Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-161/2024-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB:84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 2.844,69 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 18.03.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je njegov osiguranik ĐRG teško tjelesno ozlijeđena dana 30.03.2010. u 5:45 h u prometnoj nezgodi kada se pri odlasku na posao vozila u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] na stražnjem desnom sjedalu, a kojim vozilom je upravljala ĐR, da je vozilo bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police] te da je do nastanka nesreće došlo kada se vozilo [registarska oznaka] u kojem se nalazila osiguranica tužitelja sudarila sa vozilom reg. oznaka broj [registarska oznaka] kojim je upravljala GR, a koje je također bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Naveo je da je rješenjem tužitelja broj 1117293 od 28.09.2018. osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradala. Naveo je da je isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.04.2021. do 31.12.2023. isplatio na ime mirovine ukupno 9.482,30 EUR. Budući su ozljede s osnova predmetnog štetnog događaja sudjelovale u invalidnosti osiguranice u omjeru 30%, a s osnova bolesti 70%, za tužitelja predstavlja štetu u iznosu od 2.844,69 EUR koju je tuženik odbio platiti u mirnom postupku o čemu se očitovao dopisom od 18.03.2024. te od tog datuma potražuje kamate. Predložio je da sud temeljem odredbe članka 161. i 164, Zakona o mirovinskom osiguranju naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.844,69 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da osporava odgovornost za naknadu štete i ističe prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom od strane osiguranice tužitelja. Pozvao se na odredbu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Smatra da iz isprava priloženih uz tužbu ne proizlazi postojanje razlike i time ni postojanje štete na strani HZMO-a. Osporio i je i činjenicu isplate iznosa mirovine u iznosu koja se potražuje tužbom. Predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku proveo je dokaz čitanjem izvješća II Postaje prometne policije PU Zagrebačka od 7. travnja 2010. (str. 3-7 spisa), prijave o ozljedi na radu (str. 8-11 spisa), rješenje tužitelja Klasa: UP/I 141-02/19-01/03319743784, Urbroj: 341- 25-05/3-19-18798 od 29. ožujka 2019. (str. 12-14 spisa), rješenje tužitelja Klasa: UP/I 141-02/19-01/03319743784, Urbroj: 341-25-05/3-19-100767 od 19. rujna 2019. (str. 15-18 spisa), vještačenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 30. siječnja 2019. (str. 19-23 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 5. veljače 2019. (str. 24-30 spisa), dopis tužitelja od 22. siječnja 2024. (str. 31 spisa), obračun isplata od 22. siječnja 2024. (str. 32 spisa), doznake mirovina (str. 33-50 spisa) i dopis tuženika od 18. ožujka 2024. (str. 51 spisa)

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici ĐRG u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2023., i to 30% isplaćenog iznosa, odnosno iznosa od 2.833,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik je u postupku priznao nastanak štetnog događaja (prometne nesreće) dana 30. ožujka 2010. u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja ĐRG, a koja se tom prilikom vozila u osobnom automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika i koje se sudarilo da vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je također bio osigurano kod tuženika. Tuženik je priznao i svoju pasivnu legitimaciju, ali je osporio odgovornost za naknadu štete, istaknuo je prigovor nevezivanja sigurnosnim pojasom od strane osiguranice tužitelja, osporio je postojanje štete te činjenicu isplate mirovine koja se potražuje tužbom.

8. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13 i 152/14., dalje: ZOOP) kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Po shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP- a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ZOMO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. derogirao ZOOP koji je stupio na snagu 2005. godine, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revd 4202/2023-2 od 7. veljače 2024. zauzeo pravno shvaćanje: "U odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pri tom primjenjuje načelo lex postrior non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon)."

12. Stoga, tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

14. Iz rješenja tužitelja 29. ožujka 2019. i 19. rujna 2019. proizlazi da je tužitelj priznao svojoj osiguranici ĐRG pravo na invalidsku mirovinu počevši od 5. studenog 2014. u iznosu od 797,76 kn mjesečno i to zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica ozljede na radu 30 % i bolesti 70%.

15. Iz obračuna isplata tužitelja od 22. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj svojoj osiguranici ĐRG u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 9.482,30 EUR.

16. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja koji dokaz tužitelj nije predložio, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da zbog navedenog, sukladno načelu ekonomičnosti, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti.

17. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 200 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Sud nije priznao tuženiku trošak sastava podneska od 10. ožujka 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Kutini 28. ožujka 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.