Pn-198/2020-59

(spojen s Pn-1/2021)

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Firi, odvjetnik u Osijeku, protiv prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912 iz Zagreba, Ulica Stjepana Širole 4, koju zastupa punomoćnik Damir Zagoršćak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o. u Osijeku i drugotuženice Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Firia, zamjenice punomoćnika prvotuženice BB, odvjetnice u [adresa] i punomoćnice drugotuženice CB, djelatnice drugotuženice, 28. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženici Hrvatskim autocestama d.o.o. isplatiti tužitelju DB ukupan iznos 3.362,75 EUR (slovima: tri tisuće tri stotine šezdeset dva eura i sedamdeset pet centi) uvećan za zatezne kamate koje teku od 28. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Croatia osiguranje d.d. je dužan isplatiti tužitelju DB (OIB. [osobni identifikacijski broj]) iznos od 16.694,00 kn. sa zateznom kamatom obračunatom po stopi propisanoj zakonom tekućom od podnošenja zahtjeva za naknadu štete danom 10.12.2020.god. do isplate i naknaditi tužitelju parnični trošak (prema niže izloženom (spojen s Pn-1/2021)

troškovniku) sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi propisanom zakonom od donošenja presude do isplate-sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se prvotuženici Hrvatskim autocestama d.o.o. isplatiti tužitelju DB trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu 2.228,88 EUR (slovima: dvije tisuće dvije stotine dvadeset osam eura i osamdeset osam centi), sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelju DB u iznosu 500,00 EUR (slovima: pet stotina eura) uključujući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu 1.750,00 EUR (slovima: tisuću sedam stotina pedeset eura) i neodređeni trošak sudskih pristojbi, kao neosnovan u cijelosti.

VI. Odbija se zahtjev drugotuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu 34,38 EUR (slovima: trideset četiri eura i trideset osam centi) kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. listopada 2020. protiv prvotuženice Hrvatskih autocesta d.o.o. navodi kako je 30. srpnja 2020. upravljajući svojim osobnim vozilom marke "Audi A4", registarskih oznaka [registarska oznaka]"D" (Deutschland) autocestom A5- GP Branjin Vrh-Beli Manastir-Osijek-Đakovo-čvorište Sredanci (A3)-GŠ Svilaja (granica BiH) naletio na divlju životinju odnosno na zeca na 36 km+150 m navedene autoceste prilikom čega su na vozilu tužitelja nastala oštećenja. Tužitelj se obratio prvotuženici Hrvatskim autocestama d.o.o. radi naknade troškova popravka oštećenja na predmetnom vozilu budući je ona pravna osoba koja upravlja autocestom. Tuženik je na navedeni dopis odgovorio da za štetu od divljači odgovora vlasnik divljači odnosno lovačko društvo iz kojeg potječe divljač. Nadalje, tužitelj je od "Autoservisa Škvorc" d.o.o. Čeminac zatražio i dobio ponudu za popravak oštećenja nastalih na vozilu. Tužitelj je radi povratka u Njemačku, gdje živi i radi bio prinuđen izvršiti nužne popravke oštećenja nastalih na predmetnom vozilu, a o kojima ovisi funkcionalnost vozila te je za navedene radove platio "Autoservisu Škvorc" d.o.o. Čeminac 8.200,00 kuna. Napominje kako tuženik obavlja naplatnu djelatnost upravljanja autocestom koja predstavlja "opasnu djelatnost" u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u (spojen s Pn-1/2021)

tekstu: ZOO) te je po članku 1064. ZOO-a tuženik i bez svoje krivnje odgovoran za štetu nastalu u prometu vozilima jer se smatra da šteta potječe od te tuženikove djelatnosti. Navodi kako je konkretna životinja dospjela u zaštitni pojas ili ispod ili preko ispravne žičane ograde te isto predstavlja rizik onoga tko upravlja tom autocestom. Stoga predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Tužitelj je 24. prosinca 2020. podnio tužbu protiv drugotuženice Croatia osiguranje d.d. u kojoj je činjenično naveo isto kao i u tužbi protiv prvotuženice Hrvatskih autocesta d.o.o. Nadalje je naveo kako je u povodu odgovora na tužbu Hrvatskih autocesta d.o.o. podnio zahtjev za naknadu štete drugotuženici Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelju od odgovornosti za lovoovlaštenika Lovačkog društva "Čepin". Drugotuženica Croatia osiguranje d.d. je otklonila zahtjev za naknadu štetu čime je uskratila suglasnost na proširenje tužbe u prethodno otpočetoj parnici Pn-198/2020. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio spajanje postupka ili donošenje presude kojom će se naložiti drugotuženici Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju iznos 16.694,00 kune.

2. Prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Napominje kako ne postoji uzročno- posljedična veza između postupanja prvotuženice Hrvatskih autocesta d.o.o. i predmetne prometne nesreće niti je razvidno iz službenog zahtjeva u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Navodi kako su Hrvatske autoceste d.o.o. postupile sukladno Zakonu o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 04/2023. i 133/2023., dalje u tekstu: ZC), Pravilniku o održavanju cesta ("Narodne novine", broj: 90/2014.) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj: 75/2014.). Ističe kako prilikom redovite ophodnje nisu uočeni bilo kakvi nedostaci na kolniku niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojave o životinji nije bilo. Napominje kako je žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno održavana te da su Hrvatske autoceste d.o.o. poduzele sve mjere za omogućavanje sigurnog prometa autocestom. Konstatira da tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštite žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup divljači u ograđeni prostor autoceste te navodi kako tužitelj nije ničime dokazao da bi prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. propustila voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi onda rezultiralo uzročnom vezom između prometne nezgode i postupanja prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o.

2.1. Drugotuženica Croatia osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze da bi "Lovačko društvo Čepin" kao član Hrvatskog lovačkog saveza bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti u vrijeme nastanka štetnog događaja. Isto tako s obzirom da je do štetnog događaja došlo na kolniku autoceste može se raspravljati samo o odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom, a to su u konkretnom slučaju Hrvatske autoceste d.o.o. Napominje kako uz tužbu nisu priloženi dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi da je divljač na cestu uspjela na cestu iz "Lovačkog društva Čepin" te ističe da je životno i logično da navedeno lovačko društvo nema nikakvih ovlasti poduzimanja mjera na prostoru autoceste radi zaštite odvijanja sigurnog prometa već je to ovlast Hrvatskih autocesta d.o.o.

(spojen s Pn-1/2021)

3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-198/2020-12 od 10. prosinca 2021. određeno je spajanje spisa poslovni broj Pn-1/2021 na spis poslovni broj Pn-198/2020 radi zajedničkog raspravljanja, a sve zbog ekonomičnosti postupka sukladno članku 313. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP).

3.1. Nadalje, tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2024. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te na ime naknade štete potražuje iznos 3.362,75 EUR, a sud je na ročištu 26. veljače 2025. dopustio preinaku tužbe unatoč protivljenju prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. i drugotuženice Croatia osiguranje d.d. iz razloga jer je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Premda je šteta djelomično popravljena o čemu je tužitelj u spis predmeta dostavio i račun, realno je za očekivati da tužitelj ne zna kolika je ukupno nastala materijalna šteta na automobilu, a navedeno je u konačnici utvrdio vještak.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: presliku putovnice na ime DB (list spisa 9), presliku prometne dozvole WN-K-0-069/20-00210 (list spisa 10- 11), presliku vozačke dozvole (list spisa 12-13), potvrdu o oštećenju vozila Policijske uprave Osječko-baranjske, PPRP Osijek, broj 226354 (list spisa 14), Zapisnik o utvrđivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PPRP Osijek, serijski broj: [serijski broj] od 30. srpnja 2020 (list spisa 15), potvrdu Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, Klasa: 211-04/20-O/5575, Urbroj: 511-07-31/06-O-342-2/2020 od 17. kolovoza 2020. (list spisa 16), obavijest o otklonu zahtjeva za naknadu štete, HAC Sektor za ekonomske i financijske poslove, Urbroj: 4211-300-62/1/2020 od 7. kolovoza 2020. (list spisa 18), zapisnik o očevidu Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, Klasa: 211- 04/20-O/5575, Urbroj: 511-07-31/06-O-342-3/2020 od 30. srpnja 2020. (list spisa 21- 24), situacijski plan (list spisa 25), fotografski elaborat (list spisa 26-30), račun AG 169 "Autoservisa Škvorc" d.o.o. od 8. kolovoza 2020. (list spisa 32), fotografije servisera (list spisa 33-37), ophodarski dnevnik Hrvatskih autocesta d.o.o., Sektor održavanja, Ivanja Reka b.b. od 29. srpnja 2020. i 29./30. srpnja 2020. (list spisa 62- 63), dnevnik rada Hrvatskih autocesta d.o.o., Sektor održavanja, Ivanja Reka b.b. od 29. srpnja 2020. i 29./30. srpnja 2020. (list spisa 64-65), putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o. broj 5275-29-7-2 od 29. srpnja 2020. (list spisa 66-67), putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o. broj 5275-29-07-1 od 29. srpnja 2020. (list spisa 68- 69), putni radni list Hrvatskih autocesta d.o.o. broj 2564-29-07 od 29. srpnja 2020. (list spisa 70-71), zapisnik o prometnoj nesreći Hrvatske autoceste d.o.o. broj 835, Tehničke jedinice Čepin od 30. srpnja 2020. uz fotografije (list spisa 72-74), Polica osiguranja broj: [broj police osiguranja], Croatia osiguranje (list spisa 124-125), izvješće o poduzetom Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, Klasa: 211-04/20-O/5575, Urbroj: 511-07-31/06-O-342-1/2020 od 1. kolovoza 2020. (list spisa 148), zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske uprave Osječko- baranjske, Postaje prometne policije Osijek, Klasa: 211-04/20-O/5575, Urbroj: 511- 07-31/06-O-342-3/2020 od 30. srpnja 2020. (list spisa 149-152), DVD fotografije mjesta događaja u prometu od 30. srpnja 2020. (list spisa155), nalaz i mišljenje vještaka prometne struke ŽB od 20. studenog 2024. (list spisa 235-238) saslušao svjedoka ĆB i tužitelja DB na ročištu 28. ožujka (spojen s Pn-1/2021)

2023. (list spisa 156-160) te je saslušao vještaka na ročištu 26. veljače 2025. (list spisa 268-269).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i jer bi provođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Navedeno se prvenstveno odnosi na dokaz saslušanjem svjedoka RB, predstavnika lovačkog društva na okolnost provođenja lova odnosno je li u vrijeme nastanak štetnog događaja bio organiziran lov. Sud nije prihvatio navedeni dokaz s obzirom da bi svjedok iskazivao o činjenicama koje nisu od odlučnog značaja za ovaj postupak. Isto tako sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja s obzirom da pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje što će u nastavku ove presude biti detaljno obrazloženo.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na osobnom vozilu, a koja šteta mu je nastala u štetnom događaju od 30. srpnja 2020. na autocesti uslijed naleta na divlju životinju (zeca).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. kao što nije sporan niti nastanak štetnog događaja uslijed čega je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik predmetnog vozila te nije sporno da je tužitelj prije pokretanja predmetne parnice prvotuženici Hrvatskim autocestama d.o.o. i drugotuženici Croatia osiguranje d.d. podnio zahtjev za naknadu predmetne štete.

8. Međutim, sporna je odgovornost prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o., sporna je pasivna legitimacija drugotuženice Croatia osiguranje d.d. pa samim time i odgovornost iste te je u konačnici sporna visina štete. U smislu odgovornosti prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. sporno pitanje na koje treba dati odgovor je, je li do predmetnog štetnog događaja i proizašle štete došlo uslijed propusta prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. da poduzme sve propisane mjere radi sprečavanja ulaska divljači na autocestu u smislu članka 50. stavka 2. ZC-a.

9. Iz prateće materijalne dokumentacije posebice Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi kako tužitelj nije upravljao automobilom pod utjecajem alkohola, a iz potvrde Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek, Klasa: 211-04/20-O/5575, Urbroj: 511-07-31/06-O-342-2/2020 od 17. kolovoza 2020. proizlazi kako nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača DB, ovdje tužitelja. Također, iz navedene potvrde je jasno vidljivo, a što predstavlja i nespornu činjenicu da je automobil udario u divlju životinju, divljeg zeca koja je od siline udara uginula na mjestu događaja odnosno na prostoru autoceste. Iz dokumentacije Hrvatskih autocesta d.o.o. posebice ophodarskih dnevnika i putnih radnih listova vidljiv je način rada djelatnika prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o., odnosno način pregledavanja i održavanja funkcionalnim i sigurnim za vožnju navedenu autocestu. Iz zapisnika o prometnoj nesreći Hrvatskih autocesta d.o.o. broj 835 vidljivo je da je došlo do naleta osobnog automobila na divljač, u prostoru autoceste, a što u konačnici predstavlja i nespornu činjenicu.

(spojen s Pn-1/2021)

10. Sud je prihvatio kao uvjerljiv i iskren iskaz svjedoka ĆB iz kojeg u bitnom proizlazi da je zaposlen kod prvotuženice Hrvatskih autocesta d.o.o. na radnom mjestu ophodara te da u okviru svog posla vrši ophodnje autoceste između ostalog na način da ogradu od žičanog pletiva jednom mjesečno pregledavaju, a što konkretno znači da se fizički ide uz ogradu te se otklanjaju uočeni nedostaci. Također, svjedok je 30. srpnja 2020. izašao na mjesto prometne nesreće, sačinio zapisnik te izjavio kako su na mjestu događaja pregledali ima li ograda kakvih oštećenja i to u radijusu 500 do 1000 m od mjesta prometne nesreće s tim da je napomenuo kako smatra da kroz male otvore u žičanoj ogradi ne bi trebao proći zec, a isto tako je izjavio da je bio mrak, da su imali lampu sa sobom te da su raslinje i trava bili izuzetno veliki.

11. Isto tako sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja DB koji u bitnome iskazuje o tijeku događaja, a koji je nesporan. Potvrđuje navode iz tužbe kako je udario zeca te kako mu je navedeni udarac prouzročio materijalnu štetu na automobilu. Naveo je kako je vozio brzinom oko 120 km/h te da su mu bila upaljena duga svijetla koja se pale automatski. Naveo je i da je vrijeme bilo normalno te da nije bilo magle niti drugih vozila na cesti, a sama cesta nije bila osvjetljena u smislu rasvjete pored prometnice.

12. S obzirom da je u ovom postupku nakon sporne odgovornosti, sporna i visina pretrpljene imovinske štete, sud je upravo na tu okolnost proveo vještačenje po ovlaštenom vještaku prometne struke ŽB. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da troškovi popravka vozila tužitelja u Republici Hrvatskoj sa PDV- om iznose ukupno 3.362,75 EUR. U okviru nastale materijalne štete sukladno vještačkom nalazu potrebno je popraviti oblogu prednjeg branika, ukrasnu masku, hladnjak motora te kondenzator klime.

12.1. U odnosu na vještački nalaz drugotuženica Croatia osiguranje d.d. nije imala prigovora te je isti prihvatila u cijelosti.

12.2. Tužitelj također nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 10. prosinca 2024. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a takvu preinaku je sud i dopustio.

12.3. Prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. je u svom očitovanju istaknula kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje u odnosu na visinu štete. Istaknula je primjedbu jer vještak nije utvrdio ključne činjenice vezane za uvjete na cesti, brzinu i dugačka svjetla.

12.4. Vještak saslušan na ročištu 26. veljače 2025. je izjavio kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 20. studenog 2024., a na primjedbe punomoćnika prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. je izjavio da je vještačenje provedeno na temelju rješenja suda kojim je definiran predmet vještačenja, a to je utvrđivanje visine štete na vozilu tužitelja.

12.5. Vezano za istaknuti prigovor punomoćnika prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. sud napominje kako nije potrebno vještačiti dinamiku nastanka prometne nesreće s obzirom na to da je iz spisa predmeta, odnosno priležeće (spojen s Pn-1/2021)

materijalne dokumentacije jasno vidljivo da vozač osobnog automobila nije počinio nikakav prekršaj prilikom nastanka štetnog događaja. Tužitelj nije vozio pod utjecajem alkohola, a sud vjeruje iskazu tužitelja kada tvrdi da je vozio brzinom oko 120 km/h koja brzina je u skladu sa propisanim ograničenjem. Također, sud vjeruje tužitelju kada tvrdi da su mu bila upaljena duga svjetla na automobilu koja se pale automatski. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kritične zgode postupao u skladu sa prometnim pravilima i u skladu sa ponašanjem i reakcijama prosječnog, odgovornog vozača te da nema govora o bilo kakvom doprinosu tužitelju nastanku prometne nesreće. Poduzeo je sve radnje koje su se mogle očekivati od prosječnog vozača sukladno stanju i uvjetima na cesti. Nesporna činjenica prisutnosti divljeg zeca na autocesti predstavlja okolnost koja se kao takva nije smjela dogoditi, a teret takve odgovornosti je na održavatelju javne ceste odnosno prvotuženici Hrvatske autoceste d.o.o. slijedom čega o doprinosu tuženika, imajući u vidu gore rečeno, nije potrebno dalje raspravljati.

12.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti dan u skladu s pravilima struke na temelju u spis priložene relevantne tehničke dokumentacije te je jasno i precizno odredio visinu štete koju u konačnici nije osporila niti jedna stranka u postupku te stoga sud navedenu visinu smatra utvrđenom.

13. Sud je stava kako u konkretnom slučaju prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. odgovora po principu krivnje i to predmnijevanje krivnje kao pravna osoba koja upravlja autocestom.

14. Prema članku 50. stavku 1. ZC-a za štetu trećim osobama koja nastane na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a stavkom 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

14.1. Prema članku 16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima, dok je u članku 17. stavku 1., alineji 2., propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

14.2. Podzakonskim propisom u članku 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine", broj: 92/2019. - dalje u tekstu: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema članku 78. stavku 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička, sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja.

14.3. Sukladno članku 1045. stavku 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ju ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, u članku 1085. ZOO-a navedeno je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće dužna je dati naknadu u novcu.

(spojen s Pn-1/2021)

15. U situaciji kao što je predmetna kada je uzrok prometne nesreće divlja životinja, divlji zec koja se nesporno zatekla na autocesti, prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. se ne može oslobodit odgovornosti za štetu jer u trenutku nezgode nije utvrđeno da zaštitna žičana ograda nije bila oštećena. Nadalje, sama činjenica da je postavljena žičana ograda uz autocestu ne znači automatski isključenje i oslobođenje od odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom, u ovom slučaju prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. U tom smislu potrebno je ispuniti i druge uvjete u pravcu poduzimanja potrebnih mjera za sprečavanje ulaska životinja na autocestu, a što osim postavljanja žičane ograde podrazumijeva i redovito održavanje ograde, obilaženje autoceste i ograde te provjeravanje i saniranje eventualnih oštećenja na ogradi.

15.1. Kako bi prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. dokazala da je šteta nastala bez njihove krivnje u spis predmeta dostavila je ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putne radne listove. Iz navedene dokumentacije i iskaza svjedoka ĆB može se zaključiti, a što predstavlja i nespornu činjenicu da je ophodarska služba vršila obilazak autoceste te da je i nakon dojave izašla na mjesto štetnog događaja te sačinila zapisnik o prometnoj nesreći. Međutim, iz priležeće navedene materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka ĆB ne može se nedvojbeno i sa sigurnošću zaključiti da je ograda uz autocestu bila neoštećena. Sud navedeni zaključak temelji na činjenici da se radilo o kasnim noćnim satima te da su sukladno iskazu svjedoka ĆB djelatnici prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. pregledavali žičanu ogradu u radijusu od 500 do 1000 m od mjesta prometne nesreće i to uz pomoć lampi, a u okolnostima izrazitog mraka te visokog raslinja i trave. Nadalje, svjedok je iskazao kako su dan prije prometne nesreće vršili ophodnju iz automobila te da nisu uočili oštećenje u ogradi. Životno nije logično da se pregledom iz automobila mogu uočiti oštećenja u ogradi pogotovo takva oštećenja kroz koja bi mogla proći objektivno manja divlja životinja, u konkretnom slučaju zec. Također, činjenica da se samo jedanput mjesečno pregled ograde obavlja fizički, pješice potvrđuje stav ovog suda kako unatoč navodima svjedoka ĆB i prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. nije životno realno za očekivati da je prvotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. poduzeo sve radnje koje bi jamčile potpunu funkcionalnost i ispravnost žičane ograde. Slijedom navedenog ne može se isključiti da je ograda ne nekom mjestu bila oštećena i da je na taj način divlji zec ušao na autocestu.

15.2. U opisanoj situaciji sud nalazi da je tužitelj u postupku učinio vjerojatnim postojanje propusta na strani prvotuženika Hrvatske autoceste d.o.o. u pogledu redovnog održavanja ograde i propusta u održavanju autoceste na način da se ista može koristiti na siguran način jer je dokazao da mu je šteta nastala uslijed naleta na divljeg zeca na autocesti, a s druge strane tuženik na kojem je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje nije dokazao da je u konkretnom slučaju zaštitna ograda bila neoštećena i to s obzirom da je vršio pregled žičane ograde samo u duljini 500 do 1000 m, u uvjetima visokog raslinja te dubokog mraka. Kako samo jedanput mjesečno fizički pregledavaju ogradu, a u ostalim slučajevima iz automobila sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno, nije dokazao da je poduzeo potrebne radnje u održavanju autoceste tako da se ista može koristiti na sigurni način u smislu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa jer se inače divlji zec ne bi zatekao na kolniku autoceste unutar zaštitne ograde.

(spojen s Pn-1/2021)

16. Sukladno svemu dosad rečenom jasno je da je za predmetnu naknadu štete odgovorna prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. slijedom čega nema mjesta primjeni članka 1063. i 1064. ZOO-a u odnosu na drugotuženicu Croatia osiguranje d.d. prema kojima bi za štetu uzrokovanu opasnom stvari odgovarao njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti što bi značilo u konkretnom slučaju da bi za štetu odgovarao lovoovlaštenik lovišta s kojeg je divljač istrčala na cestu odnosno njegov osiguratelj. Slijedom navedenog nema mjesta odgovornosti drugotuženice Croatia osiguranje d.d. odnosno lovačkog društva čiji je ista bila navodni osiguratelj. Kako je i sama drugotuženica Croatia osiguranje d.d. navela u svom odgovoru na tužbu u ovom postupku se može raspravljati samo o odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom, a to su u konkretnom slučaju Hrvatske autoceste d.o.o. Sud je u cijelosti prihvatio takvo tumačenje drugotuženice Croatia osiguranje d.d. te je slijedom navedenog odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu Croatia osiguranje d.d., kako je i odlučeno u točki II. izreke ove presude.

17. Kako je visina štete utvrđena strojarskim vještačenjem na koju stranke nisu imale primjedbi, tužitelju je s osnove imovinske štete nastale u visini potrebnih troškova popravka predmetnog vozila u cijelosti dosuđen zatraženi iznos 3.362,75 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku, a kako je zatraženo od dana presuđenja, odnosno od 28. ožujka 2025. pa do isplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju članka 50. stavka 1. ZC-a u vezi s člankom 1045. stavak 1. i 1085. ZOO-a.

18. Sukladno članku 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako je tužitelj na ročištu 26. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje gore navedeni iznos uvećan za zatezne kamate koje teku od dana presuđenja, odnosno od 28. ožujka 2025. pa do isplate to je sud i dosudio zateznu kamatu na navedeni način, a visinu iste temelji na članku 29. stavku 2. ZOO-a.

19. S obzirom na istaknuti prigovor zastare drugotuženice Croatia osiguranje d.d. u odnosu na preinačeni dio sud drži da isti nije osnovan. Nema zastare povećanog dijela tužbenog zahtijeva u slučaju kada je tužitelj pravovremeno podnio tužbu pa je tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev što je slučaj u ovoj konkretnoj parnici. U pogledu zastare, takav povećani dio tužbenog zahtjeva dijeli isti ishod kao i prvotno postavljeni zahtjev. Stoga kako tuženici nisu isticali prigovor zastare u odnosu na osnovno potraživanje te kako povećanje potraživanja dijeli sudbinu prvotno postavljenog zahtjeva to sud smatra istaknuti prigovor zastare preinačenog dijela neosnovanim jer se zastarijevanje prekinulo podizanjem tužbe sukladno članku 241. ZOO-a.

20. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na članku 154. stavku 1. i 155. ZPP-a s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u ovom sporu u odnosu na prvotuženicu Hrvatske autoceste d.o.o. te su tužitelju dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:

142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora.

1 0

(spojen s Pn-1/2021)

20.1. S obzirom da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime naknade imovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa 3.362,75 EUR, sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Odvjetničke tarife), za obrazloženi podnesak od 13. siječnja 2021. u iznosu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 2. studenog 2021., 13. prosinca 2022., 28. ožujka 2023., 10. listopada 2024. i 26. veljače 2025. za svako u iznosu 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Odvjetničke tarife). Stoga tužitelju pripada na ime naknade troška ukupno 700,00 bodova. Sukladno Tbr. 54. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR pa iz toga proizlazi da tužitelju pripada pravo na 1.400,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju treba priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost 25% u iznosu 350,00 EUR, što mu pripada na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife pa shodno tome ukupan trošak iznosi 1.750,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju pripada i nesporno uplaćeni predujam za vještačenje u iznosu 331,81 EUR, uplaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu 68,00 EUR te zatraženi iznos 79,07 EUR na ime sudske pristojbe za presudu na koje plaćanje će tužitelj biti pozvan. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelju iznosi 2.228,88 EUR, o čemu je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

20.2. Sud je tužitelja odbio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime sastava podneska od 11. prosinca 2022. s obzirom da u spisu predmeta ne postoji podnesak na navedeni datum. Također, sud je odbio tužitelju priznati i trošak sastava podneska od 4. prosinca 2023. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice, a dodatno sadržaj tog podneska se mogao iznijeti i usmeno na ročištu. Stoga je sud odbio tužitelja za ukupan iznos 500,00 EUR uključujući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos, o čemu je odlučeno u točki IV. izreke ove presude.

20.3. Sud je odbio zahtjev prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 1.750,00 EUR s obzirom da je ista u cijelosti izgubila parnicu, a sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. Također, sud je odbio i zatraženi trošak sudskih pristojbi po odluci suda s obzirom da je prvotuženica Hrvatske autoceste d.o.o. navedeno morala odrediti sukladno pozitivnim zakonskim propisima. O navedenom je odlučeno u točki V. izreke ove presude.

20.4. U odnosu na zahtjev drugotuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška u iznosu 34,38 EUR na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu, sud ističe kako je u odnosu na tužitelja, drugotuženica Croatia osiguranje d.d. uspjela u cijelosti u sporu te joj pripada pravo na naknadu troška. Drugotuženica Croatia osiguranje d.d. je zatražila trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 34,38 EUR. Obveza plaćanja pristojbe sukladno članku 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/2018. i 51/2023.) nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako je drugotuženica Croatia osiguranje d.d. u cijelosti uspjela u ovom postupku ista neće ni biti pozvana na plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu te je stoga zahtjev iste odbijen kako je i odlučeno u točki VI. izreke ove presude.

21. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 27. ožujka 2025. pa do isplate.

1 1

(spojen s Pn-1/2021)

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 28. ožujka 2025.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj

u.z.Davor Liščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

DOSTAVITI:

1. Punomoćniku tužitelja Josipu Firiu, odvjetniku u Osijeku

2. Punomoćniku prvotuženice Hrvatske autoceste d.o.o. Damiru Zagoršćaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o. u Osijeku

3. Drugotuženici Croatia osiguranje d.d.