REPUBLIKA HRVATSKA

K-1080/2020-28

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Teklić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženice FE, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-4285/2020, nakon javno održane i zaključene rasprave 28. ožujka 2025., a objavljene 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Optužena ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer pok. F i pok. IE, dj. Z, rođene **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, pismena sa SSS, konobarica, nezaposlena, bez primanja, suvlasnica zemljišta u Kamenu, neudana, bez djece, bez čina, neodlikovana, osuđivana,

k r i v a j e:

što je 21. listopada 2019. oko 11,40 sati u [adresa], kada su je policijski službenici II Policijske postaje Split CE, SE i VE zatekli na pragu otvorenih vrata stana u kojem živi te uz povik "policija!" i pokazivanje službenih iskaznica krenuli prema njoj kako bi izvršili radnju njenog uhićenja temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Splitu broj: Kir-966/19 od 9. listopada 2019. godine o određivanju istražnog zatvora i tjeralice koju je Policijska uprava splitsko- dalmatinska, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta izdala sukladno nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-2329/2018 od 11. listopada 2019. godine, pokušala pobjeći u svoj stan, a kada su je policijski službenici CE i SE uhvatili za ruke kako bi proveli uhićenje, s ciljem pružanja otpora policijskim službenicima fizički se otimala pokušavajući se istrgnuti, a nakon što joj se približio policijski službenik VE kako bi pomogao u svladavanju njenog otpora i izvršenju uhićenja, zamahnula nogom prema njegovom međunožju nastojeći ga udariti u čemu nije uspjela, nakon čega ga je hotimice ugrizla za lijevo rame nanijevši mu tjelesnu ozljedu u vidu površinske ozljede ramena i nadlaktice,

dakle, silom pružala otpor službenoj osobi u obavljanju njezine službene radnje i u provođenju zakonite odluke državnog tijela, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda, čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda – napadom na službenu osobu - djelo opisano u članku 315. stavak 4. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), a kažnjivo po članku 315. stavak 4. KZ/11

II. Stoga se optuženoj FE na temelju čl. 315. st. 4. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

III. Potom se optuženoj FE na temelju čl. 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se optuženom izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena u roku provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj FE se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2025. do 28. ožujka 2025.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Urednički pročišćeni tekst, "Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08), optužena ZE se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem KO-DO-4285/2020 od 24. lipnja 2020., protiv optužene FE zbog kaznenog djela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu – djelo opisano u čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Suglasnošću stranaka raspravu je proveo sudac pojedinac sukladno čl. 19. b. st. 3. ZKP/08.

3. Prilikom očitovanja o optužnom aktu na raspravi dana 28. ožujka 2025. optužena je navela kako se ne smatra krivom te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Zastupnica optužbe je ostala kod svih dokaznih prijedloga iz optužnice, navela je kako je suglasna s čitanjem svih provedenih dokaza. Daljnjih dokaznih prijedloga nije imala.

5. Obrana nije imala daljnjih dokaznih prijedloga te su branitelj i optužena naveli kako su suglasni s čitanjem svih provedenih dokaza.

6. Sud je u dokazne svrhe suglasnošću stranaka pregledao i pročitao: dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ od 21. listopada 2019. za žrtvu VE (list 20 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka CE od 29. svibnja 2020. godine (list 47-48 spisa)zapisnik o ispitivanju svjedoka SE od 29. svibnja 2020. godine (list 49 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve VE od 2. lipnja 2020. godine (list 50-51 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka FEU **.**.2020. (list 52 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka „Antonio Alujević“ d.o.o. za sudsko-medicinska vještačenja od 8. lipnja 2020. godine (list 54-55 spisa).

6.1. Pregledan je izvadak iz kaznene evidencije prema kojem izvatku je optužena kazneno osuđivana pravomoćnom presudom ovog suda br. K-4/20 od 04. rujna 2020., pravomoćna 26. studenoga 2020. zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 9 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine.

6.2. Potom je na kraju dokaznog postupka optužena iznijela obranu kada je navela kako u cijelosti ostaje kod svoje ranije obrane. Odgovarajući na upit branitelja navela je kako dobiva državnu pomoć, nezaposlena je i nema drugih primanja osim državne pomoći. Dodala je da stanuje u istom kućanstvu sa svojim bratom I, koji da je neposredno prije nego što je završila u istražnom zatvoru izašao iz psihijatrijske ustanove s time kako joj je brat naveo da će se ponovno vratiti u psihijatrijsku ustanovu jer da se tako dogovorio s liječnicima

6.3. Sud je pregledao i pročitao obranu optužene, zapisnike s pripadajućim snimkama (list 10-13, 31-35 spisa).

7. Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optužena ZE počinila kazneno djelo iz čl. 315. st. 4. u svezi st. 2. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

8. Optužena u svojoj obrani u bitnome navodi da je točno da je kritične prigode odbila poći s policijskim službenicima koji su je došli uhititi po nalogu Županijskog suda, točno je da im se opirala, najvjerojatnije je ugrizla jednog policijskog službenika za rame, ali koliko zna policajac nema nikakve ozbiljnije posljedice od tog ugriza. Policajci su došli jer se ona nije odazivala pozivima državnog odvjetništva, a ona je smatrala da se ne treba odazivati tim pozivima i stalno ponavljati isti iskaz. Tada je navela da nije ovisna o alkoholu ni o drogama i da ne boluje od nikakvih psihičkih bolesti

9. Svjedoci policijski službenici VE, CE i SE su u bitnome identično opisali inkriminirani događaj navodeći da su kritične prigode dobili nalog pomoćnika načelnika II Policijske postaje Split da izvrše uhićenje FE po raspisanoj tjeralici i rješenju Županijskog suda u Splitu kojim je protiv imenovane određen istražni zatvor. S obzirom da su iz prijašnjih službenih postupanja znali da ZE ne otvara vrata policijskim službenicima, tom prigodom su bili u civilnoj odjeći. Dolaskom do zgrade u [adresa] krenuli su stepenicama prema stanu na šestom katu u kojem živi ZE, a prilazeći vratima njenog stana vidjeli su ZE kako stoji na otvorenim vratima stana i uzima od poštara nekakvu poštu. Policijski službenik CE je viknuo: "policija!" i svi su izvadili službene iskaznice te se legitimirali kao policajci i požurili prema njoj jer je ona odmah pokušala ući u svoj stan i zatvoriti vrata. Uspjeli su joj prići prije nego što je to učinila te su je policijski službenici SE i CE uhvatili svaki za jednu ruku, međutim držali su je za ruke nešto laganijim stiskom jer je riječ o ženskoj osobi sitnije građe te je nisu htjeli ozlijediti niti joj nanijeti bol, što je ona iskoristila na način da se počela opirati i pokušavala se istrgnuti. Tada je policijski službenik VE prišao FE sprijeda želeći im pomoći svladati njen otpor, a ZE je iskoristila tu priliku i prvo ga pokušala nogom udariti u međunožje, ali on je uspio izbjeći njen udarac nogom, međutim ZE se tada nagnula i ugrizla ga za rame. Policijski službenici SE i CE su tada primijenili zahvat "ključ na laktu" i uspjeli svladati otpor FE te joj na ruke stavili sredstva za vezivanje i uhitili je te priveli u policijsku postaju na daljnje postupanje sukladno raspisanoj tjeralici. Policijski službenik VE je zatražio liječničku pomoć zbog ugriza u rame od strane FE, koji ugriz je ostavio vidljivi trag na njegovoj koži, a kasnije se pretvorio u veliku modricu, odnosno krvni podljev. Žrtva VE je naveo da prema FE ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev, ali da njeno ponašanje prema njemu kao policijskom službeniku smatra neprimjerenim i nedopustivim te želi da se ona zbog toga primjereno kazni.

10. Svjedok ZEU je iskazivao da je djelatnik Hrvatske pošte i kritične prigode je nosio novčanu isplatu za tuđu pomoć i njegu za Draženinu majku IE. Pozvonio je dvaput na vrata stana IE i malo glasnije rekao: "Poštar" jer ga je tako zamolila LE kako bi ona i njena djeca znali da zvoni poštar jer nisu skloni otvarati drugim ljudima, pogotovo policiji. Vrata je otvorila FE i uručio joj je odrezak od isplate te dao da potpiše knjigu primitka. Dok je brojao novac koji treba isplatiti, uz stepenice su došla trojica momaka u civilnoj odjeći i odmah su povikali: "Stop, policija! FE, moraš poći s nama, uhićena si!". ZE je odmah krenula zatvarati vrata svog stana, međutim momci su prije toga uspjeli doći do njenih vrata i jedan ju je uhvatio za ruku te ju izveo na hodnik ispred stana. ZE se otimala na sve moguće načine, pokušavala se istrgnuti policajcima, pokušavala ih je udariti gdje god je stigla. U jednom trenutku FE je krenula koljenom prema međunožju jednog policajca koji je stajao ispred nje i on se tada malo sagnuo kako bi izbjegnuo udarac i tada ga je FE ugrizla za rame. Trajalo je sigurno 5-6 minuta dok su policajci pokušavali staviti FE "lisice" na ruke, a toliko je trajalo upravo zato što se ona stalno otimala i mlatila rukama i nogama. Konačno su joj uspjeli staviti "lisice" te su je uveli u lift i otišli. On je nakon toga dao novac Draženinoj majci IE koja je u međuvremenu došla na vrata stana.

11. Iz dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu Splitsko- dalmatinske županije je razvidno da je policijski službenik VE kritične prigode zatražio liječničku pomoć zbog ugriza od strane ženske osobe te mu je utvrđena površinska ozljeda ramena i nadlaktice.

12. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je žrtva VE kritične prigode zadobio ugriz u području lijevog ramena koji predstavlja tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem ljudskih zuba silom slabijeg do srednjeg intenziteta.

13. Stoga, sud nalazi utvrđenim činjenično stanje upravo kako je i navedeno u optužnici i izreci ove presude, da su kritične zgode policijski službenici prema optuženoj vršili radnju njenog uhićenja temeljem rješenja Županijskog suda u Splitu o određivanju istražnog zatvora i tjeralice koju je policija izdala sukladno nalogu državnog odvjetništva, kada su optuženu zatekli na pragu otvorenih vrata stana u kojem živi te uz povik "policija" i pokazivanje službenih iskaznica krenuli prema optuženoj, te kada je optužena pokušala pobjeći u stan pol.službenici CE i SE su je uhvatili za ruke kako bi proveli uhićenje, pri čemu se optužena opirala pokušavajući se istrgnuti, a nakon što joj se približio pol.službenik VE kako bi pomogao u svladavanju otpora optužena i izvršenju njenog uhićenja, optužena je zamahnula nogom prema Ajdukovićem međunožju u namjeri da ga udari u čemu nije uspjela, nakon čega je VE ugrizla za lijevo rame nanijevši mu tjelesnu ozljedu u vidu površinske ozljede ramena i nadlaktice. Naime, sama optužena, iako prilikom očitovanja negira počinjenje kaznenog djela, u svojoj obrani ne osporava da bi pružala otpor policijskim službenicima koji su je došli uhititi po nalogu županijskog suda jer se nije odazivala pozivima državnog odvjetništva, ne osporava niti da je pri uhićenju najvjerojatnije ugrizla policijskog službenika. Nadalje, ovakvo činjenično stanje suda nalazi utvrđenim na temelju iskaza ispitanih policijskih službenika čije iskaza je sud cijenio uvjerljivim, logičnim i u bitnome suglasnim. Iskazi policijskih službenika potkrijepljeni su iskazom svjedoka FEU, koji je bio očevidac predmetnog događaja. Sud zaključuje kako ispitani svjedoci nemaju interesa niti motiva za lažnim iskazivanjem protiv optužene. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem potvrđene su ozljede žrtve VE u vidu griza u području lijevog ramena koji predstavlja tjelesnu ozljedu.

14. Za navesti je da je suština kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženoj silom pružanje otpora službenoj osobi u obavljanju njezine službene radnje ili u provođenju zakonite odluke, a kako je u konkretnom slučaju počinitelj, optužena bila svjesna da je objekt silom pružanja otpora službena osoba policijski službenici kada obavljaju službenu dužnost, jer kada je optužena, pružajući otpor policijskim službenicima u obavljanju službene radnje i u provođenju zakonite odluke državnog tijela, zamahnula nogom prema međunožju policijskog službenika VE nastojeći ga udariti u čemu nije uspjela, nakon čega je policijskog službenika VE ugrizla za lijevo rame, postupala je prema pol.službeniku sa silom, tj. silom je pružala otpor pol.službeniku, time je optužena bila svjesna i htjela time da ostvari silom pružen otpor policijskom službeniku, postupala je s izravnom namjerom, dolusom, pri čemu je kao posljedica nastala tjelesna ozljeda policijskog službenika, u vidu površinske ozljede ramena i nadlaktice dakle sam silom pružen otpor optužene je u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom tjelesnom ozljedom policijskog službenika.

15. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir sve ranije navedeno, posebice izjavu svjedoka policijskih službenika, iskaza svjedoka očevidaca FEU, kao i sudsko medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda žrtve BE po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću, obranu optužene FE, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći te dokaze u međusobnu povezanost u ponašanju optužene FE ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz čl. 315.st. 4. u svezi st. 2. KZ/11 i to na način kako je precizno opisano u izreci presude jer je optužena ZE silom pružala otpor službenoj osobi u obavljanju njezine službene radnje i u provođenju zakonite odluke državnog tijela, pri čemu je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda.

16. Stoga sud smatra da u radnjama optužene nema isključenja protupravnosti, da je optužena ZE u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiva, ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje, kada je postupala s izravnom namjerom jer je bila svjesna da je njeno djelo zabranjeno, te da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njenom postupanju. Ujedno, sud smatra da je optužena u vrijeme počinjenja djela bila svjesna svih zakonskih obilježja kaznenog djela koje je počinila, te da se nije nalazila u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

17. Dakle, kada je optužena ZE, pružajući otpor policijskim službenicima u obavljanju službene radnje i u provođenju zakonite odluke državnog tijela, zamahnula nogom prema međunožju VE nastojeći ga udariti u čemu nije uspjela, nakon čega je VE ugrizla za lijevo rame, uslijed čega kao posljedica nastala tjelesna ozljeda policijskog službenika, u vidu površinske ozljede ramena i nadlaktice, time je u cijelosti ostvarila kazneno djelo protiv javnog reda – napadom na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 4. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 315. st. 4. KZ/11.

18. Na optuženu je primijenjen materijalni zakon koji je važio u vrijeme izvršenja kaznenog djela – KZ/11, a kako nema razloga za isključenjem protupravnosti u njenom postupanju, to je i kazneno odgovorna za navedeno kazneno djelo.

19. Sud je pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka iz razloga što su obje stranke bile suglasne s istim, te stoga nije našlo nužnim pozvati da bi se u svojstvu svjedoka ponovno ispitali svjedoci VE, CE, SE i ZEU uzimajući da su njihovi iskazi jasni, određeni, životni te podudarani s ostalim izvedenim dokazima. Nalaz, mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu Antonio Alujević d.o.o. od 8. rujna 2015. (list 54-55 spisa), jasan je i potpun, te nije proturječan sam sa sobom, niti je tijekom postupka bilo sumnje u točnost danog mišljenja obzirom je objektiviziran iskazima ispitanih svjedoka, to vijeće ovog suda nije smatralo nužnim pozivati vještaka već je stoga pregledano i pročitano njegovo mišljenje prema kojem mišljenju je žrtva VE kritične prigode zadobio ugriz u području lijevog ramena koji predstavlja tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem zuba silom slabijeg do srednjeg intenziteta.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

20. Prilikom donošenja odluke o sankciji sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija), kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

21. Nakon što je utvrđeno da je optužena ZE počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke. Ovaj sud je na strani optužene kao olakotnu okolnost cijenio specifične osobne i obiteljske prilike, kao i okolnosti pod kojim je došlo do počinjenja kaznenog djela, koje iako ne opravdavaju njeno postupanje ukazuju da optužena inače nije agresivna i nasilna osoba, na što upućuje i činjenica da nakon ovog događaja optužena nije imala više sukoba sa zakonom. Naročito otegotnih okolnosti sud ne nalazi.

22. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašena krivom, sud je optuženu temeljem odredbe čl. 315. st. 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a potom temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine prema optuženoj neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 5 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

23. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Kazna zatvora izrečena uvjetno predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu. Istovremeno, sud smatra da se ostvarivanje svrhe kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

24. Potom je optuženoj na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da optuženom izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđena neće biti izvršena ako u roku 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

25. Upravo je duljina trajanja izrečene kazne zatvora te duljina vremena provjeravanja, utemeljena na naprijed navedenim okolnostima, jačini ugroze zaštićenog društvenog dobra počinjenjem ovakvih vrsta kaznenih djela. Upravo temeljem naprijed navedenih zaključaka ovaj sud smatra kako je prethodno izrečena sankcija najprimjerenija optuženoj odnosno da će ista u konačnici polučiti svoju svrhu, odnosno da će se i tako izrečenom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tako izrečena kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja takvih i sličnih kaznenih djela.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

26. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj FE se za slučaj opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2025. do 28. ožujka 2025.

U odnosu na odredbu pod točkom V.

27. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi za pisani nalaz i mišljenje vještaka Antonia Alujevića u iznosu od 2.000,00 kuna što sada iznosi 265,45 eura. Iako je sud optuženicu proglasio krivom za kazneno djelo, istu je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka. Naime, kod donošenja ovakve odluke sud je cijenio izrazito loše imovno stanje optužene, nezaposlena je bez redovnih primanja i prihoda, kao i činjenicu da živi od socijalne pomoći smatrajući da bi se naplatom troškova kaznenog postupka ugrozilo njeno uzdržavanje.

U Splitu 28. ožujka 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženoj FE, [adresa].,

- branitelju po sl.dužnosti Petru Pivcu, odvj. u Splitu,

- ODO u Splitu (KO-DO-4285/2020)

- žrtvi VE,

- spis