8, oko 5,5 m prije mjesta naleta prednjeg kotača motocikla na istočni ivičnjak, dok se vozilo stranih registarskih oznaka nalazilo u radnji uključivanja na kolnik, uz desni rub istočnog kolnika D–8. Provedena analiza pokazuje da je prednik tužitelja poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u desno iz brzine od oko 157,8 km/h, udaljen oko 134,5 m od mjesta sudara, istovremeno kada je vozač vozila stranih registarskih oznaka poduzeo radnju skretanja u lijevo, kako bi se s vozilom uključio iz Ulice Jasenova u istočnu prometnu traku D–8 kojom se kretao prednik tužitelja na motociklu. Međutim, prednik tužitelja se nije uspio zaustaviti na vrijeme, pa je na prethodno opisani način došlo do kontakta s vozilom stranih registarskih oznaka. Radnjom ulaska u raskrižje i skretanjem u lijevo, vozač vozila stranih registarskih oznaka je presjekao put kretanja motociklu prednika tužitelja. Na način kako je reagirao prednik tužitelja u ovoj prometnoj situaciji, intenzivnim kočenjem i skretanjem u desno, na opasnost koja mu je dolazila s lijeve strane, reagirala bi i većina prosječnih vozača. Da je vozač vozila stranih registarskih oznaka ispoštivao vertikalnu i horizontalnu prometnu signalizaciju i da je izvršio uključivanje na D–8 radnjom skretanja u desno, predmetni štetni događaj bi bio izbjegnut. S obzirom na dobru preglednost raskrižja, vozač vozila stranih registarskih oznaka je neposredno prije započinjanja radnje uključivanja na kolnik D–8 radnjom skretanja u lijevo, mogao vidjeti motocikl prednika tužitelja koji mu je dolazio u susret, krečući se svojom desnom (istočnom) stranom kolnika, udaljen od mjesta sudara oko 134,5 m. Da je vozač vozila stranih registarskih oznaka tada odustao od radnje uključivanja i propustio prednika tužitelja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Na način kako je prednik tužitelja reagirao intenzivnim kočenjem i skretanjem u desno, udaljen od mjesta sudara oko 134,5 m, uspio bi zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i do ovog štetnog događaja ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 139 km/h. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h. Da se prednik tužitelja kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h, tada bi vozilo stranih registarskih oznaka radnjom skretanja u lijevo izvršilo radnju uključivanja na kolnik D–8 i u cijelosti bi izašlo izvan putanje kretanja motocikla prednika tužitelja prije dolaska motocikla do mjesta sudara, i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut.

6.2. Tuženik je u podnesku od 8. ožujka 2024. predložio dopunu nalaza i mišljenja.

6.3. U dopuni nalaza i mišljenja vještak Berislav Šimunović naveo je da je prema zapisniku o očevidu raskrižje pregledno do cca 170 m udaljenosti gledajući iz Ulice Jasenovo (položaja vozila stranih registarskih oznaka) prema jugu (smjeru iz kojeg je nailazio prednik tužitelja na motociklu). Iz nalaza je vidljivo da je prednik tužitelja reagirao radnjom intenzivnog kočenja i skretanja u desno prostorno 134,5 m a vremenski oko 3,9 s prije mjesta sudara, u trenutku kada je vozač vozila stranih registarskih oznaka započeo s radnjom uključivanja na kolnik D–8 radnjom skretanja u lijevo, tj. kada je prešao prvu rubnu liniju kolnika. Ubrzanje vozila iz zaustavnog položaja u iznosu od 1,7 do 1,9 m/s2, na putu skretanja od oko 15,2 do 15,4 m, spada u normalno ubrzanje. Ukoliko je ubrzanje bilo manje, oko 1,3 do 1,5 m/s2, tada je brzina vozila stranih registarskih oznaka u trenutku sudara iznosila oko 23,6 km/h. U tom slučaju je, od početka radnje uključivanja na kolnik D–8 radnjom skretanja u lijevo pa do mjesta sudara, vozilo stranih registarskih oznaka prešlo put u luku od oko 15,2 do 15,4 m za vrijeme od oko 4,7 sekundi. To bi značilo da je prednik tužitelja poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u desno oko 0,8 sekundi nakon što je vozač stranih registarskih oznaka započeo s radnjom uključivanja na kolnik D–8 radnjom skretanja u lijevo i kada se vozilo već nalazilo oko 0,45 m duboko na kolniku. U trenutku kada je vozač vozila stranih registarskih oznaka započeo s radnjom uključivanja na kolnik D–8, prednik tužitelja se nalazio udaljen oko 169,5 m od mjesta sudara. Vozač bi trebao odmah po provjeri prometne situacije na kolniku, poduzeti radnju uključivanja na kolnik. Ukoliko je od provjere prometne situacije na kolniku, od strane vozača vozila stranih registarskih oznaka, pa do uključivanja na kolnik prošla 1 s, u tom slučaju se prednik tužitelja u trenutku provjere vozača vozila stranih registarskih oznaka nalazio udaljen oko 178,3 m od mjesta sudara

6.4. Na ročištu održanom 5. veljače 2025. vještak Berislav Šimunović usmeno se očitovao da je vozilo stranih registarskih oznaka pomaknuto iz zaustavnog položaja nakon sudara, zbog čega za izračun brzine kretanje neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata. Od pokretanja vozila pa do mjesta sudara vozilo je prešlo put od oko 15,2 do 15,4 metara, a što je s prosječnim ubrzanjem od oko 1,7 do 1,9 m/sec2, pa mu je brzina u trenutku sudara iznosila oko 26,7 km/h. Ovo ubrzanje od 1,7 do 1,9 m/sec2 spada u prosječna (normalna) ubrzanja na putu od oko 15 metara. Zaključno je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja i njegove dopune.

6.5. Nakon usmenog očitovanja vještaka na nalaz i mišljenje vještaka niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.

6.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, jer je isti izrađen jasno i obrazloženo, u istome nije bilo proturječnosti ili nedostataka, te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja.

6.7. Stoga je sud utvrdio:

- da je motocikl prednika tužitelja s prednjom lijevom bočnom stranom došao u kontakt sa stražnjim desnim bočnim dijelom vozila stranih registarskih oznaka,

- da je prednik tužitelja poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u desno iz brzine od oko 157,8 km/h, udaljen oko 134,5 m od mjesta sudara, istovremeno kada je vozač vozila stranih registarskih oznaka poduzeo radnju skretanja u lijevo, kako bi se s vozilom uključio u istočnu prometnu traku D–8 kojom se kretao prednik tužitelja na motociklu,

- da je radnjom ulaska u raskrižje i skretanjem u lijevo, vozač vozila stranih registarskih oznaka presjekao put kretanja motociklu prednika tužitelja,

- da je vozač vozila stranih registarskih oznaka postupao prema vertikalnoj i horizontalnoj prometnoj signalizaciji i da je izvršio uključivanje na D–8 radnjom skretanja u desno, predmetni štetni događaj bi bio izbjegnut,

- da je, s obzirom na dobru preglednost raskrižja, vozač vozila stranih registarskih oznaka neposredno prije započinjanja radnje uključivanja na kolnik D–8 radnjom skretanja u lijevo, mogao vidjeti motocikl prednika tužitelja koji mu je dolazio u susret, krečući se svojom desnom (istočnom) stranom kolnika, udaljen od mjesta sudara oko 134,5 m, a vremenski oko 3,9 s,

- da je vozač vozila stranih registarskih oznaka tada odustao od radnje uključivanja i propustio prednika tužitelja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo,

- da bi prednik tužitelja uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta sudara i da do štetnog događaja ne bi došlo da je reagirao kao što je reagirao udaljen od mjesta sudara oko 134,5 m da se kretao brzinom manjom od 139 km/h,

- da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h,

- da je prema zapisniku o očevidu raskrižje pregledno do cca 170 m udaljenosti gledajući iz Ulice Jasenovo (položaja vozila stranih registarskih oznaka) prema jugu (smjeru iz kojeg je nailazio prednik tužitelja na motociklu),

- da ubrzanje vozila iz zaustavnog položaja u iznosu od 1,7 do 1,9 m/s2, na putu skretanja od oko 15,2 do 15,4 m, spada u prosječno ubrzanje te

- da je vozilo stranih registarskih oznaka pomaknuto iz zaustavnog položaja nakon sudara, zbog čega za izračun brzine kretanje neposredno prije i u trenutku sudara nema elemenata.

7. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17, dalje ZOSPC) vozač koji namjerava na cesti li drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozila (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skrenuti desno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prema st. 2. istog članka prije započinjanja radnji iz st. 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike prometa ili imovinu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

7.1. Prema odredbi čl. 57. ZOSPC-a vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

7.2. Prema odredbi čl. 34. st. 1. ZOSPC-a sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenima na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

8. Do štetnog događaja došlo je nakon što se osiguranik tuženik, protivno vertikalnoj i horizontalnoj prometnoj signalizaciji, uključivao na D-8 radnjom skretanja u lijevo, čime je presjekao put kretanja motociklu prednika tužitelja. Do sudara ne bi došlo da je osiguranik tuženika vozio sukladno vertikalnoj i horizontalnoj signalizaciji i da je izvršio radnju skretanja u desno. Osim toga, vozač vozila stranih registarskih oznaka je neposredno prije radnje uključivanja na kolnik D-8 radnjom skretanja u lijevo, mogao vidjeti motocikl prednika tužitelja udaljen od mjesta sudara oko 134,5 m, ukoliko je normalno ubrzavao, pa da je i tada odustao od radnje uključivanja i propustio prednika tužitelja do štetnog događaja ne bi došlo, pri čemu se ističe da nema dokaza da bi osiguranik tuženika ubrzavao brže ili sporije od prosječnog vozača (čl. 221.a ZPP-a).

8.1. Uslijed takvog postupanja i načina kretanja osiguranika tuženika došlo je do kontakta motocikla kojim je upravljao prednik tužitelja i vozila osiguranika tuženika nakon kojeg je prednik tužitelja smrtno stradao.

8.2. S druge strane prednik tužitelja se kretao, na mjestu na kojem je brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim znakom na 60 km/h, značajno većom brzinom od one dopuštene, brzinom od oko 157,8 km/h, očito lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći. Da se prednik tužitelja kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h, tada bi vozilo stranih registarskih oznaka radnjom skretanja u lijevo izvršilo radnju uključivanja na kolnik D-8 prije dolaska motocikla do mjesta sudara, čime bi predmetni štetni događaj bio izbjegnut.

8.3. Zbog navedenog, sud utvrđuje da su za nastanak štetnog događaja (su)odgovorni i prednik tužitelja i osiguranik tuženika. Sud je ocijenio kako je osiguranik tuženika doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u opsegu od 80%, dok je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 20% (čl. 1067. st. 3. ZOO- a).

9. Prema odredbi čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Prema st. 2. istog članka takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

9.1. Saslušana 3. tužiteljica iskazala je da je od svoje treće godine živjela na adresi u stanu na adresi [adresa]. Preselili su se u kuću na adresi [adresa] koju su sagradili u šestom mjesecu iste godine kada je došlo do štetnog događaja. Živjeli su svi skupa, ona, pokojni brat te majka i otac. Stan je imao 50 m2 i to dvije sobe, kuhinju, dnevni boravak i WC. Odselila je nedavno. U kući je s njima bila skoro svaki dan i CK, 4. tužiteljica, koja je živjela blizu njih, odnosno ulicu ispod njih. Stalno je bila s njima, čak i nekih 2 mjeseca nakon bratove smrti. U stanu nije bila s njima, ali je bila s njima u podstanarskom stanu u kojem su živjeli dok se kuća gradila. U tom stanu bili su negdje godinu dana, možda i malo duže. U podstanarstvu su bili u stanu njih četvero, majka, otac, brat i ona, a CK je dolazila. Skoro pa je živjela s njima. I ona je sudjelovala u organizaciji kućanstva, primjerice kod namirnica, a većinom su druge troškove snosili majka i otac. U kući je na prvom katu bila kuhinja i dnevni boravak zajedno površine 70 m2 te još tri sobe – njezina, pokojnog brata i roditelja. CK je živjela ulicu ispod njih, na relaciji, a većinom kod njih. Režijske troškove su većinom plaćali roditelji, a nekada bi se podijelili pa bi brat i ona sudjelovali. Namirnice su kupovali većinom roditelji i ona, a nekad CK i ČK. Što se tiče kuhanja, čišćenja i rada po kući to je padalo uglavnom na žensku osobu koja je tada bila doma. CK i ČK su bili u vezi 2-2,5 godine, a drugi kat u kući je trebao dizati ČK za sebe i CK, jer su se planirali vjenčati, odnosno ČK je planirao zaruke. CK je u kući imala svoje osobne stvari, robu u Lukinoj sobi i u kupaoni. Podstanarski stan je bio površine oko 60 m2, ali je imao tri sobe. Za vrijeme dok su bili u podstanarstvu kao i kasnije u kući CK je većinom spavala kod njih. S bratom je bila jako bliska, on je bio stariji sedam godina i praktički je odgojio, jer su roditelji radili, pogotovo otac, koji je imao obrt, vozio kamion i bio u vojsci. Kada je brat preminuo imala je 21 godinu.

9.2. Saslušana 4. tužiteljica u svom iskazu navela je da su se ČK i ona upoznali negdje u šestom mjesecu 2016. Tada su počeli izlaziti. Nakon otprilike godinu, godinu i pol Lukina obitelj je odselila u podstanare u stan pokraj trogirskog groblja. Nakon nekih mjesec dana od njihove selidbe je i ona doselila. Praktički je živjela s njima, nije se skroz uselila, odnosno sve svoje stvari, ali većinu svojih stvari osobnih je, kao i kozmetiku. Od tuda je išla i raditi. Pet dana je bila kod njih, a dva dana kod oca. U tom podstanarskom stanu je bio dnevni boravak, kuhinja i tri sobe od kojih je jedna bila njihova. ČK i ona bi uzimali namirnice po potrebi i pitali uvijek što treba, sigurno barem dva puta tjedno. Nije sudjelovala u plaćanju režijskih troškova niti u plaćanju najamnine, a što se tiče podjele kućanskih poslova nije bilo kao takve, već je svatko sudjelovao kako je stigao. U to vrijeme je bila zaposlena i navedeni stan je bio udaljen oko tri minute autom od kuće oca. Kad su se oni preselili i ona je preselila skupa s njima u kuću na [adresa] na prvi kat kuće, gdje su bile tri sobe od kojih je bila jedna soba za nju i ČK. Navedena kuća je tri minute hoda udaljena od kuće oca. Nije mijenjala svoje prebivalište niti boravište jer su to planirali učiniti nakon vjenčanja. Planirali su dići kat i ČK je planirao dići kredit, ali kako se tek zaposlio kao mornar i napredovao kasnije na mjesto kormilara, čekao je da mu se učvrsti posao, jer nije mogao ranije dići kredit. I ona je štedjela sa strane radi uređenja. I nakon što su se preselili organizacija unutar kuće je bila ista kada govorimo o kupnji namirnica i obavljanju kućanskih poslova. I u toj kući su bile njezine svakodnevne stvari i kozmetika, ako bi joj nešto usfalilo otišla bih do svoje kuće. Sve su njezine stvari stale u Lukinu sobu. Oni su planirali zajednički život i obitelj, jer je tada imala već 29 godina. Planirali su živjeti upravo u toj kući na drugom katu te su planirali dići kredit radi izgradnje drugog kata.

ČK i ona su međusobno organizirali financije tako što je ČK sudjelovao u kupovanju većih stvari, kućanskih aparata i primjerice kamena za dvorište, jer je htio većinom sam podmiriti, a ona je plaćala neke manje stvari primjerice namirnice. Kupila je hlače, cipele, kaput, majice s tim da je crninu nosila dva mjeseca nakon Lukine smrti dok je nastavila živjeti s njima. Trošak crnine je bio otprilike 300-400,00 eura najviše.

Planirali su vjenčanje za slijedeću godinu na ljeto, odnosno ljeto 2020. Samo su se raspitivali o troškovima, ali nisu ništa tada bukirali.

Nakon smrti ČK imala je napadaje panike, bila je kod psihijatra i na određenim lijekovima i doživjela je veliku emotivnu bol.

Lukina obitelj bila je u podstanarstvu malo više od godinu dana. Do selidbe u [adresa] došlo je krajem svibnja, početkom lipnja 2019.

9.3. Uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 4. studenog 2019. utvrđeno je da je prvo tužiteljica ŽK na adresi [adresa] imala prijavljeno prebivalište od 19. ožujka 2002. do 9. siječnja 2019., a na adresi [adresa] od 9. siječnja 2019. nadalje (list 46 spisa).

9.4. Uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 4. studenog 2019. utvrđeno je da je drugo tužitelj CK na adresi [adresa] imao prijavljeno prebivalište od 19. ožujka 2002. nadalje (list 47 spisa).

9.5. Uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 4. studenog 2019. utvrđeno je da je treće tužiteljica HK na adresi [adresa] imala prijavljeno prebivalište od 31. prosinca 2003. do 9. siječnja 2019., a na adresi [adresa] od 9. siječnja 2019. nadalje (list 48 spisa).

9.6. Uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 13. studenog 2019. utvrđeno je da je četvrto tužiteljica JK na adresi [adresa] imala prijavljeno prebivalište od 11. listopada 1990. nadalje (list 53 spisa).

9.7. Uvidom u Potvrdu o smrti utvrđeno je da je pokojni imao prebivalište na adresi [adresa] (list 59 spisa).

10. Sud je prihvatio kao istinite iskaze 3. tužiteljice i 4. tužiteljice u dijelu u kojem su one iskazivale da je cijela obitelj JK zajedno živjela prvo u stanu u [adresa], a nakon toga i u podstanarskom stanu, dok se gradila njihova kuća na adresi [adresa]. Također sud je prihvatio i iskaz 3. tužiteljice o tome da je bila jako bliska sa pokojnim bratom. U ovim dijelovima one su iskazivale jasno te životno i okolnosno uvjerljivo, a njihovi iskazi u skladu su s ispravama – Uvjerenjima o prebivalištu, dostavljenima u spis.

11. Stoga je sud utvrdio da je smrt pokojnog sina izazvala kod 1. tužiteljice i 2. tužitelja jake i trajne duševne boli, pri čemu tuženik nije dokazivao da bi okolnosti odnosa 1. tužiteljice, 2. tužitelja i pokojnog sina bile drugačije.

11.1. Sud je dalje utvrdio da je u konkretnom slučaju, između pokojnog ČK i 3. tužiteljice postojala trajnija zajednica života, jer je ona živjela s bratom cijeli svoj život te je ta zajednica s pokojnim trajala sve do smrti pokojnog, odnosno sve do predmetnog štetnog događaja, zbog čega je sud utvrdio da je smrt pokojnog brata izazvala kod 3. tužiteljice jake i trajne duševne boli, pri čemu tuženik nije dokazivao da bi okolnosti odnosa 3. tužiteljice i pokojnog brata bile drugačije odnosno da 3. tužiteljica ne bi trpjela duševne boli zbog smrti brata.

11.2. Zbog svega navedenog te cijeneći sve okolnosti predmetnog tragičnog štetnog događaja, u kojem je smrtno stradao sin 1. tužiteljice i 2. tužitelja te brat 3. tužiteljice, ovaj sud kao primjereni iznos pravične novčane naknade ocjenjuje iznos 43.798,53 eura (330.000,00 kuna) 1. tužiteljici i 2. tužitelju te iznos 14.931,32 eura (112.500,00 kuna) 3. tužiteljici, odnosno umanjeno za doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja (20 %) iznos 35.038,82 eura 1. tužiteljici i 2. tužitelju te iznos 11.945,06 eura 3. tužiteljici, sve temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1101. st. 1. ZOO-a.

11.3. Tužiteljima je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete kako je i zatraženo od 9. prosinca 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (list 9 spisa) do isplate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO- a u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, dalje ZOOP).

11.3.1. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

11.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama IV, V, VI, VII i VIII izreke ove presude.

12. Za ostvarivanje prava na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti izvanbračnog druga potrebno je da je između izvanbračnih drugova postojala trajnija ekonomska zajednica. Što se smatra trajnijom zajednicom, odlučuje se od slučaja do slučaja, imajući na umu da bi to trebala biti takva životna zajednica u kojoj postoji trajnija emocionalna, seksualna i ekonomska odnosno egzistencijalna povezanost partnera.

12.1. Treće tužiteljica je u svom iskazu navela da je 4. tužiteljica bila s njima skoro svaki dan te da je živjela blizu njih. U stanu nije bila s njima, ali je bila s njima u podstanarskom stanu u kojem su živjeli dok se kuća gradila. U tom stanu bili su godinu dana, možda malo duže. Navela je da su namirnice nekad kupovali ČK i CK te da je ČK planirao zaruke.

12.2. Saslušana 4. tužiteljica je u svom iskazu navela da je ona doselila Lukinoj obitelji kada su se preselili u podstanarski stan te je praktički živjela s njima. Ona i ČK uzimali namirnice po potrebi, sigurno barem dva puta tjedno. Nije sudjelovala u plaćanju režijskih troškova niti u plaćanju najamnine. Planirali su vjenčanje te su se raspitivali o troškovima.

12.3. Sud je prihvatio ovakve njihove iskaze kao istinite.

12.4. Za dosudu pravične novčane naknade izvanbračnom drugu u smislu odredbe čl. 1011. ZOO-a nije dovoljna činjenica da je prednik tužitelja planirao zaruke te da su se raspitivali o troškovima svadbe. Osim toga, 3. tužiteljica u svom iskazu navela je da su živjeli u podstanarskom stanu nekih godinu dana ili malo više, za vrijeme dok se gradila njihova kuća, a 4. tužiteljica da je tek nakon što su se odselili u podstanarskim stan da se doselila Lukinoj obitelji. Za dosudu pravične novčane naknade izvanbračnom drugu potrebno je da je između izvanbračnih drugova doista postojala trajnija ekonomska zajednica sa zajedničkim životom, koja se može po značenju izjednačiti s bračnom zajednicom.

12.5. Prema shvaćanju ovoga suda, iz iskaza 3. i 4. tužiteljice ne proizlazi da bi veza između prednika tužitelja i 4. tužiteljice bila trajnija ekonomska zajednica života, jer bez obzira na vrijeme i način trajanja te zajednica, nije bila riječ o takvoj zajednici u kojoj bi postojala trajnija zajednica života s ekonomsko-egzistencijalnom povezanosti partnera. Stoga, u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga suda, 4. tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza, tijekom postupka nije dokazala postojanje takve zajednice sa pokojnim ČK.

12.6. Stoga je odbijen zahtjev 4. tužiteljice te je odlučeno kao u točki IX izreke ove presude.

13. Prema odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO-a tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Dakle, temeljem citirane zakonske odredbe tuženik je dužan tužiteljima naknaditi troškove podizanja nadgrobnog spomenika, troškove vijenaca i cvijeća, crnine i karmina te nastalih pogrebnih troškova.

13.1. Uvidom u ponudu za izradu spomenika obitelji ČK (list 65 spisa) proizlazi da ona iznosi 3.318,07 eura (25.000,00 kuna).

13.2. Stoga sud smatra da 1. tužiteljici na ime troškova podizanja nadgobnog spomenika poslije smrti pokojnog sina pripada iznos 3.318,07 eura, odnosno umanjeno za doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja (20 %) iznos 2.654,46 eura.

13.3. Prvo tužiteljici, prema shvaćanju ovog suda, a prema odredbi čl. 1093. ZOO-a, pripadaju i uobičajeni pogrebni troškovi i usluge u iznosu 1.491,37 eura (11.236,75 kuna), sve prema računima dostavljenima u spis (listovi 57, 58, 60, 61-62), odnsono umanjeno za doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja (20 %) iznos 1.193,10 eura.

13.4. U pogledu visine troškova karmina sud ocjenjuje zatraženih 1.327,23 eura za karmine primjerenima temeljem odredbe čl. 223. ZPP, sve uzimajući u obzir mjesne običaje, odnosno umanjeno za doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja (20 %) iznos 1.061,78 eura.

13.5. U pogledu visine troškova crnine sud ocjenjuje, u tužbi zatraženih 530,89 eura primjerenim temeljem odredbe čl. 223. ZPP, sve uzimajući u obzir mjesne običaje.

13.5.1. Stoga je prvo tužiteljici dosuđen iznos 530,89 eura na ime crnine, odnosno umanjeno za doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja (20 %) iznos 424,71 eura.

13.6. U pogledu visine troškova cvijeća i vijenaca, 1. tužiteljica traži isplatu i daljnjeg iznosa 530,89 eura. Međutim, iz računa na listovima 60 i 61-62 proizlazi da je u njima navedeno i razno cvijeće (ruže, cvjetni aranžman za lijes, gerberi, ruže, ljiljani anturiumi, margaritele itd.), a trošak za koje cvijeće je već sadržano u iznosu 1.491,37 eura.

13.6.1. Stoga je odbijen zahtjev 1. tužiteljice za isplatu iznosa 530,89 eura na ime naknade štete za cvijeće i vijence te za isplatu ukupnog daljnjeg iznosa 1.333,51 eura po osnovi izrade nadgrobnog spomenika, troškova pogreba, karmina i crnine.

13.7. Na dosuđene iznose naknade imovinske štete 1. tužiteljici su dosuđene zatezne kamate, kako je zatraženo od donošenja presude, odnosno od 22. listopada 2019. na iznos 1.491,37 eura, sve temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

13.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I, II i III izreke ove presude.

14. Na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanom 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku prihvaćen je zaključak br. 6.1. (trošak zastupanja više osoba) koji glasi: „U situaciji kada više osoba zastupa jedan punomoćnik, radi određivanja troškova postupka, zahtjevi stranaka se zbrajaju, a punomoćnik ima pravo na povišenje prema Tbr. 36. Tarife“.

14.1. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelji su uspjeli u sporu sa 68,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji su uspjeli sa 57%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspjeli su sa 80%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelji su ukupno uspjeli sa 68,5%).

14.3. U smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik je uspio u sporu sa 36,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 53%, u pogledu uspjeha u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 20%, pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 36,5%).

14.4. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da su tužitelji u sporu uspjeli sa 32% (68,5%-36,5%).

14.5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa) i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje.

14.6. Prema vrijednosti predmeta spora 104.749,72 eura tužiteljima je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini zatraženih 800 boda prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava tužbe u visini zatraženih 800 boda prema Tbr. 8/1 Tarife i sastava podneska od 4. ožujka 2020. u visini 25 boda prema Tbr. 8/4 Tarife.

14.7. Prema vrijednosti predmeta spora 153.525,36 eura tužiteljima je priznat trošak sastava podneska od 2. travnja 2020. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 2. lipnja 2020. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 9. listopada 2020. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 26. rujna 2022. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 5. travnja 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 4. svibnja 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 29. ožujka 2024. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 6. listopada 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 18. travnja 2024. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 21. lipnja 2024. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 20. veljače 2025. u visini zatraženih 1157,50 boda prema Tbr. 9/1 Tarife.

14.8. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljima pripada iznos 21.920,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 27.400,00 eura.

14.9. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 4. travnja 2022., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14.10. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u ukupnom iznosu od 1.305,33 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 2.654,44 eura.

14.11. Slijedom navedenog, tužiteljima ukupno pripada parnični trošak u iznosu 31.359,77 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu u omjeru 32% iznos 10.035,13 eura.

14.12. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

14.15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku 1.-4. tužitelja

- punomoćniku tuženika