REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23 .

Posl. br. P-7/2021-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik PK, iz Odvjetničkog društva Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., OIB: 61063868086, iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, kojeg zastupa punomoćnik NK, iz odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, pisarnica u Dubrovniku nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika objavljenoj dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086, isplatiti, u roku od 15 dana, tužitelju HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.664,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos osnovom otpremnine u visini od 1.788.064,56 kuna.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu zahtjeva kojim tužitelj potražuje osnovom zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos otpremnine u visini od 2.333,83 eur kuna.

III. Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086, naknaditi tužitelju HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u visini od 7.558,36 eur sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude 28. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj Općinskom sudu u Dubrovniku 6. srpnja 2020., a ovom sudu dana 21. siječnja 2021. tužitelj u bitnom navodi da je sklopio s tuženikom 02.12.2019. Ugovor o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva na određeno vrijeme od 6 godina računajući od dana donošenja odluke o imenovanju, a da je imenovan izvršnim direktorom tuženika na sjednici Upravnog odbora tuženika održanoj 02.12 2019.g. Ugovor da je izmijenjen Dodatkom broj 1 Ugovoru o uređenju prava i obveza između izvršnog direktora i Društva, koji da je sklopljen 18.12.2019. Nadalje navodi da je 27.04.2020. zaprimio putem pošte tuženikovu Odluku od 21.04.2020. (dalje: Odluka), kojom da je u točki 4. tuženik odredio da će tužitelju temeljem Ugovora isplatiti 24 mjesečne neto plaće, u ukupnoj svoti od 863.992,80 kn, a kao dokaz spisu prilaže tuženikovu Odluku od 21.04.2020. U točki 3. Odluke tuženik da je naveo da pravo na temelju kojeg je donio odluku o isplati iz točke 4. proizlazi iz članka 25. stavak 2. Ugovora, kojim je ugovoreno za slučaj opoziva imenovanja tužitelja kao izvršnog direktora da tužitelj ima pravo na isplatu neto otpremnine u iznosu od 24 mjesečne neto plaće. U točki 1. Odluke da je utvrđeno da je upravni odbor tuženika 30.03.2020. donio Odluku o opozivu tužitelja s mjesta izvršnog direktora tuženika. Prema članku 27. stavak 1. točka 6. Ugovora sve otpremnine iz Ugovora da dospijevaju u roku od 30 dana od dana prestanka Ugovora, a s obzirom da je Ugovor prestao dostavom Odluke tužitelju, tj. 27.04.2020., to da je tuženik bio dužan isplatiti tužitelju otpremninu dana 28. svibnja 2020. Tužitelj traži da mu tuženik isplati otpremninu u bruto iznosu od 1.788.064,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 28.05.2020. pa sve do isplate, te predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos otpremnine od 1.788.064,56 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjeve tužitelja, te ističe prigovor dvostruke litispendencije budući da između tužitelja i tuženika u pogledu istog zahtjeva teče parnica. Nastavno da se radi o parnici pod poslovnim brojem Pr 30/2020 koja se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku, te da se radi o sadržajno istom zahtjevu tužitelja koji se opravdava istom činjeničnom osnovom. Stoga traži da se sukladno članku 194. ZPP-a predmetna tužba odbaci jer da je svrha ove odredbe, onemogućiti da tužitelj u različitim parnicama ishodi više pravomoćnih odluka o jednom zahtjevu, čime bi mogao za istu tražbinu steći više ovršnih isprava. Tuženik ujedno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. U tijeku postupka tuženik ustraje u navedenim prigovorima.

3. Podneskom predanim ovom sudu 26. studenoga 2021. tuženik obaviještava ovaj sud da je isti dana 28.10.2020.godine isplatio iznose po osnovi otpremnine koja je predmet ovog postupka kao i kamatu na istu, da je po osnovi otpremnine tuženik tužitelju isplatio iznos od (neto) 863.992,80 kn dok da je iznos od 968.988,23 kn isplaćen za sva javna davanja (porezi, prirezi, doprinosi), što da predstavlja ukupnu isplatu na ime otpremnine u visini od 1.832.981,03 kuna. Nadalje tuženik navodi da je isti tužitelju po osnovi kamata na otpremninu isplatio (neto) iznos od 1.390,41 kn, dok da iznos isplaćen za sva javna davanja (porezi, prirezi, doprinosi) iznosi 1.961,89 kuna, što da predstavlja ukupnu isplatu na ime kamata na otpremninu u visini od 3.352,30 kuna.

4. Tužitelj tijekom postupka i to podneskom od 30. prosinca 2021. godine potvrđuje kako je tuženik izvršio isplate tužitelju i to 28. listopada 2020. godine u korist tužiteljevog računa na ime otpremnine i kamata na otpremninu i javnih davanja na ime doprinosa za mirovinsko I stup i II stup, doprinosa za zdravstveno osiguranje i poreza i prireza. Isplaćene kamate na otpremninu tužitelju da iznose 1.390,41 kuna što da je tek neznatan dio njegova duga po osnovi zateznih kamata na bruto iznos otpremnine koje duguje tužitelju. Sljedom navedenoga tužitelj od sveukupno utužene tražbine navodi da potražuje samo osnovom zakonskih zateznih kamata na bruto iznos otpremnine iznos od 39.051,92 kuna koje su obračunate za razdoblje od 28. svibnja 2020. do 28. listopada 2020. umanjeno za plaćeni mu dio kamate u iznosu od 1.390,41 kuna što da iznosi 37.661,52 kuna na koju uglavničenu kamatu tužitelj potražuje i procesne zakonske zatezne kamate od dana njezina utuženja (30. prosinca 2021.) do isplate.

5. Dakle, podneskom od 30. prosinca 2021. tužitelj je, nakon što se tuženik očitovao da je tužitelju platio iznos od 1.832.981,03 kn osnovom bruto otpremnine i osnovom zakonskih zateznih kamata iznos od 3.353,30 kn, povukao tužbu za iznos od 1.788.064,56 kn, ali je ostao kod zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata u iznosu od 37.661,52 kn (4.998,54 eur) obračunatih za razdoblje od 28. svibnja 2020. do 28. listopada 2020. s procesnim zakonskim zateznim kamatama od dana njezina utuženja (30. prosinca 2021.) do isplate.

6. Tuženik je podneskom zaprimljenim 28. svibnja 2024. pristao na predmetno povlačenje dijela tužbe. S obzirom na navedeno sud je odlučio sukladno čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP) kao u točki I. izreke rješenja.

7. Tijekom postupka tužitelj na ročištu glavne rasprave održanom 23. studenog 2023. godine usklađuje svoje tužbeno traženje iznosa od 37.661,52 kuna s valutom euro (4.998,54 eur), te je preračunavanje obavio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

8. Tužitelj je i nadalje disponirajući svojim tužbenim zahtjevom na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. dijelom povukao tužbu za iznos od 2.333,83 eur, ali je ostao kod zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.664,71 eur obračunatih za razdoblje od 29. svibnja 2020. do 28. listopada 2020. s procesnim zakonskim zateznim kamatama od dana utuženja (30. prosinca 2021.) do isplate. Naime, navedeno jer se tužitelj složio s rezultatima u ovom postupku izvedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, o čemu više u nastavku.

9. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je Rješenjem posl.br. P-7/2021 od 14. travnja 2022. godine odbacio tužbu ocijenivši da je zahtjev u ovoj parnici sadržajno isti kao u parnici broj P-75/2020 koja je tekla među istim parničnim strankama.

10. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2482/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine ukinuto je rješenje ovoga suda posl.br. P-7/2021 od 14. travnja 2022. godine u dijelu (točka III.) kojim je ovaj sud odbacio tužbu i predmet vratio na ponovni postupak.

11. Predmet spora je isplata tužitelju obračunatih zakonskih zateznih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu od 2.688,66 eur na neto iznos otpremnine za razdoblje prvog sljedećeg dana od dospijeća otpremnine (29.05.2020.) do 28.10.2020. kao dana isplate tužitelju otpremnine i to sa zateznim kamatama od utuženja 30.12.2021. pa sve do isplate.

12. Pravno relevantna, a sporna činjenica koju prije svega treba utvrditi u ovom postupku je činjenica postojanja dvostruke litispendencije odnosno da li je tužbeni zahtjev u ovoj parnici sadržajno isti tužbenom zahtjevu iz parnice poslovni broj P- 75/2020 o čemu ovisi dopuštenost predmetne tužbe sada na isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos otpremnine.

13. U odnosu na tuženikov prigovor postojanja dvostruke litispendencije;

14. Uvidom u predmet ovoga suda posl.br. P-75/2020 razvidno je da tužbeni zahtjevi u ove dvije parnice sadržajno nisu isti. Iako se zahtjevi temelje na istom Ugovoru o uređenju prava i obveza od 2. prosinca 2019. i iako se radi o pravu na otpremninu na temelju odluke tuženika od 21. travnja 2020. iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj u parnici poslovni broj P-75/2020 zahtijeva predaju isprave, dok u ovoj parnici potražuje isplatu novčanog iznosa na ime otpremnine odnosno nakon povlačenja dijela tužbe po toj osnovi predmet spora u ovom postupku je isplata zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos otpremnine s procesnim zakonskim zateznim kamatama od dana njezina utuženja (30. prosinca 2021.) do isplate. Iz navedenog razloga ovaj sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 194. stavka 3. ZPP-a, te da prigovor tuženika o postojanju dvostruke litispendencije nije osnovan.

15. Nespornim među parničnim strankama proizlazi da je tužitelju pripadao bruto iznos otpremnine u visini od 1.832.981,03 kuna (iako je prvotno utužena glavnica predstavljala iznos od 1.788.064,56 kuna bruto) od čega je tuženik tužitelju na račun isplatio neto iznos od 863.992,80 kuna, dok je tuženik iznos od 968.988,23 kuna isplatio za sva javna davanja, te navedene isplate nesporno da su bile na dan 28. listopada 2020. godine.

16. Nespornim među parničnim strankama također proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio osnovom kamata na otpremninu bruto iznos od 3.353,30 kuna od čega neto iznos u visini od 1.390,41 kuna dok je tuženik iznos od 1.961,89 kuna isplatio za sva javna davanja, te navedene isplate nesporno da su bile na dan 28. listopada 2020. godine.

17. Među parničnim strankama nije sporno da je tražbina tužitelja osnovom otpremnine dospijela 28. svibnja 2020., te da je tuženik tužitelju isplatio otpremninu na dan 28. listopada 2020. Svi ti parametri bili su potrebni za razrješiti preostalu pravno relevantnu činjenicu visine zakonskih zateznih kamata na isplaćenu otpremninu koje pripadaju tužitelju.

18. U ponovljenom suđenju ovaj sud je utvrdio na temelju isprava u spisu i izjašnjavanja stranaka tijekom postupka da je tuženik ispunio svoju obvezu isplate osnovom otpremnine, ali nesporno sa zakašnjenjem pa je ocijenjen osnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu obračunatih zateznih kamata u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dok je u odnosu na visinu zakonskih zateznih kamata sud izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

19. Odredbom čl. 221. ZPP propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali da sud može narediti da se dokazuju i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže zahtjevom kojim ne može raspolagati (članak 3. stavak 3.ZPP).

20. Kod utvrđivanja zakonskih zateznih kamata na isplaćenu otpremninu bilo je potrebno utvrditi, a što je ostalo sporno među strankama, da li tijek zateznih kamata predstavlja razdoblje od 29. svibnja 2020. do 28. listopada 2020. godine u neprekinutom trajanju ili je pak sukladno zakonskom ovlaštenju iz čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti tijek zakonskih zateznih kamata bio prekinut u tom razdoblju.

21. Visina zahtjeva tužitelja osnovom zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos otpremnine utvrđena je vještačenjem po vještaku knjigovodstveno računovodstvene struke, a u dokaznom postupku sud je pregledao i sve isprave koje prileže spisu.

22. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

23. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ovog suda za knjigovodstvo i financije KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika i to na okolnost visine zakonskih zateznih kamata na neto iznos otpremnine. Vještaku je naloženo utvrditi zakonske zatezne kamate obračunate na neto iznos otpremnine koja je isplaćena u iznosu od 863.992,80 kuna za razdoblje od 28. svibnja 2020. do 28. listopada 2020, pri tome uzevši u obzir da je od dobijenog iznosa potrebno oduzeti tužitelju već isplaćeni iznos kamate od 1.390,41 kuna neto (sada valuta euro), koji je tuženik podmirio tužitelju dana 28. listopada 2020.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika, (l.s.423-435) proizlazi da je vještak utvrdio da dug zatezne kamate umanjen za već uplaćeni iznos od 1.390,41 kn iznosi ovisno o metodi izračuna i to;

1. U slučaju primjene metode interventnog zastoja obračuna zatezne kamate za razdoblje od 28.05.2020 do 28.10.2020. po kojem izračunu vještaka je vidljivo da korištenjem interventnog zastoja zatezne kamate iznose 1.394,44 kn odnosno da tuženiku ostaje obveza po zateznoj kamati u iznosu od 3,81 kn tj. 0,51 eur, te 2. U slučaju primjene metode uobičajenim izračunom da ostaje obveza tuženika od 20.257,70 kn/2.688,66 eur za razdoblje od 28.05.2020. do 28.10.2020.

25. Na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2024. godine vještak Romano Dedović iz KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika, navodi kako ostaje kod svog nalaza i mišljenja, te kako prihvaća prigovor tuženika za razliku od 0,51 centi vezano za način obračuna kamate, a proizašao iz činjenice da godina u odnosu na koju treba vršiti obračun je prijestupna godina tako da vještak konačno izračunava kamatu u visini od 1.390,41 eur koji obračun je po kazivanju vještaka napravljen po uobičajenoj metodi.

26. Na istom ročištu, a u odnosu na prigovor tuženika da ne treba računati zakonsku zateznu kamatu na dan kada je proknjižena uplata na računu tužitelja i to na dan 28.10.2020., a kako je istu vještak obračunao na taj dan, vještak se slaže i drži prigovor osnovanim. Stoga vještak na istom ročištu navodi i slaže se s navodima iz prigovora tuženika da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti s obzirom da je posrijedi prijestupna godina, te da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti u odnosu na dan 28.10.2020. kada je na računu tužitelja knjižena uplata u kojem slučaju da bi izračun koji je iskazan u točki 2. zaključka vještva u iznosu od 2.688,66 eur trebalo umanjiti za iznos od 20.077,30 kn što da podijeljeno s tečajem 7,5345 iznosi 2.664,71 eur. Dakle, vještak navodi da bi metodom uobičajenog izračuna postojala obveza tuženika isplatiti tužitelju osnovom zakonskih zateznih kamata iznos od 2.664,71 eur.

27. Na istom ročištu vještak je pojasnio da kada bi se prihvatili prethodno navedeni prigovori tuženika da bi tada izračun zakonskih zateznih kamata pod točkom 1. (metoda interventnog zastoja) Zaključka vještva bio promijenjen u smislu da obveza tuženika prema tužitelju ne bi postojala.

28. Sud je ocijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka i to u dijelu primjene metode uobičajenim izračunom zakonske zatezne kamate na isplaćeni neto iznos otpremnine kako je vještak usmeno izložio na ročištu za glavnu raspravu 19. prosinca 2024 kada je utvrđena obveza tuženika isplatiti tužitelju po navedenom osnovu iznos od 20.257,70 kn / 2.688,66 eur za razdoblje od 29.05.2020. do 28.10.2020., te je na istome temeljio svoju odluku. Naime, iz vještva proizlazi da je primjenom metode uobičajenog izračuna ostala obveza tuženika isplate iznosa od 20.257,70 kn odnosno 2.688,66 eur za razdoblje od 28.05.2020 do 28.10.2020. odnosno kako je to vještak pojasnio kod usmenog izlaganja vještva na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2025., da kada se uzmu u obzir prigovori tuženika da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti u odnosu na dan 28.10.2020., te da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti s obzirom da je posrijedi prijestupna godina, to po vještaku ostaje obveza tuženika osnovom zakonskih zateznih kamata u visini od 2.664,71 eur.

29. Zakonom o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (N.N. 53/20) u članku 1. istoga, propisane su interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, pa je tako između ostalog propisano zastajanje u ovršnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, provedba ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, izuzimanje od ovrhe za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, stečajni razlozi za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, zastoj tijeka zateznih kamata i dr. U konkretnom slučaju tužitelj nije ni pokretao ovršni postupak već je tuženik obvezu isplate otpremnine odnosno glavnice tražbine i dijela kamata ispunio dobrovoljno, a kako se nije vodio nikakav ovršni postupak, a niti se taj Zakon ne odnosi na tužitelja, ne dolazi ni do primjene navedenog Zakona o interventnim mjerama, pa tako niti njegove odredbe članka 7. kojim je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate. Intencija zakonodavca kod donošenja spomenutog Zakona bila je, između ostaloga, olakšati položaj fizičkih osoba kojima se dio primanja usteže radi provedbe ovrhe na plaći, mirovini ili drugom stalnom novčanom primanju, zatim položaj gospodarskih subjekata kojima prijeti stečaj i sl.

30. Kada vjerovnik nije vodio ovršni postupak protiv dužnika, već je dužnik ugovornu obvezu ispunio dobrovoljno, kako je to i u ovom konkretnom slučaju tada nema mjesta primjeni odredbe čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate.

31. Tužitelj se na ročištu na kojem je vještak usmeno izlagao o svome vještvu 19. prosinca 2024. godine složio s vještakovim izračunom zakonskih zateznih kamata na isplaćenu otpremninu, te s istim uskladio svoje tužbeno traženje iznosa od 4.998,54 eur (prije 37.661,52 kuna) odnosno, povukao tužbu za iznos od 2.333,83 eur, ali je ostao kod zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.664,71 eur obračunatih za razdoblje od 29. svibnja 2020. do 28. listopada 2020. s procesnim zakonskim zateznim kamatama od dana utuženja (30. prosinca 2021.) do isplate. Naime, navedeno jer se tužitelj složio s rezultatima u ovom postupku izvedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

32. Tuženik se niti ovom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na utuženu glavnicu nije protivio. S obzirom na navedeno presumira se da je tuženik pristao na povlačenje tužbe uslijed čega je sud odlučio sukladno čl. 193. st.2. ZPP kao u točki II. izreke rješenja.

33. U odnosu na tuženikov prigovor zastare;

33.1. Odredbom čl. 223. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje u tekstu ZOO) propisano je da kad zastari glavna tražbina da su zastarjele i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata.

33.2. Odredbom čl. 215. ZOO-a određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako po zakonu za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

33.3. Odredbom čl. 216. ZOO-a određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

34. Potraživanje iz radnog odnosa, prema čl. 139. Zakona o radu (Nar.nov., br. 93/14. 127/17 i 98/19; u nastavku: ZR), zastarijevaju za pet godina od dana dospijeća, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa odnosno istekom otkaznog roka ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obaveze. (Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2007. godine).

35. Radni odnos tužitelju je, po navodima tuženika iz njegovog odgovora na tužbu, prestao s danom 30. ožujka 2020. (prestanak ugovora o radu). Kada bi se taj podatak uzeo za dokazanim tada bi se, računajući od dana prestanka radnog odnosa do podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (6. srpnja 2020.), moglo zaključiti da nije protekao zakonom određeni rok za zastaru.

36. Time je prigovor tuženika zastare utužene tražbine neosnovan.

37. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

38. Sud nije izvodio kao nepotrebne dokaze koje je predložio tuženik i to; uvid u spise predmeta na okolnost ustanovljene sudske prakse, financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost uplata tuženika budući uplate tuženika nisu bile sporne niti očitovanja banaka na istu okolnost.

39. Tužitelju obzirom je u sporu uspio, pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka.

40. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a u smislu koje je tužitelj koji povuče tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Budući je tuženik isplatu glavnice osnovom otpremnine izvršio 28. svibnja 2020., a tužitelj je u tom dijelu povukao tužbu tek na dan 30. prosinca 2021. to se za radnje u navedenom razdoblju koje je poduzeo tužitelj iste imaju cijeniti po VPS-u od 4.998,54 eur, kao u razdoblju nakon povlačenja dijela tužbe, o čemu u nastavku.

41. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

42. Vrijednost predmeta spora do 30. prosinca 2021. formalno je iznosila je 237.316,95 EUR (1.788.064,56 kuna) kada je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice osnovom otpremnine i ostao kod zahtjeva osnovom zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu obračunatih u visini 4.998,54 eura (37.661,52 kuna). Ovdje s napomenom da je ovaj sud za radnje koje je tužitelj poduzeo u razdoblju od 28. svibnja 2020. (kada je tuženik tužitelju isplatio otpremninu) do 30. prosinca 2021. (kada je tužitelj tek povukao tužbu) uzeo da je vrijednost predmeta spora isto tako 4.998,54 eur, a sve sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a u smislu koje tuženik tužitelju naknađuje trošak za radnje poduzete u razdoblju nakon podmirenja glavnice kao da je tužitelj već u tom dijelu povukao tužbu, a budući se preostalo raspravljati o zahtjevu osnovom zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu obračunatih u visini 4.998,54 eura. Dakle, tuženik naknađuje trošak tužitelju ali ne za VPS koji se odnosi na zahtjev kojeg je tužitelj trebao povući. Nadalje, vrijednost predmeta spora od 4.998,54 eur ponovnim povlačenjem od strane tužitelja na ročištu održanom 19. prosinca 2024., kada se tužitelj složio s izračunom vještaka, iznosila je 2.664,71 eur. Dakle, VPS je do 28. svibnja 2020. godine iznosio 237.316,95 eur, od 28. svibnja 2020. do 19. prosinca 2024. iznosio je 4.998,54 eur, te od 19. prosinca 2024. godine iznosio je 2.664,71 eur. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., skraćeno OT), te vrijednosti predmeta spora priznao osnovanim slijedeći trošak tužitelja:

- trošak sastava tužbe (VPS 237.316,95 eur) u visini od 1785 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 3.570,00 eur uvećano za 25% PDV-a (892,50 eur) iznosi 4.462,50 eur,

- trošak sastava podneska od 08.09.2020. (VPS 4.998,54 eur) u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak sastava podneska od 24.07.2024. (VPS 4.998,54 eur) koji predstavlja očitovanje na vještvo u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 17.09.2020.g. (VPS 4.998,54 eur) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 03.03.2021.g. (pravilno 03.03.2022.) (VPS 4.998,54 eur) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 23.11.2023.g. (VPS 4.998,54 eur) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 05.02.2024.g. (VPS 4.998,54 eur) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 19.12.2024.g. (VPS 2.664,71 eur) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 200 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- za sastav žalbe protiv rješenja o odbačaju tužbe od 22.04.2022.g. u visini od 125 bodova (Tbr. 10. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 eur iznosi 250,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a (62,50 eura) iznosi 312,50 eura, što zajedno s pristojbom na tužbu u iznosu od 331,81 eur, te pristojbom na presudu u iznosu od 36,55 eura (oslobođenje od 50%) (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 118/18, 51/23 dalje ZSP), te trošak vještačenja u visini od 665,00 eur, što sveukupno iznosi 7.558,36 eur.

43. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tužitelja 7.558,36 eur.

44. Za razliku do više zatraženih 48.961,12 eur i to za iznos od 41.402,76 eura tužitelj se odbija u svom zahtjevu.

45. Tužitelju nije priznat tošak sastava podnesaka od 30.12.2021.g., 23.02.2021.g. (istoga nema), 12.12.2023.g., 29.02.24.g. te 06.12.2024.g. budući je o sadržajima istih mogao izložiti na ročištima koja su prethodila ili slijedila tim podnescima, dok podnesci od 12.02.2024.g. i 30.04.2024.g. kojima obaviještava ovaj sud da dostavlja zapisnik s ročišta na daljinu odnosno da je platio predujam za vještačenje, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Dubrovniku, dana 28. ožujka 2025.

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.