REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-18/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja ČČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću; 2. ČČ pok. Č iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 3. UČ pok. CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 4. TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom, zakonskog zastupnika tuženice pod 1. i tuženika pod 5. osobno, dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ČČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 905, k. o. [katastarska općina], pov. 125 m[2] , dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 427, k. o. [katastarska općina], zk tijelo II, ZU 905, k. o. [katastarska općina], pov. 601 m[2] , a koje nekretnine prema novoj kat. izmjeri odgovaraju k. č. [katastarska čestica], dio k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pov. 726 m[2] , sve prikazano na skici izmjere vještaka mjernika Zlatana Polića od 03.01.2025. godine, brojevima 1-3, 24 - 27, 33, 32, 1 + 27 - 33, 27 (dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), 3-24, 3 (dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), koja skica ima se smatrati sastavnim dijelom ove presude, pa je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići upis vlasništva na ovim nekretninama na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena [adresa], SČ. U C, HČ pok. C, CČ pok. C, ĆČ ž. U, ZČ ž. C, ŠČ pok. U, ĐČ, JČ ud. Drage, ŽČ. U, UČ. CČ, UČ, TČ, AČ.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda, kao vlasnik nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 905, za k. o. [katastarska općina], upisana je prvotužena RH za cijelo (1/1), dok na nekretnini oznake k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 763, za k. o. [katastarska općina], upisani su tuženici od 2 – 5, odnosno njihovi pravni prednici. Bez obzira na stanje Zemljišne knjige, a u odnosu na nekretnine iz toč. 1., tužitelj drži u posjedu i vlasništvu geometrijski odijeljeni dio označenih nekretnina, u površini od 699 m[2] , označeno u skici geometra Zlatana Polića, likom A-P, a koja skica je izrađena za potrebe parničnog postupka i uređenja imovinskih odnosa na rečenoj nekretnini kod OS u Vrgorcu, br. P 64/05. Naime, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, na nekretnini č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nekoć je bila upisana općenarodna imovina, te je prednik tuženika ČČ (tuženik ad/2) ishodio pravomoćnu sudsku presudu u odnosu na Grad Vrgorac, kao i na ostale upisanike č. zem. [katastarska čestica], obzirom nekretnina dio k. č. zem. [katastarska čestica] i nekretnina dio č. zem. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], prema novom premjeru odgovaraju k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u ukupnoj površini od 699 m[2] , koja i danas upisana na ime drugotuženog ČČ, koji je tužitelju (svom sinu) darovao opisane nekretnine. Dakle, sada tužitelj drži u posjedu geometrijski odijeljeni dio nekretnine upisane na RH u površini od 610 m[2] , te površinu od 89 m , koja pada na dio č. zem. [katastarska čestica], a ove nekretnine jesu jedinstvene i u naravi predstavljaju kuću i dvorište tužitelja. Upravo pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Vrgorcu br. P 54/05, koju je ishodio otac tužitelja i drugotuženik, naveden je osnov stjecanja vlasništva, te se tužitelj poziva na obrazloženje Presude OS Vrgorac, br. P 54/05 od 18.04.2007. g., te se ista ima smatrati sastavnim dijelom ove tužbe, radi bespotrebnog ponavljanja. Kuća tužitelja na nekretnini iz toč. 1. je legalizirana u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, a tužitelj stječe vlasništvo osnovom darovnog ugovora br. OV 1708/23, te putem dosjelosti i građenja. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara nekretninama iz toč. 1. upisana je na ime prednika podnositelja u P.L. 790, za k. o. [katastarska općina]. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku ad/1 (zz tužene) radi mirnog rješenja spora, i to zahtjevom za mirno rješenje spora koji je predan pošti 11.10.2023. g. da bi dopisom tužene u spisu ODO-a u Metković, br. N-DO- 44/23, ista tražila dopunu Zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužitelj je udovoljio zahtjevu tužene, i to dopisom od 31.10.2023. godine, a na koji se je tužena oglušila. Upravo iz ovog razloga tužitelj smatra tužbu pravovremenom, budući zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen, usvojen, a prošao je zakonski rok propisan odredbom čl. 186. a. ZPP-a. Tužitelj je stava kako od trenutka dostave dopisa tužene od 19.10.2023. godine nije počeo teći novi rok za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje. Stoga je tužitelj podnio ovu tužbu i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženica pod 1. navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj se poziva na provedene dokaze u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-64/05 pa tako i na skicu izmjere vještaka mjernika Zlatana Polića od 27. veljače 2006. godine. Ne samo da je navedena skica izmjere sačinjena prije 18 godina nego su u istoj dijelovi dviju nekretnina različitih vlasnika prikazani jednim likom. Dijelovi tih nekretnina trebaju biti pojedinačno i točno označeni. Tužena ističe da utvrđenje iz tog predmeta ne obvezuje sud kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva u ovom predmetu, odnosno da presuda u tom predmetu ne obvezuje ovdje tuženu koja nije bila stranka tog postupka ni sukcesor. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stečeno dosjelošću, građenjem i darovanjem. Međutim, tužitelj ničim ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine za vrijeme koje se navodi u tužbi odnosno ničim ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Dakle, tužitelj ničim ne dokazuje da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija s tim da isti uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz da bi prednici tužitelja bili u posjedu predmetne nekretnine, a tužitelj nigdje ne navodi na koji način su njegovi prednici posjedovali tu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed. Tužena smatra da se na strani tužitelja nisu ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da su ponuđeni dokazi nedostatni za ocjenu utemeljenosti tužbenog zahtjeva. Kako pravni prednici tužitelja nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, već je ista vlasništvo Republike Hrvatske to niti tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva iste darovanjem, a niti je ista mogla biti predmetom bilo kakvog raspolaganja odnosno irelevantna su bilo kakva pravna raspolaganja koja bi isti poduzeli u pogledu predmetne nekretnine s obzirom na to da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima. Suprotno navodima tužitelja, predmetna nekretnina je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao općenarodna imovina, a na temelju članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo te nekretnine uknjiženo je na tuženu Republiku Hrvatsku. Odredbom čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Stavkom 2. navedene odredbe rečeno je da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta vlasnik tog zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Stavkom 3. propisano je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluje predmnijeva iz st. 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati (st. 3.). Dakle, prema st. 2. navedenog članka u odnosu na neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu djeluje oboriva predmnijeva da je vlasnik tog zemljišta osoba koje je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja, odnosno upravljanja ili raspolaganja, a u slučaju kada nositelj tog prava nije upisan, Republika Hrvatska prema odredbi st. 3. toga članka se smatra vlasnicom takvog zemljišta, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženoj sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. Tuženici pod 2., 3., 4. i 5. nisu dostavili odgovor na tužbu niti su se usprotivili tužbenom zahtjevu.

4. Tužitelj je podneskom od 5. ožujka 2025. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude, dok je podneskom od 11. ožujka 2025. uredio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Zlatana Polića.

5. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu: Izvatke iz ZK za k. o. [katastarska općina] brojevi ZK uloška [broj ZK uloška], Uvjerenje Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji od 11. ožujka 2004., Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 2. lipnja 1989., Rješenje Komisije za oduzimanje i dodjelu građevinskog zemljišta od 3. ožujka 1989., Ugovor o darovanju od 10. listopada 2023., Prijepis posjedovnog lista broj 790, rješenje o izvedenom stanju od 29. ožujka 2019., Zahtjev za mirno rješenje spora od 11. listopada 2023., očevidom na licu mjesta te čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Zlatana Polića od 3. siječnja 2025., saslušanjem svjedoka MČ i BČ te saslušanjem tužitelja i tuženika pod 5.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan

7. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužitelja za utvrđenje da je isti vlasnik nekretnine oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], zk tijelo II, ZU 905, k. o. [katastarska općina], pov. 125 m[2] , dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 427, k. o. [katastarska općina], zk tijelo II, ZU 905, k. o. [katastarska općina], pov. 601 m[2] , a koje nekretnine prema novoj kat. izmjeri odgovaraju k. č. [katastarska čestica], dio k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pov. 726 m[2] , sve prikazano na skici izmjere vještaka mjernika Zlatana Polića od 03.01.2025. godine, brojevima 1-3, 24 - 27, 33, 32, 1 + 27

- 33, 27 (dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), 3-24, 3 (dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), uz istodobno brisanje s imena [adresa], SČ pok. U, HČ. C, CČ pok. C, ĆČ ž. U, ZČ ž. C, ŠČ pok. U, ĐČ pok. T, JČ ud. Drage, ŽČ. U, UČ. CČ, UČ, TČ, AČ.

8. Među strankama nije sporno da su u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnici upisani [adresa], SČ. U, HČ. C, CČ pok. C, ĆČ ž. U, ZČ ž. C, ŠČ pok. U, ĐČ pok. T, JČ ud. Drage, ŽČ. U, UČ. CČ, UČ, TČ, AČ, da su isti pasivno legitimirani te da je zahtjev za mirno rješenje spora tuženica pod 1. odbila u postupku po tom zahtjevu.

9. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću i darovanjem.

10. Iz ugovora o darovanju od 10. listopada 2023. zaključenog između darovatelja ČČ pok. Č i obdarenika ČČV proizlazi da je darovatelj izvanknjižni vlasnik nekretnine u katastarskoj općini k. o. [katastarska općina], oznake dio č. zem. [katastarska čestica], dio č. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 699 m[2] , koja nekretnina prema novoj kat. izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je do vlasništva došao temeljem pravomoćne i ovršne presude OS Vrgorac broj P 64/05 od 18. travnja 2007. te da ovu nekretninu daruje obdareniku, svome sinu, ČČV za cijelo.

11. Iz presude Općinskog suda u Vrgorcu poslovni broj P 64/05 od 18. travnja 2007. u postupku koji je vodio tužiteljev otac ČČ protiv tuženika [adresa] te ŽČ i dr., proizlazi da je isti utvrđen vlasnikom nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica], dio č. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 699 m[2] , koja nekretnina prema novoj katastarskoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Očevidom na licu mjesta održanim dana 4. prosinca 2024. utvrđeno je da je predmet spora položen južno u odnosu na asfaltnu cestu Vrgorac-Kotezi. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću izgrađenu na 3 etaže ispred koje se nalazi parking prostor omeđen zidovima u odnosu na spomenutu cestu. Južno u odnosu na izgrađenu kuću nekretnina se proteže kaskadno te je u cijelosti omeđena kameno-betonskim zidom s istoka i zapada, a koja na južnoj strani završava također zidom koji ograđuje tužiteljev posjed od Ulice Hrvatskih iseljenika. Dvorište tužitelja se sastoji od 10-ak malih vrtova koji su podzidani i zasađeni povrtnim kulturama te su vidljiva 2 stabla smokve, stablo trešnje te nekoliko stabala mandarina i šipaka uz vinovu lozu zasađenu po rubnim dijelovima vrtova. Cijeli prostor je izgrađen i omeđen čvrstim zidovima koji ga omeđuju sa susjedima i asfaltnom cestom od sjevera i juga.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatana Polića od 3. siječnja 2025. proizlazi da je očevidom na licu mjesta u [adresa] utvrdio da se, po kazivanju tužitelja, sporna nekretnina nalazi u Ulici Domobranskoj kbr. 3. Područje na kojem se nalazi sporno zemljište je mjereno u okviru nove katastarske izmjere pa će oznake u katastru zemljišta (K. O. [katastarska općina]) i zemljišnoj knjizi (K. O. [katastarska općina]) biti različite. Nova katastarska izmjera za K. O. [katastarska općina] je stupila na snagu 1983.g. i od tada se održava u katastru zemljišta. Sama izmjera je izvršena aerofotogrametijskom metodom koja je prikladnija za ruralna područja dok u urbanom dijelu trpi dosta grešaka uslijed izgrađenosti koja zaklanja vidljivost lomnih točaka granica katastarskih čestica. U međuvremenu su katastarski planovi za K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) prevedeni u digitalni oblik te u novi službeni položajni referentni koordinatni sustav Republike Hrvatske (HTRS). Održavanje digitalnih katastarskih planova (DKP) se vrši metodom preklopa izmjerenog stanja granica i drugih meda te prilagodbom prikaza okolnih katastarskih čestica kao i metodom uklopa. U južnom dijelu sporna nekretnina graniči s Ulicom Hrvatskih iseljenika za koju je Grad Vrgorac izradio elaborat izvedenog stvarnog stanja te ulice pa se preklopom izmjerenog stanja i DKP-a, sjeverna granica Ulice Hrvatskih iseljenika podudara s medom sporne nekretnine. Koristeći samo propisanu metodu preklopa za identifikaciju sporne nekretnine vidljivo je da se preostale stvarne međe ne podudaraju s DKP granicama katastarske čestice [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) kao ni s granicama susjednih katastarskih čestica. Uvidom u stanje DKP-a, s preklopljenim mjerenim detaljima lica mjesta u okviru službenog državnog koordinatnog sustava (HTRS), uočava se translacija-pomak granica k. č. [katastarska čestica] prema istoku u odnosu na stvarno stanje granica i drugih meda sporne i okolnih nekretnina. Ako bi uklopili granice sporne nekretnine na službeni DKP s pomakom od cca 1m na istok, onda bi se one podudarale s granicama k. č. [katastarska čestica] s neznatnim odstupanjima koja su uobičajena, obzirom da nije izradivan geodetski elaborat evidentiranja stvarnog stanja (Privitak-1). Nadalje, sadržaj i raspored katastarskih čestica na DKP-u i izmjerenog stvarnog stanja na licu mjesta ukazuje da postoji greška aerofotogrametijske izmjere ili greška prevođenja u digitalni oblik ili oboje. Sve katastarske čestice (k. č. [katastarska čestica]) su položene u nizu od zapada prema istoku, uređene su, imaju različit način uporabe, omeđene su trajnim oznakama kao samostalne nekretnine, što sve ukazuje na položajno pogrešan prikaz tih čestica na digitalnom katastarskom planu (DKP). Nedvojbeno je da je sporna nekretnina omeđena trajnim i vidnim međama (betonskim zidom), da sa zapadne strane graniči s javnim pješačkim prolazom koji je Grad Vrgorac uredio u prikladno stepenište uz koje je postavio željeznu ogradu i javnu rasvjetu (treba biti k. č. [katastarska čestica]), da s južne strane graniči s javnom Ulicom Hrvatskih iseljenika čije međe se podudaraju jer je mjerena i usklađena u službenom državnom koordinatnom sustavu (HTRS) (k. č. [katastarska čestica]), da s istočne strane graniči sa susjedom i njegovim objektima (treba biti k. č. [katastarska čestica]) te da na sjeveru graniči s javnom [adresa] (treba biti k. č. [katastarska čestica]) koja ujedno predstavlja dio županijske ceste ŽC6207. Za [adresa] nije izrađen elaborat izvedenog stvarnog stanja ulice odnosno ceste ŽC6207 već je k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] samo prevedena u digitalni oblik. Ukoliko bi se za k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) izradio geodetski elaborat evidentiranja stvarnog stanja već evidentiranih katastarskih čestica kao poseban postupak, onda bi k. č. [katastarska čestica] u konačnoj provedbi tog elaborata odgovarala oblikom i površinom spornoj nekretnini u granicama istok, jug i zapad dok je prema [adresa] (dio ŽC6207), granica upitna jer postoji očitovanje ŽUC Split oko dijela sporne nekretnine unutar betonskog ogradnog zida, a uvjet provedbe rečenog elaborata je i suglasnost susjeda oko tijeka meda. Dodatni uvjet za izradu ovog elaborata je da se stvarna površina ne razlikuje više od 5% (+-) od upisane površine čime se ne mijenja sastav zk tijela (čl. 93 st. 1 Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, ZDIKN-a). Uvidom u katastarski operat za K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) vidljivo je da k. č. [katastarska čestica] ima upisanu površinu 699 m[2] što znači da se sastav zk tijela ne mijenja ni ako bi ona imala površinu od 734 m[2] (+5%) ili pak 664 m (-5%). Ova odredba se primjenjuje bez obzira što k. č. [katastarska čestica] nije i u zemljišnoj knjizi formirana kao zasebna ZK čestica. Stvarna površina sporne nekretnine izračunata iz koordinata lomnih točaka vidljivih međa unutar službenog referentnog koordinatnog sustava RH (HTRS) iznosi 726 m[2] što je unutar dozvoljenih odstupanja od 5% iz čl. 93 st. 1 ZDIKN-a. Sporna nekretnina predstavlja kuću razvedenog tlocrtnog oblika i dvorište koje se uređenim podzidima kaskadno spušta ka jugu prema Ulici Hrvatskih iseljenika, a na skici izmjere je označena brojevima od 1 do 32 (Privitak-2). Primjenom metode preklopa te polazeći od utvrđenih činjenica i propisanih uvjeta koji su ovdje ispunjeni za izradu geodetskog elaborata evidentiranja stvarnog stanja već evidentirane katastarske čestice broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], sporna nekretnina bi se provedbom elaborata identificirala kao k. č. [katastarska čestica] stvarne površine 712 m[2] , a knjižne 699 m te kao dio k. č. [katastarska čestica] površine 14 m[2] sve u K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) što ukupno iznosi 726 m[2] (Privitak-2). Svi opisani detalji su vidljivi na fotografijama s lica mjesta (Privitak-3). Na katastarskom planu broj 10 K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) sporna nekretnina se identificira kao dio č. zem. [katastarska čestica] površine 125 m[2] i kao dio č. zem. [katastarska čestica] (nastala višestrukim cijepanjem č. zem. [katastarska čestica]) površine 601 m[2] (Privitak- 4). Pregledom zemljišno-knjižnog operata za K. O. [katastarska općina] (stara izmjera) utvrdio sam da je u Z. U. [broj ZK uloška] upisana č. zem. [katastarska čestica] od 465 m[2] na ime SČ pok. U i drugi, a u Z. U. [broj ZK uloška] je upisana č. zem. [katastarska čestica] (nastala od č. zem. [katastarska čestica]) na ime Republika Hrvatska za 1/1 (Privitak-5). U katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) katastarska čestica broj [katastarska čestica] površine 699 m[2] je upisana u posjedovni list broj 790 na ime ČČ za 1/1, a k. č. [katastarska čestica] površine 16737 m[2] je upisana u posjedovni list broj 657 na ime Javno dobro putevi za 1/1 (Privitak-6). Katastarska i zemljišno-knjižna evidencija nisu usklađene na način da katastarskoj čestici [katastarska čestica] u K. O. [katastarska općina] (nova izmjera) odgovara neka zemljišno-knjižna čestica u K. O. [katastarska općina] (stara izmjera). Površine koje čine sporno zemljište sukladno evidenciji katastra zemljišta (K. O. [katastarska općina]) i zemljišne knjige (K. O. [katastarska općina]) su vidljive u tablici na skici očevida (Privitak-2).

14. Svjedok MČ je iskazao kako stanuje u istoj ulici u kojoj se nalazi nekretnina predmet spora, i to na udaljenosti oko 30-ak metara, s tim da od 1956. živi u toj ulici pa stoga ima neposrednih saznanja. Poznato mu je da je nekretnina ranije bila u posjedu obitelji SČ pa je nasljednik te obitelji KČ nekretninu prodao tužiteljevom ocu. Nekretnina je ranije bila omeđena suhozidom, a kasnije je tužiteljev otac nekretninu ogradio betonskim zidom u istim onim gabaritima u kojima je bila. 80-ih godina je izgrađena obiteljska kuća tako da se na istoj nalazi okućnica te mali vrtovi koji su kaskadno napravljeni. Sve je rađeno unutar ograde i zidova te nikada nitko nije branio niti se protivi gradnji, a svi su znali da je ova nekretnina bila u dugogodišnjem posjedu obitelji KČ. Ispod parcele je probijena ulica, a s gornje strane se također nalazi asfaltna cesta, odnosno [adresa]. Prije je ova nekretnina bila omeđena suhozidom i starija ženska osoba iz obitelji KČ uvijek je nešto radila na toj nekretnini, u lastvama je nešto sijala te sadila kupus, držala je koze te je bilo i malo guvno. Njima djeci je branila pristup toj nekretnini jer se bojala da će nečije živo ući na njezinu nekretninu. Nije mu poznato zemljišnoknjižno stanje na ovom području jer ga nije zanimalo. Asfaltna cesta je sa gornje sjeverne strane, ali ogradni zid je na mjestu gdje je prije bio suhozid.

15. Svjedok DČ je iskazao da stanuje u neposrednoj blizini predmetne nekretnine i to na udaljenosti oko 5-6 metara, s tim da tu živi oko 30 godina. Kada je tu doselio, kuća je već bila izgrađena. Od susjeda je čuo da je tužiteljev otac nekretninu kupio od KČ na kojoj je izgradio kuću. Nekretnina je omeđena betonskim zidom. Osim okućnice tu se nalaze i mali vrtovi u kojima se sadi povrće, a zna da imaju i stabla smokava. Zna da u kući živi tužitelj i njegova obitelj, a i njegov otac i majka. Stepenice sa zapadne strane kuće je radio Grad i one predstavljaju zapadnu granicu. Ogradni zid koji se nalazi uz [adresa] je, otkako zna, oduvijek na istom mjestu. Kada mu je pokazan ogradni zid na fotografiji privitak 3 nalaza i mišljenja, može kazati da je ovaj ogradni zid, otkako je on tu doselio prije 30 godina, uvijek na istom mjestu.

16. Tužitelj je u svome iskazu naveo da mu je otac prošle godine darovao nekretninu koja je predmet spora, koji ugovor su ovjerili kod javnog bilježnika. Njegov otac je započeo s izgradnjom obiteljske kuće 1985., i to na nekretnini koju je prethodno kupio od KČ, a u istu su uselili 1989. Okolo su bili suhozidi pa je njegov otac na mjestu tih suhozida izgradio betonski zid kojim je ogradio nekretninu. Otac mu je također pričao da su A posjedovali nekretninu u istoj površini u kojoj i oni danas posjeduju.

17. Tuženik pod 5. AČ je iskazao da je vlasnik nekretnine koja se nalazi s istočne strane u odnosu na nekretninu predmet spora. Njegova majka je od KČ, a nekretnina koja je predmet spora je također prije bila u vlasništvu obitelji KČ. Na njihovoj nekretnini su uselili u kuću koju su izgradili 1972. Poznato mu je da je nekretnina koju je tužiteljev otac kupio od KČ bila ograđena suhozidom, a zna da je tužiteljev otac 80-ih godina izgradio obiteljsku kuću na toj nekretnini i istu ogradio betonskim zidom i to na mjestu onog suhozida tako da su u posjedu nekretnine u istoj površini koju su posjedovali A. Poznato mu je da su A na ovoj nekretnini predmet spora sadili povrće, raštiku, bila je neka pojata te guvno. Po priči je čuo da je to bila starina obitelji KČ. Zadnje je od KČ nekretninu radila majka od KČ, a spominje se da je to radila i njegova prababa koju su zvali S. Domandžići su to uvijek držali kao svoje, a nije mu poznato stanje zemljišne knjige.

18. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u dugogodišnjem posjedu obitelji KČ te da je tužiteljev otac predmetnu nekretninu kupio od KČ. Nekretnina je ranije bila omeđena suhozidom, a kasnije je tužiteljev otac nekretninu ogradio betonskim zidom u istim onim gabaritima u kojima je bila. Iz priloženog ugovora o darovanju je utvrđeno da je tužiteljev otac ovu nekretninu darovao tužitelju. Iz iskaza tuženika pod 5. je utvrđeno da je predmetna nekretnina bila starina obitelji KČ, da je zadnje je od KČ nekretninu radila majka od KČ, a da je to radila i njegova prababa koju su zvali S. Osim toga, ističe se da je u pravomoćno okončanom predmetu poslovni broj P-64/2005 KČ priznao tužbeni zahtjev navodeći da je on prodao tužiteljevom ocu utuženo zemljište te da ostali tuženici nemaju nikakva prava spram tog zemljišta.

20. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

21. Stoga sud utvrđuje da je vlasništvo predmetne nekretnine temeljem dosjelosti stekli još prednici KČ, a tužiteljev otac temeljem pravnog posla koji je nekretninu darovao tužitelju, tako da je i tužitelj vlasništvo stekao temeljem pravnog posla. Ističe se da je tužiteljev otac, kako proizlazi iz priloženih dokaza, upisan u Katastru kao posjednik predmetnih čest. zem. u površini od 699 m[2] . Po stavu ovog suda nije od značaja činjenica što je sada predmet ovog spora u površini od 726 m[2] jer se radi o neznatnom odstupanju od one površine na koju je u Katastru upisan tužiteljev otac. Iako je zz tuženice pod 1, dostavio u spis očitovanje Županijske uprave za ceste Split o statusu predmetnih kat. čest. iz kojih proizlazi da ogradni zid nekretnine ulazi u sastav javne ceste, ističe se da iz priloženih fotografija, koje su sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je ogradni zid udaljen od asfaltne ceste, a iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je ogradni zid izgrađen na mjestu ranijeg suhozida u istim gabaritima uz napomenu da ovaj dio nekretnine i nije upisan kao vlasništvo tuženice RH.

22. Na sve ove utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

23. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

24. Ističe se kako sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., tada su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997).

25. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

26. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

27. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U vremenu 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

28. Slijedom navedenog trebalo je tužiteljev zahtjev prihvatiti jer je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva, a tuženici su, nakon izrade prijavnog lista, dužni trpjeti uknjižbu tog prava prethodnim brisanjem s imena tuženika. Ističe se da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao u skladu sa skicom izmjere geodeta Zlatana Polića.

29. Odluka o trošku postupka je izostala jer tužitelj nije popisao trošak.

30. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 28. ožujka 2025.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu

2. ODO Metković

3. ČČ, [adresa]

4. UČ, [adresa]

5. TČ, [adresa]

6. AČ, [adresa]