REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: - P- 919/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirko Butorović,odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 zastupanog po punomoćniku Lucija Novak, odvjetniku u OD Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika uz objavu odluke 28. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 9011422293, od 26. svibnja 2006. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita : KZ, O, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika, kao kreditora :

PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, i to odredba :

➢ članka 10. - u dijelu koji glasi ''U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.''

II. Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB : 02535697732, tužitelju : KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, temeljem Ugovora od 26. svibnja 2006. godine, broj 9011422293, isplatiti iznos od 408,75 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 15. prosinca 2012. godine, do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ; za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu o 651, 54 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 13,27 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženik radi utvrđenja i isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 26. svibnja 2006. godine, kao korisnik kredita sa PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu, broj 9011422293. Tužitelj nadalje navodi kako je odredbom članka 10.stavak 2. predmetnog Ugovora o kreditu, određena obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, određene aktom kreditora, što je tužitelj izvršio dana 14. kolovoza 2012. godine. Tužitelj nadalje navodi kako proizlazi iz obavijesti o prijevremenoj otplati kredita, da je naplaćena naknada u iznosu od 503,47 CHF, odnosno, 3.129,81 kn. Tužitelj ističe kako se u tom dijelu radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, time neosnovanoj naplati. Naime, to iz razloga što se o navedenoj odredbi nije pregovaralo te je tuženik, koristeći monopolski položaj, doveo tužitelja do zaključenja opisanog Ugovora, odnosno odredbe. Da je okolnost nepostojanja pregovora dovela tužitelja u neravnopravan položaj jer se radi o tzv. tipskom ugovoru, a takav neravnopravan položaj doveo je do neravnoteže u pravima i obvezama te povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Tužitelj nadalje navodi kako je dana 5. studenog 2020. godine, objavljen Zapisnik sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su IV – 308/2020, na kojem je zauzet stav : ''Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.''. Stoga tužitelj ovim postupkom traži utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu i povrat neosnovano stečenog iznosa u korist tuženika. Tužitelj je podneskom od dana 29. studenog 2024. godine uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe kako je tužitelj svojom slobodno izraženom voljom sklopio Ugovor o kreditu, te se izrijekom i bezuvjetno suglasio sa svim ugovornim klauzulama, pa tako i s preuzimanjem obveze da će tuženiku u slučaju prijevremene otplate kredita platiti ugovorenu naknadu u visini određenom aktom Kreditora, a koja ugovorna odredba je dakle potpuno jasna, lako uočljiva, te da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe. Tuženik navodi da tužitelj potpuno neutemeljeno tvrdi da je naplaćivanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, ništetno, jer niti jednom odredbom niti jednog propisa važećeg u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, nije bilo zabranjeno naplatiti takvu naknadu. Stoga da je ova ugovorna odredba pravno valjana, kako po odredbama ZOO-a tako i po odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZPK-a, jer se radi o odredbi koja je potpuno jasna, te ova odredba ne uzrokuje nikakvu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Da odredba o naknadi za jednokratnu prijevremenu otplatu kredita, predstavlja sporazumno dogovorenu naknadu. Tuženik nadalje navodi kako sporna ugovorna odredba o naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita nije u suprotnosti niti s odredbom članka 1024. st. 4. ZOO-a.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u :Ugovor o kreditu broj : 9011422293, prijevremenu otplatu kredita na a 14. 08. 2012. godine, te je izvršen pregled knjigovodstvene kartice. Ističe se kako je tuženik predložio da se sasluša osobni bankar, te je sud taj dokaz i prihvatio, ali tuženik do zaključenja glavne rasprave nije naveo kojeg točno zaposlenika predlaže saslušati, iz čega proizlazi kako je navedeni dokaz samo paušalno naveden, te ga stoga sud i nije mogao izvesti. Također tužitelj je predložio da se opreza radi sasluša tužitelj, te je opreza radi predložio financijsko vještačenje. Budući da je tužitelj na ročištu održanom dana 27. ožujka 2025. godine predložio zaključenje glavne rasprave, to je razvidno kako je isti odustao od izvođenja navedenih dokaza.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP -a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o prijevremenoj otplati kredita, kao i da obveže tuženika na isplatu iznosa od 408,75 eura.

5.Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9011422293

- da je ugovorena odredba da korisnik kredita može otplatiti kredit i prije ugovorenog roka, u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banke, s tim da je dužan unaprijed obavijestiti Banku i platiti naknadu u iznosu određenom aktom Kreditora, nije sporno da je tužitelj izvršio prijevremenu otplatu kredita.

6.Sporno je:

- da li je navedena ugovorna odredbe protivna pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno je li ništetna.

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na povrat isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita

- da li je nastupila zastara potraživanja.

7.Prigovor zastare sud je ocijenio neosnovanim.

U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope.

Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora," razvidno je kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara. Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 96/03- dalje ZZP) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

Prema odredbi čl. 81.ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom članka 83. ZZP-a određeno je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. Odredbom čl. 1024. st. 2. ZOO-a, propisano je da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, dok je st. 3. istoga članka, propisano da je u slučaju vraćanja kredita i prije roka određenog za vraćanje korisnik kredita dužan davatelju kredita naknadi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio, a st. 4. toga članak propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako banka kod prijevremene otplate kredita nema pravo uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti već samo naknadu stvarno pretrpljene štete. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, a polazeći od naprijed navedenih odredbi, proizlazi da su odredbe o tome da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita s tim da je dužan podnijeti pismeni zahtjev i platiti naknadu u iznosu u određenom aktom kreditora sadržane u dijelu pod odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu ništetne.

Naime, ne radi se o odgovornosti za štetu prouzročenu povredom neke obveze iz Ugovora zbog prijevremene otplate kredita, tj o ugovornoj odgovornosti i postojanju uzročno- posljedične veze između prijevremene otplate kredita od strane korisnika kredita i nastale štete davatelju kredita, već u svojoj suštini da naplaćena naknada predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koju je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegovoga trajanja, a na što banka nema pravo prema citiranoj odredbi čl. 1024 . ZOO-a, jer se radi o kongentnoj zakonskoj odredbi i svaka suprotna ugovorna odredba je ništetna.

10.Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu ZZP-a. slijedom čega je ista i ništavna. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

11. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 10.Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne.

12. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je pregledom Knjigovodstvene kartice koju je upravo tuženik dostavio u spis, a iz koje nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju s naslova naknade za prijevremenu otplatu kredita naplaćen iznos od 408,75 eura.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio u cijelosti osnovanim

14.Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita.

15.Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju utuženi iznos zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate tj od dana 15. prosinca 2012. godine pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da je odredba iz čl. 10. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji je koncipirana suprotna načelu savjesnosti poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštenu ugovornu obveze, te je ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe.

16. Također se ističe kako se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornom potraživanju radi stjecanja bez osnove.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 408,75 eura, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe, te sastav podnesaka od 25. 09. 2024. godine i 29.11.2024. godine, za zastupanje na ročištima od 19. 11.2024. .godine i 27. 03. 2025. godine. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na Presudu u iznosu od 13,27 eura, a što uvećano za PDV ukupno iznosi 651,54 eura. Nadalje, sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu budući da u spisu nema dokaza o uplati iste.

U Starom Gradu 28. ožujka 2025.godine

SUDAC:

Marija Pavlinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

Punomoćniku tužitelja

Punomoćniku tuženika

U spis