REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-452/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja PLACE2DESIGN d.o.o., Zagreb, Kosirnikova 17, OIB: 88386165786, kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INFO BOX d.o.o., Ulica Zahumska 23b (ranije: Ulofa Palmea 2a), 11000 Beograd, Republika Srbija, upisan pod brojem BD.84274/2005 PIB:

SR104053791, Matični broj: [matični broj], Porezni broj: 104053791, kojeg zastupa zastupnik po zakonu GM, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], radi isplate iznosa od 3.988,93 EUR, zaključio je glavnu raspravu 3. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Berislava Velčića, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te donio i objavio presudu 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.988,93 EUR sa zateznim kamatama od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.405,12 EUR sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove u iznosu od 1.405,12 EUR po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.077,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 30.054,60 kn (3.988,93 EUR) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. U tužbi u bitnome navodi kako su 29. ožujka 2017. stranke sklopile Franchising ugovor kojim je tužitelj tuženiku dao franšizu za izdavanje časopisa "Place2Go", koji se u Republici Srpskoj izdavao pod nazivom "Putovanja za dvoje", da se člankom 5.1. navedenog ugovora tuženik obvezao kvartalno izdavati časopis, dakle 4 izdanja godišnje, te je ugovorena cijena fiksno od 2.000,00 EUR za svako izdanje, te da je nakon sklapanja ugovora tuženik pao u zakašnjenje s isplatom ugovorom utvrđenih iznosa pa je tako ostao dužan tužitelju iznos od 4.000,00 EUR, protuvrijednost u kunama na, što na dan dospijeća i izdavanja računa iznosi ukupno 30.054,60 kn. Kako tuženik niti po dospijeću i pozivima tužitelja da podmiri dugovanja, nije obavio uplatu, tužitelj je, 28. rujna 2018., putem punomoćnika Vladimira Koprivnjaka, odvjetnika iz Zagreba, uputio pisani poziv za ispunjenje obveze plaćanja dugovanja, ali tuženik nije postupio po navedenoj opomeni i pozivu za plaćanje, te je odbio podmiriti svoj dug.

2. Uvidom u potvrdu o dostavi pismena s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 93. – 99. spisa), utvrđeno je da su 18. rujna 2019. tuženiku koji je, pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu (Republika Srbija), uredno dostavljeni tužba s prilogom i rješenjem suda od 24. travnja 2019. kojim se tuženik poziva podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku, uz upozorenje na pravne posljedice propuštanja iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP). Rješenjem suda od 6. veljače 2023., tuženik koji je strana pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, je pozvan u roku od 30 dana od dostave tog rješenja postaviti punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj u skladu s odredbama članak 146. stavka 2. ZPP-a. Uvidom u potvrdu o dostavi s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 119. – 120. spisa) utvrđeno je da je navedeno rješenje od 6. veljače 2023. dostavljeno tuženiku 26. travnja 2023. Budući da tuženik nije u određenom roku postavio punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj sud je, u skladu s odredbama članka 146. ZPP-a, rješenjem od 27. svibnja 2024. postavio tuženiku, na njegov trošak, zastupnika za primanje pismena u osobi javnog bilježnika Vanje Popov Kalac, Zagreb, Trg Drage Iblera 2 (točka I. izreke), te je naložio javnom bilježniku da obavijesti tuženika o navedenom postavljenju (točka II. izreke). Dopisima od 1. i15. listopada 2024., te 14. i 17, veljače 2025., navedeni javni bilježnik je obavijestio sud da je postupio u skladu s točkom II. izreke rješenja od 27. svibnja 2024. te da je obavijestio tuženika o tome da je navedeni javni bilježnik postavljen njegovim zastupnikom za primanje pismena, te da je 13. siječnja 2025. tuženiku dostavljen poziv za pripremno ročište održano 3. ožujka 2025. Međutim, unatoč tome što je uredno pozvan na navedeno ročište, tuženik nije pristupio na to ročište, niti je opravdao svoj izostanak.

3. Na ročištu održanom 3. ožujka 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u bitnome naveo kako tužitelj zahtijeva isplatu iznosa 3.988,93 EUR po osnovi ugovorene naknade iz članka 3. Franchising ugovora kojim je ugovoren fiksni dio naknade u iznosu od 2.000,00 EUR koji se tuženik kao primatelj franšize obvezao plaćati tužitelju kao davatelju franšize kvartalno, da je tuženik platio tužitelju dio naknade, te je ostao dužan sporni iznos. Nadalje je naveo kako se u konkretnom slučaju na predmetni pravni odnos primjenjuje Zakon o obveznim odnosima jer je člankom 12. navedenog ugovorena primjena prava Republike Hrvatske, te da tužitelj zahtijeva zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima za trgovačke ugovore, i to od podnošenja tužbe do isplate.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: analitičke kartice kupca (str. 4. spisa), Franchising ugovora od 29. ožujka 2017. (str. 14. – 21. spisa), te dopisa (str. 22. – 23. spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.988,93 EUR po osnovi neplaćenog dijela ugovorene naknade iz Franchising ugovora od 29. ožujka 2017. (str. 14. – 21. spisa; dalje: Ugovor).

7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a.

8. Budući da je tuženik strana pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu (Republika Srbija) u konkretnom slučaju se radi o sporu s međunarodnim elementom za koji su stranke ugovorile primjenu Zakona o obveznim odnosima, što tuženik nije osporio.

9. Osim toga, u ovom sporu male vrijednosti, tuženik nije osporio niti činjenicu postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju Ugovora, sklopljenog između tužitelja kao davatelj franšize i tuženika kao primatelja franšize, kojim je tužitelj dao tuženiku franšizu za izdavanje časopisa "Place2Go", koji se u Republici Srpskoj izdavao pod nazivom "Putovanja za dvoje". Tuženik nije osporio niti činjenicu da se člankom 5.1. Ugovora obvezao kvartalno izdavati časopis, dakle 4 izdanja godišnje, niti činjenicu da je člankom 3.2.1. Ugovora ugovorena cijena fiksno od 2.000,00 EUR za svako izdanje, a navedene činjenice proizlaze i iz Ugovora. Konačno tuženik nije osporio niti činjenicu da je nakon sklapanja ugovora pao u zakašnjenje s isplatom ugovorom utvrđenih iznosa te da je ostao dužan tužitelju iznos od 3.988,93 EUR.

10. Dakle, tuženik nije osporio činjenicu da sporna tražbina u iznosu od 3.988,93 EUR po osnovi neplaćene ugovorene naknade postoji, niti je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio i dokazao da je ta tražbina prestala ispunjenjem, odnosno da je predmetni dug podmiren. Naprotiv, u ovom sporu male vrijednosti, tuženik je pokazao potpunu pasivnost kako nepodnošenjem odgovora na tužbu, tako i nepristupanjem na ročište održano 3. ožujka 2025. na koje je uredno pozvan.

11. Budući da tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja ugovorene naknade u iznosu od 3.988,93 EUR čime bi ta obveza prestala, niti je tvrdio i dokazao da je ta obveza prestala na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), sud je, uzevši u obzir navedeno, obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa na temelju odredaba članka 590. i 613. ZOO-a.

12. Budući da tuženik kao dužnik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2.

ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

13. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

14. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.988,93 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), sastavljanja podnesaka od 29. ožujka 2023., 3. travnja 2023., 15. svibnja 2023., 17. listopada 2023. i 22. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 4. OT), te zastupanja na ročištima 15. travnja 2022. i 6. listopada 2022. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 5. OT) i na ročištu 3. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 750,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 937,50 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovjerenog prijevoda u iznosu od 100,00 EUR prema računima broj 304/LOG1/1 od 6. lipnja 2023. (str. 176. spisa) i broj 527/LOG1/1 od 13. listopada 2023. (str. 177. spisa), te troškova postavljanja i rada javnog bilježnika Vanje Popov Kalac kao tuženikovog zastupnika za primanje pismena u iznosu od 194,88 EUR koji su određeni rješenjem suda od 25. ožujka 2025. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 86,40 EUR i na presudu u iznosu od 86,34 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba).

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 238,66 1.405,12 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkih ugovora, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj.

15. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 22. travnja 2021. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka1. ZPP-a.

Za zastupanje na ročištu 15. travnja 2022. tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troška s PDV-om u preostalom iznosu od 187,50 EUR jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja budući da dostava poziva za tuženika nije bila uredna pa se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na puni iznos nagrade. Iz istog razloga tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova zastupanja na ročištu 6. listopada 2022. u preostalom iznosu od 187,50 EUR jer je i to ročište odgođeno prije početka raspravljanja budući da dostava poziva za tuženika nije bila uredna.

Za sastavljanje podneska od 29. ožujka 2023. tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova s PDV-om u preostalom iznosu od 62,50 EUR jer, prema svom sadržaju, taj podnesak spada u kategoriju ostalih podnesaka u smislu Tbr. 8. točke 4. OT-a budući da se ne radi niti o jednom od taksativno navedenih podnesaka iz Tbr. 8. OT za čije bi sastavljanje tužitelj ima pravo na puni iznos nagrade, niti se radi o obrazloženom podnesku. Iz istog razloga tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troška sastavljanja podnesaka od 3. travnja 2023., 15. svibnja 2023., 17. listopada 2023. i 22. veljače 2024. s PDV-om u preostalom iznosu od 62,50 EUR za svaki podnesak, što ukupno za sva navedena četiri podneska iznosi 250,00 EUR.

Tužitelj nema pravo na naknadu troška postavljanja i rada javnog bilježnika Vanje Popov Kalac kao tuženikovog zastupnika za primanje pismena u preostalom iznosu od 155,12 EUR jer su rješenjem suda od 25. ožujka 2025. određeni navedeni troškovi u iznosu od 194,88 EUR, dok će, po pravomoćnosti tog rješenja, preostali iznos predujma biti vraćen tužitelju.

Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u preostalom iznosu od 13,66 EUR jer prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.988,93 EUR, sudska pristojba za presudu iznosi 86,34 EUR, a ne 100,00 EUR kao što neosnovano zahtijeva tužitelj.

Stoga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.077,88 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev.

16. Uzevši u obzir navedeno, o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.