REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska br. 31

Poslovni broj: P-494/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u pravnoj stvari tužiteljice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u odvjetničkome društvu Cvrković & partneri d.o.o., Dr. Franje Tuđmana 21, Vukovar, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, donoseći presudu u pisanome postupku po članku 461.a ZPP-a, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je ovrha na mirovini tužitelja UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određena temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić posl. br. Ovrv-3870/09 od 05.09.2010.g., nedopuštena. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.".

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VV je 9. prosinca 2024. podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako slijedi: "Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru posl. br. Ovr-189/2020-6 od 03.12.2024.g., ovršenik, ovdje tužitelj VV je upućena da u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja Hrvatske radiotelevizije, javna ustanova, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz članka 46. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/1996, 29/1999, 173/2003, 88/2005 I 67/2008; dalje:OZ/96). Slijedom navedenoga i podnosi tužbu. Pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić posl. br. Ovrv-3870/09 od 05.09.2010.g., određena je ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika ovdje tužitelja UV. Ovrhovoditelj je po punomoćniku dana 08.03.2010.g., dostavio navedeno pravomoćno rješenje o ovrsi uz zahtjev za provedbu istoga na računima. Kako je od dostave navedenog zahtjeva za provedbu ovrhe prošlo preko 10 godina, nastupila je zastara naplate potraživanja. Predlažem da sud po provedenom postupku donese slijedeću presudu: Utvrđuje se da je ovrha na mirovini tužitelja UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određena temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić posl. br. Ovrv-3870/09 od 05.09.2010.g., nedopuštena. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.".

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako slijedi: "Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te ističe kako je prigovor zastare neosnovan. Nesporno je da je tuženik 29. siječnja 2009. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Lidiji Perić radi nepodmirenog potraživanja tuženika, odnosno, radi neplaćenih računa RTV pristojbe za svibanj i lipanj 2008. godine. Nadalje, nesporno je da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 05. veljače 2009., pod posl. br. Ovrv-3870/09, a predmetno je rješenje pravomoćno i ovršno dana 07. travnja 2009. Tuženik je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić pod posl. br. Ovrv-3870/09 od 05. veljače .2009. proslijedio ovršenikovom dužniku HZMO-u na provedbu dana 08. ožujka 2010., a što je vidljivo prema prijamnom štambilju, te se od 08. ožujka 2010. godine rješenje o ovrsi nalazi u redoslijedu naplate. Da se rješenje o ovrsi pod posl.l br. Ovrv-3870/09 nalazi u redoslijedu naplate razvidno je iz dopisa HZMO-a od 27. kolovoza 2010. Naime, Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23; dalje u tekstu: ZOO) u čl. 241. jasno propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju, zastara potraživanja prekinuta je podnošenjem prijedloga za provedbu ovrhe 08. ožujka 2010. ovršenikovom dužniku, a zastara još nije niti počela teći jer ovrši postupak još uvijek traje, pa tako traje i prekid zastarijevanja potraživanja podnošenjem ranije navedenog prijedloga. Uvažavajući čl. 241. ZOO-a, u predmetnom slučaju nastupio je prekid zastare i to podnošenjem ranije navedenog prijedloga, a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a još nije niti počela teći jer je odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ovrhovoditelj, sada tuženik, je podnošenjem rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku spriječio nastupanje zastare. U prilog navedenom govori i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 1537/2015 od 12. listopada 2015. u kojem se navodi i sljedeće: « U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 1994., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije niti počela teći- jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga.» Gore navedenim tvrdnjama tuženika u prilog govori i sentenca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1547/2021 od 05. siječnja 2022. Cit. sentenca navodi sljedeće: «podnošenjem ovršnog prijedloga (30. travnja 2003.) tuženik je prekinuo zastaru, a s obzirom da ovršni postupak od tada neprekinuto traje, odnosno određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama čl. 67. i čl. 68. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), to desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći, zbog čega je neosnovan tužiteljev prigovor zastare tuženikove tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev 1608/15-2 od 3. svibnja 2017. i presudi posl. br. Rev 1919/2019-2 od 8. svibnja 2019.» Shodno navedenom, nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj, sada tuženik, u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, u cijelosti izvan tuženikove kontrole. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.".

4. Tužiteljica je podneskom od 8. siječnja 2025. navela kako slijedi: "Pravni stav tuženika iz odgovora na tužbu nije osnovan. Naime, tuženik ističe kako rok zastare ovrhe na mirovini nije počeo teći jer se ovrha ne provodi a nalazi se u redoslijedu osnova za plaćanje pred HZMO-om. Ovaj pravni stav nije po zakonu osnovan. Naime, nesporno je da je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Dakle, predmetna tražbina zastarijeva za 10 godina. Nesporno je da zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Zadnja postupovna radnja tuženika je podnošenje prijedloga za provedbu ovrhe uz dostavu rješenja o ovrsi javnog bilježnika, HZMO-u dana 08.03.2010.g. Od tada pa do danas ovrha se nalazi u redoslijedu osnova za plaćanje. Kako je od posljednje postupovne radnje prošlo preko 10 godina, nastupila je zastara. Praksa na koju se tuženik poziva nije primjenjiva u konkretnom postupku. Obzirom da se radi o pravnom pitanju predlažem donošenje odluke bez provođenja rasprave. Tražim da sud po provedenom postupku usvoji tužbu i tuženiku naloži plaćanje troškova postupka u iznosu od 100,00 eura što sa pdv-om i sudskim pristojbama ukupno iznosi 150,00 eura.".

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istome.

6. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP)), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U konkretnome slučaju radi se o sporu male vrijednosti po članku 458. stavku 1. ZPP-a, jer vrijednost predmeta spora iznosi 100,00 € te se radi o pisanome postupku u smislu odredbe članka 461.a stavka 3. ZPP-a.

8. Sud nije smatrao potrebnim održati ročište u ovoj pravnoj stvari, jer je za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu članka 461.a stavka 4. ZPP-a.

9. U skladu s odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Sukladno odredbi članka 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (stavak 1.). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (stavak 3.). Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka (stavak 4.). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (stavak 5.).

12. Kao sporno pravno pitanje u ovoj pravnoj stvari javlja se pitanje zastare predmetnoga potraživanja tužiteljice prema tuženiku, radi čega je tužiteljica i upućena u ovu parnicu.

13. Sud je uvidom u spis utvrdio kako je javni bilježnik Lidija Perić iz Osijeka 5. veljače 2009. donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-3870/09, a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 7. travnja 2009.

14. Nadalje, dopisom od 26. veljače 2010. tuženik je ovršenikovome dužniku – Hrvatskome zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnome uredu u Vukovaru uputio zahtjev za provedbu pravomoćnoga i ovršnoga rješenja o ovrsi na mirovini ovršenika, ovdje tužiteljice, koje rješenje je HZMO zaprimio 8. ožujka 2010. te je po primitku rješenja o ovrsi obavijestio tuženika dopisom od 27. kolovoza 2010. da ne može postupati po rješenju o ovrsi od 5. veljače 2009., jer je mirovina ovršenika već opterećena zabranama preko 1/3 te da je rješenje o ovrsi na čekanju.

15. Iz navedenoga je sud utvrdio kako među strankama nije sporno da HZMO označeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi od 5. veljače 2009. drži u redoslijedu naplate za tužiteljicu od 8. ožujka 2010. te da je to rješenje o ovrsi i dalje u redoslijedu naplate.

16. Također, sud je utvrdio kako je zastara prekinuta dostavom rješenja o ovrsi od 5. veljače 2009. ovršenikovome dužniku HZMO-u u smislu odredbe čl. 241. ZOO- a.

17. Kako se označeno rješenje o ovrsi od 5. veljače 2009. i nadalje nalazi u redoslijedu naplate, sud smatra kako sve dok je rješenje o ovrsi zavedeno u redoslijedu naplate kod HZMO-a, tijek zastare je prekinut.

18. Ovo stoga što iz odredbe članka 245. stavka 5. ZOO-a proizlazi da kada je prekid zastare nastao ovršnim zahtjevom, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, a koji postupak naplate nije okončan.

19. Slijedom iznesenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

20. Kako je, slijedom iznesenoga, tužiteljica izgubila parnicu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti, primjenom odredbe članka 154. ZPP-a, kao u izreci presude pod točkom II.

21. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 28. ožujka 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2. i 4. – 14. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika

2. Tuženiku

3. Kalendar 30 dana