REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-794/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja TIROLER VERSICHERUNG V.a.G., Austrija, Wilhelm-GreilStr.10, 6020 Innsbruck, OIB: 97974673300, kojeg zastupa punomoćnik Davor Jelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković i Vukšić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.992,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 7. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.526,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 9. kolovoza 2022. u Zagrebu dogodila prometna nezgoda na način da je na stražnji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LR naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika policom obaveznog osiguranja za štete nanesene trećim osobama broj 068202609671, a kojim je upravljao ĐR koji je nezgodu skrivio. Za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu FR bila je sklopljena kasko polica osiguranja kod tužitelja na temelju koje je tužitelj u vezi sa štetom nastalom u navedenom štetnom događaju naknadio vlasnici vozila nastalu štetu umanjenu za franšizu

- osobno učešće u iznosu od 400,00 EUR odnosno iznos od 9.626,74 EUR (10.026,74 – 400,00 = 9.626,74) 3. listopada 2022. Vlasnica vozila ustupila je tužitelju 6. listopada 2022. svoje potraživanje u iznosu od 400,00 EUR na ime franšize – osobnog učešća. Tužitelj je 10. listopada 2022. tuženiku podnio regresni zahtjev, a tuženik je dopisom od 1. studenog 2022. priznao štetu u iznosu od 7.034,13 EUR i platio tužitelju 17. studenog 2022. Međutim, na vozilu u vlasništvu osiguranice tužitelja nastala je šteta u iznosu od 10.026,74 EUR, odnosno u većem iznosu od onog koji je platio tuženik. Vozilo je popravljeno u Republici Austriji gdje vlasnica vozila živi i radi i gdje je vozilo registrirano. S obzirom da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 7.034,13 EUR, tužitelj potražuje razliku do stvarno nastale štete na vozilu u iznosu od 10.026,74 EUR odnosno iznos od 2.992,61 EUR. Tužitelj je za prijevod dokumentacije 19. siječnja 2023. platio iznos od 219,37 EUR i 8. veljače 2023. iznos od 742,50 EUR koji tužitelj potražuje zajedno sa daljnjim troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje aktivnu i pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Osporava visinu štete navodeći da je tuženik isplatom iznosa od 7.034,13 EUR naknadio cjelokupnu štetu na koju tužitelj kao osiguratelj ima pravo, jer se štetni događaj dogodio se u Zagrebu, a osiguranica tužitelja i njezin suprug koji je vozilom upravljao imaju prijavljeno prebivalište u [adresa] i državljani su Republike Hrvatske, dok osiguranica tužitelja ima prijavljeno boravište u [adresa]. Osiguranica tužitelja je za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj gdje ima prijavljeno prebivalište mogla kod tuženika opisati nastalu štetu i na račun tuženika u ovlaštenom Mercedes servisu u Republici Hrvatskoj popraviti svoje vozilo. Takav popravak koštao bi upravo onoliko koliko je tuženik platio, odnosno 7.034,13 EUR. Dužnost je oštećenog smanjiti štetu, a što je osiguranica tužitelja propustila učiniti (popraviti svoje vozilo u Republici Hrvatskoj). Njenom radnjom šteta je učinjena većom, pa tuženik kao odgovorni osiguratelj istu nije u obvezi naknaditi.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu i prometnim vještačenjem te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost za štetu osiguranika tuženika, da je tuženik na ime naknade štete na vozilu isplatio tužitelju 7.034,13 EUR, da su osiguranica tužitelja i njezin suprug koji je vozilom upravljao u vrijeme prometne nezgode hrvatski državljani koji imaju prebivalište u [adresa] i da osiguranica tužitelja ima prijavljeno boravište u [adresa]. Tuženik nije osporio ni činjenicu da je tužitelj 3. listopada 2022. isplatio svojoj osiguranici iznos od 9.626,74 EUR umanjen za franšizu u iznosu od 400,00 EUR i da je vlasnica vozila 6. listopada 2022. ustupila svoje potraživanje u iznosu od 400,00 EUR na ime franšize tužitelju, a isto je razvidno i iz isprava u spisu (list 47-57 spisa).

5. Između stranaka je sporna visina štete odnosno je li tuženik isplatom iznosa od 7.034,13 EUR podmirio štetu na vozilu u cijelosti i je li osiguranica tužitelja bila dužna svoje vozilo popraviti u Republici Hrvatskoj, a gdje bi trošak popravka vozila, prema navodima tuženika, iznosio manje nego u Republici Austriji u kojoj osiguranica tužitelja ima prijavljeno boravište i u kojoj je vozilo registrirano i osigurano.

6. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da je iz potvrde PU Zagrebačke razvidno da su vlasnica vozila i njezin suprug uslijed silovitog udara u stražnji dio vozila u kojem su se nalazili zadobili tjelesne ozljede te im je liječnička pomoć pružena u KB Dubrava. Usprkos zadobivenim ozljedama prijavili su nastalu štetu tuženiku za vrijeme boravka u Zagrebu 11. kolovoza 2022, ali nikada nisu zaprimili izvid štete od tuženika, s time da im je ponuda na ime cjelokupne naknade nastale štete na vozilu dostavljena tek dopisom tuženika od 23. rujna 2022. i to u iznosu od 4.778,02 EUR. Dopisa tuženika dostavljen je na adresu vlasnice vozila u Austriji, a što znači da je tuženik znao da vlasnica vozila živi u [adresa]. Iz tog je dopisa razvidno i da je vlasnica vozila štetu na vozilu prijavila tuženiku 11. kolovoza 2022., dakle svega dva dana nakon nezgode, a ne 17. kolovoza 2022. kako tuženik tvrdi. S obzirom na to da vlasnica vozila i njezin suprug žive i rade u Republici Austriji, ubrzo su se, četiri dana nakon štetnog događaja vratili u Republiku Austriju. Kako su u prometnoj nezgodi oboje zadobili tjelesne ozljede, nisu bili u stanju organizirati popravak vozila u Republici Hrvatskoj. Nadalje, iz izvida štete razvidno je da je vozilo u ovlašteni servis u Austriji predano na popravak 16. kolovoza 2022., da je pregled nastalih oštećenja na vozilu obavljen 18. kolovoza 2022., a iz računa popravka je razvidno da je vozilo na popravku bilo do 31. kolovoza 2022., odnosno 15 dana. Sve navedene činjenice bile su poznate tuženiku i prije podnošenja tužbe. Iz zahtjeva koji je tužitelj u mirnom postupku dostavio tuženiku 10. listopada 2022. razvidno je da je tuženik raspolagao sa svom dokumentacijom (u svom predmetu pod brojem 2289 1066 0488 ) temeljem koje je mogao isplatiti iznos od 10.026,74 EUR, ali je tuženik 1. studenog 2022. ponudio tužitelju iznos od samo 7.034,13 EUR i pri tome nije dao nikakvo obrazloženje zašto je priznao samo dio nastalih troškova popravka. Tužitelj je stoga bio prisiljen podnijeti tužbu, a budući da je dio dokumentacije na njemačkom jeziku, bio je dužan dokumentaciju dostaviti u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila, dipl. ing. strojarstva CR, a na koji stranke nisu imale prigovora i kojeg je sud ocijenio objektivnim, jasnim, logičnim i argumentiranim pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio, proizlazi da bi prema izvidu štete tuženika, trošak popravka vozila u Republici Hrvatskoj iznosio 7.181,13 EUR bez PDV-a, a 8.976,41 EUR s PDV-om. S obzirom na broj radnih sati potreban za popravak vozila, vremensko trajanje popravka u servisima u Hrvatskoj vještak je procijenio na 4 radna dana. Popravak vozila u Austriji prema izvidu štete tuženika iznosi 8.355,62 EUR bez PDV-a, a 10.026,74 EUR s PDV- om s time da je vozilo popravljeno u ovlaštenom servisu u Austriji. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je razlika između procjena šteta tužitelja i tuženika u tome što postoji značajna razlika u cijeni sata rada u Austriji (160,20 EUR) i Hrvatskoj (60,00 EUR), te da opravdani troškovi popravka vozila prema cijenama u Austriji iznose 10.026,74 EUR.

8. Iz isprava u spisu i činjeničnih navoda stranaka proizlazi da vlasnica vozila živi i radi u Republici Austriji gdje ima boravište i gdje je oštećeno vozilo registrirano i osigurano. Prema shvaćanju ovog suda hrvatski državljanin koji živi i radi u inozemstvu ima, jednako kao i strani državljanin, pravo na naknadu troškova izvida i procjene štete te popravka vozila prema cijenama u toj zemlji, neovisno o tome je li za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj mogao vozilo popraviti i u Republici Hrvatskoj.

9. Slijedom navedenog, tužitelj je isplatom iznosa na ime štete vlasniku vozila temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu: ZOO) stekao pravo tražiti povrat isplaćenog iznosa od tuženika koji je odgovoran za nastalu štetu, pa je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

10. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a kako tužitelj zatezne kamate potražuje od dana podnošenja tužbe njegov je zahtjev sud ocijenio osnovanim po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

11. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

12. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

13. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 3. studenog 2023. i 26. veljače 2025., svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 25. svibnja 2023. i 24. listopada 2024., svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 42 OT), trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,19 EUR i na presudu u iznosu od 76,31 EUR. Tužitelju pripada i trošak prijevoda dokumentacije po ovlaštenom sudskom tumaču, a koja je bila potrebna za podnošenje tužbe u iznosu od 961,87 EUR na temelju odredbe čl. 151. st. 1. ZPP-a, a koji je tužitelj platio 19. siječnja 2023. i 8. veljače 2023. (list 58-61 spisa), odnosno sveukupno 2.526,37 EUR. Tužitelju na sveukupni dosuđeni iznos troškova parničnog postupka (izdaci učinjeni u tijeku i u povodu postupka) pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP. Dakle, tužitelj nema pravo potraživati zatezne kamate na dio parničnog troška koji se sastoji u izdacima učinjenima u povodu ovog postupka od dana kada su mu ti izdaci nastali, a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje odštetnog zahtjeva po odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV, jer se u smislu odredbe čl. 151. ZPP- a ne radi o izdacima učinjenima u tijeku ili u povodu parničnog postupka. Tužitelju nije priznat trošak ovjere izjava javnog bilježnika i trošak prijevoda izjava FR i OR (list 127-139 spisa) u ukupnom iznosu od 200,60 EUR jer sud tužitelja nije pozvao da podnese ovjerene izjave svjedoka pa navedeni trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.