Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: Povrv-288/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37, OIB 43965974818 zastupan po punomoćnicama iz odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tužene MC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Ivi Vrkić i Aniti Vrkić, odvjetnicama iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 28. ožujka 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke posl.br. Ovrv-4912/2022 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-206/2022 (javnobilježnički predmet) od 25. travnja 2022. godine kojim je tuženoj naloženo da plati tužitelju iznos glavnice od 1.119,33 kn (148,56 eur) te se tužba u tom dijelu smatra povučenom.

II Nalaže se tuženoj da plati tužitelju na ime zakonske zatezne kamate iznos od 8,27 eur (osameuraidvadesetsedamcenti), u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj da plati tužitelju na ime ovršnog troška iznos od 41,48 eur sa zateznim kamatama od dana 28. ožujka 2025.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženoj da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,27 eur sa zateznim kamatama od dana 28. ožujka 2025.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu zahtijeva isplatu glavnice od 1.119,33 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-4912/22 (sudski predmet), UPP/OS- Ovrv-206/2022 (javnobilježnički predmet) od 25.04.2022.g. naloženo je tuženoj da namiri potraživanje tužitelja zajedno sa troškovima postupka.

3. Tužena u prigovoru navodi (list 19-21 spisa) da ne stoji u nikakvom vjerovničkom – dužničkom odnosu prema ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj da nije dokazao osnovanost svoje tražbine. Isti da je samo priložio Izvode iz poslovnih knjiga – specifikaciju računa koji se ne odnose na obveze ovršenika. Naime, kartica koju je ovrhovoditelj priložio je neusklađena sa činjeničnim i stvarnim stanjem. Ovršenik ističe da ne živi u nekretnini za koju ovrhovoditelj tereti predmetne račune od 31. svibnja 2000.g. Naime, ovršenik je prodao predmetnu nekretninu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 2000.g. Sukladno Potvrdi o primopredaji stana od 31. svibnja 2000.g. da je razvidno da je ovršenik kao prodavatelj bio dužan platiti režijske troškove zaključno sa svibnjem 2000.g. a da je nakon toga plaćanje režijskih troškova preuzeo kupac. Dakle, ovršenik se odjavio sa navedene adrese još 2000.g. te je kupac imao obavezu prenijeti sve režijske troškove na svoje ime uključiv i račune za potrošnju električne energije.

Dakle, na temelju naprijed navedenog da je jasno kako ovršenik ne raspolaže nikakvim vlasničkim pravima pa ni obvezama, ponajprije uključivši obvezu plaćanja računa za isporučenu električnu energiju za mjesec travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2021. godine kako je to navedeno u Izvodu iz poslovnih knjiga tj. specifikaciji računa koji su priloženi uz polazno Rješenje o ovrsi. Računi za ispostavu električne energije odnose na 2021. godinu, dakle 21 godinu nakon što se ovršenik iselio iz predmetne nekretnine na adresi [adresa]. Polaznim prigovorom ovršenik ističe kako dospjela dugovanja na ime isporuke električne energije od strane ovrhovoditelja se odnose na vremensko razdoblje kada ovršenik ne raspolaže vlasničkim pravima i obvezama vezanim za predmetnu nekretninu. U vrijeme izdavanja gore navedenih računa za ispostavu energije, ovršenik nije bio vlasnik, niti posjednik stana u odnosu na koji su ispostavljeni sporni računi.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje, Rješenjem suda posl. br. Povrv- 288/2022 od 04. siječnja 2024. godine.

5. U podnesku od dana 15.01.2024.g. (list 37-40 spisa) tužitelj navodi da potraživanje tužitelja po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-4912/2022, UPP/OS-Ovrv-206/2022 javnog bilježnika Stevana Pejnovića iz Rijeke od dana 25. travnja 2022. godine, a koje je predmet ovog postupka, iznosi u vidu glavnice 148,56 EUR / 1.119,33 HRK a u vidu troškova postupka 66,36 EUR/500,00 HRK uvećano za odgovarajuće zakonske zatezne kamate. Iznos potraživanja glavnice odnosi se na nepodmirenu tražbinu prema računima koji se sukladno svom sadržaju i obilježjima, a prema čl. 31. Ovršnog zakona imaju smatrati vjerodostojnim ispravama i to: - račun br. 2202054844-201220- 6, od 12.01.2021., za električnu energiju, razdoblje 05.10.2020. - 01.01.2021., s datumom dospijeća 29.01.2021.g. na iznos od 118,33 EUR/ 891,55 HRK; - račun br. 2202054844-210620-0, od 12.07.2021., za električnu energiju, razdoblje 01.01.2021.

- 30.06.2021., za električnu energiju, s datumom dospijeća 30.07.2021.g., na iznos od 246,31 EUR / 1.855,81 HRK; - račun br. 2202054844-2207700-3 od 09.01.2024., za električnu energiju, s datumom dospijeća 14.07.2022.g., na iznos od 8,27 EUR.

Tužitelj ističe kako predmetno potraživanje u ukupnom iznosu od 148,56 EUR / 1.119,33 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki od utuženih iznosa, proizlazi iz priležećih računa za utrošenu električnu energiju i za naknadu za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta: 1200237141, u kategoriji potrošnje: Kućanstvo, tarifni model: Kućanstvo Bijeli, s brojem brojila: 7467387. Osim navedenih računa koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu, predmetno dugovanje vidljivo je i iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 21.02.2022.godine.

Tužena u svom prigovoru od dana 8. svibnja 2022.g. ističe kako nije koristila usluge tužitelja i to iz razloga promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini iako iz poslovne evidencije tužitelja proizlazi kako je tužena bila evidentirana kao krajnji kupac na obračunskom mjernom mjestu na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, zaključno s danom 01.06.2022.g.

Za predmetni postupak da je irelevantna činjenica promjene vlasništva nad nekretninom ukoliko nije proveden prijepis obračunskog mjernog mjesta (dalje: OMM) na novog vlasnika nekretnine na koju se odnose utuženi računi. Naime, u konkretnom je slučaju tužena bila dužna obavijestiti tužitelja o promjeni vlasništva te dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva, sve sukladno čl. 25. Pravilnika o Općim uvjetima za korištenju mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 100/2022), a što je imenovana u ovom slučaju propustila učiniti. Tužitelj da nema saznanja o promjeni vlasničkopravne ili pak posjedovne sudbine predmetne nekretnine na navedenoj adresi, niti je o tome mogao biti u saznanju. Uzimajući u obzir zaključenje kupoprodajnog ugovora od dana 11.04.2000.g., napominje da je tužena bila dužna obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača te je bila ovlaštena jednostrano raskinuti ugovor o korištenju mreže i opskrbi električnom energijom. Slijedom navedenog promjena vlasništva nekretnine ne mijenja položaj tuženika dok isti prema tužitelju ne ispuni određenu proceduru, a što je tužena propustila učiniti, dok je tužitelj ispunio svoju obvezu i isporučio električnu energiju za predmetno OMM.

Tužitelj nadalje navodi da obavještava sud kako je tužena podmirila utuženu glavnicu u cijelosti te zaključno s danom 20. lipnja 2022.g., trošak javnog bilježnika u iznosu od 148,56 €, te trošak kamata u iznosu od 19,90 €. Tužitelj stoga povlači tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je podmiren te ustraje kod zahtjeva za isplatom odvjetničkog troška sadržanog u prijedlogu za ovrhu u iznosu 41.48 EUR /312,50 HRK, troška kamata na glavnicu u iznosu od 8,27 EUR / 62,29 HRK zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dosuđenja do isplate, te ustraje kod zahtjeva za isplatom parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja do isplate. U odnosu na navedeno, tužitelj ističe kako je plaćanjem cjelokupnog iznosa utužene glavnice tužena priznala osnov i visinu predmetnog dugovanja. Da prednje navedena konkludentna radnja predstavlja priznanje razvidno je iz odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti odluku kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se tuženoj nalaže da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 41.48 EUR /312,50 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2023.godine do isplate, te naložiti tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 8,27 EUR na ime zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu kao i naložiti tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

6. U podnesku od dana 26. siječnja 2024. (list 54-55 spisa) tužena navodi kako tužitelj opravdava osnov potraživanja činjenicom da je isti isporučio električnu energiju unatoč činjenici što je tužena prigovorom osporila osnov potraživanja ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Kao što je i navedeno u prigovoru, tužena nije vlasnik stana za koji je izvršena isporuka električne energije od 31. svibnja 2000.g. Dakle, ne radi se o periodu od par mjeseci niti par godina već se radi o periodu od 20 godina od utuženja spornih računa. Postavlja tužena pitanje ukoliko je tuženik vršio cijelo vrijeme isporuku električne energije, na koga su glasili računi ovih 20 godina i zašto sada, nakon 20 godina od primopredaje predmetne nekretnine, tužitelj ispostavlja račune tuženiku? Zašto tužitelj nije u ovih 20 godina dostavljao račune tuženiku pa da je tuženik upoznat na koga glase računi za predmetnu nekretninu?! Da se stoga ne može raditi o savjesnoj ugovornoj strani. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača, potrošač nije dužan podmiriti uslugu koju nije koristio. Tužitelj je taj koji je dužan uskladiti činjenično stanje posebice u situacijama kad eventualno nisu podmireni neki računi. Ne stoje navodi tužitelja da je tuženik podmirio utuženo dugovanje sa zateznim kamatama i troškom bilježnika. Tuženik nije platio nikakav iznos na ime utuženog potraživanja iz jednostavnog razloga što nije odgovoran niti je koristio uslugu tužitelja. Očigledno je pravi korisnik usluge tužitelja podmirio utuženo dugovanje ili je tuženik očito svjestan da tuženik nije odgovoran za plaćanje predmetnog duga pa je odlučio povući veći dio tužbenog zahtjeva. Tužena je suglasna sa djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva ali pri tome traži trošak postupka. Protivi se zahtjevu tužitelja za snašanjem ikakvih troškova posebice odvjetničkih troškova navedenih u podnesku tužitelja od 15. siječnja 2024.g.

7. U podnesku od dana 28.5.2024.g. (list 58-59 spisa) tužitelj navodi da iz poslovne evidencije tužitelja proizlazi da je platitelj utužene glavnice CC, osoba na koju je izvršen prijepis kupca obračunskog mjernog mjesta dana 02. lipnja 2022. godine, odnosno u razdoblju neposredno nakon utuženja predmetnog potraživanja. Navedena činjenica podmirenja dužnog iznosa utužene glavnice od strane osobe različite od tužene ni na koji način da ne utječe na ishod predmetnog postupka, sve uzimajući u obzir da je tužitelj dokazao visinu i osnov predmetne tražbine.

8. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to izvod iz poslovnih knjiga, ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrdu o primopredaji stana, račune, te obračun kamate.

9. Uvidom u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa) proizlazi da postoji potraživanje tužitelja prema tuženoj u iznosu od 1.119,33 kn.

10. Odredbom čl. 30. st.1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15, 49/2020) koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodajni nekretnine na koji ugovor se poziva tužena i koji dostavlja u spis (list 23- 24 spisa) a temeljem kojeg ugovora je tužena prenijela vlasništvo nekretnine na koju se odnose utuženi računi ŽC, propisano je da je krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.

10.1. Odredbom čl. 34. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020, 80/2021) koji su na snazi od 01. listopada 2020. propisano je da je neovisno o obvezama novog vlasnika iz čl.33 ovih Općih uvjeta, bivši vlasnik građevine ili dijela građevine ovlašten postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva.

11. Prema stavu ovoga suda, a sukladno citirani odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i to kako onih važećih u trenutku prijenosa vlasništva nekretnine a tako i onih važećih u vrijeme izdavanja utuženih računa, postojala je obveza vlasnika nekretnine o promjeni vlasništva obavijesti tužitelja kao isporučitelja električne energije koji je nakon toga bio dužan navedenu promjenu evidentirati odnosno sklopiti novi ugovor o opskrbi krajnjeg kupca ili pak mogućnost jednostranog raskida ugovora. Prema općim uvjetima važećim u trenutku prodaje nekretnine bila je obveza tužene kao dotadašnjeg vlasnika krajnjeg kupca da u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca. Tužena nije dokazala, niti uopće tvrdi da je postupila na navedeni način. Nadalje po Općim uvjetima koji su stupili na snagu 1. listopada 2020. tužena je kao bivša vlasnica bila ovlaštena jednostrano raskinuti ugovor odnosno otkazati ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o primjeni vlasništva. Tužena nije dokazala da je jednostrano raskinula ugovor s tužiteljem temeljem činjenice da je došlo do promjene vlasništva nad nekretninom. Tužena tijekom postupka u spis dostavlja dokaz da je nekretninu prodala dana 11. travnja 2000.g. međutim očito ne smatra da je bila njena obveza obavijestiti tužitelja kao isporučitelja električne energije o nastaloj promjeni. Kako se međutim isporuka električne energije vrši temeljem ugovora, a tužena ne osporava da je s tužiteljem bila u ugovornom odnosu, takav ugovor je na snazi sve dok ga jedna ugovorna strana ne raskine odnosno dok ga stranke suglasno ne raskinu. Tužitelj, sve dok ga dotadašnji ili novi vlasnik nekretnine o tome ne obavijeste, nema saznanja o promjeni vlasništva nad nekretninom, te račune za obavljenu uslugu isporuke električne energije dostavlja na ime stranke iz ugovora o opskrbi, a tužena ne osporava da je to bila ona prije prodaje nekretnine. Stoga tužena pogrešno smatra da od trenutka prodaje nekretnine ŽC više nije pasivno legitimirana za naplatu potraživanja tužitelja koje se temelji na obavljenoj usluzi isporuke električne energije jer je ona obveznik plaćanja isporučene usluge sve dok je stranka ugovora sklopljenog s tužiteljem, odnosno dok je u evidencijama tužitelja kao takva evidentirana.

12. Činjenica da je treća osoba, u ovom slučaju vlasnik nekretnine CC, djelomično platio utuženo potraživanje ne znači da zahtjev tužitelja nije bio osnovan u odnosu na tuženu. Kao međutim potraživanje nije podmireno u cijelosti budući da nije podmiren dio kamata u iznosu od 8,27 eura kako je taj izračun kamata potkrijepljen dostavljenim obračunom (list 65 spisa), a tužena je navela na ročištu dana 8. studenog 2024.g. da ne osporava izračun utužene kamate prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim se traži plaćanje obračunatih zateznih kamata budući da je odredbom čl. 29. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke.

13. Iz dostavljenog obračuna kamate vidljivo je da se obračun odnosi na potraživanja iz utuženih računa (usporedbom brojeva računa iz izvoda iz poslovnih knjiga priloženih uz prijedlog za ovrhu i brojeva računa navedenih u obračunu kamate).

14. Tužitelj nadalje ustraje kod zatraženog troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 312,50 kn (41,48 eur). Tužena ne tvrdi da je navedeni trošak podmiren. Osnovan je zahtjev za naknadu odvjetničkog troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu d 41,48 eur budući da je isti u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.; dalje Tarifa) slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08. -Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 84/08., 123/08. -Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) i Tarifi.

15.1. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na trošak jednokratne nagrade temeljem Tbr.7. toč.9. Tarife u visini od 100,00 eur što uvećano za PDV (25,00 eur) iznosi 125,00 eur.

15.2. Naime već prvim podneskom u ovom parničnom postupku tužitelj je djelomično povukao svoj zahtjev, na koje povlačenje je tužena pristala, te je VPS od početka parničnog postupka 8,27 eur, a ne cjelokupni iznos zbog kojeg je pokrenut parnični postupak, te je stav suda da tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, a ne nagrada za svaku pojedinu radnju u postupku, koja bi mu pripadala u slučaju da VPS prelazi 100,00 eur.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, dakle ukupno je tužitelju na ime parničnog troška priznat iznos od 138,27 eur, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen budući da nije u skladu s Tarifom.

15.3. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl.151. st.3. ZPP-a.

16. Kako je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 1.119,33 kn odnosno 148,56 eur na koje povlačenje je tužena dala pristanak platni nalog je valjao ukinuti te utvrditi povlačenje tužbe u tom dijelu, temeljem čl. 193. st.2. ZPP-a. Obračun utužene kamate novi je zahtjev tužitelja međutim isti proizlazi iz potraživanja radi kojeg je bio podnijet prijedlog za ovrhu, odnosno pokrenut ovaj postupak, te je tužitelj bio ovlašten nakon što mu je glavnica podmirena izvršiti obračun zateznih kamata jer je tužitelj u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga ovlašten istaknuti zahtjev koji proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove.

17. Tuženoj ne pripada pravo na trošak postupka u odnosu na povučeni dio budući da je do povlačenja došlo nakon udovoljenja zahtjevu tužitelja, bez obzira što zahtjevu tužitelja nije udovoljila tužena već treća osoba (sadašnji vlasnik nekretnine CC) a budući da je utvrđeno da je zahtjev tužitelja prema tuženoj u cijelosti bio osnovan jer nije raskinula ugovor s tužiteljem nakon što je otuđila nekretninu niti tužitelja obavijestila o promjeni vlasništva. Između djelomičnog podmirenja utuženog iznosa i povlačenja nije bilo drugih radnji u postupku stoga tužena neosnovano potražuje trošak u odnosu na povučeni dio imajući u vidu odredbu čl. 158. st.2. ZPP-a.

Delnice, 28. ožujka 2025.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismenim putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.