Poslovni broj: Us I-2768/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ERCON & CO d.o.o. [adresa], OIB: 79030900853, zastupan po zakonskom zastupniku PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a on zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Split, Put Brodarice 6, zastupanog po opunomoćenici OĐ, dipl. iur. i zaposlenici, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. godine u prisutnosti stranaka, 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži da se ukine/stavi izvan snage rješenje Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/24-01/536, URBROJ: 443-02-03-11-24-13 od 21. listopada 2024. godine, podredno da se predmet po ukidanju vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-116- 02/24-01/536, URBROJ:443-02-03-11-24-13 od 21. listopada 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, da je nerazumljivo a da je obrazloženje rješenja kontradiktorno izreci rješenja; da su u rješenju vidljive greške u brojevima, datumima i godinama; da je nejasno temeljem kojih dokaza tuženik zaključuje da je radnik PĐCV započeo s radom 04. listopada 2024 godine u 08,00 sati te da je obavljao poslove konobara i to poslove kupljenja tanjura za vrijeme doručka i čišćenja prostora oko šanka do dolaska inspektora u navedeni objekt, obzirom da se u daljnjem navodu tuženika navodi da je rad utvrđen neposrednim opažanjem inspektora; da se ne radi o neposrednom opažanju inspektora obzirom da se navodi da se utvrđeni rad obavljao do dolaska inspektora u nadzirani objekt. Također da isto ne može proizlaziti ni iz iskaza/izjave svjedoka, PĐCV, ni odgovorne osobe PĐ (kako se navodi u obrazloženju rješenja), obzirom da je PĐ iskazao na zapisnik od 07. listopada 2024. godine da predmetni radnik nije radio na poslovima konobara dana 04. listopada 2024. godine, već da je pokazivao može li nositi tanjure, odnosno da je testiran da li je adekvatan za budući rad; da je direktor tužitelja PĐ iskazao tijekom postupka odnosno očitovanju na zapisnik da je upoznat sa zabranom rada stranaca bez dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj; da je tužitelj podnio nadležnom tijelu zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad dana 28. rujna 2024. godine, koji zahtjev je bio u postupku rješavanja; da do navedenog dana tužitelj nije zaprimio pozitivno mišljenje HZZ-e niti je navedenom radniku bila izdana dozvola za boravak i rad, a da tužitelj nije kršio niti jedan propis obzirom da imenovani radnik nije niti započeo sa radom kod tužitelja, slijedom čega da nema osnova da se tužitelju utvrdi navedena obveza; da je nelogičan i neživotan navod iz rješenja da je imenovani radnik započeo s radom kod tužitelja dana 04. listopada 2024. godine i da je završio rad kod tužitelja istog dana; da nije jasno temeljem čega je tuženik zaključio da je imenovani radnik kod tužitelja započeo rad navedenog dana te da je rad završio istog dana. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se ukine/stavi osporeno rješenje tuženika podredno da se predmet po ukidanju vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim je naveo da navod tužitelja vezan za omaške u brojevima, datumima i godinama, koje tužitelj smatra uzrokom nerazumljivosti rješenja, te kontradiktornosti obrazloženja sa izrekom, su neosnovani iz razloga što se omaška u pisanju dogodila u obrazloženju rješenja i to ponovljenog pisanja datuma važenja putovnice navedenog radnika gdje je umjesto numeriranja mjeseca prosinca brojem 12 stavljeno 1325. Navodi se da je u izreci rješenja točno naveden datum važenja putovnice a da omaška u obrazloženju ne dovodi do nikakve kontradiktornosti i nerazumljivosti; da sama omaška u pisanju mjeseca važenja putovnice ne mijenja činjenicu nezakonitog rada koji je osnova donošenja predmetnog rješenja i da ne mijenja sadržajno ništa u izreci rješenja, niti u razumljivosti istog jer datum važenja putovnice za postupak u kojem je doneseno predmetno rješenje zbog rada imenovanog radnika bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje je potpuno irelevantan; da je u inspekcijskom nadzoru utvrđeno (kao što se navodi u obrazloženju rješenja) da je radnik državljanin treće zemlje, obavljao poslove konobara i to poslove kupljenja tanjura za vrijeme doručka i čišćenja prostora oko šanka i da je započeo s radom 04. listopada 2024. godine u 08,00 sati i da je navedene poslove radio do dolaska inspektora u nadzirani objekt; da navod "do dolaska inspektora u nadzirani objekt" znači da je isti rad prestao dolaskom inspektora, jer je radnik nakon što je prilikom dolaska inspektora i zatečen na radu što su inspektori utvrdili neposrednim opažanjem, prestao s radom da bi otišao po svoje dokumente kako bi se utvrdio njegov identitet, čime je došlo do prestanka njegovog rada; da iz dokaza izvedenih u inspekcijskom postupku je nesporno utvrđeno da je navedeni radnik započeo s radom dana 04. listopada 2024. godine u 08,00 sati a da istog radnika tužitelj nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada zbog čega je donijeto predmetno rješenje sukladno članku 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada; da izjava odgovorne osobe PĐ da je navedeni strani državljanin navedene prigode samo pokazivao može li nositi tanjure odnosno da se radilo o testiranju procijene adekvatnosti za budući rad je nesporni dokaz rada, jer je upravo PĐ na zapisnik izjavio i potvrdio da je navedeni radnik nosio tanjure za vrijeme doručka na kojem su bili prisutni gosti hotela, a koje su poslove obavljali i drugi radnici tužitelja; da je radnik državljanin treće zemlje radio poslove kao i ostali radnici u uredovno radno vrijeme objekta. Ističe se da je za probni rad sukladno pozitivnim propisima poslodavac dužan s radnikom sklopiti ugovor o radu i ugovoriti probni rad i radnika prijaviti na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje; da sama činjenica podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad u predmetnom postupku je irelevantna jer radnik državljanin treće zemlje ne može početi raditi dok ne ishodi dozvolu za boravak i rad; da predmetno rješenje tuženik nije donio iz razloga što je tužitelj zaposlio državljanina treće zemlje bez dozvole za boravak i rad već zbog činjenice da navedenog stranog radnika nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. U odnosu na tužbeni navod da je nejasno kako je tuženik došao do zaključka da je navedeni radnik, prvo započeo s radom predmetnog dana, a potom i završio s radom istog dana, tuženik navodi da tužitelju očito nije poznat način funkcioniranja podnošenja prijave u sustav HZMO-a, obzirom da kada se u sustav unese datum 04. listopada 2024. godine kao dan prestanka prijave radnik će biti prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje dana 04. listopada 2024. godine, što znači da i onaj dan koji se na prijavi navede kao datum prestanka osiguranja, radnik je još uvijek osiguran tog dana, odnosno da prijava prestaje istekom tog dana; da je za utvrđivanje činjenice rada u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi da je radnik radio, a da vremensko trajanje rada, da bi se rad smatrao radnim odnosom, nije nijednim zakonskim aktom limitirano, već je samo potrebno utvrditi elemente radnog odnosa, što je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno, jer se radi o poslovima koji obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 21. listopada 2024. godine pod točkom 1. izreke nalaže se tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika PĐCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], državljanin Argentine, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od dana 04.listopada 2024. godine, koji je zapisnikom od 21. listopada 2024. godine utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca do dana 04. listopada 2024. godine, a koji dan je ujedno i dan s kojim prestaje njegova prijava obveznog mirovinskog osiguranja. Točkom 2. nalaže se tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 Eura/19.966,43 kn za neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, na naznačeni broj računa. Točkom 3. je utvrđeno da je tužitelj nalog iz točke 1. i 2. ovog rješenja dužan izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Točkom 4. je određeno da ukoliko tužitelj u roku iz točke 3. ne izvrši navedeni nalog, da će se provesti ovrha radi naplate utvrđenog novčanog iznosa.

4.Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 18. ožujka 2025. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 21. listopada 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 21. listopada 2024. godine.

Među strankama je sporno da li je u postupku inspekcijskog nadzora činjenično stanje pravilni i potpuno utvrđeno i da li je zatečeni neprijavljeni radnik stvarno obavljao poslove za tužitelja.

8.Prema stanju spisa proizlazi da su dana 04. listopada 2024. godine inspektori rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja obavili inspekcijski nadzor kod tužitelja, u restoranu Para Di Šoto u hotelu Slavija, na adresi [adresa], koji posluje u sastavu tužitelja, te da je na obavljanju poslova konobara, u radnoj košulji, zatečen radnik PĐCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], državljanin Argentine.

Nadalje iz spisa proizlazi da je rad navedenog radnika utvrđen neposrednim opažanjem inspektora, te temeljem izjave svjedoka – navedenog radnika i izjave odgovorne osobe tužitelja PĐ, a da je o provedenom inspekcijskom nadzoru sastavljeni zapisnici od 04. listopada 2024. godine te zapisnici od 07. listopada 2024. godine i 21. listopada 2024. godine.

9.Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru kod tužitelja od dana 04. listopada 2024. godine proizlazi da je prilikom dolaska inspektora u predmetni restoran Para Di Šoto pri radu zatečeno četiri radnika među kojima je bio i državljanin PĐCV, državljanin Argentine.

Nadalje proizlazi da su inspektori neposrednim opažanjem uočili da navedeni strani državljanin, je iza šanka zatečen u obavljanju poslova konobara.

10.Strani radnik PĐCV, koji je na navedeni zapisnik kao svjedok dao izjavu je naveo: da je do 02. listopada 2024. godine bio zaposlen kod drugog poslodavca, temeljem dozvole za boravak i rad, da je imao ugovor o radu i bio prijavljen HZMO-u, ali da mu je radna dozvola istekla, te je dalje iskazao: "Krajem rujna preko poznanstva kontaktirao sam direktora društva ERCON & CO PĐ u vezi s mogućnošću rada, jer mi moj dosadašnji poslodavac nije dao mogućnost rada zimi. Ja sam prvi dan došao danas 04. 10.2024. godine, na probu kako bi direktor vidio znam li raditi. Dao mi je radnu košulju. Ja sam jutros za vrijeme doručka kupio tanjure sa stolova, ovdje bi radio na poslovima konobara. Kada ste vi došli ja sam čistio prostor oko šanka. Došao sam raditi u 8,00 sati i radio sam do vašeg dolaska. Ja sam papirnati dio s poslodavcem riješio ranije, odnosno sklopili smo ugovor o radu, kako bi mogao podnijeti papire za dozvolu za boravak i rad, ali ja znam da ne mogu početi raditi dok god ne dobijem dozvolu za boravak i rad. Danas sam ovdje samo na probnom radu."

11.Na zapisnik od 04. listopada 2024. godine direktor tužitelja PĐ je među ostalim iskazao: " OĐCV, stranac-državljanin Argentine došao je danas 04. 10.2024. godine na probu kako bi vidio zna li raditi. Dao sam mu radnu košulju. On je jutros za vrijeme doručka kupio tanjure sa stolova. Došao je raditi u 08,00 sati i radio je par sati. Ja sam s njim potpisao ugovor o radu i moj knjigovođa je podnio zahtjev za dozvolu za boravak i rad za poslove konobara." Dakle, iz izjave svjedoka – navedenog radnika te izjave odgovorne osobe tužitelja kao i neposrednog opažanja inspektora kod dolaska u nadzirani objekt nespornim proizlazi da je navedeni strani radnik zatečen pri radu u ugostiteljskom objektu tužitelja jer među ostalim proizlazi da je isti radnik navedene prigode čistio objekt kod šanka, da je kupio tanjure sa stolova za vrijeme doručka na kojem su bili prisutni gosti hotela i da je iste poslove obavljao u radnoj odjeći (košulji koju mu je dao poslodavac), a da je navedene poslove obavljao kao i ostali radnici koji su bili u objektu i u uredovno radno vrijeme.

12.Provedenim inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da navedeni poslovi koje je obavljao imenovani strani državljanin, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

Također je provedenim nadzorom utvrđeno da tužitelj kao poslodavac nije prijavio radnika PĐCV na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njegovog rada dana 04. listopada 2024. godine.

13.Za donošenje predmetnog rješenja tuženika bitno je da je u postupku nadzora utvrđeno da je je navedeni strani državljanin obavljao poslove u ugostiteljskom objektu tužitelja i da se radi o neprijavljenom radu.

14.Sama činjenica za radnika PĐCV podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za poslove konobara, dana 28. rujna 2024. godine i da je navedeni zahtjev u postupku rješavanja kod nadležnog tijela nije od utjecaja jer tuženik predmetno rješenje nije donio iz razloga što je tužitelj zaposlio državljanina treće zemlje bez dozvole za boravak i rad već zbog činjenice da navedenog stranog radnika nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.

15.Prema članku 10. stavak 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj: 151/22, dalje: Zakon).poslodavac je dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja iz članka 7. stavak 2. i 3. Zakona za svaki mjesec pretpostavljenog razdoblja rada iz članka 6. Zakona odnosno zapisnikom inspektora rada utvrđenog razdoblja neprijavljenog rada, radniku isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću. Navedena obveza poslodavca postoji i u slučaju iz članka 8. stavak 3. Zakona tj. za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje. U skladu s člankom 10. stavak 3. i 4. Zakona poslodavac je dužan iznos iz stavka 1. toga članka isplatiti na način da javna davanja koja se isplaćuju iz plaće i na plaću obračuna i uplati na uplatne račune prema posebnim propisima kojima se uređuje naplata javnih davanja te o navedenom podnese izvješće sukladno propisima vezanim uz obračun i naplatu poreza i doprinosa, a preostali dio tog iznosa uplati na transakcijski račun radnika. U protivnome Ministarstvo financija, Porezna uprava će rješenjem utvrditi ukupnu visinu obveze poslodavca iz članka 10. stavak 1. Zakona, na temelju ovog izvršnog rješenja. U skladu s člankom 10. stavak 9. Zakona poslodavac ne smije umanjiti svoju obvezu prema neprijavljenom radniku za iznos koji mu je već isplatio, osim ako on nije isplaćen na način propisan stavkom 3. toga članka Zakona.

16.Člankom 7. stavak 2. Zakona propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3.. stavak 2. točka 1. Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Stavkom 3. istog članka Zakona je propisano da ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenog rada ponovo utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s člankom 7. stavak 2. Zakona, pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

17.Temeljem iznijetog proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je strani radnik PĐCV radio kod tužitelja bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada i da se radi o neprijavljenom radu iz članka 3. stavak 2. točka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj: 151/22, dalje: Zakon).

18.Neprihvatljiva je izjava odgovorne osobe PĐ da je navedeni strani državljanin navedene prigode samo pokazivao može li nositi tanjure odnosno da se radilo o testiranju procijene adekvatnosti za budući rad jer navedenom izjavom isti potvrđuje da je strani radnik odjeven u radnu odjeću (košulju) koju mu je dao poslodavac nosio (dizao) tanjure sa stolova gdje su gosti doručkovali, dakle, da je radio u nadziranom objektu.

Ne može se raditi o probnom radu jer za probni rad sukladno pozitivnim propisima poslodavac je dužan s radnikom sklopiti ugovor o radu i ugovoriti probni rad i radnika prijaviti na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

19.Tuženik je u odgovoru na tužbu se detaljno očitovao po svim tužbenim navodima koje navode tuženika Sud u cijelosti prihvaća kao osnovane, te radi ekonomičnosti nema potrebe da se po istim navodima sud ponovo očituje.

20.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 28. ožujka 2025. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Hrvoju Alajbegu, Split, Bihaćka 2A,

- tuženiku, Državnom inspektoratu, Područni ured Split, Put Brodarice 6 ,

- u spis.