REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6571/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOKOM d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 228, OIB: 26987865935, koga zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja TR, zamjenice punomoćnika tužitelja Jasminke Dugandžije, odvjetnice, tuženika i punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TEHNOKOM d.o.o. koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TEHNOKOM d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 228, OIB: 26987865935 plati iznos od 350.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena, te da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju TEHNOKOM d.o.o. naknaditi tuženiku ĆR trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR (slovima: pet tisuća) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika ĆR za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužitelja TEHNOKOM d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 7.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. srpnja 2020. navodi da su stranke 27. lipnja 2012. sklopile Ugovor o radu za obavljanje poslova direktora Sektora projektni ured, da je člankom 3. citiranog ugovora određena ugovorna zabrana natjecanja na način da tuženik ne može bez suglasnosti tužitelja obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja tužitelja, da je za postupanje protivno ugovornoj zabrani natjecanja predviđena ugovorna kazna u iznosu od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn koja je važeća budući da je u vrijeme sklapanja citiranog Ugovora o radu plaća tuženika bila veća od prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj, da je tuženiku Ugovor o radu prestao 20. siječnja 2019. na temelju njegovog otkaza, da se tuženik nakon toga zaposlio u trgovačkom društvu SCAN PROJEKT d.o.o., koje je u tržišnom natjecanju s tužiteljem u pogledu registrirane djelatnosti i činjenice da je tijekom trajanja ugovorne zabrane natjecanja izravno konkuriralo tužitelju u postupcima javnog nadmetanja kod naručitelja Jadranski naftovod d.d. i INA d.d. Budući da je zapošljavanjem kod trgovačkog društva SCAN PROJEKT d.o.o., koje je u tržišnom natjecanju s tužiteljem, tuženik postupio protivno članku 3. Ugovora o radu od 27. lipnja 2012., smatra da je tuženik obvezan platiti tužitelju ugovornu kaznu. Predlaže da sud naloži tuženiku plaćanje iznosa od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn tužitelju te naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 5. listopada 2020. navodi da ga je tužitelj nezakonito i samovoljno odjavio s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje mjesec i dva tjedna prije isteka zakonom zajamčenog otkaznog roka nakon otkaza ugovora o radu, da je zbog toga tuženik 26. siječnja 2019. pisanim putem podnio izvanredni otkaz ugovora o radu u kojem je naveo da se više ne smatra vezanim predmetnim Ugovorom o radu pa ga ista odredba više ne obvezuje, da je člankom 3. Ugovora o radu ugovorena zakonska, a ne ugovorna zabrana natjecanja pa je člankom 3. stavkom 4. Ugovora o radu izričito propisana tuženikova obveza plaćanja ugovorne kazne samo za slučaj povrede zakonske, a ne ugovorne zabrane natjecanja, da je zastupnik po zakonu tužitelja na jasan i nedvojben način tuženiku, a i ostalim radnicima tužitelja, prilikom potpisivanja ugovora o radu objasnio da se ugovorna kazna odnosi isključivo na razdoblje tijekom trajanja ugovora o radu i da on ni na koji način nema namjeru ograničavati tuženikovo pravo na odabir budućeg zaposlenja i napredovanja u radu, da tuženik nikada ne bi pristao na navedenu odredbu da je napisana i primjenjiva na način na koji to sada pokušava prikazati tužitelj, da je navedeni Ugovor o radu pripremio i predložio tužitelj pa se nejasne odredbe moraju tumačiti u korist druge strane, da sve i da je ugovorna kazna ugovorena za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja s tužiteljem da takva zabrana ne obvezuje tuženika jer bi se njome nerazmjerno ograničavao rad i napredovanje tuženika kao radnika, da visina ugovorne kazne nije primjerena prihodima, obvezama i imovinskom stanju tuženika čija neto plaća iznosi 1.854,54 EUR/13.973,00 kn pa bi morao raditi više od 25 mjeseci da plati ugovornu kaznu, da je razveden i živi sam u stanu koji je većim dijelom kupljen stambenim kreditom koji otplaćuje, da je uz to korisnik nenamjenskog kredita u visini od 5.972,53 EUR/45.000,00 kn te zajma u novčanom iznosu od 49.286,61 EUR/371.350,00 kn koje također otplaćuje, da je dužan uzdržavati dvoje maloljetne djece pa bi ugovorna kazna, čak i ona simbolična, dovela do njegovog osobnog bankrota. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu direktora Sektora projektni ured od 27. lipnja 2012. (list 5-9 spisa), obračuna isplaćene plaće tuženiku (list 10 spisa), objave Državnog zavoda za statistiku od 12. studenog 2012. (list 11 spisa), Obavijesti o prekidu radnog odnosa od 19. prosinca 2018. (list 12 spisa), obrasca eM-2P (list 13 spisa), dokumentacije vezane za javno nadmetanje (list 14-19 spisa), JOPPD obrazaca (list 47-60 spisa), ispisa plaća tuženika (list 61 spisa), rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu od 19. rujna 2019. poslovnog broja R1 Ob-131/2019-3 (list 62-65 spisa), ugovora o kreditima (list 66-76 spisa), Izvanrednog otkaza ugovora o radu (list 77 spisa), dopisa tužitelja od 1. veljače 2019. (list 78 spisa), e-mail-a (list 80 spisa), povratnice (list 81 spisa), ugovora o radu na određeno vrijeme (list 96-104 spisa), Pravilnika o radu tužitelja od 17. lipnja 2010. (list 106-112 spisa), Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 26. rujna 2017. (list 113-132 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja TR (list 157-158 spisa) i tuženik ĆR (list 158-159 spisa).

4. Sud je na ročištu održanom 16. veljače 2021. odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka ZR, ŠR, ER, VR, DR, ĐR, OR i RR, kao nepotrebne.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne u iznosu od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn zbog povrede ugovorne zabrane natjecanja od strane tuženika.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na temelju Ugovora o radu od 27. lipnja 2012. na radnom mjestu direktora Sektora projektni ured, da je tuženikov Ugovor o radu prestao njegovim otkazom te da se nakon toga tuženik zaposlio u trgovačkom društvu SCAN PROJEKT d.o.o., koje je u tržišnom natjecanju s tužiteljem te da je plaća tuženika za vrijeme njegova rada kod tužitelja bila veća od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

8. Sporno je među strankama je li bila ugovorena ugovorna kazna za slučaj povrede ugovorne ili zakonske zabrane natjecanja s poslodavcem.

9. Odredbom članka 101. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) propisano je da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da, ako radnik postupi protivno zabrani iz stavka 1. citiranog članka, poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da radnik preda zaradu ostvarenu iz takvog posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvog posla. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da pravo poslodavca iz stavka 2. citiranog članka prestaje u roku od tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, odnosno pet godina od dana sklapanja posla.

10. Odredbom članka 102. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja). Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se takav ugovor ne smije zaključiti za razdoblje duže od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa. Stavkom 5. citiranog članka propisano je da takav ugovor ne obvezuje radnika ako njegov cilj nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili ako se njime, s obzirom na područje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na opravdane poslovne interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika.

11. Odredbom članka 106. stavka 1. ZR propisano je da se za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja može ugovoriti ugovorna kazna. Stavkom 2. citiranog članka propisano je ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznog prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da se ugovorna kazna iz stavka 1. može ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao veću plaću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

12. Uvidom u Ugovor o radu direktora Sektora projektni ured od 27. lipnja 2012. utvrđeno je da je člankom 3. ugovorena zabrana konkurencije na način da direktor Sektora projektni ured ne može bez suglasnosti društva za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugom društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne može ni u prostorijama društva obavljati poslove za svoj niti tuđi račun. Bez te suglasnosti direktor Sektora projektni ured ne može biti ni član trgovačkog društva koji osobno odgovara za obveze toga društva niti vlasnik ili suvlasnik trgovačkog društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva (stavak 1.). Postupanje direktora Sektora projektni ured protivno zabrani iz stavka 1. ovoga članka predstavlja tešku povredu radne obveze (stavak 2.). Nakon prestanka važenja ovog Ugovora, zabrana konkurencije iz stavka 1. ovoga članka je na snazi dvije godine (stavak 3.). Za slučaj povrede obveze iz stavka 1. ovoga članka, direktor Sektora projektni ured je dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn, a pored navedenog društvo ima pravo i na naknadu sveukupne štete, ukoliko ista prelazi visinu ugovorne kazne (stavak 4.).

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TR proizlazi da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja od 2000., da su stranke 2012. sklopile novi ugovor o radu za radno mjesto direktora projektnog ureda koji je sadržavao klauzulu o zabrani konkurencije o kojoj prije toga nisu pregovarali niti su ikada o istoj tijekom radnog odnosa tuženika vodili ikakve razgovore, da je tuženik tom prilikom samo pogledao ugovor o radu, pročitao ga i potpisao, da su svi radnici kod tužitelja imali predmetnu klauzulu u svojim ugovorima o radu, da su parametri za određivanje visine ugovorne kazne bili visina plaće tuženika i njegova odgovornost, da tužitelj nije tuženiku isplaćivao naknadu za ugovornu zabranu natjecanja jer to nije bilo potrebno, jer je tuženik imao dobru plaću i jer tako nije bilo ugovoreno, da je radni odnos tuženika prestao njegovim otkazom ugovora o radu, da tom prilikom tuženik nije tražio oslobođenje od ugovorne zabrane natjecanja, da su za povredu zabrane natjecanja saznali u siječnju ili veljači 2019. kada je tuženik zajedno s još trojicom kolega otišao raditi u trgovačko društvo SCAN PROJEKT d.o.o. koje je u tržišnoj utakmici s tužiteljem i za kojeg su znali koja mu je djelatnost.

14. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem navodi da s tuženikom prilikom potpisivanja Ugovora o radu za radno mjesto direktora Sektora projektni ured nije pregovarao niti razgovarao o klauzuli zabrane natjecanja jer nije životno logično da radnik na takvoj poziciji ne bi pitao na što se ta klauzula odnosi te činjenice da je isto u suprotnosti s iskazom tuženika, kojem je sud u cijelosti povjerovao. U ostalom dijelu je sud povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja jer je iskazivao uvjerljivo.

15. Iz iskaza tuženika ĆR proizlazi da je kod tužitelja bio zaposlen 18 godina, da je prije potpisivanja Ugovora o radu iz 2012. pitao zastupnika po zakonu tužitelja o čemu se tu radi te da mu je tada zastupnik po zakonu tužitelja rekao da se ništa ne treba brinuti, da ta klauzula vrijedi samo za vrijeme trajanja radnog odnosa, a da mu za slučaj odlaska neće raditi nikakve probleme, već da će se dalje dogovarati, da je smatrao da je to prihvatljivo pa je ugovor o radu potpisao, da je njegov radni odnos kod tužitelja završio u siječnju 2019. kada je dao obavijest o otkazu, da je tom prilikom tužitelju rekao kamo odlazi raditi, da se 22. siječnja 2019. zaposlio u trgovačkom društvu SCAN PROJEKT d.o.o. koje društvo je bilo u tržišnoj utakmici s tužiteljem.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tuženika budući da je iskazivao uvjerljivo, koherentno i životno logično.

17. Odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članka 8. stavka 4. ZR, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

18. Odredbom članka 319. stavka 2. ZOO propisano je da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

19. Odredbom članka 320. stavka 1. ZOO propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

20. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tekst Ugovora o radu direktora Sektora projektni ured od 27. lipnja 2012. pripremio tužitelj, da su svi radnici tužitelja imali predmetnu klauzulu u svojim ugovorima o radu, da je prilikom potpisivanja istog zastupnik po zakonu tužitelja rekao tuženiku da klauzula o zabrani natjecanja vrijedi samo za vrijeme trajanja njegovog radnog odnosa kod tužitelja, ocjena je ovog suda da je odredba iz članka 3. Ugovora o radu direktora Sektora projektni ured od 27. lipnja 2012. nejasna pa se ima tumačiti u korist tuženika te da ista predstavlja zakonsku, a ne ugovornu zabrana natjecanja s poslodavcem. Navedeni zaključak proizlazi i iz stavka 4. članka 3. Ugovora kojim je ugovoreno da pored naplate ugovorne kazne, poslodavac ima pravo i na naknadu sveukupne štete, ukoliko ista prelazi visinu ugovorne kazne, a što je suprotno odredbi članka 106. stavka 2. ZR.

21. Nadalje, kada bi se radilo o ugovornoj zabrani natjecanja, predmetna bi zabrana, prema ocjeni ovog suda, zbog područja i vremena, ali i cilja za koje je ugovorena, narušila zajamčena radnička prava tuženika. Naime, cilj ugovorne zabrane mora biti zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca, odnosno da, uvažavajući ravnotežu ugovornih strana, takva zabrana ne dovede radnika u položaj u kojem bi radniku bila narušena temeljna ustavna prava – pravo na rad i napredovanje. S obzirom na plaću koju je tuženik ostvarivao kod tužitelja od 1.764,13 EUR/13.291,81 kn neto i visinu ugovorne kazne od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn, tuženik bi trebao raditi skoro 27 mjeseci da bi platio ugovornu kaznu. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir tuženikovo financijsko stanje (korisnik dva kredita i jednog zajma, obveznik uzdržavanja dvoje djece), ocjena je ovog suda da bi takvom ugovornom kaznom bila narušena ravnoteža između zaštite interesa tužitelja i prava tuženika na rad i zaradu kojom može sebi i svojoj obitelji osigurati dostojanstven život. Time odredba o ugovornoj kazni ne obvezuje tuženika, sve i da se zauzme stav da se odnosi na kršenje ugovorne zabrane natjecanja.

22. Naposljetku se navodi da, budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. srpnja 2020., a zastupnik po zakonu tužitelja je za navodnu povredu saznao u siječnju ili veljači 2019., ocjena je ovog suda da je pravo tužitelja, kao poslodavca, da od tuženika, kao radnika, zahtijeva isplatu navedenog iznosa po osnovi navodne povrede zakonske zabrane natjecanja prestalo budući da je protekao rok od tri mjeseca od dana kada je tužitelj saznao za sklapanje ugovora o radu tuženika kod novog poslodavca.

23. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 46.452,98 EUR/350.000,00 kn.

25. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 16. veljače 2021., 15. veljače 2022. i 11. veljače 2025. od 3x500 bodova (Tbr. 9/2), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 5.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

26. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. veljače 2021., 8. studenog 2021. i 22. studenog 2023. budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP, jer je navode iznesene u predmetnim podnescima tuženik mogao iznijeti i na ročištima koji su se održali u ovom predmetu. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku III izreke presude.

27. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

28. Zahtjev tužitelja na naknadu troška postupka u iznosu od 7.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.