REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1871/2022-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik AC, odvjetnik u [adresa], protiv 1. tuženika UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Obradović, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Šimović, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, zaključen između 1. tuženika i 2. tuženika, ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, dana 16. veljače 2018. godine, pod poslovnim brojem OV-2194/2018 gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku-dužniku u iznosu 23.568,76 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. rujna 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. listopada 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. studenog 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. veljače 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. travnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.000,00 EUR-a od 15. kolovoza 2012. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

za namirenje troškova parničnog postupka u iznosu 3.206,09 eura (24.156,25 kuna) i troškova ovog postupka u iznosu 4.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja kojim traži da Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, zaključen između 1. tuženika i 2. tuženika, ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba, dana 16. veljače 2018. godine, pod poslovnim brojem OV-2194/2018 gubi učinak prema 1. tuženiku u dijelu u kojem je potrebno za namirenje zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos 3.206,09 eura (24.156,25 kuna) od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te da je 2. tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u tom dijelu.

III Drugo tuženik je dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku u iznosu 23.568,76 eura, u iznosu 3.206,09 eura i u iznosu 4.000,00 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku kako je navedeno u točki I izreke ove presude prodajom nekretnine upisane u zk. [broj poduloška], zk. ulošku br. [broj ZK uloška] u knjizi položenih ugovora Trnje, a koja se sastoji od poslovnog prostora – lokala, ukupne površine 22,48 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čestici br. 5640/3, u roku 15 dana.

IV Nalaže se 1. tuženiku UC, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 4.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. lipnja 2018. navodi da je s 1. tuženikom sklopio Ugovor o zajmu, a za sredstva koja je tužitelj uložio u poslovni prostor 1. tuženikove majke, u kojem se nalazio na temelju Ugovora o zakupu. Tužitelj i 1. tuženik su se sporazumjeli da je tužitelj uložio u prostor iznos 23.568,73 EUR, protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, a 1. tuženik se obvezao kao dužnik vratiti tužitelju svotu 23.568,76 EUR u roku jedne godine. Iako je rok za vraćanje zajma prošao, dužnik nije vratio zajam, te je tužitelj ustao tužbom radi isplate. Općinski građanski sud u Zagrebu je 22. svibnja 2017. pod poslovnim brojem P-1579/2016-25 donio presudu kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati 23.568,76 EUR, protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove parničnog postupka.

Na prvostupanjsku presudu tuženik je uložio žalbu, koju je drugostupanjski sud, Županijski sud u Zagrebu, odbio svojom presudom broj Gž-4395/17-2 od 5. prosinca 2017. i potvrdio prvostupanjsku presudu, koja je postala ovršna 21. veljače 2018. Tužitelj dalje tvrdi da je 1. tuženik s 2. tuženikom 16. veljače 2018., da bi onemogućio tužitelja u naplati njegove dospjele tražbine utemeljene na pravomoćnoj i ovršnoj presudi, koja je postala ovršna 21. veljače 2018., zaključio Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška], u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] u knjizi položenih ugovora Trnje, koja nekretnina se nalazi u [adresa], sagrađene na čestici br. 5640/3, a radi osiguranja nepostojećeg duga stvorenog zaključenjem fiktivnog ugovora s 2. tuženikom.

Obzirom da je 1. tuženik nezaposlen, a i po drugom osnovu nema stalna novčana primanja u Republici Hrvatskoj, a niti ima druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu, tužitelj smatra da je takvom pravnom radnjom 1. tuženika, kao dužnika, u korist 2. tuženika kao treće osobe, nanesena šteta vjerovniku- tužitelju, jer dužnik nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti tužiteljevu tražbinu. Obzirom da su 1. tuženik i 2. tuženik, Sporazumom o prijenosu prava vlasništva, osiguravali tražbinu koja faktički i ne postoji, tužitelj tvrdi da je i 2. tuženik u čiju je korist raspolaganje učinjeno, znao i morao znati da takvim raspolaganjem 1. tuženik nanosi štetu svojim vjerovnicima.

Zbog navedenog, tužitelj pobija tu dužnikovu pravnu radnju te predlaže sudu donijeti presudu kojom će Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, zaključen između 1. tuženika i 2. tuženika, ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba dana 16. veljače 2018. godine, pod poslovnim brojem OV-2194/2018 izgubiti učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku-dužniku u iznosu 23.568,76 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećano za zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne iznose kao u izreci prvostupanjske presude te u iznosu 24.156,25 kuna i troškove ovog postupka, uvećanih za zakonsku zateznu kamatu te prema kojoj presudi će drugotuženik biti dužan dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema 1. tuženiku u iznosu 23.568,76 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, kao i troškove parničnog postupka u iznosu 24.156,25 kuna i troškove ovog postupka, uvećane za zakonsku zateznu kamatu, namiri prodajom nekretnine upisane u [broj poduloška], u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] u knjizi položenih ugovora Trnje, koja nekretnina se nalazi u [adresa], sagrađene na čestici br. 5640/3, uz naknadu parničnog troška od strane 1. tuženika.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je tužitelj temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 18. veljače 2018. prenio cjelokupno potraživanje iz pravomoćne presude na novog vjerovnika. Dodatno je istaknuo i da je novi vjerovnik iz Ugovora o cesiji pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu koji se vodi pod poslovnim brojem P- 586/18, a radi ostvarenja iste tražbine koja je predmet i ovog postupka. Osporava da bi sporna radnja bila poduzeta radi oštećenja vjerovnika te ističe da ima dugovanje prema 2. tuženiku s osnova Ugovora o zajmu od 30. ožujka 2017. Također tvrdi da tužitelj nije dokazao da bi do pokretanja ovog postupka pokušao namiriti tražbinu izvansudskim putem, a niti da bi dokazao da 1. tuženik nema druge imovine koja bi mogla biti predmetnom ovrhe. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik ŠC je osporio navode tužbe u cijelosti. Osporio je da bi Sporazum bio sklopljen radi osiguranja nepostojećeg duga navodeći da je sa 1. tuženikom sklopio Ugovor o zajmu 30. ožujka 2017. temeljem kojeg je pozajmio 1. tuženiku iznos 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uz obvezu 1. tuženika da navedeni iznos vrati najkasnije do 1. lipnja 2017. Obzirom da 1. tuženik nije vratio pozajmljeni iznos sklopljen je sporni Sporazum. Drugotuženik je dalje naveo da niti u vrijeme pozajmljivanja novčanih sredstava 1. tuženiku, niti u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma, a niti u vrijeme upisa fiducijarnog prava vlasništva nekretnine temeljem tog Sporazuma 2. tuženik nije znao da se bilo kakav postupak vodi protiv 1. tuženika, niti da postoji bilo kakav dug 1. tuženika prema bilo kome, a niti bi tako nešto proizlazilo iz zemljišnih knjiga. Drugotuženik je osporio da bi 1. tuženik bio nezaposlen te da ne bi imao stalna novčana primanja u Republici Hrvatskoj niti druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Naveo je i da tužitelj nije dokazao insolventnost 1. tuženika kao niti da bi pokušao provesti ovrhu na bilo kojoj imovini 1. tuženika ili na novčanim sredstvima, a niti da je ovlašten to učiniti. Istaknuo je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-2922/2018-45 od 4. siječnja 2022. odbijen je tuženi zahtjev tužitelja u cijelosti (točka I izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku parnični trošak (točke II i III izreke).

4.1. Povodom žalbi tužitelja i 1. tuženika rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-79/2022-2 od 3. ožujka 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz izraženo shvaćanje da je tužitelj zasada prezentirao dovoljno dokaza na spornu okolnost insolventnosti dužnika.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu ovog suda poslovni broj P-1579/16-25 od 22. svibnja 2017. (listovi 5-9 spisa), Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 1. rujna 2017., potvrđen kod javnog bilježnika 16. veljače 2018. (listovi 10-15 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora-povijesni prikaz (listovi 16-17, 18, 32-33 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-15660/18 od 20. ožujka 2018. (list 21 spisa), Potvrdu FINA-e od 13. ožujka 2018. (list 22 spisa), Ugovor o cesiji od 18. veljače 2018. (listovi 41-44 spisa), tužbu podnesenu Općinskom sudu u Karlovcu (listovi 45-48 spisa), Ugovor o zajmu od 30. ožujka 2017. (list 49 spisa), spis ovog suda broj Ovr-2053/18, preslikani spis ovog suda broj Z-15660/18, preslikani spis Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-586/18, sadržaj zapisnika od 21. svibnja 2021. iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-121/20 (listovi 142-144 spisa), potvrdu FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS sa specifikacijom (listovi 266-267 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-366/20 od 29. siječnja 2024. (listovi 285-298 spisa), presudu Županijskog suda u Zadru broj Kž-135/24 od 13. svibnja 2024. (listovi 305-309 spisa), u spis Kaznenog suda u Zagrebu K-366/20 te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 107-108 spisa).

5.1. Na ročištu održanom 21. travnja 2021. 1. tuženik i 2. tuženik uskratili su davanje stranačkog iskaza, zbog čega isti nisu saslušani tijekom postupka (list 106 spisa).

5.2. Uz podnesak od 6. srpnja 2021. prvotuženik je u spis dostavio podnesak kojeg je tužitelj predao u spis Općinskog suda u Karlovcu broj P-121/20, a u prilogu kojeg podneska je u spis dostavljen i Sporazum o raskidu Ugovora o cesiji od 28. prosinca 2019.

5.3. Sud je taj Sporazum o raskidu uzeo u obzir, iako je dostavljen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je prihvatio navode 1. tuženika da je on za isti saznao tek nakon što mu je on dostavljen u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, a nakon čega ga je 1. tuženik dostavio u ovaj spis, sve u smislu odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Sud je uzeo u obzir i izvršio uvid u sadržaj zapisnika od 21. svibnja 2021. iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu (listovi 142-144 spisa), jer je isti nastao nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Iz istih razloga sud je izvršio uvid i u presliku očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za 1. tuženika od 21. svibnja 2021.

5.4. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se službenim putem pribave podaci o transakcijama na računima tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu od 30. ožujka 2017. te podaci od Matičnog ureda o tome jesu li tuženici u srodstvu, u smislu odredbe čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a, jer prema shvaćanju ovog suda uskraćivanje davanja iskaza 1. tuženika i 2. tuženika nisu opravdani razlozi za isticanje ovakvih dokaznih prijedloga nakon zaključenja prethodnog postupka.

5.5. Sud nije izveo niti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka JC, čije saslušanje su predložili tuženici na okolnost postojanja obveznopravnog odnosa između tuženika, jer je činjenično stanje bilo moguće utvrditi i bez izvođenja tog dokaza.

5.6. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

6. Prema odredbi čl. 194. st. 3. ZPP-a sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. Stoga se ističe da je u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-586/16, između OC kao tužitelja i UC te SC, kao tuženika, predmet postupka pobijanje pravne radnje sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između UC i SC (preslika spisa P-586/16 prileži spisu), dok je predmet postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-121/20, između RC kao tužitelja i UC i SC, kao tuženika, također pobijanje Ugovora sklopljenog između UC i SC. Stoga, a obzirom da su stranke u navedenim parničnim postupcima, kao i predmet spora u tim postupcima različiti - pobijanje druge pravne radnje, to sud zaključuje da o istom zahtjevu ne teče druga parnica između istih stranaka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na pobijanje dužnikove pravne radnje i to Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između 1. tuženika i 2. tuženika ovjerenog kod javnog bilježnika dana 16. veljače 2018. u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku, koja tražbina je utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda broj P-1579/16 te za troškove ovog postupka uvećane za zateznu kamatu uz obvezivanje 2. tuženika da trpi namirenje te tražbine.

8. Između stranaka nije sporno:

- da su 1. tuženik i 2. tuženik sklopili 1. rujna 2017. te potvrdili kod javnog bilježnika 16. veljače 2018. Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 30.000,00 EUR temeljem Ugovora o zajmu od

30. ožujka 2017. (dalje Sporazum),

- da je Sporazumom ugovoren prijenos vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama ovoga suda i to na poslovnom prostoru, lokalu, ukupne površine 22,48 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 5640/3, sve upisano u [broj poduloška]/ zk. uložak [broj ZK uloška], knjiga PU Trnje, te

- da je prijenos vlasništva temeljem Sporazuma i izvršen te se kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora-lokala upisao 2. tuženik radi osiguranja tražbine u iznosu 30.000 EUR, protuvrijednost kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se obračunava i teče od 2. lipnja 2017.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje Sporazuma.

9.1. Uvidom u Ugovor o cesiji utvrđeno je da je isti zaključen između RC kao cedenta i OC, kao cesionara, 18. veljače 2018. (datum ovjere potpisa 28. veljače 2018.). Dalje je utvrđeno da cesionar ima potraživanje prema cedentu u iznosu 45.000,00 EUR-a, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 17. lipnja 2011., kojim se cedent obvezao izvršiti povrat pozajmljenih iznosa u roku 5 godina, a koji iznos nije vratio (čl. 2. st. 1. Ugovora). Utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o cesiji cedent ustupio cesionaru svoje cjelokupno potraživanje prema UC, iz [adresa], temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-1579/16 u iznosu 23.568,76 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate sve do namirenja tog iznosa.

9.2. Uvidom u Sporazum od 28. prosinca 2019. utvrđeno je da su istim RC i AC sa tim danom raskinuli Ugovor o cesiji od 18. veljače 2018.

9.3. Obzirom da ugovor o cesiji nije formalan pravni posao, prema shvaćanju ovog suda, valjani su i sklopljeni Ugovor o cesiji, kao i Sporazum od 28. prosinca 2019. kojim je isti raskinut.

9.4. Stoga je sud utvrdio da je predmetni Ugovor o cesiji raskinut, zbog čega nije našao osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, pri čemu se ističe da prema shvaćanju ovog suda nije od utjecaja što je tužba podnesena prije nego li je Ugovor o cesiji raskinut.

10. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika time da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2. istog čl.). Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza (st. 3. istog članka).

10.1. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema tome jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.

10.2. Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da se poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

11. Uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj P-1579/16 od 22. svibnja 2017. utvrđeno je da je istom naloženo tuženiku UC, ovdje 1. tuženiku, isplatiti RC, ovdje tužitelju, iznos 23.568,76 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 24.156,25 kuna te da je ista postala pravomoćna 5. prosinca 2017., a ovršna 21. veljače 2018. (listovi 5-9 spisa).

11.1. Stoga je sud utvrdio da tužitelj ima prema 1. tuženiku dospjelu novčanu tražbinu.

12. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-366/20 od 12. svibnja 2020. utvrđeno je da je, između ostalog, presuđeno da su I okrivljenik UC i II okrivljenik ŠC zajedno krivi što su 16. veljače 2018., u Zagrebu, Zagrebačka avenija 104, u javnobilježničkom uredu Vesne Kelečić, u cilju da onemoguće naplatu tražbine vjerovnika RC od I. okrivljenog UC u novčanom iznosu od 174.400,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka u iznosu od 24.156,25 kuna, koja obveza je ustanovljena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1579/16-25 od 22. svibnja 2017., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 42 Gž- 4395/17-2 od 5. prosinca 2017., premda su znali da će vjerovnik RC zahtijevati namirenje svog potraživanja od I okrivljenog UC, temeljem Sporazuma o prijenosu prava vlasništva, nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu čest.br. 5640/3, zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi poslovni prostor – lokal, površine 22,48m2, [adresa], koja je do tada bila u vlasništvu I okrivljenog UC, prenijeli na II okrivljenog GC, sve kako bi spriječili namirenje vjerovnika RC u predstojećem ovršnom postupku, te

da su I okrivljeni UC i III okrivljena EC zajedno krivi što su 23. ožujka 2018., u Zagrebu, Zagrebačka avenija 104, u javnobilježničkom uredu Vesne Kelečić, u cilju da onemoguće naplatu tražbine vjerovnika RC od I. okrivljenog UC u novčanom iznosu od 174.400,00 kuna, zajedno s zz kamatom i troškovima parničnog postupka u iznosu od 24.156,25 kuna, koja obveza je ustanovljena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1579/16-25 od 22. svibnja 2017., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj 42 Gž-4395/17-2 od 5. prosinca 2017., premda su znali da će vjerovnik zahtijevati namirenje svojeg potraživanja od I. okrivljenog UC, ovjerili ugovor o kupoprodaji nekretnina, sklopljen 22. ožujka 2018. između I. okrivljenog UC kao prodavatelja i III. okrivljene SC kao kupca, i to voćnjaka, kuće i dvorišta te oranice u Bukovju, kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je do tada bila u vlasništvu I. okrivljenog UC, sve kako bi spriječili namirenje vjerovnika RC u predstojećem ovršnom postupku,

dakle, I okrivljeni UC s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika, neposredno prije ovršnog postupka, otuđio dijelove svoje imovine, a II okrivljeni ŠC i III okrivljena EC s namjerom pomogli I okrivljenom UC osujećenje namirenja vjerovnika, neposredno prije ovršnog postupka, čime je I okrivljeni UC počinio kazneno djelo protiv imovine - povredu tuđih prava - opisano u članku 241. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. KZ/11, a II okrivljeni ŠC i III okrivljena EC počinili kazneno djelo protiv imovine - povredu tuđih prava - opisano u članku 241. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. u vezi članka 38. KZ/11.

13. Uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Karlovcu broj P-586/18 utvrđeno je da istom prileži rješenje toga suda iz kojeg proizlazi da je AC podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dana 8. ožujka 2018., povodom kojeg je sud 4. travnja 2018. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-233/18, koja ovrha je obustavljena, jer je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. ožujka 2018., koji je u zk odjelu zaprimljen 29. ožujka 2018. izvršena uknjižba prava vlasništva na EC (list 18 preslikanog spisa).

14. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-2053/18 sud je utvrdio da je isti pokrenut 6. ožujka 2018. radi naplate predmetne dospjele novčane tražbine tužitelja (tada cedenta) na nekretnini, poslovnom prostoru-lokalu, ukupne površine 22,48 m2 u zgradi sagrađenoj u [adresa], na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na nekretnini u pogledu koje je sklopljen Sporazum.

14.1. Uvidom u isti spis utvrđeno je da je njegov prijedlog za ovrhu odbijen, jer uz prijedlog nije dostavio dokaz da je nekretnina na kojoj predlaže ovrhu u vlasništvu ovršenika.

15. Uvidom u potvrdu FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje s kamatom od 13. ožujka 2018. proizlazi da je osnova P-1579/16 bila upisana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 3. mjestu (list 22 spisa).

16. Iz navedenog sud zaključuje da niti tužitelj, a niti njegov prednik-cesionar iz Ugovora o cesiji, nisu uspjeli naplatiti dospjelu novčanu tražbinu iz pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-1579/16 na nekretninama i na računu 1. tuženika do pokretanja ovog postupka.

17. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

18. Slijedi da su 1. tuženik UC i 2. tuženik ŠC zaključili Sporazum o prijenosu prava vlasništva kako bi onemogućili naplatu tražbine vjerovnika RC utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1579/16-25 od 22. svibnja 2017. u predstojećem ovršnom postupku, premda su znali da će vjerovnik RC zahtijevati namirenje svog potraživanja od I okrivljenog UC, dakle da je I okrivljeni UC otuđio dio svoje imovine, a da mu je II okrivljeni pomogao s namjerom da se osujeti namirenje vjerovnika RC.

19. Ovo proizlazi i iz činjenice da je 1. tuženik sklopio Ugovor o zajmu s 2. tuženikom dana 30. ožujka 2017. da bi 1. rujna 2017. isti sklopili i Sporazum tj. u vrijeme kada je već bio okončan prvostupanjski parnični postupak broj P-1579/16, kojega su ovjerili u potpisima kod javnog bilježnika dana 16. veljače 2018. u vrijeme kada je presuda od 22. svibnja 2017. već postala pravomoćna što je 1. tuženiku bilo poznato, jer je ta presuda postala ovršna dana 21. veljače 2018. što podrazumijeva da ju je isti zaprimio 15 dana (paricijski rok) prije nastupa ovršnosti.

20. Dakle, sud je utvrdio postojanje pravne radnje dužnika – 1. tuženika, a to je zaključenje Sporazuma o prijenosu prava vlasništva nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu čest.br. 5640/3, zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi poslovni prostor – lokal, površine 22,48m2, [adresa] (dalje Sporazum).

21. Također, sud je utvrdio i oštećenje vjerovnika, obzirom da je ova pravna radnja – zaključenje predmetnog Sporazuma poduzeta kako bi se spriječilo namirenje vjerovnika RC u predstojećem ovršnom postupku, u čemu su 1. tuženik i 2. tuženik uspjeli obzirom da niti tužitelj, a niti njegov prednik-cesionar iz Ugovora o cesiji, nisu uspjeli naplatiti niti dio dospjele novčane tražbine iz pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj P-1579/16 na nekretninama i na računu 1. tuženika do pokretanja ovog postupka.

22. Imajući na umu poduzete pravne radnje iz izreke kaznene presude, koje su poduzimane u vrijeme kada je tužiteljeva tražbina već postala pravomoćna odnosno ovršna, kao i okolnost da u razdoblju od potvrde FINA-e od 13. ožujka 2018. do druge potvrde od 20. svibnja 2021. s naslova predmetne tražbine u izvansudskoj ovrsi nije ništa naplaćeno, a radi se o razdoblju od tri godine, te činjenicu da su 1. tuženik i 2. tuženik pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela povrede tuđih prava, sud utvrđuje da je 1. tuženik insolventan.

23. Dakle, u postupku je utvrđeno postojanje svih općih pretpostavki za pobijanje dužnikove pravne radnje iz čl. 66. ZOO-a.

24. Nadalje, obzirom da iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-366/20 od 12. svibnja 2020. proizlazi da je predmetna pravna radnja poduzeta u cilju da 1. tuženik i 2. tuženik onemoguće naplatu tražbine vjerovnika te da je 2. tuženik zaključio predmetni Sporazum s namjerom da pomogne 1. tuženiku ČC osujećenje namirenja vjerovnika, to sud utvrđuje i da je 1. tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju te da je 2. tuženiku, kao trećoj osobi s kojom je pravna radnja poduzeta i u čiju je korist pravna radnja poduzeta bilo poznato da poduzetim raspolaganjem – sklapanjem predmetnog Sporazuma 1. tuženik nanosi štetu svom vjerovniku – tužitelju.

25. Slijedi da su ispunjeni i daljnji kumulativno postavljeni uvjeti iz odredbe čl. 67. ZOO-a.

26. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da pravna radnja 1. tuženika gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine u iznosu 23.568,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama te iznosa 3.206,09 eura.

26.1. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da pravna radnja 1. tuženika gubi učinak u dijelu u kojem je potrebno za namirenje zateznih kamata koje teku na iznos 3.206,09 eura, jer ta tražbina nije dospjela, a niti u odnosu na nju tužitelj raspolaže ovršnom ispravom.

26.2. Ovo zato što je pravomoćnom presudom ovoga suda broj P-1579/16 tužitelju bio dosuđen samo parnični trošak bez zateznih kamata, a ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-2053/18 pokrenuo je ovrhovoditelj AC, kao cesionar, a ne tužitelj, koji tu svoju tražbinu-zateznih kamata na iznos 3.206,09 eura iz ovršne isprave-rješenja o ovrsi u Sporazumu o raskidu Ugovora o cesiji nije prenio na cedenta-tužitelja.

27. Slijedom svega iznesenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

27.1. Kako je naprijed navedeno sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka JC, čije saslušanje su predložili tuženici na okolnost postojanja obveznopravnog odnosa između tuženika, jer je činjenično stanje bilo moguće utvrditi i bez izvođenja tog dokaza.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

28.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 3. prosinca 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 30. prosinca 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 21. travnja 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 3. rujna 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 3. prosinca 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava žalbe u visini zatraženih 250 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife i zastupanja na ročištu 19. veljače 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

28.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 4.000,00 eura.

28.3. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 4.000,00 eura.

28.4. Ističe se da je parnični trošak dosuđen samo u odnosu na 1. tuženika, jer je tužitelj u svom zahtjevu tražio naknadu troškova samo od 1. tuženika, a ne i od 2. tuženika.

28.5. Također treba reći da je tužitelju dosuđen cjelokupni parnični trošak, iako je njegov zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan, jer u vezi odbijajućeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

28.6. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku 1. tuženika

- punomoćniku 2. tuženika