REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-4319/2018-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari I. tužiteljice-protutužene MG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja- protutuženika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], II. tužitelj zastupan po I. tužiteljici, a oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Đukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i I. tužiteljice-protutužene osobno, uz javnu objavu 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom – protutužitelju TG iz [adresa], da isplati I tužiteljici - protutuženoj MG i II tužitelju – protutuženom FG, oboje iz [adresa], svakome iznos od po 5.000,00 eura (pettisućaeura) sa zakonskim zateznim kamatama od 5. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se I tužiteljici – protutuženoj MG iz [adresa] da isplati tuženom – protutužitelju TG iz [adresa] iznos od 11.621,84 eura (jedanaesttisućašestodvadesetjedaneuroiosamdesetčetiricenta) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 334,84 eura od 6. rujna 2014.

- 334,84 eura od 6. listopada 2014.

- 334,84 eura od 6. studenog 2014.

- 334,84 eura od 6. prosinca 2014.

- 334,61 eura od 6. siječnja 2015.

- 334,61 eura od 6. veljače 2015.

- 334,61 eura od 6. ožujka 2015.

- 334,61 eura od 6. travnja 2015.

- 334,61 eura od 6. svibnja 2015.

- 334,61 eura od 6. lipnja 2015.

- 334,61 eura od 6. srpnja 2015.

- 334,61 eura od 6. kolovoza 2015.

- 334,61 eura od 6. rujna 2015.

- 334,61 eura od 6. listopada 2015.

- 334,61 eura od 6. studenog 2015.

- 334,61 eura od 6. prosinca 2015.

- 340,66 eura od 6. siječnja 2016.

- 340,66 eura od 6. veljače 2016.

- 340,66 eura od 6. ožujka 2016.

- 340,66 eura od 6. travanja 2016.

- 340,66 eura od 6. svibnja 2016.

- 340,66 eura od 6. lipnja 2016.

- 340,66 eura od 6. srpnja 2016.

- 340,66 eura od 6. kolovoza 2016.

- 340,66 eura od 6. rujna 2016.

- 340,66 eura od 6. listopada 2016.

- 340,66 eura od 6. studenog 2016.

- 340,66 eura od 6. prosinca 2016.

- 363,21 eura od 6. siječnja 2017.

- 340,66 eura od 6. veljače 2017.

- 340,66 eura od 6. ožujka 2017.

- 340,66 eura od 6. travnja 2017.

- 340,66 eura od 6. svibnja 2017.

- 340,66 eura od 6. lipnja 2017.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U odnosu na II tužitelja – protutuženog FG protutužbeni zahtjev odbija se u cijelosti kao neosnovan.

IV Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. I. i II. tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) u tužbi navode da je tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) sa I. tužiteljicom sklopio usmeni dogovor da I. tužiteljica preuzme skrbništvo nad njegovom bakom MGČ (svojom bivšom svekrvom), s time da će tuženik podmiriti sve troškove koje I. tužiteljica bude imala vezano za skrbništvo i bakinu imovinu, koji će se troškovi smatrati posudbom te koje će troškove tuženik nadoknaditi tužiteljici najkasnije u trenutku bakine smrti. Navodi da je do smrti bake nastao trošak preko 7.500,00 eura, a tuženik je od navedenog iznosa I. tužiteljici priznao trošak od 5.000,00 eura, ali joj isti nije isplatio. Nadalje navodi da je MGČ **.**.2009. doživjela teški moždani udar, da je tuženik doputovao sa Novog Zelanda te je imenovan njezinim privremenim skrbnikom. Smjestio je baku u starački dom, ali nakon nekoliko mjeseci nije više želio biti njezin skrbnik te se vratio na Novi Zeland, a rješenjem Centra za socijalnu skrb Samobor Klasa UP/I-522-02/10-01/40 od 1. lipnja 2010. njezinom privremenom skrbnicom imenovana je I. tužiteljica. Tužiteljica je dugo godina svaki vikend provodila kod bake u domu i brinula o njezinoj imovini plaćajući račune iz njezine ušteđevine, a nakon što je bakina ušteđevina potrošena u Centru za socijalnu skrb je 6. veljače 2015. na nagovor tuženika dala izjavu da će, nakon što se devizna ušteđevina MGČ potroši, iz svojih osobnih sredstava plaćati razliku troškova doma Emerik i sve režije za stan u [adresa] i kuću u [adresa]. Nakon toga tužiteljica je iz svojih sredstava svaki mjesec doplaćivala iznos trošak za smještaj u dom jer njezina mirovina nije bila dostatna, plaćala sve režije za bakinu imovinu, kupovala gorivo i poklone za tjedne posjete baki, kupovala odjeću i lijekove, sve do bakine smrti 5. lipnja 2017. Nakon smrti MGČ, tužiteljica je od tuženika zatražila povrat posudbe, a tuženik joj je novac obećao vratiti nakon provedene ostavinske rasprave. I. tužiteljica je više puta mailom pozivala tuženika na ispunjenje obveze na što se tuženik oglušio, zbog čega ga je I. tužiteljica prijavila policiji za kazneno djelo prevare. Napominje da je tuženik nakon smrti bake naslijedio stan u [adresa] u [adresa] i kuću u [adresa] u [adresa] te još puno drugih nekretnina. II. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio usmeni dogovor da u 2014. radi na obnovi i uređenju stana u vlasništvu MGČ u [adresa] (da traži i dogovara majstore, da ih nadgleda, koordinira i pomaže gdje treba, da odnosi smeće i šutu te nabavlja namještaj) s time da će mu tuženik za utrošeni trud i vrijeme isplatiti iznos od 5.000,00 eura najkasnije do trenutka smrti MGČ koji je dug tuženik priznao u jednom od e-mailova, ali ga nije II. tužitelju isplatio. I i II tužitelji su podneskom od 27. veljače 2020. koji je ispravljen podneskom od 5. studenog 2020. te specificiran podneskom od 18. ožujka 2022. izvršili objektivnu preinaku tužbe koju preinaku sud nije dopustio te je o tome donio i rješenje od 19. kolovoza 2024. I i II tužitelji ponovo su izvršili objektivnu preinaku tužbe podneskom od 8. rujna 2024. na način da su povisili tužbeni zahtjev tako što su tražili od tuženog da im solidarno isplati iznos od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Tuženik se toj preinaci tužbe protivio, a sud ju nije dopustio jer je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka a I i II tužitelje ništa nije sprječavalo da takav tužbeni zahtjev postaje do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Stoga je sud ovom presudom odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim I i II tužitelji traže od suda da obveže tuženika na isplatu iznosa od 5.000,00 eura svakom od tužitelja sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2017. uz naknadu parničnog troška u iznosu od 10.639,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava istinitost navoda I. i II. tužitelja, osnovanost tužbe te vjerodostojnost sve priložene dokumentacije kao i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da svi navodi I i II tužitelja predstavljaju činjeničnu konstrukciju koja je usmjerena na stjecanje ne pripadajuće imovinske koristi na teret tuženika, da su bespravne osnove i nisu poduprijeti nikakvim prikladnim dokazima. Ističe da je nejasan i sporan pravni temelj tužbe I. i II. tužitelja koji se pozivaju na odredbu čl. 403. Zakona o obveznim odnosima koja nije primjenjiva na konkretno činjenično stanje. Jedino što je nesporno je činjenica je da je rješenjem Centra za socijalnu skrb skrbnicom MGČ, bake tuženika, postavljena I. tužiteljica, majka tuženika. Također je nesporna činjenica da je II. tužitelj pomagao tuženiku prilikom uređenja stana MGČ u [adresa] za vrijeme dok je tuženik boravio u inozemstvu i nije mogao sam neposredno i svakodnevno voditi brigu o radovima koji su se u tom smislu obavljali. S druge strane, tuženik osporava postojanje bilokakvog ugovora o zajmu s I. tužiteljicom kao i da bi II. tužitelju dugovao bilokakav novčani iznos. Odnosno naknadu za pomoć koju mu je pružao u vezi s uređenjem stana ili po bilo kojoj drugoj osnovi. Obrazlaže da je njegova baka imala u Zagrebačkoj banci d.d. otvoren devizni račun na kojem je postojao pozitivan saldo u iznosu od 25.000,00 eura, a njezina je imovina iznosila oko 3.300,00 kuna i kroz vrijeme je dodatno rasla. Ista je za vrijeme dok je tuženik bio njezin skrbnik najprije bila smještena u domu u Bjelovaru gdje je cijena smještaja iznosila 2.400,00 kuna mjesečno, zatim u [adresa] gdje je cijena doma iznosila 4.800,00 kuna mjesečno te konačno u domu Emerik u Gornjem Stupniku gdje je cijena doma bila 4.800,00 mjesečno. Slijedom navedenog osporava da bi nadoplatom između visine bakine mirovine i pune cijene doma za cijelo razdoblje njezinog smještaja u domovima bilo potrošeno svih 25.000,00 eura ušteđevine na računu Zagrebačke banke. Nadalje osporava navod I. tužiteljice da je iz svoje imovine plaćala sve troškove za baku tuženika, osobito režije koje su teretili njezinu imovinu te tvrdi da je upravo on redovito plaćao režije za stan u [adresa] u [adresa] i za kuću u [adresa] kao i druge troškove u vezi s tim nekretninama. Također navodi da je svoje obveze za brigu oko imovine svoje štićenice, bake tuženika, I. tužiteljica izvršavala nesavjesno o čemu svjedoči opomena pred ovrhu vjerovnika Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnica Čistoća od 29. lipnja 2017. Tuženik nadalje navodi da nije točno da je on nagovorio I. tužiteljicu na potpisivanje izjave od 6. veljače 2015., ukoliko ista uopće postoji, a ako i postoji drži da nije od značaja za ovaj parnični postupak. Isto tako navodi da I. tužiteljica nikada nije pristala tuženiku položiti račun vezano za poslove skrbništva niti mu pokazati ikakvu dokumentaciju koja se na to odnosi unatoč višekratnim traženjima tuženika. Tek bi iz takvih podataka bilo razvidno koliko je novaca potrošeno i za što te bi li tuženik eventualno pravno ili barem moralno bio dužan nadoknaditi I. tužiteljici trošak koji je imala u vezi sa poslovima skrbništva. Tuženik, međutim osporava da takva obveza postoji jer je I. tužiteljica imala na raspolaganju više nego dovoljno sredstava potrebnih za podmirenje svih troškova skrbništva iz prihoda odnosno vlastite imovine pokojne MGČ. Tuženik ističe da I. tužiteljica, ne samo da nije podmirivala iz osobne imovine nikakve troškove u vezi sa skrbništvom nad njegovom bakom, već se tim skrbništvom i znatno okoristila jer je tijekom cijeloga razdoblja od rujna 2014. do smrti njegove bake i lipnju 2017. iznajmljivala stan u vlasništvu MGČ u [adresa] te je od toga na ime najamnine ostvarivala prihode u iznosu do najmanje 3.000,00 kuna mjesečno. Tuženik ima saznanja da je u tom stanu u navedenom razdoblju boravilo ukupno 28 podstanara, većinom studenata koji su stanarinu plaćali prvo tužiteljici u gotovini i to posredstvom ŠG koji je također bio jedan od podstanara u tome stanu. To je vidljivo i iz računa za telefon i Internet koji su glasili na ime podstanara na toj adresi kao iz računa Vodoopskrbe i odvodnje za razdoblje od veljače do ožujka 2017. iz kojeg je vidljivo da je u predmetnom stanu vršen obračun za 5 osoba te iz radnog naloga B-Net servisa za korisnika ĆG na adresi [adresa] (kod MGČ) koja je bila podstanar u tom stanu. Sredstva ostvarena najmom stana I. tužiteljica nije trošila za potrebe pok. MGČ, već ih je neosnovano zadržala za sebe, a na štetu svoje štićenice i bake tuženika, odnosno i samog tuženika kao njezinog jedinog zakonskog nasljednika. Stoga je tuženik ustao protutužbom kojom temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima traži od suda da obveže I. i II. tužitelje da mu solidarno isplate iznos od 11.621,84 eura sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos naveden u točki III izreke presude od svakog šestog u mjesecu do isplate Traži od suda da tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan a protutužbeni zahtjev usvoji te obveže I. i II. tužitelje na naknadu parničnog troška u iznosu od 18.500,19 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. I. i II. tužitelji su se protivili navodima odgovora na tužbu tuženika. I. tužiteljica je istaknula da je iz sredstava ušteđevine pok. MGČ podmiren trošak poreza na nasljedstvo nakon što je ista naslijedila stan u [adresa] i to prema poreznom rješenju od 15. veljače 2011. u iznosu od 29.234,70 kuna, a sva ostala sredstva I. tužiteljica je trošila uz nadzor i odobrenje Centra za socijalnu skrb Samobor kojem je svakih 6 mjeseci podnosila skrbničko izvješće. I. tužiteljica smatra da je sklapanjem sa tuženikom usmenog dogovora da bude skrbnica njegovoj baki s time da će joj tuženik podmiriti sve troškove koje će imati u vezi skrbništva i bakine imovine sa tuženikom zaključila ugovor o nalogu (čl. 763. Zakona o obveznim odnosima), a tuženik je to u svom odgovoru na tužbu priznao. Navodi da je Centar za socijalnu skrb Samobor uskratio svoju suglasnost za trošenjem sredstava ušteđevine pok. MGČ nakon što je na računu preostao iznos od oko 3.000,00 eura te je zatražio da se u svrhu podmirenja razlike cijene za smještaj u dom i računa koji su teretili imovinu proda imovina pok. MGČ. U odnosu na potraživanje II. tužitelja navodi se da je II. tužitelj organizirao svoje prijatelje obrtnike i obrtnike koji su mu preporučili prijatelji, I. tužiteljicu, njihovog sina i kćer, njezinog dečka i prijatelje za vršenje radova u stanu [adresa] koje je radove II. tužitelj nadzirao i pomagao majstorima. II. tužitelj smatra da usmeni dogovor koji je postigao sa tuženikom ima sve elemente ugovora o djelu pa temeljem čl. 613. Zakona o obveznim odnosima i pravo tražiti naknadu za izvršene radove koja je bila dogovorena u iznosu od 25 kuna po satu. Poziva se i na čl. 597. i čl. 604. Zakona o obveznim odnosima. Također tužitelji navode da je I. tužiteljica nekoliko mjesecu kupovala namještaj za stan u [adresa], a koji je II. tužitelj prevozio vlastitim prijevozom.

4. U odgovoru na protutužbu I i II. tužitelji su se protivili protutužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatraju da prema odredbi čl. 552. Zakona o obveznim odnosima Ugovor o najmu mora biti zaključen u pisanom obliku, a ne postoji nikakav ugovor o najmu stana koji je odobrio Centar za socijalnu skrb Samobor. Tužitelji navode da je tuženik nagovorio tužiteljicu da sklopi ugovor o najmu stana u [adresa] u [adresa] i kuće u [adresa] sa svojom kćerkom RG prema kojem ugovoru bi u stanu u [adresa] živjeli on i sestra, a mogli bi ga dati i u podnajam, dok bi kuću u [adresa] mogli povremeno koristiti. Ti su ugovori sklopljeni 20. veljače 2015., a sklopljeni su i ugovori sa prijateljima tuženika koji bi bili sa njima u stanu a plaćali bi samo režije. Ugovor o najmu stana u [adresa] ugovor o najmu kuće u [adresa] I. tužiteljica je 21. veljače 2015. poslala Centaru za socijalnu skrb Samobor na odobrenje, a Centar za socijalnu skrb Samobor te je ugovore poništio o čemu je sačinjen i zapisnik od 9. ožujka 2015. Nakon toga I tužiteljica je znala da ne smije iznajmiti stan niti kuću bez odobrenja Centra za socijalnu skrb Samobor jer nije bila niti vlasnik niti nasljednik tih nekretnina. Navodi da je Centar za socijalnu skrb Samobor bez najave zvao tužiteljicu i tražio da u njezinom prisustvu pregleda stan u [adresa]. Komisija je izašla i na teren te u prisustvu I. tužiteljice komisijski pregledao stan u [adresa] čemu je sačinjen zapisnik koji je i tužiteljica potpisala. I. tužiteljica osporava da je iznajmljivala stan u [adresa] i da je od toga imala novčane koristi te tvrdi da je u vezi s tim stanom imala samo troškove. Navodi i da je tuženik u spornom periodu dosta vremena provodio u Hrvatskoj i zasigurno ne bi dozvolio tužiteljici da ubire najamninu koja joj ne pripada. Stoga traže od suda da protutužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju (list 3 – 20, 23 – 25, 115 – 116, 189 spisa), u izvadak iz matice umrlih Matičnog ureda Samobor na ime MGČ od 21. lipanja 2017. (list 21 – 22 spisa), u preslike računa i naloga za plaćanje Internet bankarstvom (list 37 – 42 spisa), u pregled prometa po tekućem računu MGČ u Samoborskoj banci d.d. (list 43 – 71 spisa), u radni nalog B-Net broj WO1206936 od 13. listopada 2014. (list 72 spisa), u ugovor o oročenom štednom ulogu Zagrebačke banke d.d. od 14. ožujka 2006. (list 73 spisa), u dodatke ugovora o oročenoj štednji Zagrebačke banke d.d. te potvrdu o obavljenim transakcijama (list 74 - 82 spisa), u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Palinić - Čulin iz [adresa] broj O-1787/17 UPP/OS-62/17 od 7. rujna 2017. iza pok. MGČ (list 83 – 86 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list 87 spisa), u izjavu I. tužiteljice od 6. veljače 2015. (list 117 – 118 spisa), u zapisnik Centra za socijalnu skrb Samobor od 9. ožujka 2015. (list 119 – 124 spisa), u primopredajni zapisnik o početnom stanu najma kuće na adresi u [adresa] od 20. veljače 2015. (list 125 – 127 spisa), u ugovor o najmu stana od 20. veljače 2015. (list 128 – 132 spisa), u primopredajni zapisnik o početnom stanu najma na adresi u [adresa] (list 133 – 136 spisa), u rješenje Centra za socijalnu skrb Samobor Klasa UP/I-552-02/12-01/82-"S"1/2010-11 Urbroj: 2172- 48-26-12-3 od 27. studenog 2012. (list 137 – 138 spisa), u rješenje Zavoda za socijalnu skrb u zagrebačkoj županiji, Područni centar za socijalnu skrb Samobor klasa: UP/I-552-02/12- 01/9 urbroj: 2172-48-26-12-3 od 9. ožujka 2012. (list 139 – 140 spisa), u izvješće o radu skrbnika (1.7.2016. – 31.12.2016.) (list 141 -148 spisa), u molbu Centru za socijalnu skrb Samobor za pravdanje potrošene gotovine po rješenju od 17. prosinca 2014. od 9. veljače 2015. (list 149 spisa), u rješenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 17. prosinca 2014. (list 150 – 151 spisa), u molbu Centru za socijalnu skrb Samobor za pravdanje potrošene gotovine po rješenju od 30. svibnja 2014., od 6. listopada 2014. (list 152 spisa), u rješenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 30. svibnja 2014. (list 153 – 154 spisa), u molbu Centra za socijalnu skrb [adresa] za podizanje novčanih sredstava od 15. svibnja 2014. (list 155 spisa), u porezno rješenje od 15. veljače 2017. (list 156 spisa), u preslike uplatnica i računa (list 157 – 187 i 222 - 227 spisa), u suglasnost Centra za socijalnu skrb Samobor od 14. travnja 2014. (list 188 spisa), u predračune, račune i potvrdu (list 190 – 196 i 235 – 240 spisa), u dopis A1 Hrvatska d.o.o. od 14. listopada 2019. i 24. listopada 2019 (list 205 i 215 – 216 spisa), u dopis Hrvatskog telekoma od 16. listopada 2019. (list 207 spisa), u dopis Optima telekom d.d. od 17. listopada 2019. (list 209 spisa), izvršio uvid u preslik dijelova skrbničkog spisa Centra za socijalnu skrb Samobor broj "S" – 1/2010, proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing Mladenu Ožiću od 9. prosinca 2024. (list 406 – 420 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka JG, EG, IG, UG, OG, LG, VG, DG, ĆG, ĐG, ŽG, PG, FGČ, proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Sud nije uzeo u obzir dokaze u vidu e-mail korespondencije koju su I i II tužitelji dostavili u spis na ročištu od 12. veljače 2025. jer se radi o dokazima koje su mogli dostaviti u spis do zaključenja prethodnog postupka budući da datiraju iz vremena prije podnošenja tužbe (list 435 – 447 spisa).

6. Uvidom u spis Centra za socijalnu skrb Samobor (dalje: CSSS) broj "S" 1/2010 proizlazi da je sada pok. MGČ rješenjem toga Centra Klasa UP/I-552-02/09- 03/108 Urbroj: 2172-48-04-09-3 od 26. studenog 2009. imenovan poseban skrbnik u osobi u nuka TG iz [adresa] M 41 koji je opunomoćen za podizanje i raspolaganje mirovinom odnosno novčanim sredstvima s tekućeg računa štićenice otvorenog kod Samoborske banke za plaćanje troškova njezinog smještaja u Domu za starije i nemoćne osobe "Zlatna dob" u Bjelovaru gdje se nalazi od 3. prosinca 2009. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je štićenici postavljen poseban skrbnik jer je ista 19. listopada 2009. doživjela teški moždani udar nakon kojeg je zbog nepokretnosti, inkontinencije i nekontaktibilnosti potpuno nesposobna samostalno se brinuti o svojim pravima interesima i imovini.

7. Iz rješenja Općinskog suda u Samoboru broj R1-21/2010 od 28. travnja 2010. koji prileži spisu CSSS proizlazi da je MGČ potpuno oduzeta poslovna sposobnost.

8. Rješenjem CSSS Klasa UP/I-552-02/09-03/118 Urbroj: 2172-48-04-10-6 od 16. veljače 2010. sada pok. MGČ imenovan je poseban skrbnik u osobi MG iz [adresa]. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da unuk štićenice TG trenutno živi i radi na Novom Zelandu, da je prilikom posljednjeg boravka u Hrvatskoj organizirao liječenje i smještaj bake u dom te je za skrbnika predložio svoju majku MG koja je svojom zapisničkom izjavom od 30. prosinca 2009. pristala da bude skrbnik. Posebnoj skrbnici dano je ovlaštenje za raspolaganje ušteđevinom štićenice radi podmirenja izdataka za njezine životne potrebe.

9. Nadalje, utvrđeno je da je rješenjem CSSS Klasa UP/I-552-02/09-03/118 Urbroj: 2172- 48-04-10-6 od 16, veljače 2010 i rješenjem Klasa UP/I-552-02/09-03/118 Urbroj: 2172-48- 04-10-10 od 11. ožujak 2010. posebna skrbnica MG opunomoćena da za korist štićenice pokrene postupak radi amortizacije ugovora o oročenju 2551550048 sklopljen kod Zagrebačke banke d.d., zatim razroči predmetni ugovor, podigne cjelokupan iznos te ponovno oroči 17.000,00 eura po modelu za koji skrbnica procijeni da je trenutno najpovoljniji te joj je odobreno da od iznosa koji je preostao nakon ponovnog oročenja iznos od 900,00 eura zadrži na ime režijskih i drugih troškova koje je imao njezin sin TG vezano uz skrb za baku, te iznos od 1.000,00 eura koje je ona imala vezano za skrb za baku, a ostatak da kao pupilni ulog položi na devizni račun štićenice otvoren u Zagrebačkoj banci pod brojem 3228742817. Vidljivo je da je nakon toga CSSS redovito, a na zahtjev posebne skrbnice donio niz rješenja kojima joj je odobravano da sa deviznog štednog računa štićenice pok. MGČ u Zagrebačkoj banci d.d, Poslovnica u [adresa] podižu određena novčana sredstva iz kojih je podmirivano plaćanje troškova smještaja štićenice u domu, režijski troškovi za kuću u [adresa] i stan u [adresa], a rješenjem od 15. ožujka 2011. i da se podmiri porez na nasljedstvo štićenice, a prema rješenju od 22. ožujka 2010. i radovi u stanu u [adresa] prema priloženoj specifikaciji te prema rješenju od 29. lipnja 2010. i troškovi javnog bilježnika. CSSS je tijekom perioda u kojem je pok. MGČ bila pod skrbništvom donosio redovna šestomjesečna izvješća o radu skrbnika i kontrolirao namjensko trošenje novčanih sredstava sa računa štićenice. Uvidom u spis CSSS "S" 1/2010, nakon što je pažljivo proučio svu dokumentaciju koja uključuje rješenja CSSS o podizanju novčanih sredstava sa računa štićenice, izvješća o radu skrbnika te preglede prometa po tekućem računu štićenice kod Samoborske banke d.d. te sve dokumentacije kojom je opravdano namjensko trošenje sredstava u vidu uplatnica i računa, proizlazi da su sva sredstva namjenski utrošena, o čemu je brigu po službenoj dužnosti vodio CSSS, a posljednja sredstva sa deviznog računa podignuta su prema rješenju CSSS od 13. ožujka 2014.

10. Ovome spisu prileži izjava I. tužiteljice MG koju je dala CSSS 6. veljače 2015. a kojim se obvezala da će, nakon što se devizna ušteđevina pok. MGČ potroši iz svojih osobnih sredstava plaćati razliku troškova doma F i sve režije za stan u [adresa] i kuću u [adresa].

11. Svjedok JG je iskazala da poznaje tužiteljicu jer je ugovorila smještaj pok. gospođe MGČ u dom koji ona vodi, dok se gospodina TG ne sjeća. Misli da je jednom došao u posjet baki. U to vrijeme boravio je na Novom Zelandu tako da je dolazio vrlo rijetko. Dom koji vodi i u kojem je pok. gospođa TG bila smještena od 16. studenog 2010. do 2. lipnja 2014. zove se Obiteljski dom Hrgić. Ugovorena naknada za smještaj u domu u to vrijeme bila 4.800,00 kuna mjesečno koja je plaćana u gotovini troškove smještaja podmirivala je gospođa MG. Pok. gospođa TG bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb tako da izvor novca ne zna, ali zna da je gospođa MG u cijelosti uplaćivala novčane iznose tako da nikakvih dugovanja nije ostalo. Osim troška smještaja gospođa MG je kupovala potrebne kreme za baku, vlažne maramice, pidžame i slično te joj donosila voće, jogurt, kekse i druge potrepštine. Nikakvih osobnih saznanja o postojanju dogovora oko skrbi za gospođu pok. TG između tužiteljice i tuženika nema. Pokojna gospođa TG pretrpjela je težak moždani udar te je bila nepokretna i nije mogla govoriti. Poznato joj je da je imala kuću u [adresa], a za stan u [adresa] nije znala.

12. Svjedok EG iskazala je da poznaje tužitelje jer su posjećivali pok. gospođu TG u domu u njezinom vlasništvu koji se zove Dom Emerik, dok gospodina TG ne poznaje. Ne sjeća se u kojem je periodu točno gospođa TG boravila u njezinom domu, ali zna da je premještena iz drugog doma u kojem je ranije bila smještena. U Domu Emerik je boravila do svoje smrti, a umrla je prije 3 do 4 godine. Trošak smještaja iznosio je 3.800,00 kuna mjesečno i taj trošak podmirivala je gospođa MG u cijelosti u gotovini, a je li se radilo isključivo o njezinim sredstvima, nije joj poznato. Osim troška smještaja u dom, gospođa MG kupovala je potrepštine za gospođu TG i svaka dva mjeseca plaćala trošak frizera i pedikera u iznosu od 50,00 kuna. Osim troška smještaja u domu bila u obvezi kupovati sredstva za osobnu higijenu gospođe TG, prašak za veš, vlažne maramice i tome slično, i to je i činila. Osim navedenog, tužiteljica je kupovala pidžame, donji veš i plaćala lijekove ako je bilo potrebno. Troškove lijekova, pedikera, frizera i smještaja tužiteljica je podmirivala u gotovini i za to je dobivala potvrde, a ostale potrepštine kupovala je sama. Ne zna ništa vezano za dogovor između stranaka o skrbništvu nad gospođom TG niti joj je poznato da je gospođa TG imala u vlasništvu stan u [adresa] u [adresa].

13. Svjedok ŠG naveo je da poznaje tužitelje jer je u jednom periodu stanovao u njihovom stanu u [adresa]. Potpisao je formalni ugovor o najmu stana sa gospođom MG, a u ugovoru je bilo navedeno da je u obvezi snositi samo trošak režija za taj stan, mada su usmeno dogovorili najamninu u iznosu od 1.000,00 kuna u kojem su bili uključeni troškovi režija. Stanovao je u tom stanu od 31. rujna 2014. do početka listopada 2018., a iznos od 1.000,00 kuna plaćao je gospođi MG u gotovini na ruke, ali nije dobivao nikakve potvrde o plaćanjima. Nije mu poznato ništa vezano uz brigu i skrb gospođe MG prema gospođi TG. Jedino zna da je postojala neka baka koja se nalazila u domu. Na vratima stana u [adresa] pisalo je ime TGČ. Zaključio je da je gospođa MG vlasnica stana jer mu je stan iznajmila i da joj je plaćao stanarinu. Poznato mu je da je u tom stanu stanovalo još ljudi i svi su plaćali stanarinu kao i on. Zajedno sa njim u tom stanu u navedenom periodu stanovalo je još 20-ak ljudi i to u različitim periodima. Gospođi MG plaćao je stanarinu prve tri godine, a zadnjih godinu dana gospodinu TG. Istovremeno je u stanu živjelo po petero ljudi.

14. Svjedok UG iskazala je da stanuje u stanu [adresa] na 4. katu i ne poznaje parnične stranke. Pretpostavlja da je stan u prizemlju u jednom periodu bio iznajmljivan jer je viđala na hodniku gospodina koji je maloprije svjedočio, međutim dosta je odsutna i nema konkretnih saznanja je li taj stan i u kojem periodu iznajmljivan i tko je sve u stanu stanovao.

15. Svjedok OG stanuje u [adresa] na prvom katu, a u prizemlju ispod njezinog stana nalazi se stan u vlasništvu gospodina TG. Poznato joj je da je od 2010. pa nadalje taj stan iznajmljivan jer su u njemu stanovali razni podstanari, međutim ne zna do kada je stan iznajmljivan, tko je sa podstanarima zaključivao ugovore o najmu stana niti kome su plaćali najamninu. U tom stanu danas ne živi nitko. Poznavala je pok. ZG. Poznato joj je da je od 2010. živjela u domu umirovljenika, ali nikakvih saznanja o tome tko je podmirivao troškove smještaja niti o bilo kakvom dogovoru vezanom oko njezinog skrbništva nema. Zaključila je da je taj stan bio iznajmljivan iz razloga što je prepoznala mladog gospodina koji je danas svjedočio na sudskom hodniku, a koji je duže vremena živio u tom stanu pa pretpostavlja da je plaćao najamninu. Osim toga, njoj je redovito plaćao za čišćenje stubišta. Trošak za čišćenje plaćao se po stanu, a ne po broju osoba.

16. Svjedok LG je navela da ne poznaje I. i II. tužitelje i nije za njih čula do primitka poziva za današnje ročište. Nije poznavala MGČ. Nije joj poznato tko je stanovao u stanu na adresi [adresa] u periodu od 2009. pa nadalje budući da je na tu adresu doselila tek 2017.

17. Svjedok VG u svom iskazu navodi da poznaje I. tužiteljicu jer je živio u stanu u [adresa] od 30. rujna 2014. do ožujka 2016. Sa njom je zaključio ugovor o najmu stana i plaćao joj je najamninu u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno u koju cijenu su bile uključene redovne režije, a u slučaju nekih izvanrednih povećanja režijskih troškova to bi plaćao posebno. Najamninu je plaćao gospođi MG na ruke. Misli da je u tom periodu gospodin FG došao popravljati bojler, ali nije siguran je li to bio on. Od radova u stanu vršeni su radovi upravo na popravljanju bojlera i promjeni grijanja i to na način da su stare plinske peći zamijenjene radijatorima. Koliko je primijetio, stan nije bio uređivan prije nego što je on uselio, a i za vrijeme njegovog boravka u stanu nikakvi drugi radovi osim spomenutih nisu vršeni. U nekoliko navrata u stan došao i TG, ali se ne može sjetiti povoda njegovog dolaska. Čak mu se čini da su u jednom periodu prestali plaćati gospođi FG i počeli plaćati TG. U tom stanu bilo ih je petero i to do kraja 2015., a nakon toga troje ili četvero. Svatko od njih plaćao je najam od po tisuću kuna. Nakon što je potpisao ugovor, nije bio prijavljen kao podstanar, kao ni ostali podstanari, jer im je rečeno da će u slučaju prijave morati platiti veći najam. Ugovor se nalazio kod tužiteljice, a gdje je sada ne zna. Podstanari u stanu su bili osobe i muškog i ženskog spola. Neki od njih bili su ŠG, ĆG, SG, ĐG. Ove osobe uselile su u stan otprilike u isto vrijeme kada i on. ŠG ostao je živjeti u stanu i nakon njegovog iseljenja, dok su ostali iselili prije njega. Oni su najamninu također plaćali gospođi FG na ruke. Ne sjeća se koliko dugo upražnjeno mjesto bilo slobodno, ali je ubrzo uselio netko drugi. Najmanji broj ljudi u stanu dok je on tamo stanovao bilo je troje. Ne sjeća se sa sigurnošću je li najamninu plaćao gospodinu TG.

18. Svjedok DG iskazala je da ne poznaje I. i II. tužitelje kao ni tuženika. Nije poznavala niti MGČ. Stanuje na adresi u [adresa], u stanu koji se nalazi u suterenu, od 2011. Nije joj poznato tko je u periodu od 2011. pa na dalje stanovao u stanu na toj adresi koji se nalazi u prizemlju lijevo niti je primijetila da je itko u tom periodu vršio bilo kakve građevinske ili obrtničke radove u stanu, odnosno renoviranje stana. Taj stan je sada prazan, a u periodu od 2011. pa na dalje viđala je jednog ili dva dečka koji su ulazili i izlazili iz stana.

19. Svjedok ĆG iskazala je da je upoznala gospođu MG i njezinog muža jer je stanovala u stanu [adresa] u periodu od rujna 2014. pa negdje do ljeta 2015. Sa njom u stanu stanovala su još tri dečka i to SG, VG i dečko prezimena ŠG. Plaćali su najamninu svaki po 1.000,00 kuna u koju su bili uračunati režijski troškovi i to na način da su gotovinu predavali gospođi MG na ruke bez računa. Svi su potpisali ugovor o najmu stana i sjeća se da su gospođi MG nešto potpisivali prilikom plaćanja svake mjesečne najamnine, ali od nje nisu dobili nikakvu potvrdu. Sjeća se da je u stanu u trenutku njezinog useljenja bila renovirana kupaonica, a ostalo je bilo staro. Za vrijeme dok je stanovala u stanu nikakvi radovi na renoviranju stana nisu vršeni. TG ne poznaje i on nije dolazio u stan dok je tamo stanovala. Koliko joj je poznato, nisu bili prijavljeni kao podstanari, već su samo zaključili ugovor o najmu kojim su preuzeli određena prava i obveze. Iskazala je da poznaje ĐG koji je također bio kao podstanar u stanu za vrijeme dok je ona u stanu stanovala. Svi su u stan uselili zajedno. SG ili ona su otišli prvi, a ostala trojica su ostali stanovati iza njih.

20. Svjedok ĐG je iskazao da poznaje I. tužiteljicu, gospođu MG jer je sa njom zaključio ugovor o najmu stana u [adresa] u kojem je stanovao negdje od listopada 2014. pa do lipnja 2015. Plaćao je najamninu u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno te režijske troškove. Ugovor je bio zaključen u pisanom obliku, ali se ne sjeća je li II. tužitelj FG bio potpisnik toga ugovora. Zajedno sa njim u stanu su u najamnom odnosu bile još četiri osobe i njih je petero kontinuirano stanovalo zajedno u ovom periodu u kojem je i on koristio stan. Jedan od njegovih sustanara bio je HG. Ne sjeća se jesu li njegovi sustanari ostali stanovati u stanu nakon što je on odselio i je li na njegovo mjesto došao netko drugi. Ne poznaje OG niti njezinog supruga. Za vrijeme dok je stanovao u stanu nisu vršeni nikakvi radovi, ali su započeti radovi vezani uz grijanje negdje u periodu kada je iz stana izlazio. Ne zna je li ga tužiteljica prijavila kao najmoprimca kod porezne uprave. Stanarinu je plaćao I. tužiteljici, gospođi FG na ruke, a ona mu nije izdavala nikakve potvrde o izvršenim plaćanjima.

21. Svjedok ŽG je iskazao da tužitelje ne poznaje, ali ih je jednom vidio kada su došli u stan u [adresa] prekontrolirati ugrađene instalacije za centralno grijanje po završetku posla koji je izvodio. U stanu je boravio 3-4 dana i stan je tada bio prazan i od osoba i od stvari jer se renovirao, a to je bilo prije 10-15 godina. Preciznije se ne može sjetiti. Izvodio je radove na uvođenju centralnog grijanja u stan, a angažirao ga je TG s kojim je pričao isključivo o poslu vezanom za centralno grijanje, dok o privatnim stvarima sa njim nije razgovarao tako da mu nije poznato ništa u vezi uzdržavanja njegove bake niti u vezi iznajmljivanja toga stana.

22. Svjedok PG, sin I. i II. tužitelja u svom iskazu navodi da je pokojna MGČ bila baka TG. Bila je smještena u domu umirovljenika nakon što je doživjela moždani udar i to najprije u domu u Bjelovaru, zatim u [adresa] pa u Svetoj Nedjelji. Za vrijeme dok je bila smještena u domu u Bjelovaru njezina mirovina bila je dostatna za podmirenje cijene smještaja, a nakon što je prebačen u dom u [adresa] koji je bio dvostruko skuplji, smještaj je plaćan najprije iz njezine mirovine i ušteđevine koju je imala, a nakon što je ušteđevina potrošena, njegova majka, ovdje I. tužiteljica, preuzela je skrbništvo te je plaćala razliku smještaja. Isto tako i za smještaj u domu u Svetoj Nedjelji. Osim mirovine pok. MGČ bila je vlasnica kuće u [adresa] i stana u [adresa] u [adresa]. TG živio je na Novom Zelandu gdje je imao dozvolu trajnog boravka. Nakon što je pok. MGČ doživjela moždani udar, TG je došao u Hrvatsku i preuzeo skrbništvo nad bakom, međutim morao se vratiti natrag na Novi Zeland te je nagovorio njegovu majku da preuzme skrbništvo. To je čuo kada su razgovarali putem Skypa ili mu je netko rekao, nije siguran, međutim nije mu poznato jesu li još što u vezi s tim dogovorili. Njegovi roditelji posjećivali su pok. MGČ u domu dva puta tjedno. Osim nadoplate troška smještaja, majka je kupovala kreme odnosno kozmetiku, jogurt i slične stvari za MGČ i misli da je doplaćivala lijekove, ali nije siguran. Ne zna je li kupovala kakvu garderobu ili još neke druge stvari. Jednom je prilikom, otprilike godine dana nakon moždanog udara, posjetio MGČ u domu. Ona nije mogla razgovarati, nije bila potpuno nesvjesna okoline, ali pričati nije mogla. Koliko mu je poznato njezino stanje se u tom pogledu s vremenom nije popravilo. Što se tiče najma stana u [adresa] iskazao je da je TG predložio da se taj stan iznajmi te da se iz najamnine financira smještaj MGČ u domu. Njegova majka je dala izjavu u centru za socijalnu skrb i predložila da se stan iznajmi, međutim centar je to odbio. Koliko mu je poznato, njegova majka nije iznajmljivala stan u [adresa], ali se sjeća da je jednom prilikom u proljeće 2015. TG bio u Hrvatskoj te mu je rekao da je išao po rentu u stan u [adresa], odnosno on ga je autom i pokupio na toj adresi. Taj stan je renoviran 2013. ili 2014., a renovirao ga je njegov otac na način da je pronalazio radnike i organizirao radove te je i fizički radio na renoviranju, a pomagali su on i njegova sestra, dok je majka u renoviranje stana uložila sredstva koja je dobila kao otpremninu iz firme. TG je došao sa Novog Zelanda te je donio nešto novca, nešto više od 20.000,00 kuna i tim novcem je kupljen materijal za radove. Stan je bio u derutnom stanju tako da je otpadala žbuka sa zidova, a instalacije struje i vode bile su prastare tako da je stan kompletno renoviran. Misli da je u stanu i prije renoviranja bilo centralno grijanje odnosno radijatori, ali sjeća se i stare kaljeve peći u jednoj prostoriji. Ne zna koliko su iznosili ukupni troškovi renoviranja stana. Bio je osobno prisutan kada je njegov otac razgovarao sa TG. Otac je u to vrijeme bio bez posla i rekao je TG da mu neće naplatiti punu cijenu za izvedene radove, već cijenu pomoćnog radnika i TG je na to pristao. Nakon izvedenih radova otac je zatražio od TG da mu isplati taj novac, a radilo se o iznosu od 5.000,00 koliko je čuo, međutim TG mu taj novac nije platio. Njegov otac nije građevinar po struci, ali je nakon što je ostao bez posla izvodio pomoćne radove u građevini. U renoviranju stana korištene su i usluge vodoinstalatera i električara, međutim ne zna tko ih je platio. Opremanje stana financirala je njegova majka. Na kući u [adresa] u kojoj je pok. MGČ živjela prije odlaska u dom, njegov otac je popravio krov koji je prokišnjavao, a misli da je trebalo popraviti i bojler, ali nije siguran. Sjeća se da je stan u [adresa] bio uknjižen kao vlasništvo sina pok. MGČ. Njezin sin je umro prije nje i trebalo je platiti porez na imovinu kako bi stan prešao u vlasništvo pok. MGČ. Taj trošak je plaćen je iz ušteđevine pok. MGČ, a radilo se o znatnom novčanom iznosu pa je i radi toga taj iznos štednje ubrzo potrošen. TG nije refundirao troškove njegovoj majci. Bilo je govora između njih o tome da će majci vratiti ono što je uložila u renoviranje i opremanje stana u [adresa] te za uzdržavanje pok. MGČ i to najkasnije u trenutku kada bude provedena ostavinska rasprava. Međutim, on ništa od toga nije vratio. Poznato mu je da joj je priznao dio duga i to u e-mailu. Upoznat je sa sadržajem e-mailova koje su razmjenjivali. TG je tražio da se stan u [adresa] namjesti sa namještajem koji će se uklopiti u taj stan, a radi se o stanu u staroj zgradi sa visokim stropom. Kupljen je namještaj dijelom novi, a dijelom rabljeni, a koji je iznos tog troška nije mu poznato. U e-mailu je TG njegovoj majci priznao dug u iznosu od 5.000,00 eura. Majka je na svoj mail stavila oznaku "CC" tako da su svi mailovi koji su pristizali od strane TG automatski dolazili i na njegovu mail adresu. TG je u e-mailu koji je poslao njemu priznao da duguje njegovom ocu cijenu satnice rada u [adresa] i majci onih spomenutih 5.000,00 eura, ali da ne zna odakle će to platiti. Što se namještaja tiče, on je unosio taj namještaj u stan i sjeća se dvije komode, kauča, kuhinjskog stola, ulazne garderobe sa ormarom i kreveta. Misli da je razlog premještaja pok. MGČ iz doma u Bjelovaru u dom u [adresa] bio taj što je centar za socijalnu skrb inzistirao da se smjesti u dom u kojem je mogu posjećivati prijatelji.

23. Svjedok FGČ je iskazala da je pok. baka MGČ dobila moždani udar te je smještena u dom. TG je doputovao je s Novog Zelanda i preuzeo skrbništvo nad njom, međutim nakon dva mjeseca morao se vratiti i molio je njezinu majku MG da preuzme skrbništvo nad bakom. Alternativa je bila da skrbništvo preuzme centar za socijalnu skrb, ali TG to nije želio. Njegova majka je na to pristala. U početku je mirovina bake pokrivala trošak njezinog smještaja, međutim nakon što je premještena iz doma u Bjelovaru u dom u [adresa], na čemu je centar za socijalnu skrb inzistirao, njezina mirovina više nije bila dovoljna za pokriće tog troška, već su i trošak smještaja i svi ostali troškovi podmirivani iz njezine ušteđevine koju je imala. Nakon što je ta ušteđevina potrošena centar za socijalnu skrb je htio prodati bakine nekretnine, međutim TG nije bio suglasan i majka je počela doplaćivati razliku za smještaj. Ona i TG vodili su više razgovora o tome. TG je najprije rekao da će snositi sve troškove, a nakon toga nije plaćao ništa jer je rekao da nema novaca. Na kraju je pristao na to da nadoknadi troškove skrbništva nad bakom majci iz ostavine koju će naslijediti nakon bakine smrti. Nakon što je ostavinska rasprava prošla on je prestao komunicirati sa majkom MG. Kasnije je bio razgovora oko podmirenja tih troškova. Majka je tražila od njega iznos od 10.000,00 eura za podmirenje troškova što je on odbio platiti rekavši da nema novaca. Majka ga je pitala koliko može platiti i na kraju su se dogovorili oko iznosa od 5.000,00 eura. Njena majka nije iznajmljivala stan u [adresa]. Nisu sigurni tko je taj stan iznajmljivao i kome. Postojala je ideja da se taj stan iznajmi njoj jer je stanovala u [adresa], a studirala u Zagrebu i bilo bi joj bliže odlaziti do fakulteta, međutim centar za socijalnu skrb nije odobrio taj ugovor, a iz kojeg razloga nije joj poznato. Nakon što je baka TG smještena u dom u jednom trenutku je došlo do poplave u stanu u [adresa] zbog čega su vatrogasci zatvorili vodu i rekli da postoji opasnost od požara te sugerirali da bi bilo potrebno izvršiti sanaciju tog stana. Stan je bio u jako derutnom stanu te je njezina majka razgovarala sa TG i rekla da bi to stanje trebalo sanirati, međutim on je inzistirao na kompletnom renoviranju strana i molio je FG koji je u to vrijeme bio nezaposlen a razumio se u neke od tih poslova da oko toga pomogne. Bila je prisutna tom razgovoru i sjeća se da je njezin otac FG najprije odbio taj njegov prijedlog, ali je potom na njezin nagovor pristao. Sjeća se da je rekao da se radi o velikom poslu kojem će se morati potpuno posvetiti zbog čega su dogovorili da će mu TG platiti naknadu od 25 kuna po satu. Njezin otac je pronalazio i radnike, nadgledao radove i sam vršio neke radove. Kasnije je bilo nagovaranja i natezanja oko toga jer mu TG nije htio platiti i kasnije je prestao komunicirati sa njima. Njezina majka i TG su komunicirali putem e- maila i u jednoj o tih poruka TG je obećao da će majci platiti na ime troškova koje je imala za uzdržavanje bake iznos od 5.000,00 eura kao i iznos os 5.0000,00 njezinom ocu CG za obavljeni posao u vezi renoviranja stana. To je bilo posljednje oko čega su komunicirali i na tome je stalo. Ušteđevina bake potrošena je u vrijeme dok je ona bila smještena u domu u [adresa]. Kada se to dogodilo majka je tražila drugi smještaj čiji bi trošak mogao bit pokriven iz njezine mirovine i nakon toga je premještana u dom u [adresa]. Trošak poreza na nasljedstvo plaćen je iz iznosa te ušteđevine. Većinu saznanja o činjenicama o kojima je svjedočila crpi iz neposrednih saznanja jer je bila prisutna razgovorima koji su vođeni u njihovoj obitelji oko smještaja bake u dom, oko skrbništva o njoj i oko renoviranja stana u [adresa] i iznajmljivanja toga stana. O iznajmljivanju stana u [adresa] ne zna ništa, ali je navela da su u jednom trenutku načuli da u tom stanu živi ŠG koji je Ozrenov najbolji prijatelj. Ne zna je li on plaćao najam za taj stan ili mu je TG odobrio da tamo stanuje bez naknade.

24. I. tužiteljica u svom iskazu navodi da je baka tuženika, a njezina bivša svekrva, sada pok. Ana Margareta Zdunić 2009. dobila moždani udar te je zbog toga morala biti smještena u dom umirovljenika. Tuženik je tada doputovao sa Novog Zelanda i u početku preuzeo skrb nad bakom, međutim ubrzo nakon toga rekao je da se mora vratiti i zamolio ju je da preuzme skrbništvo mada nije imala više nikakvih zakonskih obveza prema njegovoj baki. Pristala je preuzeti skrbništvo, ali je naglasila svome sinu da ne želi snositi nikakav trošak oko toga i on se s time složio obećavši da će joj nadoknaditi sve troškove. U početku nije imala nikakve troškove jer je pok. baka tuženika imala ušteđevinu u iznosu od 25.000,00 eura i od tog iznosa podmirivani su troškovi smještaja u domu i režijski troškovi kuće u [adresa] te svi stali troškovi koje je imala. Nakon nekog vremena centar za socijalnu skrb je inzistirao da se baka iz doma u Bjelovaru u kojem je bila smještena prebaci u dom u [adresa] koji je bio duplo skuplji, a najveći trošak podnesen je radi plaćanja poreza na nasljedstvo kada je naslijedila stan u [adresa] u [adresa], tako da je do 2013. potrošen novac od njezine ušteđevine. Kada se to dogodilo razgovarala je sa svojim sinom i zamolila ga da šalje novac sa Novog Zelanda za potrebe uzdržavanja, odnosno plaćanja razlike za dom i ostalih troškova za baku. On je odgovorio da novaca nema, ali je istovremeno u više navrata obećao da će joj sav potrošeni novac u tu svrhu vratiti. Tuženik joj je u početku dok je baka bila živa rekao da će joj novac vratiti kada baka umre, a nakon njezine smrti obećao je novac vratiti po okončanju ostavinske rasprave. Nisu zaključili nikakav pisani sporazum o tome, već se radilo o usmenom dogovoru. Centar za socijalnu skrb je tražio da se proda jedna od nekretnina pok. bake i iz tih sredstava podmiruju troškovi, međutim tuženik se tome protivio i zamolio ju je da snosi te troškove uz ponovljeno obećanje kako će joj to sve vratiti. Također, predlagao je da se zaključi ugovor o najmu stana u [adresa] te da se kao najmoprimac navede njezina kćerka na što je pristala, međutim centar za socijalnu skrb je odbio odobriti takav ugovor. Napomenula je da je u tom stanu jedno vrijeme živjela i sestra muža pok. bake tuženika koja je bila invalidna osoba i nije održavala stan, a u jednom trenutku je pukla i cijev u stanu i napravila štetu susjedima, tako da je stan bio neodržavan i u katastrofalnom stanju. Sin ju je zamolio da poprave tu štetu i stan dovedu u stanje da u njemu može prespavati kad dođe u Zagreb. Sa suprugom je počela popravljati ono osnovno, međutim kada je došao tuženik imao je zahtjeve da se renovira više od onoga što su imali namjeru učiniti. Tada je njezin suprug koji je obavljao te radove, obzirom da nije stručan u tom području, tražio od tuženika da mu plati naknadu po cijenama za pomoćnog radnika te se obvezao da će pronalaziti majstore i nadgledati, što je i učinio. Usmeno je dogovorena cijena od 25 kuna po satu, a suprug je radio po čitave dane tako da su prije povratka tuženika na Novi Zeland od njega tražili da suprugu plati za obavljani poslao 5.000,00 eura i to je vidljivo u mailovima koje su mu slali. Tuženik to nije platio jer je rekao da nema novaca, ali je nakon odlaska na Novi Zeland još tražio da se posao dovrši. Nakon toga tuženik je u e-mailu priznao da je dužan njezinom suprugu, ovdje II. tuženiku 5.000,00 eura, ali taj novac nikada nije platio. Njezin suprug je tražio ponude, zvao obrtnike, dogovarao poslove, pomagao im kao pomoćni radnik i to majstoru za struju, za vodovod i kanalizaciju, keramičaru, soboslikaru, majstoru koji je bojao stolariju i svi su ti poslovi trajali od 3-4 mjeseca za vrijeme dok je tuženik bio u Zagrebu, a nakon njegovog odlaska na Novi Zeland još 3-4 mjeseca i više od toga po pola dana u kojem periodu je njezin suprug završavao poslove koji nisu bili dovršeni. Osim doplate za smještaj u dom umirovljenika za pok. baku od 2013. doplaćivala je doprinos za zdravstveno osiguranje, kupovala joj odjeću i razne potrepštine, doplaćivala lijekove, plaćala pedikera, frizera, kupovala joj sitne poklone i imala troškove goriva prilikom posjeta u domu dva puta tjedno kao i za dolazak u kuću u [adresa] i gdje je morala pokupiti uplatnice za režijske troškove. Tražila je od centra za socijalnu skrb da joj odobri iznajmljivanje stana u [adresa] kako bi se tim sredstvima pomirivale režije. Centar je odobrio zaključenje ugovora o najmu pod uvjetom da stan iznajmi nekome tko ga je bio voljan popraviti, međutim takvu osobu nije uspjela naći. Nakon što su renovirali stan, zaključili su ugovor sa njezinom kćerkom koji centar za socijalnu skrb nije odobrio. Navela je da bi tim najmom bili pokriveni troškovi za popravak stana, međutim Centar je tražio račune koje nisu imali jer je sve plaćano bez računa. Nakon toga nije više ni pokušavala. I. tužiteljica tvrdi da nikada nije iznajmljivala stan u [adresa] niti kuću u [adresa] bez odobrenja centra za socijalnu skrb koje nikada nije dobila. Na poseban upit pun. tužitelja iskazala je da centar za socijalnu skrb nije dozvolio da se sa računa na kojem se nalazila ušteđevina pok. bake sav novac potroši za plaćanje smještaja u dom, već je na računu ostao iznos od oko 2.000,00 eura za koji je centar za socijalnu skrb rekao da se ne dira i da bude rezerva u slučaju potrebe plaćanja liječenja pok. bake. Nakon što su potrošena sredstva ušteđevine, nastavila je plaćati za pok. baku još oko 3,5 do 4 godine, odnosno do njezine smrti. Nakon što centar za socijalnu skrb nije odobrio sklapanje ugovora o najmu stana, u jednom navratu su bili u kontroli provjeriti u kakvom stanju je stan. Tom prilikom u stanu nitko nije zatečen.

25. II. tužitelj je iskazao da je pok. MGČ doživjela moždani udar 2009. te je TG, njezin unuk doputovao u Zagreb sa Novog Zelanda gdje se nalazio te je preuzeo skrbništvo nad bakom, ali je nakon dva mjeseca rekao da se mora vratiti te je nagovarao svoju majku, ovdje I. tužiteljicu da preuzme skrbništvo nad njom. I. tužiteljica tada više nije imala nikakve zakonske obveze uzdržavanja MGČ te je nevoljko na to pristala, ali je tražila od svog sina da se obveže da će joj vratiti sve troškove koje u tu svrhu bude imala na što je tuženik pristao. Nakon toga, kada ga je tražila naknadu troškova počela su natezanja oko plaćanja. Tuženik je najprije rekao da će taj trošak podmiriti nakon što baka umre, pa nakon okončavanja ostavinske rasprave, a na kraju ništa od tih sredstva nije vratio. Pokojna MGČ primala je mirovinu, a imala je i nešto ušteđevine, oko 20.000,00 eura. Ona je najprije bila smještena u domu umirovljenika u Bjelovaru gdje je njezina mirovina bila dovoljna za podmirivanje troškova smještaja, a nakon toga je na inzistiranje centra za socijalnu skrb premještena u dom umirovljenika Hrgić u [adresa] koji je bio skuplji te je razlika bila pomirivana iz sredstava njezine ušteđevine. Iz sredstava ušteđevine plaćen je i porez na nasljedstvo. Stan u [adresa] bio je u vlasništvu sina pok. MGČ koji je umro te je ona naslijedila taj stan iza njegove smrti i bila je obvezna platiti porez na nasljeđivanje. Nakon što su sredstva ušteđevine iscrpljena ostatak smještaja u domu do pune cijene podmirivali smo ono, odnosno I. tužiteljica, kao i režijske troškove kuće u [adresa] i stana u [adresa]. Stan u [adresa] bio je u derutnom stanju te su uz suglasnost tuženika započeli sa renoviranjem. I. tužiteljica je pokušala zaključiti ugovor o najmu tog stana sa svojom kćerkom, međutim centar za socijalnu skrb nije dao suglasnost tako da do toga nije došlo, a I. tužiteljica nakon toga nije iznajmljivala stan trećim osobama. Ukupan iznos troškova uzdržavanja pok. MGČ koji je podmirila I. tužiteljica iznosio je negdje oko 200.000,00 kuna, međutim tuženik ništa od toga nije vratio. Na poseban upit suda da objasni razliku između tog iznosa i iznosa od 5.000,00 eura koji je I. tužiteljica navodi u porukama upućenima svome sinu, a koji iznos je predmet tužbenog zahtjeva, iskazao je kako su u iznosu od 200.000,00 kuna sadržani troškovi renoviranja stana u [adresa], a na samo uzdržavanje pok. MGČ otpada iznos od oko 23.000,00 do 25.000,00 kuna. Na poseban upit pun. I. i II. tužitelja iskazao je da je točan sadržan e-maila od 21. listopada 2017. koji mu je pročitan. Poznato mu je da je centar za socijalnu skrb izvršio komisijski pregled stana i tada tamo nije nikoga zatekao jer nije imao koga zateći. Sa tuženikom su postigli dogovor oko adaptacije stana u [adresa] jer je isti bio u lošem stanju, a naročito nakon poplave koja se dogodila puknućem cijeli pa je bilo potrebno hitno sanirati vodovodnu instalaciju i odvod. On je u to vrijeme bio nezaposlen te mu se tuženik obvezao platiti naknadu od 25 kuna po satu na ime troškova rada u tom stanu, a radilo se satnici pomoćnog radnika. Radovi radi dovođenja stana u stanje da se u njemu može boraviti trajali su oko 6 mjeseci, a sama adaptacija i duže. Angažirani su majstori za određene poslove kao što su bili vodoinstalater, električar i keramičar, dok su ostale radove više-manje vršili sami. On je vršio grube građevinske radove kao što su bili gletanje i bojanje zidova, poslove na organizaciji odnosno pronalaženju radnika. Također bio je dogovor da će se stan opremiti stilskim namještajem u vidu ujednačavanja stila u cijelome stanu i to u secesijskom stilu. U kući u [adresa] bilo je potrebno popraviti bojler i nabaviti opremu za kuću kako bi se u njoj moglo boraviti. Troškove svega toga snosili su I. tužiteljica i on, dok tuženik nije financijski u tom učestvovao. Kuća u [adresa] imala je loš krov pa su nabavili pokrov za krov te kuće, a radilo se o aluminijskom limu. Iznos od 10.000,00 eura koji je naveden u mailu od 21. listopada 2017. predstavljao je minimalan iznos svih troškova za uzdržavanje i ulaganja.

26. Tuženik u svom iskazu navodi da ga je 2009. nazvao bakin brat iz Rijeke i obavijestio ga da je baka doživjela moždani udar, da se nalazi u bolnici i da on neće preuzeti obvezu skrbništva nad njom, zbog čega se sa Novog Zelanda vratio u Zagreb kako bih pomogao baki. Budući da nije imao dovoljno financijskih sredstava obratio se centru za socijalnu skrb te je imenovan bakinim skrbnikom. Iznajmio je osobni automobil i obišao više domova te tražio dom u kojem bi baka imala adekvatnu skrb. Pronašao je dom u Bjelovaru gdje je trošak smještaja iznosio 2.400,00 kuna, a bakina je mirovina u to vrijeme iznosila 3.300,00 kuna tako da je njezina mirovina bila dovoljna da pokrije trošak smještaja a i uvjeti u domu su bili dobri te su baku tamo i smjestili. Također, baka je imala ušteđevinu u iznosu od 25.000,00 eura. Zamolio je svoju majku da mu pomogne na način da obiđe koji puta baku u domu, a što se tiče financijskih sredstava bakina osobna sredstva bila su više nego dovoljna za podmirenje njezinih troškova. Vratio se na Novi Zeland, a kasnije su iz centra za socijalnu skrb inzistirali da se baka prebaci u dom u [adresa] koji je bio duplo skuplji i koštao je 4.800,00 kuna. Kontaktirao je sa djelatnicima Centra, rekao je da je baka u takvome stanju da ne može komunicirati sa okolinom i da njoj boravak u domu u [adresa] neće ništa značiti i da ne može pristati na to da ju se smjesti u dom u kojem će djelatnicima centra za socijalnu skrb biti lakše dolaziti i obilaziti je. Međutim, u svojim nastojanjima nije uspio. I. tužiteljica je preuzela skrbništvo nad bakom i nakon što je ponestalo novca ona i II. tužitelj predložili su da se uredi stan u [adresa] i da se od najma stana namaknu sredstva koja su nedostajala za podmirivanje troškova uzdržavanja bake. Taj stan je baka naslijedila od svog sina, odnosno od njegovog strica i iz sredstava njezine ušteđevine plaćen je porez na nasljedstvo koji je iznosio 5.000,00 eura. Tražio je majku da mu predoči financijska izvješća jer nije znao na što je potrošen ostatak njezine ušteđevine, međutim ona mu takav izvještaj nije predočila. Pristao je na prijedlog I. i II. tužitelja da se renovira stan u [adresa] te se sa Novog Zelanda ponovno vratio u Zagreb. Nije logično da netko uređuje stan da bi ga nakon toga zatvorio i ne koristio te tvrdi da je osobno vidio ljude kojima je I. tužiteljica iznajmljivala taj stan pa čak i jednu situaciju kada joj je jedan od najmoprimaca isplaćivao novac za najam stana na ruke. Ti su najmoprimci kojih je bilo između 3 i 5, ovisno kako u kojem trenutku, plaćali najamninu i troškove režija I. tužiteljici na ruke. Tvrdi da nikada nisu postigli nikakav sporazum prema kojem bi se on obvezao da I. tužiteljici nadoknadi troškove koje je imala za uzdržavanje njegove bake. Sa I. tužiteljicom se čuo putem Sypa i nakon što je ponestalo novaca ona ga je ucijenila na način da mu je rekla da joj mora dati novac, a ako to ne želi da će se odreći skrbništva te da će ostati bez svega. Tada ju je tražio da mu preda na uvid financijske troškove koje je imala, međutim nikada to od nje nije dobio. Sadržaj e-maila od 21. listopada 2017. rezultat je upravo te ucjene o kojoj je govorio. Nadalje navodi da je do poplave u stanu u [adresa] došlo iz razloga što je II. tužitelj napravio grešku kada je nastojao popraviti vodovodne instalacije. Točno je da je II. tužitelj pomagao u renoviranju. Tuženik ističe da je i on sam u istom sudjelovao te je osobno pronašao vodoinstalatera kojeg je platio kao i električara. Na poseban upit pun. I. i II. tužitelja iskazao je da on sada vlasnik stana u [adresa] jer ga je naslijedio iza svoje bake. Njegova majka je iznajmljivala stan u periodu od 2014. do 2017., dakle u vrijeme dok je baka još bila živa i tada je novac od najma stana i režijske troškove primala na ruke. U tom periodu je povremeno dolazio u Republiku Hrvatsku rješavati određene probleme. Namjera je bila iznajmljivati stan u [adresa] kako bi se iz iznosa najma namaknula sredstva za uzdržavanje bake koja su nedostajala. Njemu nije bila namjera zarađivati od najma tog stana što je i bio razlog što nije osobno primao najamninu, već ju je primala majka. Kako je ona taj novac kasnije raspoređivala odnosno na što ga je trošila nije mu poznato. Na daljnji upit je li I. tužiteljica imala kakve dodatne troškove za uzdržavanje njegove bake nakon što su potrošena sredstva ušteđevine, iskazao je da je u više navrata tražio svoju majku da mu podastre dokaze o izvršenim plaćanjima, a i od centra za socijalnu skrb je tražio financijske izvještaje, međutim nikada nije dobio nikakav dokaz o načinu i svrsi u koju su sredstva utrošena niti od strane svoje majke niti od strane centra za socijalnu skrb. Što se triče sredstava za adaptaciju stana u [adresa] iskazao je da je podmirio sve materijalne troškove. Nabavio je sav materijal, kupio PVC prozore, platio majstore, a zajedno sa II. tužiteljem utovarivao je polovan namještaj koji su kupili putem oglasnika i na Hreliću jer su stan namještali najjeftinijim a ne stilskim namještajem u svrhu da ga iznajme za podmirenje troškova smještaja bake u dom. Stan je uređivan sa najjeftinijim pločicama i najjeftinijim polovnim namještajem pa prikazi cijena pojedinih elemenata tijekom ovog postupka nisu istiniti niti realni. Sa II. tužiteljem nije postigao nikakav dogovor da će mu plaćati za pomoć prilikom adaptacije stana, već ga je samo zamolio da mu pomogne. Njegova majka je stan u [adresa] iznajmljivala od 2014. do 2017., a najam sa režijama iznosio je 150,00 eura po osobi s time da je u stanu, ovisno kako u kojem periodu, boravilo između 3 i 5 osoba. Gospodin ŠG je boravio u stanu najduže i s njim je razgovarao kao i s nekim drugim najmoprimcima koji su mu tako rekli.

27. I. tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tuženik sa njom sklopio usmeni dogovor da će bit skrbnica njegovoj baki MGČ, s time da će joj tuženik podmiriti sve troškove koje bude imala vezano za skrbništvo i bakinu imovinu, koji će se troškovi smatrati kao posudba koju će joj platiti najkasnije kada baka umre, odnosno u trenutku okončanja ostavinskog postupka. Iz njezinog iskaza proizlazi da je nakon što je pok MGČ pretrpjela moždani udar te je smještena u dom umirovljenika u početku skrbništvu nad bakom preuzeo tuženik, što proizlazi i iz rješenja CSSS od 26. studenog 2009., ali se on ubrzo morao vratiti na Novi Zeland gdje je u to vrijeme živio te ju je zamolio da ona preuzme skrbništvo. Pristala je, ali je naglasila sinu da ne želi snositi nikakav trošak oko toga, a on joj je obećao da će joj nadoknaditi sve troškove. Istaknula je da je "preuzela" skrbništvo od tuženika iako nije imala nikakvu zakonsku ili moralnu obvezu uzdržavati pok. baku tuženika. I. tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ističe različite pravne osnove na temelju kojih potražuje isplatu novčanog iznosa od tuženika, od odredbe čl. 403. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) koja se odredba odnosi na skrivene nedostatke stvari kod ugovora o kupoprodaji, posudbe do ugovora o nalogu. Sud nije vezan pravnom osnovnom koju je istaknuo tužitelj, ali je vezan činjeničnim navodima tužbe. U predmetnoj pravnoj stvari ne radi se o posudbi koja nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe (čl. 509. ZOO-a) niti o ugovoru o zajmu iz čl. 499. ZOO-a koji se odnosi na predaju zajmoprimcu određenog iznosa novca ili određene količine drugih zamjenjivih stvari, kao niti o ugovor u o nalogu iz čl. 763. ZOO-a kojim se ugovorom obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove jer je I. tužiteljica kao skrbnica pok. MGČ zastupala svoju štićenicu u poduzimanju poslova i radnji u donosu. na koje je ona bila lišena poslovne sposobnosti u granicama ovlasti određenim rješenjem CSSS. Polazeći od činjeničih navoda tužbe proizlazi da je I. tužiteljica uvjerenja da je pristankom da bude skrbnicom pok. baki tuženika, nakon što je on razriješen te dužnosti na vlastiti zahtjev, preuzela na sebe obveze tuženika pa sud drži da bi tužbeni zahtjev I. tužiteljice trebalo promatrati kroz odredbu čl. 244. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07. i 61/11. – dalje: OBZ) u vezi sa čl. 1119. ZOO-a koji propisuju da fizička ili pravna osoba koja je snosila troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po OBZ-u biti dužan davati uzdržavanje, ako su neki učinjeni troškovi bili opravdani (čl. 248. OBZ-a) odnosno da onaj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

28. Među strankama nije sporno da je rješenjem CSSS od **.**.2010. MGČ, kojoj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost i koja je stavljena pod skrbništvo za skrbnika postavljena I. tužiteljica koja je prethodno dala izjavu od 26. svibnja 2010. (koja izjava prileži spisu CSSS broj "S" 1/2010) kojom pristaje biti skrbnicom, a 6. veljače 2015. dala izjavu da će nakon što devizna štednja MGČ bude potrošena, iz svojih osobnih sredstava plaćati razliku troškova doma F i sve režije za stan u [adresa] i kuću u [adresa], jer kao skrbnik gospođe MGČ ima interes da se očuva i zaštiti njezina imovina.

29. Svjedok PG, sin I. i II. tužitelja u svom je iskazu naveo da je TG, nakon što je njegova baka pretrpjela moždani udar, sa Novog Zelanda doputovao u Hrvatsku, međutim ubrzo se morao vratiti te je nagovorio njegovu majku, ovdje I. tužiteljicu da preuzme skrbništvo. Čuo je kada su I. tužiteljica i tuženik o tome razgovarali putem Skypa ali mu nije poznato jesu li još što u vezi s time dogovorili. Također mu je poznato da je tuženik u jednom trenutku predložio da se stan u [adresa] iznajmi te da se iz najamnine financira smještaj njegove bake u domu te da je između njih bilo govora o tome da će tuženik svojoj majci, I. tužiteljici vratiti ono što je uložila u renoviranje i opremanje stana u [adresa] te za uzdržavanje pok. MGČ najkasnije u trenutku kada bude provedena ostavinska rasprava.

30. Svjedok FGČ, kćerka I i II tužitelja rekla je da je TG doputovao s Novog Zelanda i preuzeo skrbništvo nad bakom ali se nakon dva mjeseca morao vratiti i molio je I. tužiteljicu da preuzme skrbništvo nad bakom a ona je na to pristala. Iskazala je da je u početku mirovina bake pokrivala trošak njezinog smještaja u domu, međutim nakon što je premještena iz doma u Bjelovaru u dom u [adresa], na čemu je centar za socijalnu skrb inzistirao, njezina mirovina više nije bila dovoljna za pokriće tog troška, već su i trošak smještaja i svi ostali troškovi podmirivani iz bakine ušteđevine, a nakon što je ušteđevina potrošena, centar za socijalnu skrb je htio prodati bakine nekretnine, međutim TG nije bio suglasan i majka je počela doplaćivati razliku za smještaj. Ona i TG vodili su više razgovora o tome. TG je najprije rekao da će snositi sve troškove, a nakon toga nije plaćao ništa jer je rekao da nema novaca. Na kraju je pristao na to da nadoknadi troškove skrbništva nad bakom majci iz ostavine koju će naslijediti nakon bakine smrti.

31. I. tužiteljica je iskazala da je nakon što je MGČ doživjela moždani udar tuženik doputovao sa Novog Zelanda i u početku preuzeo skrb nad bakom, međutim ubrzo nakon toga rekao je da se mora vratiti i zamolio ju je da preuzme skrbništvo mada nije imala više nikakvih zakonskih obveza prema njegovoj baki. Pristala je preuzeti skrbništvo, ali je naglasila svome sinu da ne želi snositi nikakav trošak oko toga i on se s time složio obećavši da će joj nadoknaditi sve troškove. Nakon što je 2013. potrošen sav novac od bakine ušteđevine, bilo je potrebno doplaćivati razliku za smještaj u dom i ostale troškove za baku. Tražila je od tuženika da joj pošalje novac za tu svrhu na što joj je on odgovorio da nema novaca ali je istovremeno u više navrata obećao da će joj sav potrošeni novac u tu svrhu vratiti nakon bakine smrti po okončanju ostavinske rasprave. Nisu zaključili nikakav pisani sporazum o tome, već se radilo o usmenom dogovoru. Centar za socijalnu skrb je tražio da se proda jedna od nekretnina pok. bake i iz tih sredstava podmiruju troškovi, međutim tuženik se tome protivio i zamolio ju je da snosi te troškove uz ponovljeno obećanje kako će joj to sve vratiti. Također, predlagao je da se zaključi ugovor o najmu stana u [adresa] te da se kao najmoprimac navede njezina kćerka na što je pristala, međutim centar za socijalnu skrb je odbio odobriti takav ugovor.

32. Tuženik je u svom iskazu učinio nespornim da je I. tužiteljica preuzela skrbništvo nad njegovom bakom te je iskazao da su ona i II. tužitelj nakon što je ponestalo novca od bakine ušteđevine iz koje je podmirivana razlika troškova za dom te ostali troškovi predložili da se uredi stan u [adresa] i da se od najma stana namaknu sredstva koja su nedostajala za podmirenje troškova uzdržavanja bake na što je on pristao, međutim tvrdi da nikada sa I. tužiteljicom nije postigao sporazum kojim bi se obvezao da joj nadoknadi troškove koje je imala za uzdržavanje njegove bake, već da ga je ista, kada se čuo s njom putem Skypa, a nakon što je ponestalo novaca ucijenila na način da mu je rekla da joj mora dati novac, a ako to ne želi da će se odreći skrbništva te da će ostati bez svega.

33. Donošenjem Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15. dalje: OZ) koji je stupio na snagu 1. studenog 2015. stupila je na snagu i odredba čl. 294. kojom je propisano da je punoljetno unuče dužno uzdržavati baku odnosno djeda, ako baka odnosno djed nisu sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su oni unuče uzdržavali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme.

34. Iz dokaza koji prileže spisu CSSS br. "S" 1/2010 proizlazi da je pok. MGČ primala mirovinu koja se kretala u iznosu od oko 3.400,00 do 3.500,00 kuna, da je bila vlasnica kuće u [adresa] i stana u [adresa] u [adresa], dok nije poznato je li ista uzdržavala tuženika ili se brinula o njemu dulje vrijeme, koji uvijek treba biti kumulativno ispunjen sa ostalim uvjetima iz čl. 294. OZ-a, ali već podaci o njezinoj imovini govore o tome da tuženik nije imao zakonsku obvezu uzdržavati svoju baku. Naime, u trenutku kada su potrošena devina sredstva od ušteđevine pok. MGČ, troškovi koji su premašili iznos njezine mirovine mogli su biti namaknuti iz ostale imovine, konkretno nekretnina u njezinom vlasništvu, bilo njihovom prodajom, bilo iznajmljivanjem (čl. 256. st. 1. OZ-a). Nisu točni navodi I. tužiteljice da je CSSS odbio dati odobrenje da se te nekretnine daju u najam jer drugačije proizlazi iz rješenja CSSS od 27. studenog 2012. kojom joj je kao skrbnici MGČ dano odobrenje da u ime i za račun štićenice iznajmi njezin stan u [adresa] te novac dobiven od najamnine položi na štedni račun štićenice i rješenja od 9. ožujka 2012. kojim joj je odobreno da iznajmi njenu obiteljsku kuću u [adresa] te da novac dobiven od najamnine potroši za troškove održavanja nekretnina u vlasništvu štićenice. Iz zapisnika sastavljenog u CSSS 9. ožujka 2015. proizlazi da Centar nije odobrio ugovore o najmu kuće u [adresa] i stana u [adresa] koje je I. tužiteljica u ime pok. MGČ zaključila sa svojom kćerkom RG i ovjerila kod javnog bilježnika jer tekst ugovora nije prethodno dogovorila sa Centrom niti ishodila njihovo odobrenje za zaključenje ugovora takvog sadržaja, a isti su sadržavali sporne odredbe vezane za visinu najamnine (1 kn/mj), rok na koji je zaključen kao i odredbe da se nekretnine mogu dati u podnajam.

35. Iz svega navedenog proizlazi da I. tužiteljica ne može sa uspjehom od tuženika potraživati naknadu za izdatke koje je imala s osnova skrbništva pok. MGČ temeljem čl. 1119. ZOO-a, jer tuženik po zakonu nije bio dužan uzdržavati svoju baku.

36. I. tužiteljica naknadu za troškove koje je nesporno imala s osnova plaćanja razlike za smještaj u dom i naknadu troškova koji su teretili nekretnine pok. MGČ, a koji joj nisu nadoknađeni iz imovine štićenice u smislu čl. 263. OZ-a ima pravo potraživati od tuženika.

37. U odnosu na postojanje dogovora između I. tužiteljice i tuženika valja reći da iz iskaza svjedoka PG i FGČ kao i II. tužitelja proizlazi da je I. tužiteljica pristala biti skrbnicom MGČ ali ne znaju jeli pri tome još nešto dogovoreno. FGČ je iskazala da je, nakon što je potrošena bakina ušteđevina CSSS htio da se prodaju bakine nekretnine kako bi se iz te imovine podmirila razlika troškova, ali je tuženik bio protiv toga pa je I. tužiteljica počela doplaćivati razliku za smještaj. U tom trenutku tuženik je pristao nadoknaditi joj te troškove iz ostavine koju će naslijediti nakon bakine smrti, što nije učinio.

38. I. tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja, smatrajući da je tuženik visinu duga priznao u e-mailu od 21. listopada 2017.

39. Uvidom u e-mail kojeg je tuženik uputio I. tužiteljici 21. listopada 2017. tuženik je izjavio: "Rekao sam ti vratiti 5.000,00 eura što si rekla da si potrošila na moju pokojnu baku. I rekao sam FG dati 5.000,00 eura za rad u [adresa] što me je tražio. Molim brojeve vaših računa da vam isplatim novac. To je sveukupno: 5.000,00 plus 5.000,00 jednako 10.000,00 eura".

40. Priznanje duga uvijek mora biti izričito i doređeno a sud drži da iz navedene poruke jasno proizlazi da je tuženik priznao dugovanje s osnova troškova koje je snosila za pok. baku I. tužiteljici u iznosu od 5.000,00 eura.

41. Radi se, dakle, o dugu koji tereti ostavinu pok. MGČ.

42. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz [adresa] broj O-1787/17 UPP/OS-62/17 od 7. rujna 2017. proizlazi da imovinu pok. MGČ čime, između ostalog nekretnine u vidu odgovarajućeg suvlasničkog dijela označenog kao stambena zgrada u [adresa] ukupne površine 200 čhv sagrađene na kčbr [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) 1. stan u prizemlju desno koji se sastoji od 2 sobe sa nusprostorijama u 1/1 dijela te izvanknjižno suvlasništvo upisano u posjedovnom listu broj 3613 k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], Adžijina ulica, kuća broj 14 i dvorište u ¾ dijela, čijim je jedinim zakonskim nasljednikom proglašen TG, unuk ostaviteljice.

43. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03., 127/13., 33/15. i 14/19 – dalje ZN) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a ostavina prelazi na nasljednika ostaviteljevom smrću (čl. 5. st. 2 OZ-a). Stoga I. tužiteljica osnovano potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.000,00 eura kao dug koji tereti ostavinu pok. MGČ koji je dug prešao na tuženika kao nasljednika sa zateznim kamatama od trenutka smrti ostaviteljice.

44. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da mu je II. tužitelj pomogao prilikom uređenja stana u [adresa] za vrijeme dok je on boravio u inozemstvu, ali je osporio da bi mu po toj ili bilo kojoj drugoj osnovi dugovao novčanu naknadu.

45. Iz iskaza svjedoka PG i ŠGČ proizlazi da je njihov otac sa tuženikom dogovorio d a će mu pomoći oko renoviranja stana u [adresa] te su dogovorili da će mu tuženik za to platiti naknadu u visini cijene pomoćnog radnika. Sud je povjerovao iskazima ovih svjedoka jer je tuženik u već spomenutom e-mailu od 21. listopada 2017. priznao postojanje duga prema II. tužitelju u iznosu od 5.000,00 eura upravo s te osnove. Kako iz iskaza ranije spomenutih svjedoka te I. i II tužitelja proizlazi da je stan renoviran tijekom 2013. i 2014., a isto proizlazi i iz iskaza svjedoka VG koji je naveo sa su izvjesni radovi u stanu od strane FG vršeni u periodu između 30. rujna 20114. i ožujka 2016. dok je on u stanu stanovao, ako i iz iskaza svjedoka ČG te iz dokumentacije u vidu računa i potvrde na listu 190 – 196 spisa, sud zaključuje da je navedena obveza tuženika dospjela do 5. lipnja 2017. od kojeg datuma II. tužitelj potražuje zatezne kamate.

46. U odnosu na protutužbeni zahtjev valja reći da je sud ocjenom iskaza svjedoka utvrdio da je I. tužiteljica u periodu od travnja 2014. pa sve do listopada 2018. iznajmljivala stan u [adresa] studentima, u kojem je stanu kroz taj period istovremeno boravilo između 3

– 5 osoba. To proizlazi iz iskaza svjedoka IG koji je stanovao u tom stanu od 30. rujna 2014. do početka listopada 2018., VG, ĆG i ĐG koji su iskazali da su najamninu plaćali I. tužiteljici na ruke, svaki u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno u koju su bili uključeni i režijski troškovi. Sud je povjerovao iskazima ovih svjedoka jer je sud do podataka o njihovim imenima i adresama na prijedlog tuženika došao putem raznih teleoperatera putem kojih su isti plaćali naknadu za priključak interneta na adresi [adresa], koji su dakle potpuno nepristrani i nezainteresirani za uspjeh stranaka u ovome sporu, a njihovi iskazi su u međusobnom suglasju u pogledu svih bitnih činjenica.

47. Tuženik potražuje od I. i II. tužitelja da mu solidarno isplate naknadu za korištenje stana u [adresa] u periodu od 6. rujna 2014. do 6. lipanja 2017. bez valjane pravne osnove pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a. Tuženik smatra da ima pravo potraživati od I. i II. tužitelja utužene novčane iznose prema pravilima o stjecanju bez osnove jer su iznosi koje su, prema njegovom viđenju, I. i II. tužitelji neosnovano zadržali za sebe, pripadali njegovoj baki, pok. MGČ koja je bila vlasnica stana za života, a nakon njezine smrti njemu kao naseljeniku i novom vlasniku.

48. Sud je na stajalištu da tuženik ima pravo potraživati naknadu koristi koju je I. tužiteljica imala od uporabe tuđe stvari, odnosno stana u [adresa] temeljem odredbe čl. 1120. ZOO-a. Kao što je pretodno već spomenuto, odredbom čl. 5. st. 2. ZN-a propisano je da ostavina prelazi na nasljednika u trenutku smrti ostavitelja, dakle u tom trenutku nasljednik stupa u pravnu poziciju ostavitelja pa tuženik ima pravo potraživati od I. tužiteljice koja je kao neovlašteni davatelj u najam stana u vlasništvu pok. MGČ korist koju je imala od uporabe, a nakon njezine smrti kao vlasnik iste nekretnine koju je nasljeđivanjem stekao. Pri tome ima pravo potraživati zatezne kamate od I. tužiteljice kao nesavjesnog stjecatelja koje je bilo poznato da nekretnina koju iznajmljuje nije njezina, od dana stjecanja, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate u skladu sa odredbom čl. 1115. ZOO-a. II. tužitelj koji predmetni stan nije iznajmljivao odnosno koristio i ubirao najamninu nije u solidarnoj obvezi sa I. tužiteljicom, zbog čega je protutužbeni zahtjev u odnosu na njega odbijen.

49. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Mladena Ožića koji je pozvan vještačiti na okolnost visine najamnine koju je bilo moguće ostvariti iznajmljivanjem stana na adresi u [adresa] u periodu od rujan 2014. do lipnja 2017. proizlazi da je identificirao predmetnu nekretninu te utvrdio da se u naravi radi o uličnoj, ugrađenoj stambenoj kući starije gradnje, standardne građevinske tipologije takvih objekata. Stan je vještačen s pretpostavkom prosječnog uređenje i opremljenosti. Nekretnina je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u prizemlju desno koji se sastoji od dvije sobe sa nus-prostorijama koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika. Nalaz je izradio usporedbom podataka s javnih servisa, katastra, zemljišnih knjiga, ortofotkarte, urbanizam i sl. Uvidom u podatke koje dostavlja Služba za vrednovanje Grada Zagreba na temelju prikupljenih podataka o sklapanju ugovora o najmu iskazao je tržišnu cijenu najma u predmetnom stanu na temelju prosječnih realiziranih najmova u predmetnom području za nekretnine usporedive s nekretninom koja se vještači te njezinim karakteristikama. Na taj način sudski vještak je došao do zaključka da u utuženom periodu od rujna 2014. do lipnja 2017. ukupan iznos tržišne najamnine iznosi 11.621,84 eura, dok su mjesečni iznosi prikazani u tabeli na listu 10 nalaza i mišljenja.

50. Stranke nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje sudskoga vještaka građevinske struke a isti je prihvatio i sud ocijenivši da je utemeljen na stručnim znanjima vještaka te da je jasno obrazložen, s kojim nalazom je tuženik uskladio svoj tužbeni zahtjev.

51. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja kao i protutužbeni zahtjev tuženika u odnosu na I. tužiteljicu usvojiti, a protutužbeni zahtjev u odnosu na II. tužitelja odbiti, kako je to navedeno u izreci presude.

52. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 1 ZOO-a.

53. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke („Narodne novine“ br. 132/07. i 66/11.), uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

54. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

Sudac

Andrea Grahovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.