REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-10904/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8 d, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Škorpikova 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Zagrebu, D.T.Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te z. punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika u Zagrebu, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 02405 sklopljenog 12. lipnja 2008. između tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Škorpikova 21, OIB: 36514183925, potvrđenog 13. lipnja 2008. pod poslovnim brojem OV-10186/2008 kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, a koja u točki II. glasi: ,,kunska protuvrijednost iznosa od ……..CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u tč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.", te koja u uvjetima ugovora u kreditu u toč. 5.1. glasi: "Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja..”, u dijelu točke 6.2. kojim je određeno da je visina mjesečnih obroka kredita promjenjiva, zbog možebitnih propisanih davanja, u točki 8.7. kojim je određeno pravo davatelja kredita na isplatu naknade izgubljene dobiti koju bi Davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, te u točki 9.1. kojom je određeno kako visina mjesečnih obroka kredita podliježe „prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji" kao i da se pod navedenim uvjetima mijenja nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit, te da iste odredbe ne proizvode ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Škorpikova 21, OIB: 36514183925 isplatiti tužitelju OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.750,27 eur na ime razlike više plaćene tečajne razlike zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos:

- 8,88 eur teče od 16.11.2008. godine pa do isplate,

- 10,02 eur teče od 16.12.2008. godine pa do isplate,

- 21,57 eur teče od 16.01.2009. godine pa do isplate,

- 24,56 eur teče od 16.02.2009. godine pa do isplate,

- 25,93 eur teče od 16.03.2009. godine pa do isplate,

- 22,51 eur teče od 16.04.2009. godine pa do isplate,

- 20,76 eur teče od 16.05.2009. godine pa do isplate,

- 17,71 eur teče od 16.06.2009. godine pa do isplate,

- 15,30 eur teče od 16.07.2009. godine pa do isplate,

- 15,31 eur teče od 16.08.2009. godine pa do isplate,

- 17,89 eur teče od 16.09.2009. godine pa do isplate,

- 16,36 eur teče od 16.10.2009. godine pa do isplate,

- 16,27 eur teče od 16.11.2009. godine pa do isplate,

- 17,10 eur teče od 16.12.2009. godine pa do isplate,

- 20,59 eur teče od 16.01.2010. godine pa do isplate,

- 22,91 eur teče od 16.02.2010. godine pa do isplate,

- 23,11 eur teče od 16.03.2010. godine pa do isplate,

- 30,41 eur teče od 16.04.2010. godine pa do isplate,

- 27,21 eur teče od 16.05.2010. godine pa do isplate,

- 30,30 eur teče od 16.06.2010. godine pa do isplate,

- 42,05 eur teče od 16.07.2010. godine pa do isplate,

- 37,96 eur teče od 16.08.2010. godine pa do isplate,

- 51,22 eur teče od 16.09.2010. godine pa do isplate,

- 45,37 eur teče od 16.10.2010. godine pa do isplate,

- 40,62 eur teče od 16.11.2010. godine pa do isplate,

- 54,65 eur teče od 16.12.2010. godine pa do isplate,

- 67,90 eur teče od 16.01.2011. godine pa do isplate,

- 58,63 eur teče od 16.02.2011. godine pa do isplate,

- 62,18 eur teče od 16.03.2011. godine pa do isplate,

- 53,43 eur teče od 16.04.2011. godine pa do isplate,

- 58,53 eur teče od 16.05.2011. godine pa do isplate,

- 77,30 eur teče od 16.06.2011. godine pa do isplate,

- 71,32 eur teče od 16.07.2011. godine pa do isplate,

-106,11 eur teče od 16.08.2011. godine pa do isplate,

-112,73 eur teče od 16.09.2011. godine pa do isplate,

- 76,93 eur teče od 16.10.2011. godine pa do isplate,

- 79,89 eur teče od 16.11.2011. godine pa do isplate,

- 78,46 eur teče od 16.12.2011. godine pa do isplate,

- 82,10 eur teče od 16.01.2012. godine pa do isplate,

- 86,29 eur teče od 16.02.2012. godine pa do isplate,

- 85,16 eur teče od 16.03.2012. godine pa do isplate,

- 83,21 eur teče od 16.04.2012. godine pa do isplate,

- 83,98 eur teče od 16.05.2012. godine pa do isplate,

- 86,03 eur teče od 16.06.2012. godine pa do isplate,

- 84,46 eur teče od 16.07.2012. godine pa do isplate,

- 84,85 eur teče od 16.08.2012. godine pa do isplate,

- 82,41 eur teče od 16.09.2012. godine pa do isplate,

- 80,70 eur teče od 16.10.2012. godine pa do isplate,

- 83,72 eur teče od 16.11.2012. godine pa do isplate,

- 82,04 eur teče od 16.12.2012. godine pa do isplate,

- 84,26 eur teče od 16.01.2013. godine pa do isplate,

-2.080,18 eur teče od 30.01.2013. godine pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Škorpikova 21, OIB: 36514183925 isplatiti tužitelju OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 727,31 eur na ime ulazne naknade za zaključenje ugovora o kreditu i naknade za prijevremeni raskid ugovora o kreditu zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na iznos:

-572,73 eur teče od 17. lipnja 2008. godine pa do isplate,

-154,28 eur teče od 30. siječnja 2013. godine pa do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 36514183925 nadoknaditi tužitelju OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.995,07 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13.6.2023. navodi da je s tuženikom 12.6.2008. sklopio Ugovor o kreditu za iznos 30.140,04 CHF na rok otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 358,81 CHF, da se tijekom otplate kredita mijenjala kamata stopa i tečaj CHF naspram početnog plana otplate i to u više navrata na njegovu štetu te je bio primoran prijevremeno otplatiti predmetni kredit, gotovo dvije godine ranije nego je to bilo ugovorom predviđeno, da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule CHF te je u ugovor ugradio odredbe kojima je redovna kamatna stopa određena kao promjenjiva, na osnovu jednostrane odluke tuženika, o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, tj. naknadi za zaključenje ugovora o kreditu i prijevremenu otplatu istog, koje nisu određene niti odredive, pa kako tuženik nikakvu štetu nije pretrpio prijevremenom otplatom, samostalno je sastavio tekst ugovora, potpisao i predao mu ga radi ovjere kod javnog bilježnika, ugovor je formularni, tipski te se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i ne sadrže parametre bitne za donošenje informirane odluke te su ga dovele u neravnopravan položaj koji je za posljedicu imao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na njegovu štetu, to tužitelj, pozivom na čl.269., čl.270., čl.322, čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO-a) te čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine 96/03) odnosno čl. 96. i čl.97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ 79/07), predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 4.702,83 Eur s naslova više plaćene kamate i tečajne razlike, kao i iznos od 727,31 Eur s naslova tzv. ulazne i izlazne naknade s pripadajućim kamatama.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka na okolnost visine zahtjeva, tužitelj predlaže odlučiti kao u izrekama presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, osporava visinu i osnov zahtjeva odnosno tvrdnju tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna i navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja on sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, da su sve odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu u CHF i troškove zaključenja ugovora odnosno ulazne i izlazne naknade jasne, lako razumljive i uočljive, slijedom čega da nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti istih te da je tužitelj imao mogućnost sklopiti ugovor i s valutnom klauzulom u drugoj valuti, ali je svojevoljno odabrao upravo CHF. Također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer da nije dokazao da je potrošač niti da bi upravo on platio obroke po predmetnom ugovoru

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju i ugovor o kreditu, proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. Darku Prpiću te saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 12. 6.2008. ugovor o kreditu sa svrhom kupnje automobila uz primjenu valutne klauzule CHF kojim je tuženik stavio na raspolaganje iznos 23.820,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan isplate kredita, uz rok otplate u 84 mjesečna anuiteta od po 358,81 CHF tako da ukupan iznos svih mjesečnih obroka kredita iznosi 30.140,04 CHF, a troškovi zaključenja 949,15 CHF – sveukupno 30.140,04 CHF i redovnu kamatu za koju je tijekom postojanja obveze dana mogućnost promjenjivosti, uz primjenu odredaba pobliže opisanih u stavku I. izreke presude,

-da su u financijskoj dokumentaciji precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih te iznos plaćenih naknada za prijevremeni raskid ugovora i troškova obrade istog.

6. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u potpunosti kao iskren i neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da se za CHF odlučio jer su mu u Raiffesenbank rekli da nije kreditno sposoban za valutu Eur, da je automobil kupio kreditom koji je predmet spora i koristio ga za osobne potrebe, da u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakav obrt ili trgovačko društvo, po struci je profesionalni vojnik, završio je srednju školu za drvotehničara i nema stručnih znanja iz područja financija, bankarskog poslovanja i kretanja valuta na tržištu, da mu prilikom sklapanja ugovora nije dana projekcija kretanja tečaja CHF, usporedba s nečim drugim, objašnjenje o rizicima niti o čemu ovisi promjena kamatne stope, a isto tako nije rečeno o čemu ovise troškovi zaključena ugovora i zašto oni postoje, već samo da ih mora platiti, da nije imao mogućnost utjecati na bilo koju odredbu ugovora i gotov tekst istog ga čekao u autokući od koje je kupovao automobil te da mu je rata nakon početna 3 mjeseca počela rasti u rasponu od 100,00 do 800,00 kn i da je znao da je moguća takva promjena on taj kredit ne bi uzeo.

6.1. Tuženik je tijekom postupka predložio da se kao dokaz koristi izjava njegovog djelatnika TP, koji prijedlog sud nije prihvatio jer isti nije osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, a saznanja zaposlenika tuženika na okolnost mogućih općih procedura pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču.

7. U trenutku sklapanja spornog ugovora 12.06.2008. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07; dalje: ZZP/07), koji je u odredbi čl.3. definirao potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

7.1. Imajući u vidu dokumentaciju u koju je izvršen uvid i prihvaćeni iskaz tužitelja sud nalazi da je tužitelj imao status potrošača.

8. Prema čl.96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da nije bilo pojedinačnog pregovaranja ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.1. Prema čl.99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok iz čl.102. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.2. Iz spornih odredaba ugovora pobliže opisanih u stavku I. izreke presude proizlazi da je visina mjesečnih obroka kredita promjenjiva, zbog možebitnih propisanih davanja, odnosno da visina mjesečnih obroka kredita podliježe „prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji" kao i da se pod navedenim uvjetima mijenja nominalna godišnja kamatna stopa na kredit i efektivna kamatna stopa na kredit, time da nigdje u ugovoru nisu navedeni kakvi objektivni parametri o kojima ovisi promjena.

8.3. Sud nalazi da gore navedene općenite formulacije nisu u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, kao trgovca, s obzirom da na temelju takve formulacije tužitelj nije mogao ocijeniti zašto, kako i konkretno temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti ta mjesečna obveza kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati mjesečnu obvezu.

8.4. Iz sadržaja spornih ugovornih odredaba pobliže opisanih u stavku I. izreke presude i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu visine mjesečnih obroka, koji bi pritom bili razumljivi tužitelju kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća mjesečna rata nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da sadržaj takvih ugovornih odredaba nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču, pa tako niti tužitelju.

8.5. Posebno valja uputiti i na prihvaćeni iskaz tužitelja u pravcu da nije imao mogućnost utjecati na sadržaj ugovornih odredaba i napomenuti da očito nije mogao imati utjecaja niti na sadržaj Uvjeta ugovora o kreditu koji predstavljaju opći akt tuženika i primjenjuju se kao sastavni dio ugovora.

8.6. Sud nadalje nalazi da je tuženik, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni ugovor, kao tipski, bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se, u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti, koristi njegovim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo tuženika je zasigurno superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredaba pobliže opisanih u stavku I. izreke presude te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju te obveze u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja pak formulacija tužitelju očito nije bila i nije mogla niti biti potpuno razumljiva. Naime, nije dovoljno da je sporna odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

8.7. Dakle, tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, konkretni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene visine mjesečnog obroka kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao i bio svjestan da je moguća promjena mjesečnog obroka. Kako je odredba ugovora o promjenjivosti mjesečnog obroka od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da vjerovnik jednostrano određuje obvezu prednika tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati, niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

8.8. Stoga sud nalazi da su sporne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu mjesečnog obroka pobliže opisane u stavku I. izreke presude nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. 96. i čl.102. ZZP/07, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29; dalje: Direktiva).

9. Nadalje, u odnosu na odredbe ugovora kojima je određena primjena valutne klauzule u CHF upućuje se na prihvaćeni iskaz tužitelja pobliže opisan u toč.6. obrazloženja presude.

9.1. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da nije bilo pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama te da mu nije objašnjen mehanizam promjene tečaja niti rizici vezani uz CHF odnosno da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika.

9.2. Kod toga okolnost da je tužitelj općenito znao da se ugovara kredit uz valutnu klauzulu, dakle, da su te odredbe lako uočljive i gramatički jasne, ne znači ujedno da mu je taj institut bio razumljiv i to na način da može, bez predočenih, jasnih i razumljivih kriterija, shvatiti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.

9.3. Stoga sud nalazi da tuženik nije dokazao da bi tužitelja u potpunosti i jasno informirao o svim rizicima ugovaranja takve vrste valute, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja, slijedom čega su odredbe s tim u svezi pobliže opisane u stavku I. izreke presude nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. 96. i čl.102. ZZP/07, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive.

10. U odnosu pak na odredbu ugovora pobliže opisanu u stavku I. izreke presude koja se odnosi na trošak tzv. ulazne i izlazne naknade, valja napomenuti da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o uvjetima - navedenim spornim odredbama, pa kako prihvaćeni iskaz tužitelja i stipulacija spornih odredaba, koje su očito standardne, proizlazi da se o sadržaju tih ugovornih odredaba nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.

10.1. Također valja istaći i to da su navedene odredbe, same po sebi, uočljive i gramatički razumljive, međutim, to ne znači da su poštene.

10.2. Sud je, prilikom ocjene da li su sporne odredbe poštene, uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kad je sklopljen te ostale okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora odnosno razmatrao je pitanje da li bi tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takve ugovorne odredbe da se o njima pojedinačno pregovaralo. Kada se uzme u obzir činjenica da sporne odredbe ne sadrže nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi, niti ima dokaza da bi tužitelju bilo dano usmeno obrazloženje o postojanju opravdanosti naplate tih usluga / troškova, to nema mjesta zaključku da bi tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelja pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

10.3. U odnosu pak na ispitivanje postojanja znatnije neravnoteže valja istaći da nije moguće niti utvrditi na što se konkretno ti troškovi odnose, a da bi se moglo eventualno kvantitativno ekonomski ocijeniti i usporediti ukupan iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi i troškova koji terete potrošača.

10.4. Osim toga, značajna neravnoteža može proizlaziti i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je stavljen potrošač u smislu nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

10.5. S obzirom da sporne odredbe ne sadrže konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za trošak zaključenja ugovora, a sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da bi ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužitelja, bili na bilo koji način razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, to proizlazi daljnji zaključak da tuženik ničim nije dokazao visinu i opravdanost troškova zaključenja ugovora (koji se vjerojatno odnose na njegove troškova poslovanja).

10.6. Kako se ne radi o samorazumljivim troškovima i na tužitelja je spornom odredbom prenesena obveza plaćanja troškova za koje nema dokaza da bi odgovarali stvarno pruženim uslugama ili troškovima, to sud nalazi da su te okolnosti utjecale na pravni položaj tužitelja i stvorile značajnu neravnotežu na njegovu štetu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

10.7. Što se tiče tzv. izlazne naknade, tj. naknade za prijevremenu otplatu kredita napominje se da iz formulacije te ugovorne odredbe proizlazi da nije određena odnosno da se radi o odredbi koja je dala ovlaštenje tuženiku da sam, bez sudjelovanja tužitelja, odluči o visini te naknade, pa kako iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, to je u svakom slučaju utjecala na pravni položaj tužitelja i stvorila značajnu neravnotežu na njegovu štetu. Nadalje, sud nalazi i to da je navedena odredba suprotna čl.1024.st.4. ZOO-a jer se njome, u biti, nadoknađuje dio kamate - zarade koju je tuženik prema ugovoru trebao ostvariti do kraja njegovog trajanja i stoga je ta odredba ništetna u smislu čl.322. i čl.6. ZOO-a, posebice u situaciji kada nema nikakvog dokaza da bi tuženik prijevremenom otplatom kredita pretrpio kakvu štetu.

10.8. Slijedom navedenog, kako se radi o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik odnosno tipskom ugovoru te iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornim odredbama koje se odnose na troškove tzv. ulazne i izlazne naknade nije pregovaralo, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja, što upućuje na daljnji zaključak da su te odredbe nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. 96. i čl.102. ZZP/07, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive i stoga je odlučeno kao u stavku I. Izreke presude.

11. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da nije bilo promjene kamatne stope za vrijeme trajanja kredita, dok razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan isplate kredita i to za obroke za koje je utvrđeno više plaćanje, iznosi 4.756,22 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi na l.117. do 118. spisa, dok tzv negativna razlika iznosi 5,95 Eur.

12. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

12.1. Dakle, zastara u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom bi slučaju to značilo od pravomoćnog okončanja predmetne parnice, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

13. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora po osnovi valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika po osnovi valutne klauzule u CHF iznosi 4.756,22 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi na l.117. do 118. spisa, dok tzv. negativna razlika iznosi 5,95 Eur, dok trošak tzv. ulazne naknade iznosi 4.315,24 kn / 572,73 Eur (l.17 spisa.), a izlazne 1.164,66 kn / 154,58 EUR (l.20. spisa), to je tužbene zahtjeve usmjerene na isplatu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u st. II. i III. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

14. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s čl.154.st.1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 15.2.2024., 12.3.2024. i 23.7.2024. te pristup na ročišta 8.5.2024. i 12.2.2025. po 200,00 Eur, za pristup na ročište 29.2.2024. iznos od 50,00 Eur, uz pdv u iznosu 312,50 Eur, trošak vještačenja u iznosu 331,81 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 50,38 Eur i presudu u iznosu 50,38 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od elektroničke dostave presude) – sveukupno 1.995,07 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

14.1. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika