Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-31/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Nova Gratia d.o.o., OIB: 48155984186, Plano, (Grad Trogir), Cesta Plano 2/A, zastupano po punomoćniku odvjetniku Ivanu Dokiću, iz Đurđevca, protiv tuženice PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici odvjetnici Zorici Franković, iz Đurđevca, radi plateža, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice osobno, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-29/2021 koje je 6. listopada 2021. donio javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca u dijelu kojim je naloženo tuženiku PO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana plati tužitelju NOVA GRATIA d.o.o. Plano (Grad Trogir) Cesta Plano 2/A, OIB:48155984186, po računu 212/TGD/1 od 5. svibnja 2021. iznos od 2.917,35 EUR (dvijetisućedevetstosedamnaesteuraitridesetpetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. svibnja 2021. pa do uplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu naknadi trošak ovrhe u iznosu od 33,18 EUR (tridesettrieuraiosamnaestcenti), uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos troškova teče od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev, i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.200,70 EUR (dvijetisućedvjestoeuraisedamdesetcenti), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenika 13. rujna 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 109/TGD/1 od 21. siječnja 2020. s dospijećem 21. siječnja 2020. i računa broj 212/TGD/1 od 19. travnja 2021. s dospijećem 4. svibnja 2021., radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 22.040,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 60,00 kn od 22. siječnja 2020. do uplate i na iznos od 21.980,78 kn od 5. svibnja 2021. do uplate te je javni bilježnik Ankica Šimčić iz Đurđevca donijela Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-29/2021 od 6. listopada 2021. kojim je prijedlog usvojen u cijelosti i ovrhovoditelju su određeni troškovi postupka u iznosu od 250,00 kn.

2. Tuženica je kao ovršenica protiv citiranog Rješenja podnijela pravovremeni prigovor u kojem navodi da je po Ugovoru od 19. listopada 2019. platila sve i to 6. studenog 2019. u iznosu od 48.885,83 kn, a tim Ugovorom nisu ugovoreni penali kako se to specificira po računu broj 212/TGD/1 pa je tražbina tužitelja neosnovana.

3. Javni bilježnik je povodom prigovora predmet dostavio sudu te je Rješenjem ovog suda Stalne službe u Đurđevcu broj Povrv-145/2021-2 od 11. studenog 2021. stavljeno izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-29/2021 od 6. listopada 2021. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Nakon provedenog postupka prvostupanjskom presudom broj Povrv-145/2021-11 od 9. studenog 2022. u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u pobijanom Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka.

5. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Dubrovniku je donio Presudu i rješenje broj Gž-125/2023-2 od 3. travnja 2024. te je tom odlukom potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu točke I. u kojem je ukinut platni nalog kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 60,00 kn (7,96 eura) sa zakonskom zateznom kamatom po računu broj 109/TGD/1 od 21. siječnja 2020., a u preostalom dijelu je citirana prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U nastavku postupka saslušana je tuženica kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je svjedok KO, pročitane su priložene isprave: račun broj:

109/TGD/1 od 21.1.2020. (str. 5), račun broj 212/TGD/1 od 19.4.2021. (str. 6), izvršen je uvid u potvrdu o izvršenom uvidu i podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (str. 8), izvod prometa po računu PO od 8.10.2021. za razdoblje 6. studenoga 2019. (str. 13), izvršen je uvid u specifikaciju od 9.4.2021. (str. 24 i 25), račun broj: 212 TGD/1 od 19.4.2021. sa specifikacijom od 9.4.2021. (str. 26, 27 i 28), račun broj 109 TGD/1 od 21.1.2020. (str. 29), specifikacija izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu (str. 30), račun broj: 212 TGD/1 od 19.12.2021. (str. 31 i 32), Ugovor o najmu broj 223001444 od 29.10.2019. (str. 33-34), Ugovor o najmu broj 223002319 od 1.4.2021. (str. 35-36), Ugovor o najmu broj 223001444 od 29.10.2019. (str. 37 i 38), prilog (str. 39), uvid u konto karticu od 1.1.2019. do 22.2.2022. za PO (str. 40-41), Ugovor o poslovnoj suradnji na 24 mjeseca sklopljenih između Nove gracije d.o.o. i PO kao najmoprimca 19.10.2019. (str. 42 i 43), prilog Ugovora o poslovnoj suradnji (str. 44), izvršen je uvid u ponudu broj 595/TGD/19 od 15.10.2019. (str. 52), izvršen je uvid u račun broj 109/TGD/1 od 21.1.2020. (str. 59), i račun Zagrebačkog holdinga d.o.o Zagreb, Podružnica Zagrebaprking od 31.12.2019. (str. 60), specifikacija izdanih dnevnih parkirnih karata po vozilu (str. 61).

7. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

8. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

9. Pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijeto je na temelju računa broj 109/TGD/1 od 21. siječnja 2020. s dospijećem 21. siječnja 2020. i računa broj 212/TGD/1 od 19. travnja 2021. s dospijećem 4. svibnja 2021. te je citiranom presudom pravomoćno presuđeno u odnosu na utuženu tražbinu po računu 109/TGD/1 od 21. siječnja 2020..

10. Uvidom u prijepis računa broj 212/TGD/1 utvrđeno je da je isti izdao tužitelj dana 19. travnja 2021. u Trogiru, s rokom plaćanja 4. svibnja 2021., a prema istom tužitelj od tuženice potražuje iznos od 21.980,78 kn. Opis tražbine na računu naznačen je kao „penali po ugovoru potpisanom 19. listopada 2019.”

11. Nesporno je između stranaka da su tužitelj kao najmodavac i tuženica kao najmoprimac sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na 24 mjeseca dana 19. listopada 2019., a prilog Ugovoru je Tablica regularnih najamnina.

11.1. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da su stranke ugovorile:

- prema čl. 1. st. 1. Ugovora najmodavac i najmoprimac dogovorili su da će najmodavac unajmiti vozilo VW PASSAT broj šasije [broj šasije] na period od 24 mjeseca te da će se pridržavati svih uvjeta;

- prema čl. 1. st. 2. Ugovora cijena mjesečnog najma dogovorena je u iznosu 2.526,22 kn mjesečno (PDV uključen) mjesečno sa uključenih 2.000,00 km. U slučaju prekoračenja dogovorene kilometraže cijena kilometra iznosi 1,00 kn (PDV uključen);

- prema čl. 4. st. 1. Ugovora ugovoreno je da najmodavac zadržava pravo oduzimanja vozila najmoprimcu u slučaju da se ne pridržava svih ugovorenih uvjeta ili ako se nemarno odnosi prema vozilu;

- prema čl. 4. st. 2. Ugovora u tom slučaju Najmodavac će Najmoprimcu obračunati najam za proteklo vrijeme korištenja po cijenama iz tablice u prilogu, te naplatiti sve eventualne štete prouzrokovane nemarom te izvršiti povrat ostatka sredstava ukoliko ih bude.

11.2. Uvidom u Tablicu utvrđeno je da je prema istoj mjesečni najam automobila 5.245,62 kn kroz razdoblje od 1. listopada do 31. svibnja tj. dnevno 175,00 kn, dok je cijena mjesečnog najma 10.500 kn od 1. lipnja do 30. rujna tj. dnevno 350,00 kn.

12. Nesporno je da je tuženica tužitelju isplatila iznos od 48.885,83 kn prema čl. 2. Ugovora.

13. Nesporno je i da je predmetni Ugovor raskinut prije roka vraćanjem automobila tužitelju dana 19. travnja 2021.

14. Nesporno je da tuženica nakon podnošenja prijedloga za ovrhu kao ni tijekom postupka nije podmirila niti dio utužene tražbine.

15. Tuženica je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela da osporava i osnov i visinu navodnog potraživanja tužitelja.

16. U računu broj 212/TGD/1 pod naziv stavke navedeno je "penali po ugovoru potpisanom 19.10.2019."

17. Prema navodima tužitelja račun je izdan nakon što je tuženica vratila automobil prije isteka ugovorenog roka. Tužitelj navodi da je Ugovorom o najmu određen rok 24 mjeseca, a rok je bitni sastojak tog pravnog posla te je tužitelj aktivirao čl. 4. Ugovora. Tužitelj navodi da se prekidom ugovora gubi popust na korištenje vozila i da je tuženica s tim bila upoznata. Navodi da je tuženica koristila vozilo 17 mjeseci i 21 dan što iznosi 44.697,15 kn te je u obvezi platiti obvezni polog za rizik šteta franšiza bez kojeg nije moguće unajmiti vozilo, a zbroj tih novčanih iznosa premašuje plaćeni predujam u iznosu od 48.885,83 kn.

18. Čitanjem Ugovora o poslovnoj suradnji na 24 mjeseci sklopljenog između stranaka 2019. godine utvrđeno je da stranke ugovorile da će tuženica unajmiti vozilo od najmodavca na period od 24 mjeseca, a cijena mjesečnog najma dogovorena je u iznosu od 2.526,22 kn (PDV uključen) mjesečno s uključenih 2.000,00 km.

19. Odredbom čl. 2. Ugovora najmoprimac se obvezuje uplatiti predujam za najam u iznosu od 48.885,83 kn. Nesporno je da je tuženica platila tužitelju navedeni iznos dana 19. travnja 2021..

20. Ranijom prvostupanjskom presudom je platni nalog na temelju računa broj 212/TGD/1 od 5. svibnja 2022. ukinut uz obrazloženje da je odredba čl. 4. Ugovora ugovorna kazna, kako to navodi i tužitelj u predmetnom računu. Budući da tužitelj zahtjev temelji na plaćanju ugovorne kazne, a navedena odredba je ništetna u smislu odredbe čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, sud je u ranijoj presudi utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

21. Iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-125/2023-2 od 3. travnja 2024. proizlazi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je potraživanje tužitelja od 21.980,78 kn ugovorna kazna za novčanu obvezu iako je tužitelj za to potraživanje izdao račun na ime "penala po ugovor potpisanom 19.10.2019.". Drugostupanjski sud navodi da je prije svega upitno je li čl. 4. Ugovora mogao biti "aktiviran" kako to navodi tužitelj s obzirom da je njime predviđena situacija u kojoj tužitelj kao najmodavac ima pravo tuženici kao najmoprimcu oduzeti vozilo, što ovdje nije slučaj. Prema uputi drugostupanjskog suda, sud je trebao utvrditi pravu volju stranaka glede sadržaja Ugovora i s tim u vezi koje su posljedice vraćanja vozila prije isteka roka na koji je Ugovor sklopljen.

22. Prema odredbi čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog 19. listopada 2019. proizlazi da su stranke ugovorile da najmodavac zadržava pravo oduzimanja vozila najmoprimcu u slučaju da se ne pridržava svih ugovorenih uvjeta ili ako se nemarno odnosi prema vozilu. Ugovoreno je da će u tom slučaju najmodavac obračunati najmoprimcu najam za proteklo vrijeme korištenja po cijenama iz tablice u prilogu te naplatiti sve eventualne štete prouzrokovane nemarom te izvršiti povrat ostatka sredstava ukoliko ih bude.

23. Tužitelj je na okolnost zaključenja ugovora, izvršenja ugovora i raskida ugovora predložio saslušanje svjedoka KO, a na iste okolnosti i svjedoka VO, ali je od potonjeg dokaznog prijedloga odustao.

24. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženica sa KO vodila sve razgovore u svezi sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji od 19. listopada 2019. te da je na temelju iskaza svjedoka utvrđeno da je KO kao ovlaštena osoba tužitelja potpisao predmetni Ugovor u ime tužitelja.

24.1.Iz iskaza svjedoka KO proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se on detalja prije potpisivanja Ugovora ne sjećam.

24.2. Svjedok potvrđuje navode tuženice da su stranke sklopile samo Ugovor o poslovnoj suradnji od 19. listopada 2019. te da nije sklopljen nikakav dodatak tom Ugovoru.

24.3. Na posebno pitanje je li s tuženicom ugovoreno što bi bilo u situaciji ako tuženica samoinicijativno vrati vozilo prije isteka ugovorenog roka od 24 mjeseca i je li takva situacija ugovorena s tuženicom te na koji način, svjedok je naveo da je to ugovoreno u čl. 4. Ugovora, a nakon što mu je pročitan članaka 4. Ugovora o poslovnoj suradnji od 19. listopada 2019. u kojem se navodi da najmodavac zadržava pravo oduzimanja vozila najmoprimcu u slučaju da se ne pridržava svih ugovorenih uvjeta ili ako se nemarno odnosi prema vozilu, naveo je kako smatra da je tužitelj mogao oduzeti vozilo tuženici ako se nije pridržavala ugovorenih obveza.

24.4. No, nesporno je utvrđeno da odredbom čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji nije ugovoreno kakva su prava i obveze stranaka u slučaju da najmoprimac samoinicijativno vrati vozilo najmodavcu prije isteka roka na koji je Ugovor sklopljen.

24.5. Iako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je, imajući u vidu vremenski period na koji se Ugovor zaključuje, tuženica dobila posebni ugovoreni popust u novčanom iznosu, tužitelj nije naveo koji iznos navodnog popusta, a svjedok KO je u odgovoru na pitanje tužitelja je li tuženici prilikom sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji rečeno da ima nekakve beneficije naveo da je ugovorena cijena mjesečnog najma prema cjeniku tužitelja, a samo odobrenje najma je išlo preko preporuke osobe kod koje je tuženica radila.

25. Tuženica je u iskazu navela da je telefonski kontaktirala tužitelja i razgovarala je sa KO kojem je predočila da bi na leasing na tri godine uzela auto i vrstu auta. Dana 19. listopada 2019. došla je u tužiteljevu poslovnicu u Trogiru i tamo ju je već dočekao gotov Ugovor o poslovnoj suradnji na 24 mjeseca. Pouzdala se u ono što joj je rekao KO da se iznos od 48.885,83 kn odnosi na korištenje vozila na rok od 24 mjeseca i taj iznos joj je bio prihvatljiv. Predmetni Ugovor je potpisala i uz Ugovor odmah dobila Ponudu tužitelja na iznos od 48.885,83 kn i taj iznos je platila 6. studenog 2019.. Prilikom potpisivanja Ugovora o poslovnoj suradnji KO joj je rekao da je ugovoreni iznos najma od 48.885,83 kn najamnina za 24 mjeseca. Tuženica navodi da prije ni u vrijeme sklapanja Ugovora nije bilo govora o tome kakve bi eventualno bile posljedice po nju ako bi samoinicijativno vratila vozilo tužitelju prije isteka roka od tri godine. I tuženica navodi da nije bilo nikakvog govora da se ugovara mjesečni najam po nekom povlaštenom cjeniku, a KO prije sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji, ni u vrijeme njegovog sklapanja niti u trenutku kad je rekla da ću vozilo vratiti prije isteka ugovorenog roka nije rekao da je dobila popust na korištenje vozila. Vozilo je vratila tužitelju 19. travnja 2021. jer joj nije odgovarao daljnji najam vozila, zbog izostanka redovnih primanja. U siječnju 2021. je zvala tužitelja, razgovarala sa KO i rekla mu da će vozilo vratiti prije isteka ugovorenog roka, te je s tim u vezi tužitelja telefonski kontaktirala i u veljači 2021., a potom i u ožujku 2021. te ponovila da će vozilo vratiti prije isteka ugovorenog roka i rekla iz kojih razloga. Tuženica navodi da joj KO nije rekao da bi u slučaju samoinicijativnog povrata vozila prije isteka ugovorenog roka najam trebala platiti po nekoj drugoj cijeni, a ne onoj koja je navedena u Ugovoru od 19. listopada 2019.. Tjedan dana nakon što je vozilo vratila tužitelju, tužitelj joj je dostavio račun na iznos od 21.980,78 kn od 19. travnja 2021., a u nazivu stavke navedeno je "penali po Ugovoru potpisanom 19. listopada 2019", no prije toga joj tužitelj nije spominjao da bi trebala platiti bilo kakve penale, a da joj je tužitelj rekao da će morati još nešto doplatiti zbog toga što vozilo vraća prije isteka roka, auto ne bi vraćala prije isteka ugovorenog roka.

26. Nije sporno da tužitelj nije tražio od tuženice da vrati vozilo prije isteka roka od 24 mjeseca. Tužitelj ne tvrdi da bi tuženica prekoračila dogovorenu kilometražu niti da se nemarno odnosila prema vozilu.

27. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tražbina tužitelja po računu 212/TGD/1 od 5. svibnja 2021. nije osnovana.

27.1. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da stranke nisu ugovorile obveze tuženice za slučaj da bi tuženica kao najmoprimac samoinicijativno vratila vozilo tužitelju prije isteka roka od 24 mjeseca.

27.2. Iako tužitelj u podnesku od 4. listopada 2022. tvrdi da Ugovorom nisu ugovoreni ni penali niti ugovorna kazna, u računu broj 212/TGD/1 pod nazivom stavke računa navedeno je „penali po ugovoru potpisanom 19. listopada 2019.”

27.3. Obveza tuženice prema Ugovoru o poslovnoj suradnji je novčana i sastoji se u plaćanju cijene najma automobila tužitelju. Ako je odredba čl. 4. Ugovora ugovorna kazna, ta je odredba ništetna primjenom odredbe čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) jer ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

27.4. Sud je na temelju analize svih provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ni ispunjenje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji, jer, kako je to naprijed obrazloženo, odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno je pravo najmodavca oduzeti vozilo najmoprimcu te da će u tom slučaju najmodavac obračunati najam za proteklo vrijeme korištenja po cijenama iz tablice u prilogu, a ne da se tablice u prilogu Ugovora primjenjuju za obračun najma u slučaju ako najmodavac samoinicijativno vrati vozilo prije isteka roka od 24 mjeseca. Tablica regularnih najamnina iz Priloga Ugovoru o poslovnoj suradnji mogla bi se primijeniti samo u slučaju aktivacije čl. 4. Ugovora.

27.5. Također, iz provedenih dokaza proizlazi da su neosnovani navodi tužitelja da je tuženica izgubila pravo na popust vraćanjem vozila prije isteka roka, jer i svjedok čije je saslušanje predložio tužitelj navodi da najam vozila nije ugovoren s popustom već prema cjeniku tužitelja.

27.6. U skladu s uputom drugostupanjskog suda, sud je u nastavku postupka radi utvrđenja prave volje ugovornih stranaka proveo saslušanje svjedoka KO, saslušanje tuženice i pročitao priložene isprave te je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud utvrdio da volja ugovornih stranaka nije bila da se u slučaju da tuženica kao najmoprimac vrati vozilo tužitelju prije isteka roka od 24 mjeseca primjenjuju odredbe čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji. Naime, utvrđeno je da stranke nisu ni predvidjele ni ugovorile međusobna prava i obveze u slučaju da najmoprimac samoinicijativno vrati vozilo najmodavcu prije isteka roka od 24 mjeseca.

28. Budući da tužitelj, na kojem je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokazivanja u postupku, nije dokazao osnov ni visinu tražbine prema tuženici koja je navedena u ispravi na temelju koje je donijeto pobijano Rješenje o ovrsi - računu 212/TGD/1 od 5. svibnja 2021., iz naprijed obrazloženih razloga, sud je ukinuo i u preostalom dijelu odnosno u iznosu od 2.917,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom po računu 212/TGD/1 od 5. svibnja 2021. i troškovima postupka platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca posl. br. Ovrv-29/2021 od 6. listopada 2021. i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a te je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

29. Budući da je platni nalog djelomice već pravomoćno ukinut citiranom prvostupanjskom presudu i to u dijelu koji se odnosi na tražbinu po računu broj 109/TGD/1 od 21. siječnja 2020., proizlazi da je platni nalog ukinut u cijelost.

30. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

31. Budući da je u cijelosti ukinut platni nalog, odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi troškove postupka i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

32. Troškovi postupka tuženice utvrđeni su iznosu od 2.200,70 eura, prema priloženom troškovniku (str. 127 i 132) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a odnose se na nagradu punomoćniku odvjetniku tuženice za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. st. 1. u vezi Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 2. ožujka 2022. i 4. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za pristup ročištu radi objave i uručenja odluke 9. studenog 2022. u iznosu od 100,00 eura, za zastupanje na ročištima 3. rujna 2024., 29. listopada 2024., 14. siječnja 2025. i 21. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženog podneska od 10. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 425,00 (Tbr. 46.) te sudsku pristojbu na prigovor u iznosu od 75,70 eura.

33. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan naknaditi tuženici troškove postupka u cijelosti pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Koprivnica, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Dubrovniku. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Ivan Dokić, Đurđevac

2. Odvjetnica Zorica Franković, Đurđevac