REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-248/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovoga suda Meliti Novak, u parničnom predmetu tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničko društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 24.ožujka 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u nenazočnosti punomoćnika tuženika, 28.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj: 918-50- 4121021 od dana 25. 05. 2007. godine te Dodatka I. (prvog) Ugovoru o kreditu broj: 918-50-4121021 od dana 29. 10. 2007. godine, sklopljenih između tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, i to u dijelu kojim je iznos kredita i mjesečnih anuiteta vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, odnosno švicarskog franka, i u dijelu kojim je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika i vezana je valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, odnosno švicarskog franka.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.626,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje od dana 01. 07. 2002. godine pa do dana 31. 12. 2007. godine, a od dana 01. 01. 2008. godine pa do dana 31. 07. 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od dana 01. 08. 2015. godine pa do dana 31. 12. 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od dana 01. 01. 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena a koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,39 eura od dana 01. 08. 2007. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 1,39 eura od dana 01. 09. 2007. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 1,80 eura od dana 01. 03. 2008. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 5,08 eura od dana 01. 04. 2008. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 0,39 eura od dana 01. 05. 2008. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 14,28 eura od dana 01. 11. 2008. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 4,18 eura od dana 01. 12. 2008. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 17,43 eura od dana 01. 01. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 19,64 eura od dana 01. 02. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 20,74 eura od dana 01. 03. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 15,83 eura od dana 01. 04. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 16,62 eura od dana 01. 05. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 13,12 eura od dana 01. 06. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 10,64 eura od dana 01. 07. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 11,69 eura od dana 01. 08. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 13,50 eura od dana 01. 09. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 13,69 eura od dana 01. 10. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 12,51 eura od dana 01. 11. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 15,66 eura od dana 01. 12. 2009. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 18,27 eura od dana 01. 01. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 21,85 eura od dana 01. 02. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 21,46 eura od dana 01. 03. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 26,21 eura od dana 01. 04. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 25,74 eura od dana 01. 05. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 27,74 eura od dana 01. 06. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 42,28 eura od dana 01. 07. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 39,76 eura od dana 01. 08. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 49,11 eura od dana 01. 09. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 46,44 eura od dana 01. 10. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 41,88 eura od dana 01. 11. 2010. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 52,83 eura od dana 01. 12. 2010. godine pa do dana isplate

- na iznos od 66,71 eura od dana 01. 01. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 57,65 eura od dana 01. 02. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 61,45 eura od dana 01. 03. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 57,66 eura od dana 01. 04. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 58,89 eura od dana 01. 05. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 77,53 eura od dana 01. 06. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 79,82 eura od dana 01. 07. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 95,83 eura od dana 01. 08. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 88,49 eura od dana 01. 09. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 80,37 eura od dana 01. 10. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 80,46 eura od dana 01. 11. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 80,13 eura od dana 01. 12. 2011. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 84,61 eura od dana 01. 01. 2012. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 88,58 eura od dana 01. 02. 2012. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 89,42 eura od dana 01. 03. 2012. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 87,29 eura od dana 01. 04. 2012. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 89,35 eura od dana 01. 05. 2012. godine pa do dana isplate,

- na iznos od 1.680,59 eura od dana 01. 06. 2012. godine pa do dana isplate, a sve u roku od petnaest dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.920,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena a koja teče od dana 28.ožujka 2025. pa do dana isplate, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj TG podnio je tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 91850 4121021 (dalje u tekstu: Ugovor) dana 25. 05. 2007. godine. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 21.942,07CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan ko rištenja kredita s valutnom klauzulom i s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, odnosno tuženika. Na dan sklapanja Ugovora kamata je iznosila 5,20%. Rok otplate kredita ugovoren je u trajanju od 60 mjeseci. Tužitelj i tuženik sklopili su naknadno Dodatak I. (prvi) Ugovoru okredi tu broj: 918504121021 dana 29. 10. 2007. godine. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit u mjesecu svibnju 2012. godine. Između tužitelja i tuženika ugovoreno je vraćanje kredita, odnosno mjesečnih anuiteta, uz primjenu valutne klauzule vezanu uz tečaj CHF s kamatnom stopom koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika i koja je također vezana uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF. Tuženik prilikom ugovaranja nije tužitelja upoznao sa rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s rizikom vezanim uz mogućnost promjene visine kamatne stope te je time postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Tužitelj je kao potrošač u vrijeme sklapanja Ugovora od strane zaposlenika tuženika aktivno savjetovan da ugovori kredit, odnosno mjesečne anuitete, vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF s kamatnom stopom koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva temeljem oduke tuženika i koja je također vezana uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF kao povoljnijim uvjetom za tužitelja uz usmeno obećanje zaposlenika tuženika da promjena mjesečnih anuiteta nije moguća. U vrijeme sklapanja Ugovora tuženik nije, upoznao tužitelja s rizikom vezanim uz valutnu klauzulu i promjenu visine kamatne stope, niti s činjenicom da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema tečaju CHF, a niti s povećanim rizikom istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog toga je tužitelj došao u situaciju da se mjesečni anuiteti kredita koje je plaćao povećavaju na mjesečnoj razini s time da je prilikom plaćanja najveći dio mjesečnog anuiteta odlazio na valutnu klauzulu i kamate a glavnica kredita se umanjivala u minimalnim iznosima.Time je tuženik neosnovano stekao ukupan iznos od 33.928,25 kuna. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012, od dana 04. 07. 2013. godine, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž7129/20134, od dana 13. 06. 2014. godine, donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/20142, od dana 09. 04. 2015. godine, odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž7129/20134, od dana 13. 06. 2014. godine, u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača. Odredbom članka 131. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Ranije navedene presude javno su objavljene na stranicama Trgovačkog suda u Zagrebu, visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH a sadrža više od 100 stranica. Stoga tužitelj predlaže da sud izvrši uvid u ranije spomenute presude na stranicama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH. Također se predlaže izvršiti uvid u presudu Vrhovnog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. i presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018. Tužitelj tužbom traži da se utvrdi ništetnim dio odredbi Ugovora kao i dodatka istom u dijelu kojim je iznos kredita i mjesečnih anuiteta vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i u dijelu kojim je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika i vezana uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF, te da se obveže tuženik da po osnovi različite mjesečnih anuiteta zbog primjene valutne klauzule na sve i jednostrane promjene visine kamatne stope od strane tuženika isplati ukupan iznos od 33.928,25 kuna s zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli mjesečni iznos od dana njegova dospijeća pa do isplate.

1.1.Podneskom od 28.veljače 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je izvršio konverziju tužbenog zahtjeva iz kuna u EUR te je u obzir uzeo samo iznos koji je preplaćen zbog promjene tečaja CHF.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi jer su stranke člankom 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika. Također osporava tužitelju svojstvo potrošača jer je ugovor o kreditu zaključen za kupnju vozila te da se presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može primijeniti na autokredite. Navodi kako je neosnovan stav tužitelja da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navodi kako se u tom postupku zaštita pruža na općenitoj, tj. apstraktnoj razini pa je dakle tužitelj dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost tužitelj nije pružio nikakve dokaze. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. zakona o zaštiti potrošača tužitelj mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, a ako isto ne bi dokazao nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Nadalje navodi kako je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o istoj se pojedinačno pregovaralo te nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao. Ističe i da, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Smatra da je u ovom postupku potrebno ispitati i savjesnost tužitelja i to kako prilikom zaključenja ugovora, tako i prilikom otplate ugovora. Nadalje navodi da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tako je tužitelj mogao birati između kredita u eurima, CHF ili o ugovoru bez valutne klauzule. Kako se o istoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom. Navodi da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelj kao potrošača. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, već kao dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tužitelja je u nepovoljniji položaj doveo izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti CHF u relativno kratkom vremenskom periodu. Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je, naime, sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi „promjenjiva“ tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Slijedom svega navedenog, a obzirom da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva, nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Ističe da je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti. Navodi da je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka.

3. Na ročištu održanom 21.veljače 2025. tuženik je istaknuo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva no i dalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 918-50-4121021 od 22.svibnja 2007., u aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 29.listopada 2007., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani.

6. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi odbijen je rješenje Općinskog suda u Požegi broj P-248/2021-13 od 31. ožujka 2023. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3647/2023-2 od 9.prosinca 2024.

7. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014. pod poslovnim brojem Pž-7129/13. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredba temeljem promjenjive kamatne stope), odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014. (kamatne stope) odnosno od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da je nastupila zastara potraživanja tužitelja u pogledu preplate zbog promjenjive kamatne stope budući je tužba podnijeta 9.kolovoza 2021., dok je u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare neosnovan.

8. U čl.6. predmetnog ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita kupnja novih vozila OPEL.

9. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužitelj dana 25.svibnja 2007., sklopili Ugovor o kreditu, broj 918-50-4121021, kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.942,07 CHF u kunskoj protuvrijednost obračunato prema srednjem tečaju kreditora (čl. 1. Ugovora), koji se tužitelj, obvezao vratiti kreditoru, tuženiku, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, te se tužitelj obvezao tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja je na dan sklapanja tog ugovora iznosila 5,52% godišnje (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 60 mjeseci, što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu. Također je nesporno da su stranke 29.listopada 2007. sklopile Dodatak I.(prvi) Ugovoru o kreditu br. 918-50-4121021 kojim je promijenjen članak 6. Osnovnog ugovora pod nazivom NAMJENA tako da glasi "Kredit za kupnju rabljenih automobila već registriranih u [adresa]" te u članku 8. osnovnog ugovora dodano novo sredstvo osiguranja.

10. Budući je tuženik na ročištu održanom 21.veljače 2025. odustao od prijedloga za saslušanje zaposlenika Banke, ŠG te stoga sud iste nije saslušavao, kao niti svjedoka javnog bilježnika Antu Brekala jer je po sudskoj praksi saslušanje javnog bilježnika nepotrebno.

11. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja /pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe (pružatelj usluga), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.

12. Tužitelj TG iskazao je u svrhu dokazivanja da je kredit podigao u Raiffeisen banci jer su uvjeti bili najpovoljniji. Naime u auto kući u kojoj je kupovao automobil ponudili su mu kredite u nekoliko banaka s kojima surađuju, a Zagrebačka banka u kojoj imam račun nije imala kredite u CHF dok je Raiffeisenbank imala najpovoljniji kredit i to u CHF pa se za njih zato i odlučio. Ugovor je pročitao, ali mu je najvažniji bio iznos kredita i visina mjesečne rate. Bio je svjestan da je kredit vezan u valutu CHF i da je kamatna stopa promjenjiva i znao je što znači valutna klauzula, ali nije bio svjestan do čega može doći. Pročitao je ugovor, ali u banci uopće nije bio i s ugovorom je otišao kod bilježnika na ovjeru ugovora tako da nije imao s kime niti razgovarati o ugovoru. Anuitete je plaćao trajnim nalogom. Od kredita je kupio automobil za osobne privatne potrebe i nije ga koristio za poslovne svrhe. Zbog ugovora nije uopće išao u banku nego je, kada se u auto kući odlučio za kredit , kada je slijedeći puta došao u auto kuću dali su mu ugovor s kojim je otišao kod bilježnika i ugovor vratio u auto kuću. Bilježnik mu nije ništa pojašnjavao.

12.1. Sud cijeni da je iskaz tužitelja istinit te je podudaran sa utvrđenjem suda u kolektivnom sporu.

13. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje automobila, on ima svojstvo potrošača.

13.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

13.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

13.3. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 25.svibnja 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno. U smislu odredbe članka 270. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" Broj: 75/09, 41/08, 78/15), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

15. Iz odredbe članka 84. ZZP proizlazi da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16. Po mišljenju suda ugovorna odredba kojom je promjena ugovorne kamatne stope ovisna o odluci banke, jasna je i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope ključna je ugovorna odredba, a ista ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja - tuženika, a sve to bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka, u ovom slučaju na štetu tužitelja jer se kod ovakvog ugovaranja radi o situaciju da je tuženik jednostrano odredio obavezu tužitelja koju promjenu tužitelj ne može predvidjeti, niti može konačno provjeriti pravilnost promjene jer za to nema nikakvih pouzdanih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora.

16.1. Ovakvom ugovornom odredbom tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na kamate, što je u suprotnosti sa odredbom čl. 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

17. Niti Zakon o zaštiti potrošača niti Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, koje načelo proizlazi iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Radi se o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

17.1. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu, te mora biti određena odnosno odrediva, već samim time odredba koju koristi tuženik, a na temelju koje cijenu određuje jednostrano prema odluci banke, bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

17.2. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora sud smatra nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštena je jer je predmetni Ugovor tipizirani ugovor koji je korisnik mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti pa je stoga banka u ovom slučaju jača strana koja određuje promjenljivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj Odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovorom o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenljivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svome nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Ta promjenljivost je nepoštena jer je bez jasnih parametara te je nejasna prosječnom potrošaču, odnosno korisniku kredita jer nije jasno navedeno što znači promjenjiva kamatna stopa, dokle može ići promjenljiva kamatna stopa i kakve su joj posljedice.

18. Nije sporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu, ali ona mora biti razumljiva i određena parametrima, s razrađenom uzročno posljedičnom vezom kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope te moraju biti određena razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, a parametar mora biti razumljiv korisnicima kredita.

19. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao I. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

21. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/2018-4 od 3.rujna 2019.odbio kao neosnovanu reviziju, između ostalih i reviziju ovdje tužitelja, protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u tom dijelu.

22. Prema odredbi članka 502.a , stavak 1.ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

23. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a, st.1.toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

24. Prema tome, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja munje uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe br.Pž-1401/2012 od 4.srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su ništave odredbe članka 1., članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 918-50-4121021 od 25.svibnja 2007. te Dodatka I. (prvog) Ugovoru o kreditu broj: 918-50-4121021 od dana 29. 10. 2007. godine, i to u dijelu kojim je iznos kredita i mjesečnih anuiteta vezan uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i u dijelu kojim je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika i vezana je valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF.

26. Naime, Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15- dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

27. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te odredbe se među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, ali budući je tužiteljevo potraživanje na ime preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarjelo, tuženik je dužan tužitelju vratiti samo sve što je primio po osnovi preplaćenog zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

28. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. Budući je na ročištu održanom 21.veljače 2025.povukao prigovor visine tužbenog zahtjeva sud nije provodio vještačenje po financijskom vještaku nego je, budući je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog zbog primjene valutne klauzule osnovan, tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio kao u točki II izreke presude.

30. Naime, kako su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (točke1. i 7. ugovora) ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bila obvezna platiti u slučaju da nije došlo do rasta tečaja švicarskog franka prema tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

31. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.

32. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

33. Budući je tužitelji u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sud je tuženiku na temelju članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14), naložio da mu na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od ukupno 1.920,74 EUR, koji troškovi se odnose na sastav tužbe (200,00 EUR), sastav tri obrazložena podneska (3x200,00 EUR), zastupanje na tri ročišta (3x200,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR), sve s PDV-om (375,00 EUR), te sudsku pristojbu na tužbu (45,74 EUR).

34. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 28.ožujka 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Željko Mendeš, odvjetnik, Slav.Brod

2. OD Glamuzina & Grošeta, d.o.o.Zagreb