REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-455/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika ZAGREPČANKA- POSLOVNI OBJEKTI d.d., Zagreb, Savska Cesta 41/XI, OIB: 38911589285, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jakirčević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 28 i umješač na strani tuženika LJUBLJANSKA BANKA d.d., Ljubljana, Trg Republike 3, Republika Slovenija, OIB: 40032571039, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača na strani tuženika, s danom objave 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 2.284.625,48 kn / 303.221,91 EUR s računa tužitelja (ovršenika) AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873, Trnjanska cesta 108, 10000 Zagreb, na račun tuženika (ovrhovoditelja) ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., OIB 38911589285, Savska cesta 41/XI, 10000 Zagreb, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) od 24.05.2022. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine ne temelju ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: 23. P-2216/17 od 07.11.2019. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 28 Pž-7271/2019-7 od 23.12.2021.

2. Nalaže se tuženiku (ovrhovoditelju) ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., OIB 38911589285, Savska cesta 41/XI, 10000 Zagreb da tužitelju (ovršeniku) AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873, Trnjanska cesta 108, 10000 Zagreb, vrati (isplati) iznos od 2.284.625,48 kn / 303.221,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 25.07.2022. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, naknaditi tuženiku ZAGREPČANKA-POSLOVNI OBJEKTI d.d., Zagreb, Savska Cesta 41/XI, OIB: 38911589285, troškove parničnog postupka u iznosu od 40.042,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, naknaditi umješaču na strani tuženika LJUBLJANSKA BANKA d.d., Ljubljana, Trg Republike 3, Republika Slovenija, OIB: 40032571039, troškove parničnog postupka u iznosu od 33.975,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 52.215,81 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kojom tužitelj traži i isplatu iznosa od 303.221,91 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 29. srpnja 2022. navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1676/2022-9 od 22. srpnja 2022. upućen u parnicu u roku od 15 dana radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim. Ističe da je tužitelj 25. svibnja 2022. obaviješten od strane Fine da je 24. svibnja 2022. zaprimila zahtjev za izravnu naplatu tuženika na temelju presude ovog suda posl. br. P-2216/17 od 7. studenoga 2019. i Visokog trgovačkog sud RH, pos. br. Pž-7271/19-7 od 23. prosinca 2021., a koju je novčanu tražbinu Ljubljanska banka d.d. prenijela na ovrhovoditelja na temelju ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. Stoga je tužitelj podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava. Navodi da tuženik nije aktivno legitimiran na temelju ovršenih isprava presuda ovog suda i Visokog trgovačkog suda RH provoditi izravnu naplatu. Objašnjava da ugovor o ustupu ne predstavlja ispravu u smislu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Ističe da je ugovor o ustupu fiktivan, sve radi izvlačenja novčanih sredstava iz imovine Ljubljanske banke d.d. Ljubljanska banka d.d. nije pravna osoba koja posluje u Republici Hrvatskoj, nema otvoren poslovni račun u Republici Hrvatskoj, pa na temelju fiktivnog pravnog posla s tuženikom neosnovano provodi postupak izravne naplate. Prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, Ljubljanska banka d.d. je pozvala tužitelja na plaćanje dopisom od 4. ožujka 2022. iz kojeg proizlazi da novčani iznos neće ni biti isplaćen Ljubljanskoj banci d.d. već se vrši podjela novca na način da tuženik dobiva iznos od 1.437.712,57 kn dok se ostali iznos od 857.446,45 kn isplaćuje odvjetničkom uredu u Sloveniji. U ovom postupku izravne naplate tražbina se nezakonito naplaćuje. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-1364/2017 od 30. ožujka 2017. Navodi da je Ljubljanska banke tvorevina upitne pravne osobnosti te nije pravna osoba koja posluje u Republici Hrvatskoj. Tražbina koja se prikazuje u ugovoru o ustupu nepostojeća je i fiktivna. Predlaže da tuženik dostavi dokaze o nastaloj tražbini. Stoga predlaže da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava za iznos od 2.268.122,14 kn s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 24. svibnja 2022., koji je Fini predan radi naplate na temelju ovršne isprave – presude ovog suda posl. br. P-2216/17 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/19-7 od 23. prosinca 2021.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu u cijelosti. Ističe da je podnesena isključivo radi onemogućavanja naplate potraživanja tuženika. Objašnjava da je tužitelj dužan dokazati da tuženik nema ovršnu ispravu, odnosno da nije ovlašten na temelju ovršne isprave pokrenuti ovrhu protiv tužitelja. Tužitelj nijednim navodom iz tužbe, niti dokaznim prijedlogom, nije dokazao da tuženik nema ovršnu ispravu, odnosno da nije ovlašten na temelju ovršne isprave pokrenuti ovrhu protiv tužitelja. Postupanje tužitelja predstavlja zlonamjerno postupanje stranke u postupku. Ističe da je zahtjev za izravnu naplatu predao 24. svibnja 2022. na temelju presude ovog suda posl. br. P-2216/17 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019 od 23. prosinca 2021. kao i ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022., kojeg su sklopili Ljubljanska banka d.d., kao ustupitelj tražbine i tuženik, kao primatelj tražbine. Stoga je tuženik aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu. Navodi da tužitelj nije osporio postojanje ovršnih isprava. Ugovor o ustupu ispunjava zakonske pretpostavke za valjanost. Tuženik je postupao sukladno odredbama iz čl. 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima. Ustupanje je dozvoljeno raspolaganje između stranaka. Stoga je ugovor o ustupu valjan i pravno dopušten. Ugovor o ustupu nije ovršna isprava ali čak i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predviđa postupanje Fine na temelju ugovora o ustupu. Poziva se na čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona. Ističe da su zlonamjerni navodi tužitelja koji upućuju da je ugovor o ustupu fiktivan. Poziva se na čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Kod prividnog ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja, a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovora nastane i pravno djeluje. S takvim ugovorom postupa se kao da nije niti sklopljen. Stoga mora postojati svijest – ugovorna volja o stvarnom sklapanju ugovora, a pobude iz kojih su ugovori sklopljeni ne utječu na njihovu valjanost. Poziva se na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-2752/2013 od 15. listopada 2015. Navodi da Ljubljanska banka d.d., njeno sjedište, mjesto poslovanja i otvoreni računi nisu bitni za ovaj postupak jer ona nema položaj ovrhovoditelja u ovršnom postupku. Ljubljanska banka d.d. željela je podmiriti dugovanje koje ima prema tuženiku, a koje proizlazi iz njihova međusobnog odnosa, što nije relevantno za ovaj predmet. Tuženik ima založno pravo upisano kod Fine prema Ljubljanskoj banci d.d. čija je preostala glavnica 1.437.712,50 kn, a što je točno iznos koji je tuženik potraživao od tužitelja u dopisu od 4. ožujak 2022. Ugovoru o u stupu prethodio je sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na novčanoj tražbini protivnika osiguranja od 13. ožujka 2020. i ugovor o nagodbi od 6. veljače 2020., a što je sve utvrđeno i u čl. 2. st. 1. ugovora o ustupu. Tuženik i Ljubljanska banka d.d. sklopili su nagodbu radi podmirenja tražbina na ime zajedničke pričuve i energetskih troškova koji se odnose na posebne dijelove nekretnine kao etažno vlasništvo upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nagodba se sklapala za razdoblje od lipnja 2012. do 31. prosinca 2019., a na način da su njome obuhvaćene tražbine po osnovi zajedničke pričuve i energetskih troškova u razdoblju od lipnja 2012. do prosinca 2016. Sukladno čl. 2. ugovora o nagodbi Ljubljanska banka d.d. je iznos od 5.536.277,00 kn uplatila na račun zajedničke pričuve Poslovnog tornja Zagrepčanka u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o nagodbi, dok je iznos od 3.238.565,97 kn bila dužna uplatiti do 1. siječnja 2022. Upravo radi osiguranja plaćanja navedenog iznosa Ljubljanska banka d.d. se čl. 6. ugovora o nagodbi obvezala s tuženikom sklopiti sporazum o osiguranju novčane tražbine i to radi zasnivanja založnog prava na tražbini Ljubljanske banke d.d. prema tužitelju po osnovi naknade za korištenje poslovnog prostora kao nepoštenog posjednika nakon što mu je Ljubljanska banka d.d. otkazala ugovor o zakupu i to za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 28. listopada 2014. za poslovni prostor u Poslovnom tornju Zagrepčanka, koji je u vlasništvo Ljubljanska banka d.d. Ljubljanska banka d.d. djelomično je podmirila tražbinu radi čije naplate je tuženik ishodio osnivanje založnog prava kod Fine dok je ostao nepodmiren iznos od 1.437.712,57 kn, a što je utvrđeno u čl. 2. st. 1. ugovora o ustupu. Osporava navode tužitelja da se radi o nepostojećoj tražbini. Obveza Ljubljanske banke d.d. za plaćanje troškova zajedničke pričuve i dalje postoji jer je Ljubljanska banka d.d. i dalje vlasnik nekretnina u Poslovnom tornju Zagrepčanka. Tuženik je pokrenuo i druge postupke radi naplate dugovanja zajedničke pričuve nakon sklapanja ugovora o nagodbu, pa tako postupak pred ovim sudom pod posl. br. P-eu-73/2021 radi naplate iznosa od 923.346,12 kn za razdoblje od srpnja do prosinca 2020. te postupak pod posl. br. P-eu-119/2021 radi naplate iznosa od 1.340.198,75 kn za razdoblje od siječnja do lipnja 2021., a kako je to utvrđeno u čl. 2. st. 2. i 3. ugovora o ustupu. S obzirom na to da iznos određen ovršnim ispravama nije bio dovoljan za namirenje preostalog duga po ugovoru o nagodbi i podmirenja iz navedena dva predmeta pred ovim sudom, to je u čl. 3. ugovora o ustupu definiran način podmirivanja potraživanja tuženika, po odredbama Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. U podnesku od 6. travnja 2023. Ljubljanska banka d.d. je prijavila miješanje u ovoj parnici na strani tuženika. Pozvala se na čl. 26., 27., 32. st. 1., 47. i 55. Ovršnog zakona. Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-889/04 od 27. listopada 2004. u kojem je zauzet stav da stranka u parničnom postupku nije ovlaštena isticati prigovore koji se tiču valjanosti pravnog posla u kojem nije stranka. Poziva se na odluku Suda EU br. C-200/19 od 19. studenoga 2019. u kojem je navedeni sud zauzeo shvaćanje da je Ljubljanska banka d.d. suvlasnik nekretnine u Poslovnom tornju Zagrepčanka te ima zakonsku obvezu plaćanja zajedničke pričuve. Ističe da su tuženik i umješač na strani tuženika sklopili ugovor o nagodbi kojom su riješile sporove pred ovim sudom. Fina je pod br. 851-301/2020 izvršila upis u korist tuženika založnog prava kojim je tuženik, kao predlagatelj osiguranja, stekao založno pravo na novčanoj tražbini zateznim kamatama koju umješač ima prema tužitelju, a koja je tražbina utvrđena presudom ovog suda posl. br. P-2216/17 od 7. studenoga 2019. koja je postala pravomoćna za iznos od 1.627.797,20 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2017., sve sukladno presudi Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. Tuženik i umješač su odnose uredili ugovorom o nagodbi i sporazumom o osiguranju. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2729/13-2 od 21. studenoga 2017. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 28. veljače 2024. se protivi miješanju Ljubljanske banke d.d. na strani tuženika. Ističe da se radi o nepostojećoj pravnoj osobi. Osporava punomoć odvjetnika Matije Pečatnika. Osporava pravni interes Ljubljanske banke d.d. za miješanje u ovoj parnici. Ova parnica ne utječe na prava i obveze iz ovršne isprave, niti se reflektira na ovršne isprave, već Ljubljanska banka d.d. i dalje raspolaže s ovršnim ispravama. Osporava pravo i zahtjev Ljubljanske banke d.d. na naknadu troškova parničnog postupka. Ponavlja da je ugovor o ustupu fiktivan te da ne može ostvariti pravne učinke u pravnom sustavu i pravnom prometu. Poziva se na sudsku praksu Revd-75/02-2 od 2. srpnja 2003., presudu ovog suda br. P-5888/95 od 17. ožujka 2019. i Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2643/99 od 2. studenoga 1999. Osporava istinitost i vjerodostojnost ugovora o nagodbi od 2. veljače 2020. Ističe da je ugovor o nagodbu proturječan otvorenim stavkama. Ističe da je Fina u cijelosti provela ovrhu te je zaplijenjena novčana sredstva s računa tužitelja u cijelosti prenijela na račun tuženika u iznosu od 303.221,91 EUR / 2.284.625,48 kn 25. srpnja 2022. Zbog navedenog, predlaže proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa za naznačeni iznos s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 24. svibnja 2022. koji je podnesen na temelju ovršnih isprava – presude ovog suda posl. br. P-2216/17 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. Ujedno predlaže da sud naloži tuženiku vratiti, odnosno isplatiti tužitelju iznos od 303.221,91 EUR sa zateznim kamatama od 25. srpnja 2022. do isplate.

5. Umješač na strani tuženika u podnesku od 14. ožujka 2024. dostavlja redovni ispis iz sudskog/poslovnog registra za Ljubljansku banku d.d., kao i službenu bilješku ureda predsjednika ovoga suda br. Su-449/12 od 7. ožujka 2020. iz koje je razvidno da je odvjetnici Marini Ljubanović iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., na njezino traženje, uručena generalna punomoć Su-26/96, koja je deponiranja pred ovim sudom. Ističe da umješač na strani tuženika ima pravni interes za miješanje u ovom predmetu. Stoga ima i pravo na naknadu troškova postupka.

6. U podnesku do 14. ožujka 2024. tuženik se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 28. veljače 2024. Ponavlja da tužitelj ne osporava postojanje ovršnih isprava. Ističe da naplata iznosa od 303.221,91 EUR 24. svibnja 2022. nije sporna. Navodi da tužitelj nije istakao pravnu osnovu na temelju koje zahtijeva isplatu navedenog novčanog iznosa.

7. U podnesku od 21. svibnja 2024. tuženik ponavlja da između njega i Ljubljanske banke d.d. je sklopljen ugovor o nagodbi od 6. veljače 2020. i ugovor o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. Sva relevantna dokumentacija navedena je u čl. 1. t. 1. ugovora o nagodbi i čl. 2. st. 2. i 3. ugovora o ustupu. Svaki dokument sadrži kronološki popis brojeva predmeta, a svi predmetni vodili su se radi iste činjenične i pravne osnove ali za drugo vremensko razdoblje. Uz svaki parnični postupak pred ovim sudom dostavljen je međuvlasnički ugovor suvlasnika Poslovnog tornja Zagrepčanka od 18. prosinca 1997. i ugovor o upravljanju i održavanju od 29. srpnja 1998. Poziva se na čl. 85. st. 2. i čl. 90. st. 1. – 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Tužitelj u podnesku od 24. lipnja 2024. osporava sve činjenične i pravne navode tuženika iz podneska od 21. svibnja 2024. Ističe da većina zahtjeva koje je tuženik stavio pred umješača je bila zastarjela, kao i da tuženik protiv umješača nije dobio niti jednu presudu. Nagodba na temelju koje tuženik temelji svoju tražbinu i cijeli ovaj posao između tuženika i umješača iznenađuje se uklopio s donošenjem prvostupanjske presude u predmetu ovog suda posl. br. P-2216/2017.

9. Tijekom postupka sud je pročitao zahtjev za izravnu naplatu od 24. svibnja 2022. (list 11. spisa), ugovor o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. (listovi 13. – 17. spisa), presudu ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. (listovi 18. – 35. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. (listovi 36. – 64. spisa), potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti (list 65. spisa), rješenje o ispravku potvrde pravomoćnosti/ovršnosti (listovi 67. i 68. spisa), izvadak prometa po računu (listovi 72. – 90. spisa), poziv tuženika za plaćanje od 4. ožujka 2022. (listovi 91. – 93. spisa), prijedlog za dopuštenje revizije u predmetu posl. br. P- 2216/17 (listovi 94. – 121. spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (listovi 124. – 130. spisa), podnesak ovršenika (listovi 131. – 133. spisa), rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr- 1676/2022-9 od 22. srpnja 2022. (listovi 134. – 138. spisa), potvrda o preuzimanju zaključka (listovi 139. spisa), ugovor o nagodbi od 6. veljače 2020. (listovi 216. – 222. spisa), pregled otvorenih stavki (listovi 223. – 230. spisa), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na novčanoj tražbini protivnika osiguranja (listovi 236. – 241. spisa), redovni ispis iz sudskog/poslovnog registra (listovi 279. – 295. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 298. i 299. spisa), zemljišno knjižne izvatke (listovi 315. – 459. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 506. – 509. spisa), redovni ispis iz sudskog/poslovnog registra za Ljubljansku banku d.d. (listovi 530. – 545. spisa), rješenje o deponiranju generalne punomoći (list 546. spisa), službenu bilješku posl. br. Su-449/12 od 7. ožujka 2012. (list 548. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-1707/2022-3 od 4. travnja 2023. (listovi 549. – 554. spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 560. spisa), račune tuženika (listovi 801. – 806., 814., 820. – 990., 996. - 1000. – 1139., spisa), obračuni kamata (listovi 807. – 813. spisa), izvatke iz računa (listovi 815. – 818., 991. i 992., 994. i 995., 1140. – 1146. spisa), otvorene stavke (listovi 1147. – 1149. spisa), obrazac OPZ-STAT-1 od 6. svibnja 2020. (listovi 1150. – 1184. spisa), kao i svu preostalu dokumentaciju u spisu.

10. Raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2024. sud je odbio sve preostale dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tako je sud, među ostalim, odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Navedeni dokazni prijedlog odnosi se na stručno utvrđivanje visine, a ne osnove tužbenog zahtjeva. S obzirom na niže navedene pravne stavove ovog suda, dokazni prijedlog provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije važan za odluku o meritumu spora. Navedeno stoga jer je sud stava da ugovor o cesiji predstavlja promjenu na vjerovničkoj strani u ovom predmetu (umjesto Ljubljanske banke d.d. kao vjerovnik stupio je tuženik) a koji pravni posao može biti čak i besplatan.

11. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-43/2022-2 od 3. studenoga 2022. (listovi 192. – 196. spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-851/2008-2 od 2. lipnja 2008. (listovi 197. i 198. spisa), odluku Ustavnog suda RH br. U-III-2752/13 od 15. listopada 2015. (listovi 199. – 204. spisa), odluku Suda EU br. C-200/19 (listovi 205. – 215. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-889/2004-2 od 27. listopada 2004. (listovi 312. – 314. spisa), rješenje Suda EU od 19. studenoga 2019. (listovi 460. – 469. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3125/14-5 od 4. veljače 2015. (listovi 470. – 483. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2729/13-2 od 21. studenoga 2017. (listovi 484. – 489. spisa), odluku Ustavnog suda RH br. U-III-1364/17 od 27. svibnja 2021. (listovi 491. – 498. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-75/2002-2 od 2. srpnja 2003. (listovi 915. – 917. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Kž-1028/2009-3 od 13. listopada 2010. (listovi 518. – 521. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-3522/23-2 od 21. studenoga 2023. (listovi 555. – 559. spisa).

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Raspravim rješenjem od 7. ožujka 2024. (list 523. spisa) sud je dopustio miješanje Ljubljanske banke d.d. na strani tuženika. Ljubljanska banka d.d. podnijela je izjavu o miješanju u ovaj predmet na strani tuženika. Tužitelj se protivio prihvaćanju miješanja Ljubljanske banke d.d. na strani tuženika. Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci (čl. 206. st. 1. ZPP-a). Tužitelj u ovom postupku ističe prigovor ništetnosti, odnosno konkretno prividnosti ugovora o ustupu tražbine, kojeg su sklopili tuženik, kao primatelj i Ljubljanska banka d.d., kao ustupitelj od 13. svibnja 2022. S obzirom na to da je Ljubljanska banka d.d. jedna od stranaka ugovora o ustupu tražbine, odnosno da je upravo Ljubljanska banka d.d. ustupila svoju tražbinu tuženiku, a čime je tuženik stupio u pravni položaj vjerovnika prema tužitelju na temelju ovršnih isprava, to Ljubljanska banka d.d. ima pravni interes u ovom predmetu pridružiti se tuženiku, sve primjenom odredbe iz čl. 206. st. 1. ZPP-a, a zbog čega je sud i prihvatio zahtjev umješača na strani tuženika za miješanje u ovoj pravnoj stvari.

14. Umješač na strani tuženika je u ovom predmetu zastupan po Matiji Pečatniku, odvjetniku u Zagrebu, na temelju generalne punomoći deponirane kod ovog suda pod posl. br. Su-26/96. Sud po službenoj dužnosti pazi u tijeku cijelog postupka je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje, sve primjenom odredbe iz čl. 98. ZPP-a. Uvidom u rješenje ovog suda posl. br. Su-26/96 od 29. siječnja 1996. (list 546.) proizlazi da je kod ovoga suda deponirana opća punomoć Ljubljanske banke d.d. za Matiju Pečatnika, odvjetnika u Zagrebu, za zastupanje u svim pravnim poslovima i u svim postupcima koji se vode pred ovim sudom i radi zaštite i ostvarivanja na zakonu ostvarenih prava i interesa poduzimati sve pravne radnje, upotrijebiti sve zakonom predviđena sredstva, primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde. Stoga je zaključak ovoga suda da je Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu pravovaljano ovlašten zastupati umješača na strani tuženika Ljubljansku banku d.d. i u ovom predmetu, sve na temelju generalne punomoći deponirane pred ovim sudom pod posl. br. Su-26/96. Valja navesti da nisu od utjecaja navodi tužitelja kojim tužitelj upućuje na neovlašteno zastupanje umješača na strani tuženika. Kao što je već obrazloženo, na navedeno sud pazi po službenoj dužnosti te je sud utvrdio da je Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu ovlašten zastupati umješača na strani tuženika. Tužitelju se, vezano uz prigovore o neovlaštenom zastupanju umješača na strani tuženika, valja ukazati na odredbu iz čl. 354. st. 3. ZPP-a, odnosno da tužitelj takav žalbeni navod ne može iznositi, odnosno da ne može isticati takav žalbeni razlog, već to može samo stranka koje se time nedostaci tiču, a to je umješač na strani tuženika, a ne tužitelj.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava za iznos od 303.221,91 EUR s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 24. svibnja 2022. koji je podnesen na temelju ovršnih isprava presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. Ujedno je predmet ovog spora i zahtjev tužitelja za povrat (isplatu) iznosa od 303.221,91 EUR sa zateznim kamatama.

16. Između stranaka nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio 24. svibnja 2022. Fini zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine. Između stranaka nije sporno da je taj zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju ovršnih isprava - presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021., kao i na temelju ugovora o ustupu tražbina od 13. svibnja 2022. Između stranaka nije sporno da su tuženik, kao primatelj tražbine i Ljubljanska banka d.d., kao ustupitelj tražbine sklopili ugovor o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. Između stranaka nije sporno da je zaplijenjena novčana tražbina u iznosu od 303.221,91 EUR i prenesena na račun tuženika 25. srpnja 2022.

17. Međutim, između stranaka je sporno je li tuženik aktivno legitimiran tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno je li tuženik ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno je li ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona. Između stranaka je sporno je li ugovor o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. ništetan. Između stranaka je sporno je li navedeni ugovor fiktivan. Između stranaka je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran tražiti, odnosno ukazivati na ništetnost ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. Između stranaka je sporno postoji li tražbina tuženika prema Ljubljanskoj banci d.d. Između stranaka je sporna stranačka i pravna pozicija Ljubljanske banke d.d.

18. Prema odredbi iz čl. 52. st 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020. – dalje u tekstu: OZ) ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. toga čl. zbog kojeg je izjavio žalbu.

19. Uvidom u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1676/22-9 od 22. srpnja 2022. (listovi 134. – 138. spisa) proizlazi da je tužitelj (u tom predmetu ovršenik) upućen u parnicu u roku od 15 dana od dostave navedenog zaključka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a. Navedeni zaključak zaprimljen je po tužitelju 25. srpnja 2022. (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena – list 139. spisa), dok je tužba u ovom predmetu podnesena 29. srpnja 2022. (obavijest o primitku elektroničkog podneska – između listova 2. i 3. spisa), a zbog čega je tužba u ovom predmetu podnesena u roku od 15 dana te time pravovremena, sukladno čl. 52. st. 3. OZ-a.

20. Prema odredbi iz čl. 52. st. 5. OZ-a na pokretanje i vođenje parnice iz st. 3. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka.

21. Prema odredbi iz čl. 55. st . 3. OZ- a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

22. Prema odredbi iz čl. 55. st. 5. oz-a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.

23. Uvidom u prijedlog tužitelja (u tom predmetu ovršenika) za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten iz spisa proizlazi da se radi o istim navodima kao u tužbi iz ovog predmeta (listovi 124. – 130. spisa), a čime se u ovoj parnici može raspravljati o navodima zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu.

24. Iako tužitelj navodi da se radi o razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, dok iz zaključaka od 22. srpnja 2022. proizlazi da je tužitelj upućen u parnicu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, a takav je zaključak i ovog suda, što proizlazi i činjeničnih navoda prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i tužbe iz ovog predmeta.

25. Prema odredbi iz čl. 50. st. 1. t. 7 OZ-a protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

26. U prilog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka ukratko navodi da:

- da tuženik nije aktivno legitimiran tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave,

- da je ugovor o ustupu sklopljen između tuženika i Ljubljanske banke d.d. fiktivan,

-da Ljubljanska banka nije pravna osoba koja posluje i nema otvoren račun u Republici Hrvatskoj,

- da je želja da se novac rasporedi drugim osobama, a ne ljubljanskoj banci d.d.

- da se radi o tražbini koja se nezakonito naplaćuje te

- da je tražbina iz ugovora o ustupu nepostojeća i fiktivna.

27. Prema odredbi iz čl. 23. t. 1. OZ-a ovršna isprava je, među ostalim, ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba.

28. Sudskom odlukom, prema tom Zakonu, smatra se presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izbranim sudom, a sudskom nagodbom smatra se nagodba sklopljena u postupku pred tim sudovima (čl. 24. st. 1. OZ-a).

29. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen na temelju – presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenog 2019. (list 18. – 35. spisa) i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7271/2019 od 23. prosinca 2021. (list 36. – 63. spisa), kao i ugovora o ustupu od 13. svibnja 2022. Spisu prileži i potvrda pravomoćnosti/ovršnosti te ispravak navedene potvrde (list 65. i 67. spisa).

30. S obzirom na to između stranaka nije sporno da se radi o ovršnoj sudskog odluci, to su ispunjeni uvjeti iz čl. 24. st. 1. OZ-a, a zbog čega se radi o ovršnoj ispravi u smislu odredbe iz čl. 23. t. 1. OZ-a (tužitelj takvo što tijekom postupka ne osporava).

31. Između stranaka nije sporno da ugovor o ustupu od 13. svibnja 2022. nije ovršna isprava u smislu odredbe iz čl. 23. t. 1. OZ-a.

32. No, prema odredbi iz čl. 32. st. 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

33. Uvidom u ugovor o ustupu tražbine, koji je sklopljen između tuženika, kao primatelja tražbine i Ljubljanske banke d.d., kao ustupitelja tražbine od 13. svibnja 2022. (listovi 13.- 17. spisa) vidljivo je da se radi o privatnoj ovjerovljenoj ispravi. Ujedno je iz navedene isprave vidljivo da Ljubljanska banka d.d. tuženiku ustupa dospjelu, novčanu tražbinu koju ima prema tužitelju na temelju pravomoćne i ovršne presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019., koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021. Navedene presude te potvrda pravomoćnosti i ovršnosti prilog su ugovora o ustupu tražbine i čine njegov sastavni dio. Tražbina je i navedena u ugovoru o ustupu tražbine te iznosi 1.627.797,20 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2017. do isplate i 195.418,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. studenoga 2019. do isplate (čl. 1. ugovora o ustupu tražbine).

34. S obzirom na to da je ugovorom o ustupu tražbine, a koji je u konkretnom predmetu ovjerovljena privatna isprava, tražbina Ljubljanske banke d.d. prenesena na tuženika, a koju je Ljubljanska banka d.d. imala prema tužitelju na temelju ovršene sudske odluke - presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021., to je tuženik ovlašten tražiti ovrhu na temelju prethodno navedenih ovršnih isprava protiv tužitelja, suprotno svim upiranjima tužitelja, a sve primjenom odredbe iz čl. 32. st. 1. OZ-a.

35. Kao što je već prethodno obrazloženo, tužitelj tvrdi da je ugovor o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. fiktivan ugovor, a čime se radi o ništetnom ugovoru.

36. Prema odredbi iz čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).

37. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

38. Nije u pravu umješač na strani tuženika kada ističe da tužitelj, zbog toga što nije stranka ugovora o ustupu, nije aktivno legitimiran isticati zahtjev, odnosno u ovom predmetu prigovor da je takav ugovor o ustupu tražbine ništetan. Naime, odredba čl. 285. st. 1. ZOO-a nije ograničila krug osoba ovlaštenih za isticanje ništetnosti, zbog čega je takvo ovlaštenje propisano odredbom iz čl. 327. st. 1. ZOO-a. Stoga tužitelj, iako nije stranka ugovora o ustupu tražbine, koji je sklopljen između Ljubljanske banke d.d., kao ustupitelja i tuženika, kao primatelja tražbine od 13. svibnja 2022., jest ovlašten na temelju odredbe iz čl. 327. st. 1. isticati prigovor ništetnosti ugovora o ustupu.

39. Kada se radi o prividnom ugovoru onda takav prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i očitovanja volje koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno-pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

40. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

41. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

42. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

43. Valja navesti da nijedan činjenični navod, niti dokaz koje tužitelj stavlja u ovom predmetu, ne upućuje na prividnost ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. Naime, tužitelj nijednom ne navodi, a time niti ne pokušava dokazati, sve sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 221. st. 1. ZPP-a, da je prilikom sklapanja ugovora o ustupu tražbine postojao svjestan nesklad između volje i očitovanja, odnosno sporazumno i namjerno iskazivanje volja ugovornih stranaka toga ugovora da kod trećih osoba izazovu određeni lažni dojam, iako ugovorne stranke ugovora o ustupu stvarno ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Zbog toga je, na temelju odredbe iz čl. 221.a ZPP-a, valjalo zaključiti da ugovor o ustupu tražbine od 2022. nije prividan ugovor po odredbi iz čl. 285. st. 1. i 2. ZOO-a, suprotno općem i paušalnom upiranju tužitelja.

44. Svi navodi koje tužitelj ističe u ovom postupku, a kojima pogrešno upućuje na prividnost ugovora, u stvari odgovaraju motivima, odnosno pobudama stranaka koje su prethodile sklapanju ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022.

45. Prema odredbi iz čl. 273. st. 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.).

46. Naime, tužitelj navodi da je Ljubljanska banka u stvari neka tvorevina, da nije pravna osoba, da posebice nije pravna osoba koja posluje i ima otvorene račune u Republici Hrvatskoj, te da je pobuda za sklapanje ugovora o ustupu tražbine izvlačenje novca iz Ljubljanske banke d.d. na način da se novac raspodijeli na druge pravne osobe, a ne na Ljubljansku banku d.d.

47. Da bi se radilo o nedopuštenosti pobude potrebno je da uistinu postoji nedopuštena pobuda, da je takva pobuda bitno utjecala na odluku jedne od stranaka ugovora o ustupu tražbine te da je druga stranka navedenog ugovora za to znala ili morala znati.

48. I u ovom slučaju tužitelj, sukladno odredbama iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, ne stavlja ni jedan dokaz kojim bi dokazao da se radi o nedopuštenosti pobude za sklapanje ugovora o ustupu koja je bitno utjecala na odluku jedne od stranaka ugovora o ustupu, a za koju pobudu je druga od stranaka toga ugovora znala.

49. Stoga je i u odnosu na pobudu za sklapanje ugovora iz čl. 273. st. 2. ZOO-a, valjalo odlučiti na temelju odredbe iz čl. 221.a ZPP-a te zaključiti da u konkretnom predmetu nisu dokazani uvjeti iz čl. 273. st. 2. ZOO-a, odnosno da ugovor o ustupu tražbine nije ništetan uslijed nedopuštene pobude.

50. Suprotno navodima tužitelja, Ljubljanska banka d.d. je pravna osoba koja ima sjedište u [adresa], u [adresa], a što proizlazi uvidom u redovni ispis iz sudskog/poslovnog registra za Ljubljansku banku d.d. (listovi 530. – 544. spisa).

51. S navedenim u vezi, sud nije pribavljao izvadak iz sudskog registra za Ljubljansku banku d.d. Ovo stoga jer izvadak iz sudskog registra za Ljubljansku banku d.d. dostavio umješač na strani tuženika uz podnesak od 14. ožujka 2024. dok samu ispravu – redovan ispis iz sudskog/poslovnog registra, preveden po ovlašteno sudskom tumaču za slovenski jezik, tužitelj u daljnjem tijelu postupka nije osporio.

52. Nisu od utjecaja navodi tužitelja da Ljubljanska banka d.d. na teritoriju Republike Hrvatske ne posluje i da u Republici Hrvatskoj nema otvorene račune, sve vezano uz nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora o ustupu tražbine (čl. 273. st. 2. ZOO-a) i prividnost ugovora (čl. 285. st. 1. i 2. ZOO-a). Naime, i Republika Slovenija, kao i Republika Hrvatska obje su članice Europske unije.

53. Nadalje, iz ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022. proizlazi da tuženik ima prema Ljubljanskoj banci d.d. dospjelu, novčanu tražbinu na temelju ugovora o nagodbi od 6. veljače 2020. i sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na novčanoj tražbini protivnika osiguranja od 13. ožujka 2020. u iznosu od 1.437.712,57 kn (čl. 2. st. 1. ugovora o ustupu tražbine). Ugovorne strane utvrdile su da se vodio predmet pred ovim sudom pod posl. br. P-eu-73/2021 za iznos od 923.349,12 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama (čl. 2. st. 2. ugovora o ustupu). Ujedno su ugovorne strane utvrdile da tuženik ima prema Ljubljanskoj banci d.d. i daljnju, dospjelu, novčanu tražbinu po osnovi zajedničke pričuve Poslovnog toranja Zagrepčanka u razdoblju od siječnja do lipnja 2021., a po točno specificiranim računima, u iznosu od 1.340.198,75 kn sa zateznim kamatama, zbog kojeg se vodio predmet pred ovim sudom pod posl. br. P-eu-119/2021. te u kojem su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama (čl. 2. st. 3. ugovora o ustupu tražbine). Između stranaka je ugovoreno da Ljubljanska banka d.d. ustupa tuženiku radi ispunjenja svojih obveza iz čl. 2. st. 1. ugovora u cijelosti, a nakon toga da se u cijelosti namiri nepodmirena glavnica iz čl. 2. st. 2., potom troškovi izdavanja platnog naloga u iznosu od 3.750,00 kn, te nakon toga radi djelomičnog ispunjenja svojih obveza iz čl. 2. st. 3. toga ugovora da se najprije namiri glavnica po utuženim računima prema redoslijedu dospijeća (čl. 3. ugovora o ustupu tražbine).

54. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (st. 2.).

55. Sudionicu u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO- a).

56. S obzirom na to da je Ljubljanska banka d.d., kao vjerovnik prema tužitelju, ugovorom s tuženikom prenijela na tuženika svoju tražbinu, koja se može prenositi jer se radi o novčanoj tražbini, te čiji prijenos nije zabranjen zakonom, nije strogo osobne naravi i po svojoj naravi se ne protivi prenošenju na drugoga, dok između Ljubljanske banke d.d. i tužitelja nije ugovoreno da se takva novčana tražbina neće moći prenijeti na drugoga bez pristanka tužitelja, to je po odredbi iz čl. 80. st. 1. u vezi s čl. 2. ZOO- a, Ljubljanska banka d.d. bila ovlaštena prenijeti svoju dospjelu, novčanu tražbinu na tuženika, a što je i učinila sklapanjem ugovora o ustupu tražbine od 13. svibnja 2022., suprotno upiranju tužitelja.

57. Odnos primatelja i dužnika uređen je odredbom iz čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje (st. 2.).

58. Time tuženik ima prema tužitelju, kao dužniku Ljubljanske banke d.d. ista prava koje je Ljubljanska banka d.d. imala prema tužitelju, a to je konkretno u ovom predmetu dobrovoljno ili prisilno naplatiti dospjelu novčanu tražbinu koja proizlazi iz ovršnih isprava - presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021., suprotno svim neosnovanim upiranjima tužitelja u ovom postupku.

59. Ugovor o ustupu tražbine (cesija) je u stvari promjena u obveznom odnosu i to promjena na strani subjekta, u konkretnom slučaju na strani vjerovnika. Ustup tražbine (cesija) uređen je odredbama iz čl. 80. – 89. ZOO-a. Ugovor o ustupu tražbine može biti naplatan, a može biti i besplatan pravni posao. Naime, kao što je prethodno obrazloženo, radi se u stvari o promjeni na strani jednog od subjekta obveznog odnosa, u konkretnom slučaju vjerovnika. Zbog toga, nisu od utjecaja navodi, kao i dokazi, kojima tužitelj upire da je tražbina tuženika prema Ljubljanskoj banci d.d. nepostojeća i fiktivna. Ovo stoga jer ugovor o ustupu tražbine može biti i besplatan pravni posao te takvo što ne bi utjecalo na sam cilj ugovora o ustupu tražbine, a to je promjena na vjerovničkoj strani u odnosu na vjerovnika koji proizlazi iz ovršnih isprava - presude ovog suda posl. br. P-2216/2017 od 7. studenoga 2019. i presude Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7271/2019-7 od 23. prosinca 2021.

60. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

61. Ugovor o ustupu tražbine, sklopljen između Ljubljanske banke d.d. i tuženika, nije protivan ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, slijedom čega nije u pravu tužitelj kada navodi da se radi o ništetnom ugovoru.

62. U ovoj pravnoj stvari tužitelj prvo traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, a kasnije preinačuje tužbu na način da uz postojeći tužbeni zahtjev dodaje i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu preneseno iznosa od 303.221,91 EUR. Kao što je već prethodno navedeno, između stranaka nije sporno da je tijekom ovog postupka s posebnog računa navedeni iznos prenesen na žiroračun tuženika.

63. Slijedom iznesenog, a kako tužitelj nije dokazao da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, to je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, koji je postavljen na proglašenje nedopuštenim i na isplatu prenesenog iznosa, zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke presude.

64. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

65. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 4.562,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 13. ožujka 2024., 21. svibnja 2024. i 25. lipnja 2024., za svaki iznos od 4.562,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 7. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 5. ožujka 2025., za svako iznos od 4.562,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i troškove zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV-e (25 %). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 40.042,50 EUR, a na troškove dosuditi zatezne kamate od presuđenja do isplate po čl. 151. st. 3.ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

66. Nadalje, valjalo je prihvatiti i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, sve primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, kao tužitelj u ovom postupku, dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču, a to je tuženik i njegov umješač naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, suprotno upiranjima tužitelja. Stoga je umješaču na strani tuženika valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu kako to i traži od 4.530,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 14. ožujka 2024. i 5. srpnja 2024., svaki u iznosu od 4.530,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 7. ožujka 2024., 24. travnja 2024. i 5. ožujka 2025., za svaki iznos od 4.530,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e (25 %). Stoga je umješaču na strani tuženika valjalo na teret tužitelja dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 33.975,00 EUR, a na dosuđene troškove dosuditi i zatezne kamate od presuđenja do isplate po čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke presude.

67. Međutim, valjalo je odbiti kao neosnovan dio zahtjeva tuženika u ukupnom iznosu od 52.215,81 EUR. Navedeno stoga jer tuženik za svaku radnju, koju potražuje u punom iznosu tarife, traži trošak od 9.122,00 EUR. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je 303.221,91 EUR. Takva vrijednost predmeta spora naznačena je u tužbi (list 3. spisa). Takva vrijednost predmeta spora naznačena je i u podnesku tužitelja od 28. veljače 2024. (list 500. spisa) kojim je tužitelj preinačio tužbu, pa je uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, postavio i još jedan tužben zahtjev, a to je kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu. Takvoj preinaci tužbe tuženik se protivio u podnesku od 14. ožujka 2025. (listovi 561. – 567. spisa) ali nije isticao da je pogrešno i/ili prenisko naznačena vrijednost predmeta spora dok je u podnesku tužitelja od 28. veljače 2024. i dalje ostala vrijednost predmeta spora od 303. 221,91 EUR. S obzirom na to da nije bilo prigovora tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora naznačenoj u podnesku od 28. veljače 2024., dok je uz postojeći tužbeni zahtjev postavljeni i zahtjev za isplatu, odnosno povrat prenesenog iznosa u postupku izravne naplate, to je sud zaključio da je vrijednost predmeta spora iznos od 303.221,91 EUR, sve primjenom odredbi iz čl. 40. st. 3. ZPP-a. Nadalje, neosnovano tuženik traži trošak sastava odgovora na žalbu na rješenje o stvarnoj nenadležnosti, sastava podnesaka od 3. studenoga 2022., 9. siječnja 2022., 20. veljače 2023. i 17. rujna 2024. jer navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, neosnovano tuženik traži trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer u ovom predmetu taj trošak ne pada na teret tuženika. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke presude.

68. Nadalje, prema odredbi iz čl. 190. st. 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a). Kao što je već obrazloženo, u ovom postupku tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, a koju tužbu je preinačio u podnesku od 28. veljače 2024. na način da je uz prvotno postavljeni tužbeni zahtjev postavio i tužbeni zahtjev za isplatu u međuvremenu prenesenog novčanog iznosa od 303.221,91 EUR. Takvoj preinaci tuženik se protivio. Međutim, sud je dopustio preinaku jer je smatrao da bi navedeno bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve primjenom odredbe iz čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu.

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu.

Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. umješaču na strani tuženika, po pun.

4. kal. 30 dana